Povežite se sa nama

MONITORING

Novi KOS ruši ANB i Duška Markovića?

Objavljeno prije

na

Od kraja 2008. u skupštinskoj proceduri se nalaze amandmani na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje „novi KOS” – Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS) Ministarstva odbrane. Amandmani su „zamrznuti” zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a, što smatraju neprimjerenim. ANB tako, barem zvanično, ostaje jedina tajna služba sa monopolom nad tajnim prikupljanjem podataka. Niko ne osporava da Crna Gora treba da ima najmanje dvije obavještajne službe; posebne vojne službe postoje u svim susjednim državama (Srbija ima čak dvije – VBA i VOA). Nezamislivo je da Vojska Crne Gore može ostvariti ustavnu funkciju odbrane države ako ne raspolaže obavještajnim podacima o ratnim potencijalima drugih država, niti Ministarstvo odbrane može efikasno sprovoditi civilni nadzor VCG, te njenu bezbjednosnu i kontraobavještajnu zaštitu. Standardi NATO interoperabilnosti takođe nameću imperativ ustrojstva posebne vojne službe. Amandmani o ustrojstvu OBS-a, saznaje izvještač Monitora iz internog dokumenta Ministarstva odbrane – rađeni su po ugledu na rješenja iz Zakona o odbrani Republike Slovenije, s tim što za OBS nijesu predviđena policijska ovlašćenja (hapšenje, legitimisanje, itd) koje ima slovenačka vojno-obavještajna služba. Crnogorska OBS bi bila organizaciona jedinica Ministarstva odbrane a njenim radom bi rukovodio načelnik koga bi imenovao ministar odbrane.

Ministar odbrane bi bio ključna figura OBS: poput šefa ANB, on bi bio ovlašćen da – po prethodno dobijenoj dozvoli od predsjednika Vrhovnog suda – izdaje naloge za tajno prikupljanje podataka. Ali, za razliku od šefa ANB, kome je, barem na papiru, zabranjeno članstvo u političkim partijama, ministar odbrane je političar, visokorangirani član DPS.
Iako OBS, prema tvrdnjama iz Ministarstva odbrane, još nije zvanično ustrojena, misterija sa „vojnom službom” eskalirala je do tvrdnji kako je, daleko od očiju javnosti, došlo do dramatične rasprave u vrhu vlasti u koju je uključena OBS ili neki njen embrion. Direktor ANB Duško Marković je, tvrdi se, odbio da slijepo izvršava naloge i produbi kolaboraciju sa šefovima organizovanog kriminala, zbog čega je – mimo zakona – aktivirana „vojna služba” da odradi ono što ANB neće. Marković je 2005. izabran za direktora ANB a mandat mu – sa opcijom reizbora – ističe iduće godine.
„Po svemu sudeći, Marković pokazuje intencije da se suprotstavi nastavljanju prakse nezakonite zloupotrebe ANB, pa i formiranju paralelne vojne bezbjednosne službe i to može eskalirati narednih dana podnošenjem ostavke ili smjenom Markovića”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član Odora za bezbjednost i odbranu Skupštine.
,,Vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režima. Najnovije akcije bezbjednosnih agencija SAD, Hrvatske, Srbije i Italije su uzdrmale temelje kriminalne organizacije formirane u Crnoj Gori krajem 1990-ih. Roje se sumnje da neko od važnih ljudi iz sistema bezbjednosti, kao i iz kriminalne organizacije, aktivno sarađuje sa službama ovih zemalja, što je dovelo do spektakularnih istraga za ubistvo Iva Pukanića i zaplijene 2,8 tona kokaina koji je, po svemu sudeći, naručila crnogorska kriminalna organizacija”, kaže Medojević.

Priča sa „vojnom službom” je započeta početkom 2007. nakon što su raspuštena dva bivša vojno-obavještajna centra u Podgorici (5. regionalni centar VBA i 3. centar VOA). U novoformiranom Ministarstvu odbrane Crne Gore osnivaju Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu na čijem je čelu bio Božidar Lakić.

Kao rijetko ko, Lakić je aktivni veteran crnogorske političke scene. Bio je krajem 1980-ih ministar a u doba sankcija protiv SRJ – šef carinarnice u Baru. U drugoj polovini 1990-ih Lakić je DB rukovodilac za Bar, Budvu i Ulcinj. Do sredine 2007. istovremeno je bio šef ANB za Podgoricu i načelnik Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane.
Skupa s Lakićem na rad u Ministarstvo odbrane su prebačeni i Veselin Mazić i Predrag Abramović, dva prvoklasna ANB operativca sa iskustvom kontraobavještajnog djelovanja protiv bivšeg KOS-a.
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane (Vlada ga usvojila 27. novembra 2008), ukinuto je Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu a Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane Bora Vučinića. Ustrojena je OBS i definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”.
Nevolja nije samo u tome što je Pravilnik usvojen prije verifikovanja amandmana na Zakon o odbrani i zvaničnog ustrojstva OBS. Nekome se očigledno žurilo previše, jer se Pravilnikom preciziraju i nadležnosti Lakića kao ministrovog savjetnika za odbrambeno-bezbjednosna pitanja: da ,,vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost” i ,,organizuje i koordinira rad obavještajno-bezbjednosne službe”.
„Ne postoji komparativno iskustvo da savjetnik ministra vodi rad službe, što dodatno potvrđuje opravdanost mojih sumnji u vezi pravih motiva ovakvog protivustavnog uređenja nove službe bezbjednosti”, kaže Medojević za Monitor . I dodaje: „Analizom zakonskih i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast, došao do zaključka da u okviru Ministarstva odbrane funkcioniše nepoznati broj bezbjednosnih operativaca, pod rukovodstvom savjetnika Lakića, koji formalno nijesu organizovani ni sistematizovani u skladu sa zakonom”.
Na sajtu Ministarstva odbrane prezentirana je šema na kojoj je kao posebna organizaciona jedinica predstavljena OBS sa 17 službenika.
Iako „fantomska”, ova služba je, kaže Medojević, „sklopila najmanje jedan međunarodni sporazum, o čijem sadržaju, takođe, kao član Odbora za bezbjednost i odbranu nijesam upoznat”.
Ilegalne aktivnosti „vojne službe” Medojević dovodi u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”. Na meti se, tvrdi, našao šef ANB Duško Marković (od 1998. in continuo šef tajne službe). Kao autora „paralelne službe” Medojević je označio Milana Roćena, ministra inostranih poslova.
„Ideja formiranja vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Izbor provjerenog Roćenovog kadra Božidara Lakića za šefa ove službe, bio je snažan signal da Roćen sebi priprema novo ministarsko mjesto. Pod uticajem Roćena, pripremaju se izmjene Zakona o odbrani kojim se predviđa da ministar odbrane bude šef bezbjednosne službe, što je opet rješenje koje ne postoji u uporednoj praksi”, kaže Medojević.

Roćen i Lakić se poznaju najkasnije od 1980-ih kada su u zgradi Dva sanduka, obavljali poslove u državnom i partijskom vrhu. Iako nominalno diplomata, Roćenove biografske činjenice govore o tome kako je upućen u vojno-obavještajnu problematiku. Kako je Monitor pisao, dok je 1990-ih bio u Ambasadi SRJ u Moskvi saradnik sa vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, kasnijim načelnikom Vojno-obavještajne službe i šefom Generalštaba u Beogradu. Dok je 2006. važio za glavnog kandidata za ministra odbrane, službena Roćenova titula je bila – vojni savjetnik Mila Đukanovića.

Još je Roćen u najboljim odnosima sa Jevgenijem Primakovim, KGB veteranom, 1991-1996. šefom ruske obavještajne SVR (Služba vnešnej razvedki) i osoba od povjerenja generala armije Sergeja Šojgua, ministra i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ruske Federacije.

 

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PzP I ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
Imaju prislušne uređaje KOS-a, provjeravaju političku podobnost


MONITOR:
Na čemu temeljite tvrdnje da je OBS već formirana i da djeluje iz Ministarstva odbrane?
MEDOJEVIĆ: Vršeći svoju poslaničku funkciju došao sam do saznanja koja me navode na sumnju da u okviru Ministarstva odbrane postoji grupa državnih službenika koji se bave bezbjednosnim poslovima, koriste opremu i tehniku i obavljaju određene operativne radnje, bez potrebnog zakonskog osnova, pa samim tim i van sistema parlamentarne kontrole, propisane Ustavom Crne Gore (član 82).

Zakon o odbrani (u članu 36) propisuje da Ministarstvo odbrane organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove za potrebe odbrane, ali ne postoji nijedan važeći zakon u Crnoj Gori koji uređuje pitanja od važnosti za organizaciju, rukovođenje, nadležnosti i kontrolu nad ovom važnom službom. Postojanje određenog – a meni kao parlamentarcu i članu Odbora za bezbjednost i odbranu nepoznatog broja operativaca, koji obavljaju vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove van zakonskih okvira i van demokratske kontrole – dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost postupanja ministra odbrane po ovom pitanju.

Nakon postavljanja poslaničkog pitanja i sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu koja je održana 6. novembra ove godine, dobili smo čitav niz kontradiktornih i međusobno suprotstavljenih odgovora ministra odbrane. On tvrdi da OBS u okviru Ministarstva odbrane ne postoji, iako je OBS Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ministarstva predviđena kao posebna organizaciona jedinica.

MONITOR: Takođe tvrdite kako „vojna služba” ima „svu modernu opremu za prisluškivanje građana”?
MEDOJEVIĆ: Na osnovu mojih izvora iz Ministarstva odbrane došao sam do informacija da je dio stare opreme od Vojske SCG zadržan u Crnoj Gori, kao i da se pristupilo aktivnostima na nabavci nove opreme i tehnike za potrebe ove fantomske bezbjednosne službe. Prema našim informacijama ta nabavka je već obavljena i operativci ove vojne službe imaju potrebna tehnička sredstva za obavljanje svojih aktivnosti. Ova nabavka je, po svemu sudeći, obavljena tajno i za nju zna vrlo mali broj ljudi od najvećeg povjerenja vrha crnogorske vlasti. S druge strane, vojni bezbjednjaci nemaju saradnju sa ANB, pa se postavlja pitanje kako i s čim obavljaju svoje aktivnosti? Iz više izvora smo dobili informacije da je uloga ove službe da provjerava političku podobnost pripadnika Vojske Crne Gore i Ministarstva obrane, kao i da budno prate javne nastupe koji kritički govore o haotičnom stanju u Ministarstvu odbrane i VCG. Tako su se bezbjednosne i kontarobavještajne provjere ove fantomske službe svele na provjere ko kako glasa i ko se ne slaže sa katastrofalnim stanjem u kojem se nalazi VCG.

MONITOR: Ilegalne aktivnosti „vojne službe” dovodite u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”?
MEDOJEVIĆ: Pritisak međunarodnih faktora na policiju, ANB i tužilaštvo da hapse vođe kriminalne organizacije svakim danom je sve veći, a svima je jasno da bi takva akcija dovela do pada Vlade ili velikih smjena u ovim institucijama. Dolazi vrijeme podnošenja računa, a sve je veći broj profesionalaca i u policiji i ANB koji ne žele da, poslije pada ovog režima, završe kao Rade Marković i drugi pripadnici službe u Srbiji koji su do kraja i slijepo izvršavali naređenja Miloševića

MONITOR: Za Milana Roćena tvrdite da „komanduje vojskom iz sjenke”. Na koji način?
MEDOJEVIĆ: Ideja formiranja vojne bezbjednosne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Na ovaj problem upućuju i neki krugovi iz NATO saveza sa kojima sam ja imao komunikaciju, koji upozoravaju na neophodnost definisanja ove službe u skladu sa Ustavom Crne Gore. PzP je u više navrata upozoravao na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i to dovodimo u vezu sa mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa. Koju cijenu će platiti država Crna Gora i naše evroatlantske integracije zbog ovih privatnih aranžmana – tek ćemo da vidimo.

 

VIDAK LATKOVIĆ, PORTPAROL MINISTARSTVA ODBRANE
Ne prisluškujemo nikoga


MONITOR:
Iako je ministar odbrane demantovao da je OBS formirana, činjenica je da je posebnim Pravilnikom takva služba već definisana. Kako to objašnjavate?
LATKOVIĆ: Shodno zakonskoj obavezi da organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove, Ministarstvo odbrane je svojim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji propisalo postojanje OBS kao organizacione jedinice koja bi pružala obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i ratu. Ovim Pravilnikom je samo predviđen broj izvršilaca u službi – 17, a radna mjesta i opis poslova će se propisati posebnim pravilnikom koji će biti donijet nakon izmjena i dopuna Zakona o odbrani. Nakon što su prošli skupštinsku proceduru, Vlada je odlučila da, radi dodatnog sagledavanja, povuče iz skupštinske procedure Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani. Dakle, u Ministarstvu odbrane još nije formirana organizaciona jedinica sa ovlašćenjima da tajno prikuplja podatke.

MONITOR: Da li Ministarstvo odbrane razmjenjuje podatke sa stranim obavještajnim službama i kojim?
LATKOVIĆ: U sklopu ukupnih aktivnosti na pripremi jedinice za mirovne misije i njeno upućivanje u ISAF misiju u Avganistanu i potrebe za razmjenom obavještajnih informacija o situaciji na terenu gdje bi bila locirana naša jedinica, Ministarstvo odbrane naravno razgovara i o ovoj temi sa strateškim partnerom i zemljama koje već učestvuju u ovoj misiji.

MONITOR: Da li je Ministarstvo odbrane nabavilo sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu?
LATKOVIĆ: Ministarstvo odbrane ne posjeduje, nije nabavljalo, niti imalo namjeru da nabavi nikakvu “sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu”, niti je takva sredstva koristilo u svom radu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Televizija E je objavila da je ANB, po njenim izvorima iz tajne službe, imala informaciju “još u srijedu popodne 10. jula, direktno iz kabineta bivšeg predsjednika Crne Gore, o alarmantnoj bezbjednosnoj prijetnji”.

Međutim, ANB 10.jula nije obavijestila ni  Upravu policije ni tužilaštvo.

Bivši gradonačelnik Podgorice i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković je prozvao ANB da mu je trebalo dva dana i tekst iz Vijesti da obavijesti policiju. ANB je zakonom zadužena da vrši procjenu sigurnosti štićenih osoba na osnovu koje se i članom 18 Zakona o predsjedniku pružaju sigurnosne usluge bivšem predsjedniku.

U početku je dio javnosti, sa skepsom primio pomenute informacije, pogotovo jer je dan ranije, tj. 12. jula donesena oslobađajuća prvostepena presuda za sve optužene u slučaju poznatom kao Državni udar. Zavjerenici su, navodno pod patronatom ruske obavještajne službe, trebali nasilno preuzeti vlast nakon završetka parlamentarnih izbora 2016.godine. tako što bi prije toga proglasili pobjedu ondašnje opozicije predvođene Demokratskim frontom (DF). Prema farsičnom scenariju optužnice koju je sastavio tadašnji Glavni specijalni tužilac (GST) Milivoje Katnić a javnim nastupima potvrđivao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, zavjerenici su takođe trebali ili uhapsiti ili ubiti Đukanovića koji je tada bio premijer. Sam Đukanović je na dan izbora 2016. godine rekao da je on za te planove saznao taj dan iz medija. I ostali državni funkcioneri su bili potpuno neznaveni mimo sveznajućeg i produhovljenog Katnića. Ni vojska ni policija nisu stavljeni u stanje visoke pripravnosti što bi bilo normalno da je takav scenario stvarno postojao.

Međutim, ovoga puta je, po izvještajima, stvar ozbiljna. Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je prijetnja provjereno istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se navdno  radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za sada nisu ponuđeni konkretni dokazi.

Mediji bliski Đukanoviću i njegovom bivšem režimu,  pokušali su prebaciti loptu na teren navodnih srpsko-ruskih zavjera protiv Đukanovića. ANB je navodno imala i operativne podatke o grupi iz Srbije, među kojima je bilo i bivših službenika Žandarmerije i policije, koji su planirali, sa plaćenim egzekutorima iz Albanije, likvidaciju Đukanovića. Kao podrška tom narativu oglasnuo se i bivši smijenjeni predsjednik Albanije i lider Partije Slobode Ilir Meta. On je na svom Facebook profilu objavio, a crnogorski mediji prenijeli, da “iza planova (atentata) stoje oni kojima je propao projekat državnog udara prije nekoliko godina…oni koji nastoje da potkopaju evroatlantsku budućnost Crne Gore i regiona.” Meta je poručio da “stoji” uz Mila Đukanovića, “njegovu porodicu i DPS” uz uvjerenje da će njegov kolega “i dalje nepokolebljivo davati doprinose ubrzanju integracionih i evropeizacijskih procesa Crne Gore, učvršćivanju mira, stabilnosti i bezbjednosti na Zapadnom Balkanu”.

Meta je  inače akter velikog broja korupcionaških afera u Albaniji, bivši doušnik komunističke tajne službe Sigurimi i poznati “ugrađevinar” u raznim poslovima po Albaniji. Lokalna televizija Top Channel je početkom 2011. god. pustila snimak tajno napravljen u Ministarstvu ekonomije gdje Meta, tadašnji potpredsjednik Vlade, traži od ministra Dritana Priftija da interveniše u tenderu za koncesije za hidroelektranu i presudi u željenom pravcu za 700 hiljada eura i 7 odsto dionica kompanije. Nakon toga traži da se licitacija za prodaju mazuta dodijeli željenoj firmi a da će ministar ekonomije dobiti milion eura. Na videu se Meta hvali są odličnim odnosima koje ima sa šeficom pravosuđa Špresom Becaj čiju ćerku je zaposlio u diplomatiji i da može uticati na odluke sudova. To se ispostavilo tačnim jer ga je naredne godine albanski sud oslobodio optužbi za korupciju i pored snimka. Paralele sa stanjem u pravosuđu u  Crnoj Gori tokom Đukanovićeve vladavine su očigledne. Pitanje je da li je bivšem crnogorskom predsjedniku ovakva “podrška” uopšte trebala.

Pregledom Interneta izlazi još jedno albansko “prijateljstvo” Đukanovića iz novembra 2021.godine. Radi se o albanskom multimilioneru i naftnom tajkunu i nekadašnjem vlasniku italijanskog fudbalskog kluba Parma Rezartu Tačiju. Albansko specijalno tužilaštvo (SPAK) i sud u Palermu su otvorili istragu tada zbog pranja 18.4 miliona eura sa osobom povezanom sa italijanskom mafijom. Izvještaj o istražnim radnjama suda u Palermu sadrži transkript razgovora Rezarta Tačija i italijanskih državljana u kome Tači pominje predsjednika Đukanovića u kontekstu intervencije da se preko računa koji će otvoriti u Prvoj Banci iz Crne Gore obavi međunarodni transfer novca i za to plati provizija. Dvojica Tačijevih saradnika su u zatvoru dok je on u bjekstvu i trenutno mu se sudi u odsustvu. “To je  još jedna u kontinuitetu laži i obmana kojima se već decenijama uzaludno pokušava diskreditovati Đukanović”, objavio je tada kabinet predsjednika  Đukanovića. I Prva banka je negirala da ima ikakve veze sa tim krivičnim djelom.

Crna Gora i njeno prethodno rukovodstvo (zajedno sa rukovodstvom Srbije) se pominju u raznim obavještajnim izvještajima NATO-a i obavještajnih službi pojedinih zemalja članica stacioniranih na Kosovu u kojima su praćene ilegalne aktivnosti šefova nekadašnje gerilske Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). NATO obavještajci su konstantno ukazivali na neometan šverc drogę, goriva, cigareta i trafiking ljudi od strane OVK bosova zahvaljujući dobrim vezama koje oni imaju u Crnoj Gori i Srbiji.

Nepoznanica je u kojoj mjeri su informacije zapadnih službi o Đukanovićevoj ugroženosti  podijeljene  sa ANB-om i da li je to urađeno na vrijeme. Postoji i mogućnost da je možda kabinet ili drugi u blizini bivšeg predsjednika požurio sa javnim iznošenjem informacija.

Nesporno je da postoji opasnost po život bivšeg predsjednika. Dužnost je države da učini sve da on bude bezbjedan uz sva prava koje mu jamče zakoni i ustav Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Iznenađenje za one koji su slučaj državni udar vidjeli kao montirani proces bivšeg  tužilaštva pod kontrolom vrha DPS-a, bilo je to što Specijalno tužilaštvo pod novim rukovodstvom nije promijenilo optužnicu koju je  2017. godine podiglo Katnićevo tužilaštvo. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić. Oni se, međutim, nijesu pojavili u sudnici Višeg suda,kada je izrečena oslobađajuća presuda.

Osim lidera ZBCG oslobođeni su i ostali koji su bili obuhvaćeni optužnicom. Specijalni tužioci  Vučinić i  Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina. Za  bivšeg komandanta srpske Žandarmerije Bratislava Dikića tražili su  osam godina zatvora, a za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića po sedam godina zatvora. Za  Branku Milić je bila predložena kazna od tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci. Za Dragana Maksića –  godina i devet mjeseci zatvora, za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića– godinu i šest mjeseci zatvora, a za Kristinu Hristić–  uslovna kazna.

Za Mandića i  Kneževića, tužioci su tražili po pet godina zatvora.

Sudija Radović  je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim,te da je iz  dopisa Ruske Federacije utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu ni granicu.

Ukazao je i da je odlazak Mandića i Kneževića u Moskvu  bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”. Kao i da je oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice,” bilo uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore”.

Viši sud koji je sada oslobodio sve optužene,  u martu 2017. prihvatio je sporazume o krivici, na osnovu kojih je pet osoba osuđeno na pet mjeseci zatvora zbog pripremanja nasilnog upada u Skupštinu Crne Gore. Petorica okrivljenih priznali su da su doputovali u Podgoricu da podrže proteste Demokratskog fronta na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine, te da su planirali da se sa političarima i i narodom, u nastalom metežu, potuku s policijom, probiju kordon i nasilno zauzmu Skupštinu Crne Gore, kako su objašnjavali. Sporazum su potpisali Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Aleksandar Čurović, Dejan Stanojević i Milan Dušić. Aleksandar Čurović tvrdio je kasnije da je predstavnica srpske ambasade u Podgorici tražila od njega da prizna krivicu u istrazi navodnog pokušaja terorizma 2016.  Kako god, ispada da je podgorički Viši sud  utvrdio da nema dokaza da je bilo državnog udara i istovremeno potvrdio osnovanost krivice koju su neki od optuženih priznali.

Nakon oslobađajuće presude, uslijedile su političke izjave. Vlast je slavila presudu, a opozicioni DPS proglasio skandaloznom.

“Pokušaj državnog udara se jedino za Viši sud nije dogodio, saopštio je portparol te partije Miloš Nikolić.

“Demokratska partija socijalista tražiće otvaranje parlamentarne istrage u vezi slučaja ‘državni udar’”, najavio je lider te partije Danijel Živković.

“Sjetićete se izjava predsjednika Srbije Aleksadndra Vučiča koji je nekoliko dana nakon završenih parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. kazao kako postoje nepobitni dokazi da se u Crnoj Gori pripremao državni udar, da je Srbija trrebala da posluži kao platforma za izvođene državnog udara u Crnoj Gori i da su ti dokazi prikupljeni od Bezbjednosno informativne agencije Srbije. Govorio je o fotografijama, snimljim razgovorima, da su zaplijenjeni telefoni, oružje i veća svota novca koja je trebala da bude upotrijebljena za izvršenje ovog krivičnog djela”, kazao je Živković i podsjetio da su prvu osuđujuću presudu pozdravili visoki zvaničnici Stejt Departmenta i obavještajnih agencija SAD i Velike Britanije…

Stigli su i novi komentari izvana. “Oslobađajuća presuda Višeg suda u Podgorici za slučaj terorizam u pokušaju iz 2016. godine, bacila je sjenku na ulogu dva pripadnika ruske vojno-obavještajne agencije GRU u tom događaju. Ne ulazeći u tumačenje sudskih odluka, bitno je navesti činjenice koje nedvosmisleno ukazuju na umiješanost agenata GRU u dešavanja na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine u Crnoj Gori”, ocijenjeno je u najnovijoj analizi  Digitalnog forenzičkog centra(DFC) – “Ruski specijalci u političkim igrama na Balkanu”.

Iz ZBCG su odgovorili Živkoviću da u potpunosti podržavaju njihovu inicijativu  o pokretanju parlamentarne istrage.

“Naša koalicija nema dilemu da se stvarni razlozi na kojima počiva ova inicijativa ne nalaze u oslobađajućoj presudi, već obračunu sa starim kadrom DPS- a koji će nakon završetka parlamentarne istrage ekspresno okončati u zatvoru. Prvi koji će završiti u zatvoru nakon saslušanja na anketnom odboru, svakako je nalogodavac ove kriminalne optužnice Milo Đukanović, zatim bivši ministar pravde Zoran Pažin koji je prijetio i uslovljavao bivšeg agenta CIA Džozefa Asada da lažno optuži lidere DF-a”, naveli su u saopštenju.

Struka mahom ćuti. Udruženje sudija Crne Gore javilo se nakon reakcija iz DPS-a. Saopštili su da  osuđuju kao nedopuštene i neprimjerene izjave portparola DPS Miloša Nikolića i Građanske inicijative (GI) 21. maj povodom oslobađajuće presude u slučaju “državni udar”. Ocijenili su da se takvim izjavama narušava načelo podjele državne vlasti i podriva sudska nezavisnost.

Neki od rijetkih advokata koji su komentarisali oslobađajuću presudu, sumnjaju međutim upravo u sudsku nezavisnost.

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da je oslobađajuća presuda u slučaju poznatom kao „državni udar“, jednako kao i ranija osuđujuća presuda, prvenstveno  pojačala sumnje da je pravosuđe pod ozbiljnim političkim uticajem i da se presude donose u skladu sa interesima i zahtjevima onih koji trenutno imaju političku vlast i moć.

Utisci i sumnje, kaže, da je u ovom predmetu sud pod političkim uticajem postojali su tokom čitavog trajanja postupka, a njima doprinosi i odluka suda dan prije poslednje oslobađajuće  presude da nakon 19 mjeseci ukine pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću koji je ranije zastupao optužnicu u predmetu.

“Veliki dio javnosti tu odluku je protumačio kao jednu vrstu kompromisa i pripreme za oslobađajuću presudu, odnosno uspostavljanja neke vrste ‘ravnoteže’. Dok god se presude crnogorskih sudova budu mogle tako tumačiti i dok god sudovi budu ostavljali prostora za takve sumnje, odnosno sve dok presude sudova ne budu takve da njihovo obrazloženje i razlozi ne budu ubjedljivi ukupnoj javnosti, teško da ćemo moći govoriti o nezavisnom  pravosuđu”, ocijenio je on.

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016, dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo