Istraga protiv Darka Šarića (40) mogla bi da potrese ne samo crnogorsko podzemlje, već i nadzemlje – vrhove politike i biznisa. Po svemu sudeći, ovaj je Pljevljak posjedovao ogroman keš, zarađen u industriji šverca droge, koji je upumpavan u krizom posrnuli finansijski i privredni sistem Crne Gore. Nacionalni biro Interpola u Beograda raspisao je crvenu potjernicu Šarićem i njegovim sugrađaninom Goranom Sokovićem (39) zbog sumnje da su organizovali šverc 2,1 tona kokaina, zaplijenjenog oktobra prošle godine u akciji Balkanski ratnik, iz Latinske Amerike u Evropu. Prema pisanju medija, pošiljka kokaina je trebalo da dođe do Luke Bar, odakle bi bila distribuirana širom Evrope. Srpsko tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala, podsjetimo, proširilo je istragu u slučaju Balkanski ratnik protiv Šarića i Sokovića zbog sumnje da su sa Željkom Vujanovićem, bratom od ujaka Darkovim, organizovali kriminalnu grupu koja je švercovala kokain iz Južne Amerike u Evropu. Vujanović je uhapšen jesenas, ali je pred istražnim sudijom rekao da neće odgovarati na pitanja. Istragom je u ovom slučaju sada obuhvaćeno dvadesetak osoba, među njima i one porijeklom iz Crne Gore, od kojih su devetorica u pritvoru u Srbiji.
,,USPEO SAM U ŽIVOTU”: Malo je vjerovatno da sada ima poznatijeg Pljevljaka od Darka Šarića. Iako je u Pljevljima godinama držao noćni klub Municipijum S, te bio gazda prvoligaša FK Rudara, Šarić je još nedokazanu reputaciju krupnog kriminalca izgradio u Srbiji, gdje se od 2006. pominje kao pripadnik misterioznog klana Amerika. Navodno je klan Amerika odgovoran za desetine gangsterskih ubistava u Beogradu i nadživio je smrt svog legendarnog osnivača, Danilovgrađanina Vojislava Voja Amerikanaca Raičevića (nestao bez traga 1997. u Beogradu). Novi vođa ili jedan od vođa Amerike je postao Mileta Miljanić, uhapšen 2004. u Švajcarskoj, zatim izručen Grčkoj gdje je osuđen zbog šverca 114 kilograma kokaina. U međuvremenu, Šarić je – iskoristivši kontakte u podzemlju do kojih je došao kao Miljanićev saradnik – navodno preuzeo posao i postao najjači trgovac drogom. Miljanić je prošle godine pušten na slobodu. ,,Očigledno je da je Miljanić po povratku u Srbiju, obnovio veze sa Šarićem. Imaju iste kontakte u Americi, sa narko-klanovima, na teren šalju iste provjerene osobe”, tvrdi Blic, pozivajući se na izvor iz istrage. Ipak, nema vijesti o tome kako je Darko Šarić ranije bio osumnjičen za neko djelo organizovanog kriminala u Srbiji. Kao vlasnik ugostiteljskih objekata, povremeno je bio zvijezda nadahnutih članaka u srpskim tabloidima o životu uspješnih džet-setera kojima pjevaju i igraju poznati folkeri. Tabloid Kurir je 24. juna 2008, povodom slavlja ,,biznismena Darka Šarića”, objavio kako je on “preksinoć u svom klubu H2O napravio nezaboravnu žurku za prijatelje; među prvima stigli su Džej Ramadanovski, Goga Sekulić i Danijela Vranić”. U nastavku žurke ,,Džej se brže-bolje latio mikrofona i zapjevao Uspeo sam u životu, a ubrzo su mu se pridružile i ostale kolege. Nikola Rokvić i Boban Piroman zapalili su ženski dio gostiju, dok su Goga, Danijela i Romana zagrijale mnoštvo znanih i neznanih”, pa se, izvjestio je Kurir, ,,uz izobilje ića i pića slavilo do zore”.
SRPSKA ISTRAGA: Izgleda kako su to za Darka Šarića sada samo ,,dobra, stara vremena”, jer je, istovremeno sa raspisivanjem Interpolove potjernice, u Srbiji nastavljena višemjesečna finansijska istraga u vezi niza njegovih vila, stanova, lokala i firmi. Predmet interesovanja su i njegovi bankarski računi u inostranstvu. Zasad je utvrđeno da Šarić posjeduje imovinu na 17 lokacija u Novom Sadu i Beogradu, kao i nekoliko računa u švajcarskim bankama. Vrijednost njegove imovine procjenjuje se na nekoliko desetina miliona eura. List Politika tvrdi da Šarić ima tri pasoša: švajcarski, hrvatski (sumnja se da je ta putna isprava porijeklom iz konzulata Hrvatske u Mostaru, odakle je prije 11 godina ukradeno 930 putovnica) i plavi pasoš SRJ. Državljanstvo Srbije Šarić je dobio 30. maja 2005, dok je novu, biometrijsku srpsku ličnu kartu podigao 26. januara 2009. na Novom Beogradu. Šarić je posljednji put viđen u Pljevljima sredinom januara i od tada mu se gubi trag. Duško Šarić, mlađi brat osumnjičenog Darka, nalazi se u rodnim Pljevljima. Iako se od početka istrage sumnjalo da je i on učestvovao u organizaciji šverca kokaina, dokazi za optužnicu nijesu pronađeni. O poslovima Darka Šarića nije se mnogo znalo u Crnoj Gori. U žižu interesovanja dospio je nakon što je uhvaćen veliki tovar kokaina zbog koga ga sada gone. Srpski mediji pisali su i o njegovim navodnim sukobima sa bratom crnogorskog premijera. Sukobili su se, po toj verziji, u finansijskoj kombinaciji zbog prevlasti nad Rudnikom uglja u Pljevljima, čiji su akcionari Šarić ali i firme koje kontroliše Aco Đukanović. Srpska policija, piše Blic, navodno je došla do informacija o oružanom sukobu između Darka Šarića i Aca Đukanovića. Tvrdi se da je Šarić odbio da vrati milionski kredit podignut u Đukanovićevoj Prvoj banci, ,,ali je sukob izglađen intervencijom najuticajnijeg bosa crnogorske mafije”.
TVRDNJE O UBISTVIMA: Srpski tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radisavljević kaže da je Šarić, za sada, samo osumnjičen za šverc narkotika, te da se u dosadašnjoj istrazi nije došlo do dokaza, koji ga dovode u vezu sa nekoliko nerasvijetljenih ubistava. Međutim, srpski listovi utrkuju se u objavljivanju tvrdnji kojima se Šarić povezuje sa gangsterskim ubistvima, bez tragova i očevidaca. Posljednji takav zločin, piše Blic, navodno se odgrao oktobra prošle godine u Kotoru – ubistvo Nikšićanina Dejana Đukovića (33), vlasnika kotorskog Red taksija. Još jedno ubistvo srpska štampa dovodi u vezu sa Šarićevim klanom: radi se o smaknuću Danilovgrađanina Branislava Brana Šaranovića (66), suvlasnika beogradskog kazina Slavija, koji je početkom oktobra u Beogradu, na Dedinju, izrešetan sa 17 hitaca iz heklera. Njegova likvidacija uslijedila je nakon nestanka Slobodana Radonjića (30), sina biznismena Danila Radonjića iz Bara koji je bio Šaranovićev poslovni partner. Mlađi Radonjić nestao je u julu 2009. U isto vrijeme kada je u Beogradu nestao Radonjić, misteriozno se izgubio trag i izvjesnom Kneževiću, njegovom drugu, pomorcu iz Bara. Nekoliko dana kasnije u Barseloni su nađeni ostaci zapaljenog džipa sa ugljenisanim lešom. Utvrđeno je da je taj automobil kupljen u jednoj auto-kući u Podgorici i da je bio registrovan na ime nestalog Kneževića. Šarićev je klan, tvrdi srpska štampa, navodno umiješan i u ubistvo Tripa Penovića (42) iz Pule, likvidiranog na Maksimiru u Zagrebu. Uloga Penovića bila je da regrutuje pomorce za šverc kokaina. Za njegovo ubistvo bio je osumnjičen Anastazije Martinić, hrvatski državljanin. Martinić je inače vlasnik broda na kome je prošlog oktobra zaplijenjeno 2,1 tone kokaina. Poslije zaplijene ove droge u Južnoj Americi, Martinić je uhapšen i nalazi se u urugvajskom zatvoru. Penović je imao dosije u hrvatskoj policiji i od ranije je bio poznat ne samo po iznudama, već i po odličnoj konekciji sa narko-klanovima Crne Gore.
KOTORSKA VEZA: Kotor se, preko nekih od moreplovaca iz ovog grada, pojavljuje kao važan punkt krijumčarenja kokaina. U Kotoru se „regrutuju” pomorci koji preuzimaju i dostavljaju drogu, na svakoj turi bogato zarađuju. Kokain zatim stiže do luka u Italiji, Grčkoj, Holandiji, Belgiji – odakle su ga preuzimali i ljudi Darka Šarića, pa dalje doturali osobama zaduženim za rasturanje droge na uličnom tržištu. Šarić je navodno imao direktne kontakte sa vrhom kolumbijskog kartela i to preko ,,oficira za vezu” Rodoljuba Radulovića (61), rodom iz Kotora, koji se odavno odselio u SAD. U srpskoj policiji Radulović prolazi kroz evidencije, jer je poznat kao osoba kojoj su nekoliko puta oduzimani luksuzni automobili, za koje je utvrđeno da su kradeni u inostranstvu. ,,Radulović je veoma moćna osoba, sa kontaktima u vrhu srpsko-crnogorskog podzemlja, ali i političarima ovih država. U momentu akcije zapljene kokaina u Južnoj Americi on je telefonom pozvao nekoliko uticajnih prijatelja, pokušavajući da sazna što se dešava”, kazao je neimenovani sagovornik Blica. Radulović je u međuvremenu demantovao da je član podzemlja, ali je priznao da poznaje Darka Šarića, koga je ,,samo savjetovao oko ulaganja u građevini i poljoprivredi”! Zatim je Radulović kazao kako ,,u Srbiji poznajem puno tih, kako ih vi zovete, kontroverznih biznismena” i ,,dvojicu-trojicu” tamošnjih političara. ,,Upoznao sam 1980-ih Mila Đukanovića, ali se sa njim nikada poslije nijesam vidio”, rekao je Radulović.
KOKAINSKI NETVORK: Nakon konekcija preko ,,kotorske veze”, navodno su registrovana “česta putovanja” Darka Šarića u Južnu Ameriku. Posljednjih nekoliko godina, tvrdi se, Šarić je izgradio kompleksan netvork: od ugovaranja kupovine kokaina, plaćanja, transporta (koji je obavljan prekookeanskim brodovima) do dilerske mreže. Šarić je, tvrdi se, u direktnoj komunikaciji sa baronima kolumbijskog narko-kartela ugovarao kupovinu kokaina. ,,Narkotike je kupovao isključivo na tone a plaćao je kešom”, piše Blic. Izgleda da je Šarić – sve do spektakularne zaplijene 2,1 tone kokaina jesenas – malo što prepuštao slučaju. Pedantno je vodio računa kako za sobom ne bi ostavljao tragove koji bi, kao dokazi, mogli da budu korišćeni protiv njega. Imao je, piše srpska štampa, osobe zadužene za kupovinu mobilnih telefona i kartica, koje su mijenjane svakog dana, zatim osobe zadužene da novac iz ulične prodaje konvertuju u mjenjačnicama u veće apoene. Šarićevi narko-kuriri u Beogradu trgovali su tako da se nikada ne upoznaju – što je model latinoameričkih dilera. Izvori iz srpske istrage tvrde da su, po unaprijed dogovorenom scenariju, ulice oko beogradske hale Arena narko-kuriri blokirali na pet minuta kao da prolazi neki državni zvaničnik. Osoba iz jednog automobila bi spuštila paket sa drogom u kontejner, da bi poslije dva minuta druga osoba preuzela isti paket.
VEZE SA STANKOM SUBOTIĆEM: Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Stankom Canom Žapcem Subotićem, svojevremeno ,,bosom balkanske duvanske mafije”. Sada srpska policija provjerava da li je Šarić, otkad se vodi tajna istraga protiv njega, putovao iz Podgorice u Švajcarsku, gdje boravi ili je boravio Subotić. Tablioid Press piše da su srpski investigatori zaplijenili papire koji Šarića direktno povezuju za Subotićem. Od 2007. je Srbija raspisala potjernicu za Subotićem koji je optužen da je oštetio njen budžet sa više desetina miliona eura. Poput Šarića, Subotić je takođe na crvenoj potjernici Interpola po optužnici za organizovani kriminal. Premijer Milo Đukanović je u parlamentu saopštio kako mu je Subotić i dalje prijatelj. „Subotić je više puta viđen u Pljevljima kako slobodno šeta sa gradonačelnikom Filipom Vukovićem. Pljevlja nijesu Nju Orleans pa da se to može sakriti”, izjavio je ljetos lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević na sjednici Odbora za bezbjednost Skupštine Crne Gore. I Ratko Knežević je tvrdio da „Šarići peru pare preko finansijskih kanala Stanka Subotića”. Šarić je intimno prosrpski orijentisan, ali se, poslije navodnih kontakata ili upozorenja iz Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, 2006. nije miješao u referendumski proces. Šarić je uoči referenduma bio u kontaktu sa Stankom Subotićem a „u crnogorskom poslovno-političkom establišmentu ne žele da kažu ni nezvanično da li je sa Šarićem tada napravljen neki dil, koji bi mu, kao protivuslugu, omogućio da posluje u Crnoj Gori”, pišu Vijesti. Tek je nakon referenduma došlo do ekspanzije Šarićevih poslova u Crnoj Gori, uključujući kontrolu diskoteke Maksimus u Kotoru, hotela Kataro, Prestiž, Mediteran…
Nakon potjernice iz Srbije, koja je obuhvatila i prijetnje oduzimanja imovine, dio tamošnjih nekretnina je Subotić prodao ili prepuštio Šariću koji je, zbog navodnog posla sa drogom, uvijek imao dosta keša. Navodno je taj novac pomogao Subotiću da povrati ostrvo Sv. Nikola kod Budve, koje mu je bilo oduzeto zbog kredita koji nije mogao da vrati Prvoj banci. Kredit od 15 miliona Subotić, iako u debeloj ilegali, je nedavno vratio. Šarić je neke nekretnine u Srbiji, poput hotela Putnik i Vojvodina, obavljao preko Nebojše Jestrovića, bivšeg direktora firme Futura plus u Subotićevom vlasništvu. Zanimljivo, u Futuri Canetu je bio partner koncern VAC, koji je bio zainteresovan za kupovinu podgoričke Pobjede. Najveći dio akcija u Pobjedi, nakon države posjeduje Šarić i sa njim povezana lica iz Pljevalja. Prema pisanju Vijesti Šarić i njegovi su više od 6 odsto akcija kupili prije nekoliko godina za enormnih dva miliona.
Dobro obaviješteni poslovni krugovi tvrde da je u nekoliko posljednjih mjeseci glavni novac kojim su se kreditirali crnogorski tajkuni i posrnula preduzeća dolazio od Šarića, koji je navodno pokupovao više atraktivnih lokaliteta na primorju i kontrolisao značajan dio poslovnih aktivnosti u našoj zemlji koju potresa kriza likvidnosti i velikih unutrašnjih dugova.
Veljović i ANB još 2007. znali da su Šarići narko-dileri
Uprava policije Crne Gore je proteklih mjeseci odavala utisak kao da ne shvata o čemu se zapravo radi u slučaju Darka Šarića, za šta nema osnova, jer postoje dokazi da je za ovog Pljevljaka postojao policijski dosije u crnogorskoj policiji i tajnoj službi koji ga je jasno klasifikovao kao pripadnika organizovnog kriminala. Naime, proljeća 2007. direktor policije Veselin Veljović je pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao famoznu Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Tada je saopšteno da crnogorska policija ima elektronsku bazu podataka o krupnim kriminalcima, njihove brojeve telefona, koje automobile voze, gdje izlaze, s kim se druže, kao i s kim su „dobri” ili „nijesu dobri”. Među njima, Uprava policije je poimenično navela i Darka i Duška Šarića. Ni poslovi sa kokainom iz Latinske Amerike za bezbjednosne organe Crne Gore nijesu bile tajna, niti je zaplijena 2,1 tona kokaina jesenas u Urugvaju za njih mogla biti iznenađenje. Šef ANB Duško Marković je pred Odborom za bezbjednost i odbranu tada prezentovao svoj izvještaj, u kojem stoji: „U Crnoj Gori deluje i nekoliko kriminalnih grupa povezanih sa kriminalcima u okruženju, Zapadnoj Evropi, ali i Južnoj Americi, čija je aktivnost uglavnom šverc droge… Većina droge koja ‘uđe’ u Crnu Goru zatim se ‘uhodanim kanalima’ prenosi ka zapadnoevropskim zemljama, kao krajnjoj destinaciji, dok se manja količina zadržava na domaćem tržištu. Kokain se u Crnu Goru doprema iz Južne Amerike vodenim i vazdušnim putevima”.
Šarića ima i u Prvoj banci
Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević prvi je javno progovorio o narko-klanovima u Crnoj Gori, zbog čega je, navodno, grupa Pljevljaka Jovice B. Zindovića (32) protiv njega 2008. pripremala atentat. Suđenje Zindovićevoj grupi – optuženoj da je pripremala ubistvo Baranina Veselina Bujića – održava se u Višem sudu u Podgorici. Medojević sada procjenjuje kako nije realno da crnogorska policija uhapsi Darka Šarića. „Nije realno očekivati da Milo Đukanović krene da hapsi Šarića. Ogroman novac, najvjerovatnije od šverca narkotika, Šarić je ubačio u crnogorske komercijalne banke, pozajmio Đukanovićevim najbližim prijateljima, a ima ga dosta i u Prvoj banci. Zato će vjerovatno doći do sakrivanja Šarića”.
Ćorak od hapšenja
Pretres kuće i objekata Darka Šarića u Pljevljima 24. januara, obavila je Posebna jedinica policije, čiji je komandant Miloš Vučinić. Na faktor iznenađenja Šarića se očigledno nije računalo, jer se o koloni džipova sa specijalcima iz Podgorice u Pljevljima saznalo još dok su prolazili na raskrsnici kod Mojkovca. Nekih pedesetak znatiželjnih Pljevljaka je pred lokalom Municipijum S dočekalo kolonu specijalaca, dok su „druge operativne strukture tragale u još nekim crnogorskim gradovima”, saopštila je Uprava policije. Sve u svemu, Darko Šarić nije uhapšen u Pljevljima, iako je načelnik pljevaljske policije Darko Ćorac sredinom decembra tvrdio kako će postupiti u skladu sa nadležnostima i zakonskim propisima ukoliko policija dobije zahtjev za hapšenje biznismena Darka Šarića”. Iako je u Plavoj knjizi Uprave policije Crne Gore Šarić najkasnije 2007. notiran kao pripadnik organizovanog kriminala, šef pljevaljske policije Ćorac je za štampu nedavno izjavio kako ,,pljevaljska policija dosad nije vršila kontrolu firmi čiji su vlasnici neka od lica za koja ste iskazali interesovanje”!
Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića
„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne.
Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini prije 80 godina“. Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop JovanĆulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.
U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.
Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.
Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem koji ga je „izdao“ reče mitropolit. Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije i dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.
Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”, kazao je. I nastavio: “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.
O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.
Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše: „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.
Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.
Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.
Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je. Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.
Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić, on jenastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“, Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.
Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.
Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava
Prošli Prvi maj proslavili smo uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.
Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.
,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za MonitorIvana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).
U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000 aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000 ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih – oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.
Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.
,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.
Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.
,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltingaMiloš Vuković.
I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.
Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od 2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.
Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.
Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!
Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.
,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.
Konstanta je i diskriminacija.
,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.
Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG) pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.
Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“, ističe ona.
Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.
Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.
U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.
U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona: Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.
,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.
Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.
I dalje neophodno braniti tri osmice
Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.
,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.
Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede
U medijima zarade ispod državnog nivoa
,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za MonitorMarijana Camović Veličković.
Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.
,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.
Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ
Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.
Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.
To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.
Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).
Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.
Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.
Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?
Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.
Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.
Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.
Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.
ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.
Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.
Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.
„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.
Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“
Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.
„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.
Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.
Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.
Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.
Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.
Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET4 sedmice