Povežite se sa nama

MONITORING

Kupujmo svoje

Objavljeno prije

na

Vlada i većinski vlasnici Kombinata aluminijuma postigli su dogovor. Još samo da nađu banku koja će se prema novcu svojih akcionara ophoditi po modelu po kome ovdašnja vlast troši pare poreskih obveznika (dakle, krajnje bezbrižno i neodgovorno) i zatvore finansijsku konstrukciju. Novo slavlje, potom, može da počne. TUĐE A NAŠE: ,,Vlada je”, predočio je ministar ekonomije Branko Vujović, ,,preuzela obavezu da izda garanciju na kreditno zaduženje KAP-a u visini od 135 miliona eura. Od tog iznosa 25 miliona će se koristiti za socijalni program, 22 za radni kapital, tri za vraćanje duga Montenegro bonusu, 63 miliona za obaveze prema konzorcijumu banaka i 21 milion prema CKB.” Uz to će u naredne tri godine sa 45 miliona eura subvencionirati nabavku struje za Kombinat. U taj iznos nijesu uračunati ovogodišnji troškovi Crne Gore za nabavku električne energije za KAP. U pitanju je, prema različitim informacijama, od 15 do 35 miliona eura.

Za uzvrat Centralno evropska aluminijska kompanija (CEAC) je na Vladu prenijela polovinu akcija KAP-a i Rudnika boksita koje su, prije četiri godine platili 55 miliona. Drugu polovinu stavili su u zalog – one će postati državne u slučaju da na Crnu Goru padne teret vraćanja garantovanih 135 miliona. Po svoj prilici, a to ne kriju ni članovi Vlade, to je vrlo vjerovatan rasplet grand privatizacije.

Ipak, najvažniji ustupak Oleg Deripaska je Milu Đukanoviću napravio tako što su njegove kompanije povukle međunarodnu tužbu protiv Vlade i državnih fondova tešku više od 300 miliona eura. Podrazumijeva se, i Vlada Crne Gore je odustala od kontratužbe.

,,Kupovinom šanse za crnogorsku industriju aluminijuma stvaraju se uslovi da, ako ne četiri hiljade, bar 1,5 do dvije hiljade porodica od te djelatnosti u Crnoj Gori mogu kvalitetno da žive”, objasnio je premijer, nakon što je Vlada u ponedjeljak prihvatila Ugovor o poravnanju sa većinskim vlasnikom KAP-a.

Prevedeno na stvaran život to znači da će, suprotno odredbama kupoprodajnog Ugovora, bez posla ostati više od 2,5 hiljada sadašnjih radnika Kombinata i Rudnika boksita. Prekobrojni će dobiti tek polovinu otpremnine koja im je garantovana sporazumom između sindikata i predstavnika Deripaske. Novac za otpremnine će, umjesto vlasnika kompanije, obezbijediti Vlada Crne Gore – dijelom iz budžeta (pet miliona) i sa računa Direkcije za mala i srednja preduzeća (10 miliona eura), a dijelom kreditnim garancijama.

Proizilazi da će građani Crne Gore platiti 200 miliona eura da se na arbitraži u Frankfurtu ne bi dokazivalo da li je Milo prevario Olega, Oleg Mila, ili su i jedan i drugi žrtve gramzivih i(li) nesposobnih saradnika. Da li je otkazivanje dugo najavljivane predstave vrijedno tolikog novca?

KO JE KOME DUŽAN: Neko treba da objasni zašto Vlada Crne Gore plaća Deripaski da bi povratila dio vlasništva nad KAP-om kad je on, zbog nepoštovanja kupoprodajnog ugovora, morao izgubiti kupljene akcije i dodatno platiti visoku odštetu. CEAC je početkom ove godine kršio dvije od tri ugovorne stavke koje podrazumijevaju automatski raskid ugovora na njegovu štetu. Umjesto da ga kazne, Đukanović i njegovi saradnici ponudili su mu alibi u vidu ,,globalne ekonomske krize”, i ako se ona u Ugovoru ne pominje kao razlog za nepoštovanje preuzetih obaveza (tzv. viša sila).

Potom je Ugovor stavljena van snage.

Problematična je i predočena računica o socijalnoj komponenti i potrebi očuvanja radnih mjesta. Vlada je pristala da sufinansira otpremninu prekobrojnim radnicima KAP-a i Boksita – kompanija u kojima nije imala ni jednu jedinu akciju. Riječ je o iznosima i do deset puta većim od otpremnina koje, istovremeno, nudi zaposlenima u Duvankomercu – kompaniji u većinskom vlasništvu države! ,,Odgovorna vlada novcem poreskih obveznika ne servisira socijalni program za prekobrojne radnike privatne kompanije”, bez efekta je upozoravao profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović. Navodna briga za zapošljene samo je kulisa iza koje se igraju neke druge, mnogo isplativije, igre.

To postaje još jasnije kada premijera i njegove saradnike čujemo kako nas ubjeđuju da je Vlada odriješila državnu kesu kako bi pomogla očuvanje makar dijela radnih mjesta u Kombinatu (Rusi govore o 1.100 zapošljenih). Računica je prosta – ako od 200 miliona sadašnje i buduće državne pomoći Olegu Deripaski odbijemo novac namijenjen za isplatu otpremnina, proizilazi da Đukanovićeva Vlada ulaže 175 miliona eura da bi sačuvala najviše 1,5 hiljadu radnih mjesta. To je 116 hiljada eura po zapošljenom. Za taj se novac, bilo gdje na Balkanu, može otvoriti 10 – 15 radnih mjesta. Istim novcem, u SAD, mogu se iškolovati četiri pilota putničke avijacije, uz plaćen smještaj i hranu. I to je argument za sumnju da vlast ovim novcem ne plaća egzistencijalnu sigurnost radnika KAP-a, već kupuje oprost vlastitih grijehova iz frankfurtske tužbe.

Nekad je Veselin Vukotić loše prodaje državnih preduzeća pravdao parolom – ne prodajemo preduzeća, mi kupujemo strateške investitore. Sada, kad je došlo vrijeme da Crna Gora u te iste strateške partnere ulaže, ne desetine, nego stotine milione eura, premijer Đukanović ubjeđuje da to nije pljačka, nego – kupovina šanse. Suština je, u oba slučaja, ista: mi plaćamo tuđe račune.

 

IGOR LUKŠIĆ
KAP nije što je bio

,,KAP danas, čak i pod punim iskorišćenjem njegovih kapaciteta, nije više toliko relevantan kao što je nekada bio za crnogorsku ekonomiju”, izjavio je potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić, sredinom maja ove godine, na skupu Ekonomska kriza i njeno djelovanje na EU integracije koji je organizovao Monitor. Lukšić je ovako obrazložio svoj stav: ,,Kada bi funkcionisao punim kapacitetima KAP-ovo učešće u BDP bilo bi četiri do pet odsto, a neto izvozni efekat između sedam i osam odsto. Ne samo direktni nego i indirektni efekat. To više nije ono što je nekada bilo, bez obzira na to što pod pretpostavkom punih iskorišćenih kapaciteta KAP izvozi negdje oko 40 – 45 odsto crnogorskog robnog izvoza, zato što kod nas dominantno izvozna industrija postaje – ne više aluminijum – nego turizam i neke druge sa njim vezane grane. Idealno bi bilo kada bi se problem KAP-a moga riješiti kroz njegovo duboko restruktuiranje i širenje asortimana proizvoda. Da li je to moguće drugo je pitanje…

SDP-ova posla

,,Dio Vlade koji predstavlja SDP je spreman da do kraja i maksimalno podrži socijalni program.. Sa druge strane nijesmo spremni da podržimo pokušaj da se po svaku cijenu održi proizvodnja u toj fabrici”, obrazložio je
Vujica Lazović navodno neslaganje sa odlukom Vlade. Potez SDP-a ne zaslužuje komentar. Samo pomen, kao još jedan dokaz principijelnosti i kuraži manje članice vladajuće koalicije. Da je SDP-u, zaista, bilo stalo do KAP-a i njegovih radnika, oni bi zahtijevali samo jedno i jedino – poštovanje ugovorenih prava i obaveza.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo