Trenutno Trampu je u interesu da sukob u Ukrajini zadrži u postojećem stanju.  Prema njegovim zamislima, Ukrajina ne bi trebala biti poražena, ali bi se trebala naći u teškoj situaciji iz koje ne može sama pronaći izlaz. Trampu sada nije potreban ni mirovni sporazum s Iranom. U govoru pred Generalnom skupštinom UN-a, on je poručio iranskim liderima da shvate kako se on „ne kandiduje” i da mogući ishod američkih izbora ne može uticati na njegov pristup ratu

Dana 20. oktobra objavljeno je da je Elon Musk naredio usporavanje usluga sistema Starshield (satelitske mreže vojnog nivoa koju je izgradio SpaceX) u Ukrajini. Sam Musk je ranije negirao da je izdao bilo kakve direktne naredbe. Ipak, lako je shvatiti razloge i za njegovu odluku da uspori Starshield, kao i za pokušaje izbjegavanja odgovornosti za taj potez. Poput mnogih ljudi koji su ušli u politiku, a nemaju političkog talenta, on druge shvata previše doslovno i lako se zbuni kada se otkriju njegove greške. Američki predsjednik Donald Trump nije želio da Ukrajina izgubi sposobnost izvođenja zračnih napada duboko na ruskoj teritoriji. Jednostavno je želio pokazati da je nezadovoljan Ukrajinom i opravdati svoje namjere da pokrene ekonomsku saradnju s Rusijom prije uspostavljanja primirja. Trumpu nije potrebno da se ruski problemi riješe prije postizanja sporazuma s Kremljom. Prema njegovim zamislima, Ukrajina ne bi trebala biti poražena, ali bi se trebala naći u teškoj situaciji iz koje ne može sama pronaći izlaz.

Trenutno Trumpu nisu potrebna miroljubiva rješenja u Ukrajini, njemu je u interesu da sukob zadrži u trenutnom stanju. Postojale su prognoze da će specijalni izaslanici američkog predsjednika, Steve Witkoff i Jared Kushner, na pregovorima u Oslu 20. oktobra od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog zatražiti kapitulaciju. Međutim, Witkoff i Kushner ponovo su došli kako bi razgovarali o potencijalnim mirovnim okvirima i potvrdili da će SAD ponovo dijeliti podatke sistema ranog upozoravanja na ruske raketne napade.

Trump u također trenutno nije potreban mirovni sporazum s Iranom. U govoru pred Generalnom skupštinom UN-a, američki predsjednik ie upozorio iranske lidere da griješe ako misle da bi mu mirovni sporazum bio potreban kako bi poboljšao rezultat Republikanske stranke na izborima za Kongres. Poručio im je da shvate kako se on „ne kandiduje” i da mogući ishod izbora ne može uticati na njegov pristup ratu. Moguće je da američki predsjednik pretjeruje u svojoj ravnodušnosti prema izbornim rezultatima, ali je, u suštini, iskren. Predstojeći izbori ga ne mogu spriječiti da odigra ključnu ulogu u nominovanju republikanskog kandidata za predsjedničke izbore. Čak i ako Republikanska stranka izgubi većinu u oba doma Kongresa, neće moći odbaciti Trumpovo liderstvo, jer on ostaje daleko popularniji od bilo kojeg drugog republikanskog političara.

Ianska vlada je još jednom pokušala nagovoriti Trumpa na postizanje sporazuma. Ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi je 18. oktobra, na marginama sastanka Organizacije islamske saradnje (OIC) u Bagdadu, iznio prijedlog za otvaranje Hormuškog moreuza. Araghchi je naveo da bi moreuz mogao biti otvoren u roku od sedam dana. Ponovio je da uslovi za to uključuju okončanje američke blokade iranskih luka i ukidanje sankcija na izvoz nafte. Iranski prijedlog djeluje privlačno u trenutku kada se sirova nafta tipa Brent prodaje po cijeni od gotovo 110 američkih dolara po barelu.

Naravno, visoke cijene nafte pogoršavaju ekonomsku situaciju širom svijeta, uključujući i SAD, ali američke naftne korporacije zahvaljujući tome ostvaruju ogroman profit. Čak i nakon što je sredinom ljeta, pod zaštitom američke mornarice, uspostavljena relativno sigurna „južna ruta” kroz Hormuški moreuz, Trump je s vremena na vrijeme prijetio nastavkom zračnih napada na Iran, čime je sprječavao pad cijena nafte. Također je blokirao planove izraelskog premijera Benjamina Netanyahua za pokretanje velikih zračnih napada na Iran početkom oktobra. Trump ne želi ni mirovni sporazum s Iranom, ali ni nastavak rata, sve dok ne osmisli novi pristup globalnim pitanjima.

Upravo zato SAD neće reagovati na nove napade na trgovačke brodove koje je izvela Iranska revolucionarna garda (IRGC). Dana 17. oktobra, IRGC je proglasio Hormuški moreuz zatvorenim za sav promet, a „južnu rutu” nazvao nezakonitom.

Ovakav potez dao je veću težinu govoru Araghchia na sastanku Organizacije islamske saradnje. Pokazao je da Iran teži miru, iako iranske snage i dalje imaju mogućnost kontrole jednog od najvažnijih svjetskih trgovačkih puteva. IRGC je 19. oktobra izvijestio da su se tri naftna tankera zapalila uslijed eksplozije mina koje je postavila mornarica IRGC-a. Ipak, američka administracija trenutno nije u stanju voditi suštinske pregovore. Prvo mora procijeniti mogući stepen kompromisa, a to zavisi od ishoda pregovora s Kinom.

Postalo je jasno da SAD neće moći uspostaviti potpunu kontrolu nad Hormuškim moreuzom i iranskim izvozom nafte. Stoga američka administracija može ostvariti samo jedan od primarnih ciljeva rata protiv Irana: značajno smanjenje iranskog obogaćivanja uranija. To je, naravno, od izuzetne važnosti za izraelsku nacionalnu sigurnost i vojnu dominaciju u regiji, ali ima i strateški značaj za Trumpovu administraciju. Kada Iran prestane predstavljati potencijalnu prijetnju ključnim američkim saveznicima na Bliskom istoku, američka administracija moći će smanjiti svoje vojno prisustvo u toj regiji. Za Trumpa to ima malu vrijednost, budući da on smatra kako SAD-u nisu potrebni geopolitički angažmani koji ne donose prednosti u međunarodnoj trgovini. Stoga, mirovni uslovi za Iran morali bi biti izuzetno strogi ukoliko Washington ne uspije uvjeriti Peking da prestane s povećanjem svog nuklearnog arsenala. U tom slučaju, SAD će svakako morati zadržati svoje vojno prisustvo u ključnim svjetskim regijama. Vršenje snažnog pritiska na Iran sve do njegove kapitulacije pružit će i cilj i opravdanje za vojno djelovanje na Bliskom istoku. Ako Kina pristane na američke uslove, mir između SAD-a i Irana mogao bi biti postignut pod uslovima koji bi, u doglednoj budućnosti, garantovali jedino odsustvo nuklearnog oružja u posjedu Irana.

Donald Trump je već pokušao potaknuti kineskog predsjednika Xi Jinpinga na pregovore o ograničavanju nuklearnog arsenala. Čak je odbio produžiti sporazum Novi START s Rusijom, koji je istekao 5. februara, uz obrazloženje da je u novi sporazum neophodno uključiti i Kinu. Sporazum Novi START, koji su Washington i Moskva potpisali 2010. godine, ograničio je broj raspoređenih strateških nuklearnih bojevih glava za svaku od strana na najviše 1.550. Trenutno Kina posjeduje ukupno najviše 600 bojevih glava. Stoga je Xi Jinping odbio razgovarati o bilo kakvim ograničenjima povećanja nuklearnih arsenala, uz objašnjenje da se kineski nuklearni kapaciteti ne mogu porediti s ruskim ili američkim. Pošto Kina nastavlja povećavati broj bojevih glava, Washington će morati izdvojiti sredstva za modernizaciju američkih projektila, umjesto da se fokusira na razvoj i proizvodnju konvencionalnog naoružanja.

Nuklearne bojeve glave bile su od izuzetne važnosti tokom „Hladnog rata“, kada su se dva suparnička bloka nadmetala za globalnu dominaciju. Trumpova administracija želi da SAD postanu jedina vodeća sila u svijetu (što se čini neostvarivim, ali to je već drugo pitanje). Bez najnaprednijeg konvencionalnog naoružanja taj cilj je nedostižan. SAD će rado pristati na smanjenje broja raspoređenih bojevih glava, ukoliko bi to pomoglo da se izbjegnu troškovi razvoja i proizvodnje novih projektila. Čini se da Peking ne želi pružiti Washingtonu takvu priliku.

Međutim, zahvaljujući Vladimiru Putinu, Donald Trump će imati priliku da još jednom pokuša uvjeriti Xi Jinpinga, nudeći mu nešto zauzvrat – uključujući mir s Iranom pod uslovima koji bi omogućili nastavak izvoza iranske nafte u Kinu.

Ruski predsjednik uspio je organizirati trilateralne razgovore između Rusije, Kine i SAD-a na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC), koji je zakazan za 18. i 19. novembar u Shenzhenu.

Postalo je poznato da su Putin i Trump razgovarali o mogućnosti održavanja ovog trilateralnog sastanka tokom telefonskog razgovora 9. oktobra. Međutim, tek je 19. oktobra potvrđeno da će se sastanak zaista održati, nakon što je Peking odlučio učestvovati u pregovorima. Trump je izjavio da će se razgovori prvenstveno fokusirati na nuklearno oružje. Vladimir Putin prije svega želi razraditi zajednički plan za okončanje rata u Ukrajini, u nadi da će uspjeti navesti Trumpa i Xi Jinpinga da prihvate njegove uslove. Trump je izjavio da će učiniti „sve što može kako bi okončao rat”. To znači da bi Trump mogao značajno pojačati pritisak na Ukrajinu, ukoliko postigne dogovor s Kinom i procijeni da nema potrebe za daljnjom konfrontacijom s Pekingom. Mir u Ukrajini pod ruskim uslovima neizbježno bi doveo do dugotrajnog sukoba između Rusije i Evropske unije, a Rusiju bi učinio politički zavisnom od Kine. EU bi bila primorana da se usredsredi na suprotstavljanje Rusiji i rješavanje unutrašnjih podjela. Upravo to bi bilo ono mirovno rješenje koje je potrebno Donaldu Trumpu.

Dmitri GALKIN

Nakon godina planskog raseljavanja, razaranja i uništavanja, Palestinci se suočavaju sa četvrtom zimom. Bez odgovarajuće zaštite od kiše, poplava, hladnoće, bolesti… Nedovoljno finansiranje i kontinuirana ograničenja izraelskih vlasti na unošenje ključnih potrepština sprečavaju humanitarne organizacije da odgovore u potrebnom obimu

Tri godine rata i godina primirja u Gazi obilježiće ovaj oktobar. Razliku između ta dva razdoblja teško je uočiti. Organizacija Islamic Relief navela je da su izraelske snage, otkako je primirje stupilo na snagu, u prosjeku svakih 90 minuta ubile ili ranile jednog Palestinca u Gazi.

Nakon godina planskog raseljavanja, razaranja i uništavanja, Palestinci se suočavaju sa četvrtom zimom bez odgovarajuće zaštite od kiše, poplava, hladnoće, bolesti… Nedovoljno finansiranje i kontinuirana ograničenja izraelskih vlasti na unošenje ključnih potrepština za smještaj sprečavaju humanitarne organizacije da odgovore u potrebnom obimu. Dogovori postignuti tokom prije godinu su mrtvo slovo na papiru.

„Spoljni svijet možda živi u opasnoj iluziji da se život u Gazi vraća u normalu, ali stvarnost govori sasvim drugačije“, rekla je Sara Sanbar, vršiteljka dužnosti istraživačice za Izrael i Palestinu u Human Rights Watchu. „Nema ničeg normalnog u životu u šatoru pod bombama, bez dovoljno hrane ili pijaće vode za porodicu“.

Prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze, od početka primirja do 12. oktobra ubijene su 1.493 osobe, a ranjeno 5.299. Nedjelju ranije broj ubijenih iznosio je 1.460. Ukupan broj poginulih od oktobra 2023. dostigao je 74.382. Među poginulima je više od 21.000 djece.

Zdravstveni sistem Gaze nastavio je da se urušava. Po podacima Ministarstva zdravlja Gaze 44 odsto osnovnih lijekova potpuno je nestalo iz zaliha. Nijedna bolnica u Gazi ne radi punim kapacitetom javljaju redovno svjetski mediji. Al Džazira je objavila da više od 18.500 pacijenata treba medicinsku evakuaciju, a više od 1.000 ih je umrlo čekajući pomoć.

Famozna žuta linija i dalje se polako pomjera nauštrb palestinskih teritorija. Njeno pomjeranje prema zapadu obuhvata i punktove za vodu i zdravstvene ustanove, dodatno ograničavajući Palestincima pristup ključnim uslugama. Ovi problemi su naročito osjetni tokom berbe maslina koja je u ovim krajevima simboličan čin koji okuplja porodice Palestinaca. Zahvaljujući doseljenicima to je bilo teže organizovati. Izraelska organizacija za ljudska prava Ješ Din dokumentovala je 109 incidenata povezanih sa berbom u 75 palestinskih zajednica tokom desetodnevnog perioda od 27. septembra do 6. oktobra. Mediji pominju i brojku od 50.000 stabala maslina koje su uništili doseljenici. Nakon svega je jasno da toliko hvaljen Donald Trampov Odbor za mir nije ispunio ono zbog čega je i osnovan. On je ovlašćen Rezolucijom 2803 SBUN da procjenjuje da li strane poštuju plan za okončanje sukoba u Gazi. Obećanja o humanitarnoj pomoći i obnovi osnovne civilne infrastrukture ključni su dio plana.

Situacija se komplikuje. U Gazi će se od oktobra znatno smanjiti dnevna priprema toplih obroka i mjesečna podjela paketa domaćinstvima zbog nedostatka novca, upozorava UN-ova kancelarija za koordinaciju humanitarnih aktivnosti. Još saopštavaju da više od 13 odsto stanovništva Gaze živi na lokacijama za raseljene osobe, izloženim poplavama ili u nebezbjednim zgradama. Uoči zime, Klaster za upravljanje lokacijama za raseljene (SMC) procijenio je više od 400 lokacija širom Pojasa Gaze i utvrdio da je 217 izloženo srednjem do visokom riziku od poplava. Na tim lokacijama ukupno boravi približno 235.000 ljudi. Pored toga, više od 4.000 nebezbjednih zgrada širom Gaze zahtijeva potpuno ili djelimično rušenje, ali je više od 2.300 tih objekata i dalje nastanjeno i u njima boravi gotovo 44.000 ljudi. Ove grupe zajedno čine više od 13 odsto stanovništva Gaze. Nedavna procjena UN-a pokazala je da je broj uništenih objekata širom Gaze porastao za devet odsto od proglašenja primirja u oktobru 2025.

Jeziva priča vezana je za urušene zgrade i stanovništvo ovog područja. „Procijenjena ukupna količina ruševina u Gazi iznosi 61 milion tona. To je približno 20 puta više od količine ruševina nastalih u svim ratovima širom svijeta tokom posljednjih 18 godina“, rekao je prošlog mjeseca Džejko Siliers, specijalni predstavnik programa UN-a za razvoj u Palestini. Tada je ocijenjeno da posmrtni ljudski ostataci zatrpani ispod ruševina, ostaje jedan od najhitnijih humanitarnih problema.

