Vojska Izraela dobila je naređenje da ruševine Rafe pretvori u humanitarni grad. Stručnjaci kažu da je u pitanju logor za internaciju svih Palestinaca u Gazi

Opet je najveće stradanje današnjice istisnuto na marginu. Vijesti vezane za politiku koju diktiraju Vašington, Moskva, Tel Aviv, Brisel i Teheran zatrpale su Gazu još jednim nivoom zaborava.

Dok Izrael ubija tamošnje nevoljnike, Donald Tramp i Benjamin Netanjahu se sastaju i planiraju dalje korake. A predlaže izraelski premijer, američkog predsjednika za Nobela za mir. Tokom sastanka, Netanjahu je Trampu predao pismo nominacije za Nobela. Tu je i koreografija uhvaćena okom kamere ovih dana. Bibi sa kačketom na kome je slogan – Tramp je sve u pravu.

Ovo je treći susret Netanjahua i Trampa od januara i povratka biznismena predsjednika u Bijelu kuću. Prvi oči u oči nakon što je Tramp naredio bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja u znak podrške izraelskim napadima.

Netanjahu je ovih dana izjavio da Gaza više neće biti prijetnja. Vjerovatno se plan odvija po zamisli, jer njegova zemlja nastavlja da koncentriše Palestince u humanitarnom gradu blizu Rafe.

Palestinci u Gazi imaju manje prostora po osobi nego zatvorenici u Gvantanamu. To je izjavila organizacija za ljudska prava Euro-Med Monitor, pojašnjavajući da su nakon 21 mjeseca neprekidnih izraelskih napada, Palestinci u Gazi zatvoreni na manje od 15 odsto teritorije.

Odavno znamo da je stanovništvo Gaze pod neprekidnim bombardovanjem i blokadama, lišeno vode, hrane, skloništa, zdravstvene njege… Ko u takvim uslovima sanja da se vrati na svoje uništene ili zabranjene teritorije. „Ovo je dio namjerne politike koja odražava genocidni proces Izraela da iskorijeni narod i izbriše njihovo fizičko i demografsko prisustvo putem masovnog ubijanja, prisilnog raseljavanja, izgladnjivanja i sistematskog uništavanja života“, rekli su iz Euro-Meda.

Palestinska ministarka spoljnih poslova i ekspatrijata Varsen Agabekian pozvala je tokom sastanka u Ramali sa novim evropskim specijalnim predstavnikom za mirovni proces na Bliskom istoku, Kristoferom Bižuom EU da hitno reaguje.  Od EU traži strože mjere kako bi zaustavila izraelski rat genocida, raseljavanja i izgladnjivanja na okupiranim palestinskim teritorijama. Naglasila je da Evropska politika  mora biti prevedena u konkretne korake koji promovišu pravedan mir kroz ostvarenje nezavisne palestinske države. Koliko Evropa može, druga je priča.

Tokom posjete Ujedinjenom Kraljevstvu, francuski predsjednik Emanuel Makron je pozvao na prekid vatre u Gazi i saradnju ka priznanju palestinske države. „Borićemo se do posljednjeg trenutka kako bismo postigli prekid vatre i započeli pregovore za trajni mir,“ rekao je Makron u govoru u britanskom parlamentu. Ovakvih riječi nije nedostajalo ni do sada. A pisali smo već na ovim stranicama o njihovoj moći i uvažavanju na glavnim adresama po  ovom pitanju. Makron je ovaj put otišao korak dalje i opisao rat u Gazi kao rat bez kraja i bez strateškog cilja. Upozorio je da predstavlja ozbiljnu prijetnju regionu i našoj kolektivnoj bezbjednosti.

Američka ambasada u saopštenju na Zapadnoj obali i Gazi odobrila je dobrovoljni odlazak članova porodica i osoblja koje nije krucijalno za rad zbog nestabilne i nepredvidive bezbjednosne situacije u regionu.

U sažetku saopštenja pišu: „Terorističke grupe, pojedinačni napadači i drugi nasilni ekstremisti i dalje planiraju moguće napade u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Gazi. Mogući su napadi bez upozorenja, a mete mogu biti turističke lokacije, transportni čvorovi, pijace/tržni centri i lokalne vladine institucije. Bezbjednosna situacija je složena i može se brzo promijeniti, a nasilje se može desiti iznenada u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Gazi“.

Dok se uveliko priča o primirju, o njegovoj sadržini detalje prenose tek poneki mediji, pozivajući se na anonimne izvore. Plan predviđa 60-dnevno primirje.

Agencija AP je predočila javnosti kopiju najnovijeg prijedloga za primirje koji su posrednici dostavili Hamasu. Agencija je autentičnost dokumenta potvrdila kod tri osobe upoznate sa situacijom.

Tokom primirja Hamas bi oslobodio 10 živih i predao tijela 18 mrtvih talaca. Zauzvrat, izraelske snage bi se povukle u tampon zonu duž granica Gaze sa Izraelom i Egiptom, a znatne količine humanitarne pomoći bi bile dopremljene. Pomoć bi distribuirale agencije UN i Palestinski Crveni polumjesec. Dokument ne pominje sudbinu Humanitarne Fondacije Gaze — američke organizacije koja od maja distribuira pomoć. Poznato je da bi Izrael želio da ova organizacija dobro povezana sa američkim krugovima zamijeni sistem koordinisan od strane UN-a koji odavno ne bere simpatije Tel Aviva.

AP prenosi da dokument navodi da predsjednik Tramp garantuje da će Izrael obustaviti vojne operacije i lično objaviti sporazum o primirju.

Sedmog jula nas je dočekala vijest da je vojska Izraela dobila naređenje da ruševine Rafe pretvori u pomenuti humanitarni grad. Stručnjaci kažu da je u pitanju logor za internaciju svih Palestinaca u Gazi.

Izrael Kac, Ministar odbrane u Netanjahuovoj vladi predstavio je plan prema kojem bi svi Palestinci iz Gaze bili prisilno premješteni u logor na ruševinama ovog grada. List Haaretz prenio je da je Kac izjavio kako je naložio izraelskoj vojsci da pripremi teren za osnivanje ovog logora.

Plan je da Palestinci prođu kroz bezbjednosnu provjeru prije nego što im se dozvoli ulazak. Jednom kad uđu ne bi im bilo dozvoljeno da napuste taj prostor, rekao je Kac tokom brifinga za izraelske novinare. Izraelske snage bi kontrolisale obod tog prostora, a prvobitno bi se tamo „preselilo“ 600.000 Palestinaca. Uglavnom onih koji su trenutno raseljeni u oblasti al-Mawasi. Na kraju, cijela populacija Gaze bila bi smještena u taj logor, a cilj Izraela je sprovođenje plana emigracije, koji će se desiti, rekao je Kac, prema navodima Haaretza.

Mučno je koliko sve podsjeća na ono što je američka vlada radila sa starosjediocima tog kontinenta u drugoj polovini XIX vijeka. Rezervati, dozvole, loša hrana, zaražena ćebad…

Kad smo kod te paralele, neki mediji prenose da od kada je Donald Tramp početkom godine predložio da bi veliki broj Palestinaca trebalo da napusti Gazu, izraelski političari, uključujući premijera, zdušno promovišu prisilno iseljavanje. Često ga predstavljaju kao američku inicijativu.

Plan koji predlaže Kac krši međunarodno pravo, rekao je Majkl Sfard, jedan od vodećih izraelskih advokata za ljudska prava. Njegove su tvrdnje sasvim suprotne tvrdnjama izraelske vojske, koja je ranije istog dana saopštila da su Palestinci raseljeni isključivo zbog sopstvene bezbjednosti. „Kac je predstavio operativni plan za zločin protiv čovječnosti. Ništa manje od toga“, izjavio je Sfard „ „Cilj je masovno preseljenje stanovništva na južni kraj Gaze u pripremi za deportaciju izvan pojasa“.

Kac je plan izložio neposredno prije nego što je Netanjahu stigao u Vašington na sastanke sa Donaldom Trampom, gdje će biti pod pritiskom da pristane na dogovor o primirju, kako bi se završio ili bar privremeno zaustavio rat koji traje već 21 mjesec.

Plan Izraela je da zonom za raseljene Palestince upravljaju međunarodne organizacije, a ne Izraelske odbrambene snage (IDF). IDF bi obezbjeđivao zonu sa distance, po modelu koji podsjeća na mehanizam distribucije pomoći Humanitarne Fondacije Gaze, koju podržavaju SAD i Izrael. GHF rukovodi mjestima za distribuciju pomoći, dok ih IDF okružuje vojnim snagama.

Nije jasno koje bi organizacije bile voljne da učestvuju u Kacovom planu, posebno zato što većina međunarodnih organizacija odbija da učestvuje u radu GHF-a zbog ozbiljne zabrinutosti za bezbjednost palestinskog stanovništva.

Ministar odbrane je naveo da bi radovi na humanitarnom gradu mogli početi već tokom eventualnog primirja.

Govoreći iz Bijele kuće u ponedjeljak, Netanjahu je rekao da SAD i Izrael sarađuju sa drugim državama koje će Palestincima pružiti bolju budućnost. „Ako žele da ostanu – mogu da ostanu, ali ako žele da odu – treba da im se to omogući“, rekao je Netanjahu, uoči večere sa Trampom.

„To nije ni humanitarno, ni grad“, rekao je profesor Amos Goldberg, istoričar Holokausta na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu o ovom izraelskom planu. „Grad je mjesto gdje imate mogućnost da radite, da zarađujete, da gradite veze i imate slobodu kretanja. Ima bolnica, škola, univerziteta i kancelarija. To nije ono što oni planiraju. To neće biti mjesto pogodno za život – kao što to sada nisu ni takozvane ‘sigurne zone’“, pojasnio je. Niko ne pominje šta će biti sa onima koji ne žele u humanitarne gradove.

Sa američke strane Tramp je u ponedjeljak izjavio da su SAD zakazale pregovore s Iranom i nagovijestio napredak u kontroverznom planu preseljenja Palestinaca iz Gaze. On je u početku izbjegao direktan odgovor o preseljenju Palestinaca, ali je potom rekao da zemlje oko Izraela pomažu. „Imali smo izvanrednu saradnju sa… okolnim zemljama, sjajnu saradnju sa svakom od njih. Tako da će se nešto dobro dogoditi“, rekao je Tramp.

Nije jasno na koga je Tramp tačno mislio. Između ostalih CNN je prenio da je visoki diplomata UAE, koji se smatraju ključnim akterom u svakom planu za poslijeratnu Gazu, rekao da bi uklanjanje Palestinaca iz enklave bilo neprihvatljivo. „UAE je javno i kategorički odbacio prisilno raseljavanje Palestinaca… Naš javni i naš privatni stav je da odbacujemo prisilno izmještanje bilo kog Palestinca sa teritorije, sada kada treba obnoviti Gazu“, rekla je Lana Nuseibeh za CNN.

„Vrlo jasno smo rekli da smo protiv bilo kakvog prisilnog premještanja Palestinaca, ili bilo kakvog izmiještanja Palestinaca van njihove zemlje“, izjavio je u utorak portparol katarskog Ministarstva vanjskih poslova Madžed Al Ansari. Katar je bio domaćin indirektnih pregovora između Izraela i Hamasa ovih dana.

Realizacija rivijere Bliskog Istoka je, sve su prilike, bliža nego što smo mislili.

Posljednja vijest. SAD uvode sankcije protiv Frančeske Albaneze, zvaničnice UN-a koja istražuje zločine u Gazi. Odluka Stejt departmenta predstavlja najnoviji pokušaj da se kazne kritičari Izraela.

Novi pramen tame, prekriva  planetu.

Dragan LUČIĆ

Napadi koje je izvela Ukrajina utiču na ionako neuspješne pregovore zaraćenih strana. Dok se Kijev nada da će ovakve akcije pokazati saveznicima da su oni ipak bitan faktor ove enigme, i natjerati neprijatelja da se ubrza, Moskva je  saopštila da je pogrešno očekivati brzi napredak u mirovnim pregovorima

Ne prođe sedmica a da evropsko ratište i sve što ga prati ne dobije neki novi zaokret. Ove nedjelje  red mira, red dronova. Scenario koji gledamo već nekih mjesec dana.

Ukrajina je ove nedjelje izazvala snažnu podvodnu eksploziju usmjerenu na ključni drumsko-željeznički most koji povezuje Krim sa Rusijom. Putinov ponos i diku vrijednu više milijardi eura, kako Ukrjinci često navode u svojim medijima. Njegovi stubovi  su oštećeni u akciji čiji je snimak kružio netom u danima iza nas. Nakon nekoliko sati zatvaranja saobraćaja, vlasti su saopštile da je most koji povezuje Krim s Rusijom ponovo otvoren.

Treći put Ukrajina gađa ovu ključnu logističku rutu otkako je Moskva započela punu invaziju 2022. godine. Za operaciju, odgovornost je preuzela ukrajinska sigurnosna služba SBU. Ovo je druga visoko profilisana operacija Ukrajine u svega nekoliko dana, nakon što je u nedjelju izveden sofisticirani napad dronovima na flotu strateških bombardera kod Moskve. U iznenadnoj akciji nazvanoj Paukova mreža pogađane su vazduhoplovne baze od istočnog Sibira do zapadne granice.

Vasil Maljuk, šef SBU-a, rekao je da je taj napad izazvao štetu procijenjenu na 7 milijardi dolara i pogodio 34 odsto ruskih nosača strateških krstarećih raketa, koje su korišćene za razaranje ukrajinskih gradova tokom rata.

Ukrajina je i  ranije izvodila ambiciozne napade dronovima duboko u Rusiju, ali su Rusi ubrzo pojačali zaštitu baza. Ovog puta, Ukrajina je promijenila taktiku i dronove dovela bliže metama, čime je zaobišla tradicionalne sisteme protiv-vazdušne odbrane.

Napadi su se dogodili u vrijeme kada je Ukrajina potvrdila da je pozvana na NATO samit krajem ovog mjeseca. Prije poziva predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je  da bi odsustvo Ukrajine predstavljalo pobjedu za Rusiju.

Najnoviji napad na 19 kilometara dug Kerčki most – Putinov prestižni projekat koji je otvoren 2018. godine – dolazi usred očiglednih napora Ukrajine da promijeni narativ koji promoviše američka administracija. Prema kojem Kijev navodno ima malo uticaja u ratu.

Tokom protekle nedjelje, Rusija je takođe izvela brojne napade dronovima i raketama na ukrajinske gradove. Najnovija razmjena napada predstavlja intenzifikaciju sukoba, dok su obje strane pod pritiskom da pregovaraju — i od strane predsjednika Donalda Trampa i evropskih saveznika. Moskva odbija bilo kakve razgovore o prekidu vatre.

Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je nakon ukrajinskih napada obećao osvetu . „Sve što treba da eksplodira — sigurno će eksplodirati”, napisao je Medvedev, koji sada služi kao zamjenik predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije, na Telegramu.

Sve ovo utiče na ionako neuspješne pregovore zaraćenih strana. Dok se Kijev nada da će ovakve ukrajinske akcije natjerati Moskvu da se ubrza, Rusija je u utorak saopštila da je pogrešno očekivati brzi napredak u mirovnim pregovorima. To se dogodilo dan nakon što je Moskva odbacila ukrajinski poziv na bezuslovno primirje na razgovorima u Istanbulu.

Suprotstavljene delegacije sastale su se u ponedjeljak u osmanskoj palati Čiragan u Istanbulu.Zvaničnici su potvrdili da će obje strane izvršiti razmjenu zarobljenika i tijela oko 6.000 poginulih vojnika.

Rusija i Ukrajina u  kratkom drugom krugu direktnih pregovora nijesu ostvarile značajan napredak ka okončanju rata ili postizanju primirja. Prema dokumentu koji je uručen Ukrajincima, a koji su objavili ruski državni mediji, Moskva zahtijeva, kao preduslov za zaustavljanje ofanzive, da Ukrajina povuče svoje trupe iz četiri istočne i južne regije koje Rusija tvrdi da je anektirala.

Takođe traži da Ukrajina obustavi mobilizaciju, zaustavi isporuke zapadnog oružja, ukine vojno prisustvo stranih zemalja, ukine ratno stanje, raspiše izbore, odustane od ulaska u NATO, prizna ruski kao službeni jezik i ograniči brojnost svoje vojske.

Ukrajina je više puta odbacila ruske uslove razumijevajući ih kao predaju pod drugim imenom. Prema nacrtu mape puta koji je sastavila Ukrajina koji je Reuters dobio na uvid, Kijev traži da ne bude nikakvih ograničenja u jačini vojske nakon postizanja mirovnog sporazuma, ne priznaje rusku suverenost nad okupiranim teritorijama i traži ratne odštete. Zapelo je i oko djece, njih 400, čiji povratak traži ukrajinska strana. Rusi tvrde da su oni evakuisani iz ratnih zona radi sigurnosti i pristaje da vrati tek nekolicinu od tog broja. Ova priča tek čeka svoje razrješenje.

Zelenski i njegova administracija su više puta naglasili da bi se pregovori mogli ubrzati jedino susretima licem u lice. Uz učešće predsjednika SAD-a. Portparol Kremlja Dimitrij Peskov je odbacio ideju o samitu trojice predsjednika. „U bliskoj budućnosti to nije vjerovatno“, rekao je novinarima, dodajući da bi takav samit mogao biti moguć samo nakon što ruski i ukrajinski pregovarači postignu dogovor.

“Vladimir Putin je skrenuo pozornost na činjenicu da režim u Kijevu računa na eskalaciju sukoba i provodi sabotažu civilne infrastrukture na ruskom teritoriju”, priopćio je Kremlj nakon razgovora, prvog između Putina i novog pape.

„Istanbulski pregovori nijesu tu da bi se postigao kompromis po nečijim iluzornim uslovima, već da se osigura naša brza pobjeda i potpuno uništenje neonacističkog režima“ napisao je Dmitrij Medvedev svoje viđenje situacije. Mnogi strani mediji upravo tako tumače dosadašnji tok pregovora.

Ukrajina je predložila narednu rundu pregovora između 20. i 30. juna.  Zelenski je ponovo izrazio spremnost da se lično sastane s Putinom.

Sve ovo se dešava u trenutku kada je Andrij Jermak, šef kabineta Zelenskog, stigao u SAD zajedno sa potpredsjednicom vlade Julijom Svjriđenko. Cilj je  lobiranje  za jače sankcije protiv Rusije.

U međuvremenu Kijev je dobio poziv za NATO samit. „Pozvani smo na NATO samit. Mislim da je to važno“, rekao je Zelenski u ponedjeljak nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO-a, Markom Ruteom, u Vilnjusu.

Svi očekuju nove stavove Vašingtona oko ukrajinsko-ruskih odnosa. Visoki američki zvaničnik rekao je da američki predsjednik Donald Tramp i Bijela kuća nijesu bili unaprijed obaviješteni o napadu. Bivši zvaničnik administracije dodao je da Ukrajina, iz operativnih razloga, često ne dijeli svoje planove sa Vašingtonom. Da su odnosi toplo-hladni, jasno je od promjene vlasti u SAD-u. I zvaničnik britanske vlade takođe je izjavio da London nije bio informisan unaprijed.

Iz Bijele kuće do slanja ovog taksta u štampu stižu šture informacije. Nakon trapavih izjava Donalda Trampa o razočarenjima i Putinovom ludilu, ovih dana eto nešto diplomatskih poruka.

Američki predsjednik je objelodanio   da je upravo razgovarao telefonom sa predsjednikom Rusije o nedavnim napadima dronovima koje je Ukrajina izvela na teritoriji Rusije, kao i o dešavanjima vezanim za Iran. Razgovor je trajao više od sat vremena.. „Bio je to dobar razgovor, ali ne i razgovor koji će odmah dovesti do mira“, napisao je Tramp na Truth Socialu.  Tramp je rekao da mu je Putin vrlo odlučno saopštio da će morati da reaguje na nedavni napad na vojne aerodrome, aludirajući na operaciju Paukova mreža.

Ruski predsjednik, osim sa Trampom, telefonski je razgovarao i sa papom Lavom XIV. Poziv Vatikana da se tamo razgovara o daljem toku rata ruski predsjednik odbio je još prošlog mjeseca. Dok je razmjenjivao stavove sa papom o situaciji u Ukrajini, Vladimir Putin je ponovio svoju spremnost da postigne mir političkim i diplomatskim sredstvima, ističući da je, kako bi se došlo do konačnog, pravednog i sveobuhvatnog rješenja, neophodno otkloniti uzroke krize.

Nijesmo saznali puno o situaciji u Evropi iz obraćanja američkog predsjednika do izlaska ovog teksta. Iz Trampovog posta na njegovoj društvenoj mreži saznali smo  da ono oko čega su se dogovorili on i Putin ima veze sa Iranom! Ta zemlja ne treba da posjeduje nuklearno oružje. Ako je vjerovati onome što predsjednici pričaju!

Dragan LUČIĆ

Noći 13. marta 2013. papa Franjo je ušao u globalnu svijest sa skromnošću, pognute glavu u molitvenom stavu, tražeći blagoslov od srećne mase na Trgu Svetog Petra i miliona koji su ga pratili putem televizije i interneta. Napustio je ovaj svijet sa istom skromnošću 21. aprila, ali ne prije nego što je pokazao da je jedan od najsvjetlijih primjera čovječnosti u ovom mučnom vijeku

Tužna vijest uskršnjeg ponedjeljka stigla je iz Vatikana.„ Jutros u 7:35, biskup Rima, Franjo, vratio se u kuću Oca. Učio nas je da živimo vrijednosti Jevanđelja s vjernošću, hrabrošću i univerzalnom ljubavlju, posebno u korist najsiromašnijih i najisključenijih“, obišlo je svijet. Vijest nije uzdrmala samo katolike, već sve one širom planete koji su njemu vidjeli istinskog pomiritelja.

Na tron Svetog Petra zasjeo je ovaj Jezuita iz Argentine 2013.  Bilo je to nakon što je papa Benedikt podnio ostavku.  Bila je to prva ostavka u Vatikanu u posljednjih 600 godina. Sastanak kardinala radi izbora njegovog nasljednika – poznat kao konklava – počeo je brzo, a već 13. marta spaljeni su glasački listići. Hemikalija kojom su poliveni proizvela je bijeli dim koji je ploveći iznad katedrale Svetog Petra obavještavao o novom poglavaru. Zvona sa bazilike i čuveno Habemus Papam toga martovskog dana najavila su dolazak Horhe Maria Bergolja.

Skromni Argentinac je postao 266. poglavar Rimokatoličke crkve i prvi papa iz Latinske Amerike, prvi jezuita, prvi koji je uzeo ime Franjo, po svetom Franji Asiškom, svetitelju koji se odrekao bogatstva da bi pomogao siromašnima. Dodatno,  prvi je papa van područja Evrope više od milenijuma.

Sjetiće se mnogi nevjerice nakon proglašenja Franja za papu i brojnih kladioničarskih kvota koje mu nijesu išle u korist. Nevjerica je dobrim dijelom bila vezana i za percepciju Vatikana i njihove politike u očima svijeta. Malo je onih koji su vjerovali u toliku promjenu u srcu papske palate i politike. Nakon izbora, znalo se da se radi o istoriji u nastajanju.

Te noći 13. marta, papa Franjo je ušao u globalnu svijest sa skromnošću, pognuvši glavu u molitvenom stavu, tražeći blagoslov od srećne mase na Trgu Svetog Petra i miliona koji su ga pratili putem televizije i interneta. Papa Franjo je napustio ovaj svijet sa istom skromnošću 21. aprila, ali ne prije nego što je pokazao da je jedan od najsvjetlijih primjera čovječnosti koji je obilježio 21. vijek.

Brzo nas je navikao da povlači slobodoumne reformatorske poteze za kakve ni pape ni državnici nijesu imali hrabrosti. Svijet je pričao o njemu kao o ličnosti godine. Zvanično tu titulu su mu između ostalih dodijelili američki magazin Tajm i najstariji časopis za gej populaciju u SAD – Advokat. I Monitor. 2015. godine.

Oni koji su ga poznavali prije preuzimanja konaca u Vatikanu, znali su šta se može očekivati. Znali su ga po skromnosti i zalaganju za socijalnu pravdu. Njegov maleni stan u Buenos Airesu, u kom je kuvao sam za sebe i onoga ko svrati, te gradski prevoz koji je koristio bili           su znaci jednog drugačijeg papinstva.  Odrekao se  papske limuzine. Noć nakon izbora odbio je vožnju famoznim papamobilom i putovao autobusom sa kardinalima koji su ga izabrali. Ovaj gest brzo je postao simbol. Kasnije će se voziti u Renou 4 koji je prešao 300.000 kilometara.

Njegov pontifikat bio je fascinantno poglavlje o tome šta treba da predstavlja crkva. Pozivao je crkvu da postane bolnica na bojištu za ranjene u srcu, duši i tijelu; donosilac radosti onima kojima je očaj ukrao osmijeh; kanal milosrđa za one koji su potisnuti na marginu.

Svoj 77. rođendan, prvi koji je dočekao kao papa, proslavio je na doručkujući u društvu četvorice beskućnika u hotelu Sen Mart unutar Vatikana. Ovim gestom podcrtao je svoje nakane i svoju bliskost sa marginalizovanima i posvećenost jevanđeoskim vrijednostima skromnosti, solidarnosti i milosrđa.

„Kad sretnem nekog klerikalca, u trenu postajem antiklerikalac”, govoriće kasnije papa Franjo. Možemo zamisliti kojom jekom su odzvanjale ove riječi hodnicima Vatikana. Ili: ,,Poglavari Svete stolice su često bili narcisoidni te podložni laskanju dvorjana, a dvorjani su papska kuga…” ili „Ponekad se vjerom u Boga, nažalost, manipuliše kako bi se potaknule podjele i povećala mržnja umjesto da se promiče mir, zajedništvo, dijalog, poštovanje, saradnja i bratstvo”. Zbog ovakvih stavova često su ga optuživali da je komunista u crkvenim redovima, na šta je na prvu odgovarao: „Ono što govorim nije komunizam nego Jevanđelje“.

Optužbama o ,,komunizmu” pape pozabavio se i dugogodišnji dopisnik lista Bild iz Vatikana Andreas Engliš u knjizi Franja – Znaci nade. U Južnoj Americi još ima bijede kakve se u Evropi više niko ne može sjetiti. Tu govoriti o nekakvoj ideologiji Karla Marksa – je besmislica, poručio je Engliš. U Evropi smo  zaboravili što to znači kad se jedino ,,crna zemlja” može dati svojoj djeci za jelo. Sveštenik koji je radije odlazio u naselja siromašnih nego sjedio za bogatom trpezom još bogatijih sunarodnika, jedva da se i može mjeriti evropskim ideološkim mjerilima, pisao je Engliš.

A onda su mračna vremena zadesila cijelu Evropu. Baš ona kakvih se ne sjećaju generacije nakon Drugog svjetskog rata. Preko dva miliona Evropljanki i Evropljana pokosio je COVID-19. Padale su vlade i državnici širom svijeta kao domine zbog lošeg vladanja situacijom, pogrešnih odluka, represije, neznanja, osionosti…  Ni većina vjerskih poglavara nije se pokazala. I u tu prazninu zakoračio je ovaj Jezuita. Jasno je svima pokazao suštinu trenutka: „Gusta tama nadvila se nad našim trgovima, ulicama i gradovima; obuzela je naše živote, ispunivši sve zaglušujućom tišinom i tjeskobnom prazninom koja sve zaustavlja“. Možda se neko i sjeti praznog i kišom oblivenog trga Svetog Petra sa kraja marta 2020. godine na kom je predvodio Urbi et Orbi molitvu. Odjekivale su riječi jezivom šupljinom usred Berninijevih kolonada zamišljenih da kao ruke majke crkve obgrle vjernike: „Nalazimo se u istoj oluji, svi mi krhki i dezorijentisani, ali u isto vrijeme važni i potrebni, svi pozvani da veslamo zajedno”.

Nije stao na riječima. Svojim primjerom, pozvao je  vjernike na vakcinaciju. Taj čin je nazvao činom ljubavi prema svom bližnjem. Pozivao je na molitve unutar porodičnog okruženja i liturgije koje su održavane online. Poštovao je mjere opreza i otkazao većinu putovanja i javnih okupljanja tokom najtežih faza pandemije. Tako rijetka scena u religioznim krugovima širom svijeta. Rijedak je još u nečemu. Shvatio je podmuklost momenta i pozivao na ravnopravnu raspodjelu vakcina. Kritikovao nacionalni pristup tom procesu i zalagao se za zaštitu siromašnih zemalja.

Nije ovo prvi put da njegov pristup uzdrma bogate. Znao je on i ranije reći: ,,Idol današnjeg vremena je novac, a mi moramo u centar vratiti čovjeka. Gospode, pomozi nam da obuzdamo egoizam”.

I kako dolikuje, prvo je krenuo od svoje kuće. Primjerom. Prvi organizacioni potez pape Franja u Vatikanu bilo je temeljno restruktuiranje Istituto per le Opere di Religione, poznatije kao Božija banka. Sem što je promijenio rukovodstvo institucije uvodeći u upravu i stručnjake laike, koji su zamijenili raniju isključivu praksu da se radi o klericima, naredio je da banka mora transparentno poslovati po svim pravilima finansijskih ustanova. Reviziju poslovanja naredio je da izvode za to ovlašćene agencije van aparata crkve. Poslije 125 godina finansijskih zakulisnih radnji koje su podrazumijevale, kako tvrde italijanski mediji, i pranje novca (navodno i za račun mafije), Banca di Dio je prvi put u svojoj istoriji objavila bilans.

Papa Franjo je,  zalažući se za socijalnu pravdu,  povodom Prvog maja apelovao na političke lidere svijeta da učine sve što je u njihovoj moći da se otvore nova radna mjesta. Tih dana u jednoj fabrici tekstila u Bangladešu kada se urušila osmospratnica smrt je susrelo više od od 400 ljudi. ,,Naslov koji me je posebno pogodio na dan tragedije bio je Živjeti sa 38 eura mjesečno. Toliko su bili plaćeni oni koji su umrli. To je ono što zovemo robovskim uslovima rada”, rekao je papa tih dana pred hiljadama vjernika u Rimu. Znao je dobro da bez posla i zarade, nema dostojanstva i života vrijednog čovjeka. „Idemo protiv Boga ako ne platimo ljude pošteno, ne damo im posao zato što isključivo vodimo računa o finansijskim rezultatima i zaradi”, upozoravao je i osvještavao da ako u javnom životu i u politici nema etike, sve je moguće. Kada ovakve poruke dođu sa takvog mjesta stvari postaju neugodne. Naravno, svijet je nastavio da se vrti.

Imala je Franjova crkva tokom proteklih dvanaest godina razumijevanja i za prokazane, nevjernike, homoseksualce i transrodne… „Potrebno je da se upoznajemo, da slušamo jedni druge, da proširujemo obim mišljenja…” – u ovu rečenicu mogao bi se sumirati taj dio njegove misije. „Ne mogu se osuđivati osobe zato što su homoseksualne. Treba uvijek cijeniti osobu, čovjeka. Ko sam ja da im sudim?”, govorio je prvi čovjek katoličanstva. Još jedan citat iz nepresušne zbirke njegovih govora: ,,Moramo razumjeti one koji se razvedu. Moramo razumjeti ženu koju je muka natjerala da posegne za abortusom. Moramo proširiti prostor ženama u Crkvi. Izazov je pokazati više rezumijevanja za specifično mjesto žena i njihovih genijalnih sposobnosti. Žena Marija vrjednija je od biskupa. Uostalom i Crkva je riječ ženskog roda”.

Povrh svega i ovo. U vremenima sveprisutne mržnje i nacionalizma svaki vjernik,  ne samo onaj koji je makar po položaju iznad svih – dužan je da ruši zidove. I opet je to radio primjerom! Vrhovni predstavnik katoličke crkve prvi put je posjetio Arapsko poluostrvo, kolijevku islama. To putovanje ulilo je makar na trenutak nadu u napredak u dijalogu religija. Te 2019. godine Franjo je u Abu Dabiju služio misu pred oko 180.000 ljudi. Bila je to najveća javna hrišćanska ceremonija u istoriji UAE.

Usred turbulentnih vremena i nebrojenih improvizovanih plovila koja su prenatrpana lutala Sredozemnim morem prevozeći nevoljnike iz ratom opustošenih zemalja, govorio je da bi hrišćani trebalo da islamske doseljenike primaju s naklonošću i poštovanjem. Onako kako bismo se i mi nadali da budemo primljeni u njihovim zemljama. Istovremeno je uputio i poziv da i te zemlje zagarantuju hrišćanima onu i onakvu slobodu kakvu muslimani imaju na Zapadu.

Jasno se oglasio i povodom stradanja u ratovima posljednjih decenije. Molio za mir u Ukrajini i Palestini, a svijet je znao da to nijesu samo riječi. Nedeljnik Vreme zabilježio je da je svake večeri, godinu i po dana, zvao jedinog preostalog katoličkog sveštenika u Gazi da ga pita kako može da pomogne ljudima tamo. U jednom intervjuu, novinarka ga pita – pa šta mu kažete svaki dan, a Franja odgovara: „Ja slušam“.

Usudio se da se uhvati u koštac i sa najvećim žigom katoličke crkve. Pedofilijom. Javno je priznao da je Crkva predugo ignorisala i prikrivala zlostavljanja. Više puta se izvinio žrtvama, govorio da osjeća bol i sramotu zbog toga. Donio je važne reformske korake, uključujući dekret koji obavezuje sve biskupe da prijave sumnju na zlostavljanje, bilo od strane sveštenika ili biskupa. Ukinuo je pontifikalnu tajnu u slučajevima seksualnog zlostavljanja. Stvorio Komisiju za zaštitu maloljetnika. Podržao istrage protiv biskupa, pa čak i izbacivanje pojedinih iz svešteničkog reda. Kritikovan je da je spor u ovim akcijama. No, napravio je više konkretnih koraka protiv seksualnog zlostavljanja od većine svojih prethodnika. Pokazao je spremnost da sluša, traži oproštaj i mijenja sistem – ali ovaj problem i dalje leži ukorijenjen u strukturi Crkve.

Ovoga aprila, baš na blagdane svijet je izgubio Čovjeka. Onog koji se u životu bavio različitim poslovima, od pranja podova i izbacivača u noćnom klubu do rada u laboratorijama. Onog koji je svim srcem navijao za fudbalski klub San Lorenzo de Almagro. Onog koji je svo to iskustvo ponio sa sobom u Vatikan, odbio papinsku palatu i obuo obične crne cipele umjesto onih crvenih papinskih. Poniznost, autentičnost, čovječnost!

Možda je  jedan od njegovih uspjeha i to što se među najvjerovatnijim kandidatima za njegovog nasljednika nalazi dosta onih koji su mu slični po svjetonazoru. Možda Vatikan nastavi njegovim stopama. Ipak! Obične crne cipele su golemo nasljedstvo.

Dragan LUČIĆ