U septembru je visoki komesar UN-a za ljudska prava Volker Türk upozorio na uklanjanje ruševina u područjima pod kontrolom izraelske vojske. Po njegovim riječima to se radi buldožerima, bez poštovanja prema mrtvima. Euro-Med Human Rights Monitor, nevladina organizacija sa sjedištem u Ženevi, izvijestila da bi takve aktivnosti mogle izbrisati dokaze o ratnim zločinima. Prošle godine nezavisna istraga UN-a utvrdila je da je Izrael počinio genocid u Gazi, što je izraelska vlada odbacila.

Poizvodnja vode u dva postrojenja za desalinizaciju morske vode u južnoj Gazi pala je na najniži nivo zbog nedostatka rezervnih djelova i opreme, što izaziva zabrinutost za snabdijevanje pijaćom vodom približno 500.000 ljudi u Deir al Balahu i Kan Junisu. Dopremanje vode kamionima i dalje je od presudnog značaja, pa 68 organizacija nastavlja da svakodnevno isporučuje prosječno 24.995 kubnih metara pijaće vode. Procjenjuje se da se 74 odsto stanovništva trenutno oslanja na pijaću vodu dopremljenu kamionima.

Prema EU i UN-u, potrebe za oporavkom i obnovom Gaze procijenjene su na 71,4 milijarde američkih dolara tokom naredne decenije. Odbor za mir predstavio je 23. septembra 2025. Šestomjesečni program oporavka Gaze, spreman da počne onog trenutka kada finansiranje i pristup to omoguće, ali godinu kasnije nikakve aktivnosti oporavka nijesu počele.

Palestina se uporedo bori i na političkoj ravni. Predsjednik Palestinske uprave Mahmud Abas ponovo je odložio palestinske parlamentarne izbore. Iz ovog novembra, prebačeni su za septembar naredne godine. Za odlaganje i objedinjavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora naveo je izraelska ograničenja za unošenje izbornog materijala i ulazak posmatrača u Gazu i Istočni Jerusalim, kao i kontinuirano nasilje doseljenika. Mustafa Barguti iz Palestinske nacionalne inicijative rekao je da ta odluka pokazuje da je sve koncentrisano u rukama izvršne vlasti, bez parlamenta ili nezavisnog pravosuđa koji bi je kontrolisali.

Važniji izbori za Palestinu možda su oni zakazani u Izraelu za utorak, 27. oktobra. Biće to glasanje sa velikim političkim ulozima. Svjesni su toga i palestinski političari, pa lider Zajedničke liste Jusef Jabaren kaže da je njegov savez, koji je sastavljen pretežno od palestinskih građana Izraela, spreman da podrži koaliciju protiv izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Podršku nudi u zamjenu za obaveze u pogledu određenih politika, uključujući put ka palestinskoj državnosti, izvijestio je The Times of Israel. To bi moglo omogućiti formiranje većine koju, prema anketama, nijedan blok ne može dostići bez podrške arapskih stranaka. Ima li zainteresovanih za ovu ponudu saznaćemo brzo.

U Izraelu se osluškuje puls Vašingtona, pa otuda i nervoza dugogodišnjeg premijera. Tramp je u nedavnom intervjuu za Tajm tri puta izbjegao da direktno podrži Netanjahua. Upitan za njegovog protivnika Gadi Eisenkota, izraelskog političara i penzionisanog generala i načelnika Generalštaba izraelske vojske koji predvodi stranku Yashar, Tramp je rekao: „Ne čujem loše stvari“.

Eisenkot je obećao umjereniji pristup od Netanjahuovog, ali te promjene, vjeruje se, uglavnom imaju za cilj da poprave ugled Izraela među evropskim vladama i u svjetskoj javnosti, uz mali uticaj na odnose s Trampovom administracijom, koja mu već ostavlja veliku slobodu djelovanja.

Trampova uzdržanost vjerovatno odražava i podjelu unutar njegove administracije u odnosu prema sadašnjoj izraelskoj vladi. Ona je odraz šire podjele u Republikanskoj stranci. Oprezni su Amerikanci jer se približavaju i američki izbori za Kongres na polovini predsjedničkog mandata. Ankete su pokazale da podrška Izraelu među republikancima ostaje visoka, ali da je posljednjih godina donekle opala. Povjerenje u Netanjahua takođe se smanjilo unutar stranke.

U Izraelu se promijenila percepcija Trampovog uticaja. Netanjahuovi kritičari isticali su američku ulogu u ograničavanju izraelskih operacija u Libanu koje su prijetile da ugroze memorandum o razumijevanju iz juna, kojim je nakratko zaustavljen američko-izraelski rat protiv Irana.

Anketa Izraelskog instituta za demokratiju, objavljena u junu, pokazala je da je 44 odsto izraelskih Jevreja smatralo da je bezbjednost Izraela jedan od Trampovih glavnih prioriteta. To je pad u odnosu na 61 odsto u martu, ubrzo nakon što su SAD i Izrael pokrenuli rat s Iranom.

Da je Netanjahu dvije nedjelje pred izbore dobro zabrinut pokazao je i dokumentarni film Naza. Dokumentarac, koji je producirao Gardijan, a režirali oskarovci Juval Abraham i Rejčel Szor, istražuje masovno ubijanje civila u Gazi. Njegov naslov potiče od skraćenice koju izraelske obavještajne službe koriste kao eufemizam za izračunavanje očekivanih civilnih žrtava u vazdušnim napadima.

Nakon što je film ugledao svjetlo dana i postigao zavidan uspjeh, premijer je naredio državnoj tužiteljki, načelniku Generalštaba i šefu domaće obavještajne službe Šin Bet da hitno identifikuju pripadnike izraelske vojske intervjuisane u dokumentarnom filmu i pokrenu krivične postupke protiv njih, prenijeli su svjetski mediji. Netanjahu je zatražio istrage zbog navodnih kršenja propisa o bezbjednosti informacija, krivičnog djela klevete i nanošenja štete diplomatskim i bezbjednosnim interesima Izraela.

Sve ove brojke i izvještaji grade tmurne pejzaže u kojima danas preživljavaju Palestinci, ali i scenografiju u kojoj će svoju budućnost tražiti Izraelci. Utorak koji dolazi za dvije sedmice mogao bi biti veoma znakovit i za jedne i za druge.

Dragan LUČIĆ

Neke važne članice NATO nisu pozvane na skup tog saveza u Poljskoj 6. oktobra. Među njima su Francuska i Velika Britanija i baltičke države.  Ideja podsekretara za rat Elbridža Kolbija  je da vlade koje nisu uskladile svoju politiku sa prioritetima Vašingtona  ne bi trebalo smatrati pouzdanim saveznicima

U Poljskoj je  6. oktobra počeo skup članica NATO-a. Glavni događaj je diskusija o budućem  razvoju saveza, nakon čega će uslijediti dvije stručne konferencije, od kojih će jedna biti posvećena infrastrukturi NATO-a. Neće sve države članice imati priliku da se upoznaju sa strategijom NATO-a i sredstvima njene implementacije. Neke od njih nisu pozvane. Među njima su Francuska i Velika Britanija, koje posjeduju nuklearno oružje, kao i baltičke države, na čijoj su teritoriji raspoređene američke trupe kao dio zajedničke bočne odbrane istočnog NATO-a. Ideja podsekretara za rat Elbridgea Colbyja bila je da se sa članicama NATO-a postupa u zavisnosti od njihove spremnosti da se pridržavaju pristupa američke administracije. Vlade koje nisu uskladile svoju politiku sa prioritetima Washingtona, po tom viđenju,  ne bi trebale biti smatrane pouzdanim saveznicima. One koje ispunjavaju  američke zahtjeve trebale bi biti uključene u uži krug i njihovo mišljenje bi trebalo biti uzeto u obzir.

Colby, kojem je dozvoljeno da sprovede svoju inicijativu, održao je prvi sastanak sa šest najfavorizovanijih saveznika NATO-a u Bergenu, Norveškom gradu, u junu. Bergenska grupa formirana na ovom sastanku uključuje Norvešku, Švedsku, Finsku, Poljsku, Njemačku i Holandiju. Sada američka administracija razmatra dodavanje Danske u ekskluzivni klub. Colby nedavno je istakao da je glavni zadatak NATO-a da Evropi pruži veći vojni kapacitet. Evropa bi trebala biti sposobna da se brani kako bi se smanjila potreba za američkim vojnim prisustvom. Osim toga, Colby insistira na ponovnom jačanju Njemačke kao vojne sile radi obuzdavanja Rusije. Tako će američka administracija moći djelovati kao posrednik i upravljati konfrontacijom. Zahvaljujući tome, Washington će zadržati političku kontrolu nad Evropom, bez povećanja angažmana u evropskoj odbrani.To će SAD-u pružiti priliku da svoje napore usmjeri na suočavanje s usponom Kine.

Prema Colbyjevoj viziji, koju dijeli cjelokupna Trumpova administracija, samo saveznici koji podržavaju  želje Washingtona trebali bi moći računati na američku zaštitu.  Ostali bi trebali snositi posljedice. Sličan pristup koristi se prema svim američkim saveznicima, ne samo prema državama NATO-a. U augustu je Trump naglo naredio smanjenje godišnjih zajedničkih vojnih vježbi s Južnom Korejom zbog njenog odbijanja da se pridruži ratu protiv Irana. Najvažnija karakteristika imperijalne ideologije je uvjerenje da nacionalna sigurnost mora počivati ​​na odnosima dominacije. Zato je Trump službeno oživio Monroeovu doktrinu i želi ponovo potvrditi dominaciju SAD-a na zapadnoj hemisferi.

Dan prije svog govora na Generalnoj skupštini UN-a, 21. septembra,Trump je objavio sliku na svojoj društvenoj mreži Truth, na kojoj gleda zapadnu hemisferu na globusu. Slika je potpisana sa Njegova hemisfera. To je  izazvalo  tako žestoke reakcije da je američki predsjednik smatrao potrebnim da objavu  ponovi za nekoliko dana kako bi pokazao da međunarodno negodovanje nije imalo utjecaja na njega.

Predsjednik Brazila Lula da Silva, koji je govorio neposredno prije Trumpa, izjavio je da „obnovljene hegemonističke težnje” predstavljaju prijetnju Latinskoj Americi i Karibima. Napomenuo je da se „Brazil ne uklapa ni u čije „dvorište” i da su mu potrebni „partneri s pozitivnom agendom koja podstiče razvoj”, sugerišući time da kineske ponude djeluju povoljnije.

Rezultati prvog kruga brazilskih izbora, održanog 4. oktobra, pokazali su da pristup Lule da Silve odnosima sa SAD-om ne uživa podršku većine brazilskog društva. Glavnog Trumpovog protivnika u regiji nadmašio je Flavio Bolsonaro, sin bivšeg predsjednika. Razlika u broju glasova između dva glavna rivala prilično je mala: Bolsonaro je osvojio 47 posto glasova, a Lula 45 posto. Stoga predsjednik ima  šanse za pobjedu u drugom krugu. Ipak, treba imati na umu da se Flavio Bolsonaro do određene mjere može smatrati zamjenom za svog oca, Jaira Bolsonara, koji je bio saveznik SAD-a i ostao blizak prijatelj aktuelnog američkog predsjednika.

U julu 2025. godine, Trump je čak uveo carine od 50 posto na brazilsku robu kako bi prisilio Lulu da obustavi krivični postupak protiv Jaira Bolsonara, koji se i dalje nalazi u kućnom pritvoru. Međutim, da mu je bilo dozvoljeno učešće na izborima, možda bi postigao bolji rezultat od svog sina. Dakle, čak ni u Brazilu ideja o dominaciji SAD-a na zapadnoj hemisferi nije u potpunosti odbačena, blago rečeno. Uz to, Trumpova ambicija da pretvori SAD u carstvo koje dominira na globalnom nivou ne može se ostvariti bez osiguravanja potpune američke kontrole nad prirodnim resursima i trgovinskim putevima u Latinskoj Americi.

Shodno tome, Evropa u bliskoj budućnosti neće biti u fokusu američke vanjske politike. Nekoliko dana prije početka sastanka NATO-a u Poljskoj, Trumpova administracija povukla je simboličan potez kako bi to i demonstrirala. Washington je preusmjerio desetine miliona dolara, prethodno odobrenih kao vojna pomoć Slovačkoj i Sjevernoj Makedoniji, ka Latinskoj Americi. Isto se

dogodilo i sa sredstvima namijenjenim podršci iračkim snagama. Preusmjerena su  ka Latinskoj Americi. posljednje američke trupe napustile su Irak 30. septembra čime je okončano 23-godišnje vojno prisustvo SAD-a.

U međuvremenu, šiitske milicije, koje prkose vladinoj kontroli, nisu razoružane. Iračka vlada se pokazala nesposobnom da to učini, uprkos obećanjima premijera Alija al-Zaidija. Sada će Bagdad zavisiti od pomoći Teherana u obuzdavanju

šiitskih naoružanih grupa. Trumpova administracija je povlačenjem novca željela pokazati potpunu nezainteresovanost za to pitanje.

Neuspjeh u sukobu s Iranom onemogućio je američkoj administraciji da poveća kontrolu nad Bliskim istokom. Zbog toga Washington ne vidi razlog da ulaže napore u podršku američkim saveznicima u regiji, čak i ako to znači da će Iran dobiti priliku da poveća uticaj.

Donald Trump je  jasno stavio do znanja da nema namjeru odustati od primirja koje su SAD postigle s Hutima prošle godine, nakon što je jemenski šiitski naoružani pokret zauzeo strateška ostrva i obalne gradove te omeo saudijski izvoz nafte kroz moreuz Bab-el-Mandeb. Naredna američka administracija, čak i ako bude republikanska, možda se neće tako lako povući iz obaveza prema američkim saveznicima kao aktuelna.  Ipak, Evropa i Bliski istok ostat će manje važni za SAD od Latinske Amerike i istočne Azije. Evropa gubi svoj geopolitički i ekonomski značaj na globalnom nivou, možda i prvi put u pet stotina godina. To je uzrokovano pojavom drugih centara globalnog razvoja, prvenstveno u Kini, koji postaju evropski rivali. Osim toga, tokom Hladnog rata Evropa je bila glavna arena sukoba između SAD-a i SSSR-a. Nakon američke pobjede, SAD-u je bila potrebna pomoć evropskih saveznika u procesu globalizacije, koji se smatrao načinom jačanja zapadne dominacije. Međutim, globalizacija je dosegla svoje granice, a da pritom nije ostvarila taj cilj. Štaviše, SAD moraju ulagati više napora kako bi zadržale vodeću poziciju u globalnom političkom sistemu. Stoga evropske zemlje više ne mogu računati na snažnu američku podršku.

Naravno, Trumpova nesposobnost da prepozna važnost transatlantskog partnerstva podriva kako evropski, tako i američki uticaj u svijetu. No  historijska kriza u odnosima između SAD-a i EU nije uzrokovana samo pristupom Trumpove administracije, već i objektivnim razlozima. Ona se može prevazići samo ako EU pomogne Evropi da povrati svoj globalni značaj.

Prvo, kroz tehnološko liderstvo u oblastima koje imaju najsnažniji uticaj na geopolitičku situaciju. Trump smatra da će SAD osigurati svoju globalnu dominaciju ako pobijede u utrci s Kinom u razvoju sistema vještačke inteligencije (AI). SAD raspolažu sa približno 50 posto svjetskih računarskih kapaciteta za AI i proizvode najveći broj najnaprednijih AI modela. Kina nastoji konkurisati SAD-u za globalni uticaj fokusirajući se na isplative modele otvorenog koda i proizvodnju hardvera. Jedina zemlja EU koja ima značajan uticaj na razvoj AI sistema je Francuska. Situacija nije mnogo bolja ni u drugim važnim oblastima, kao što je, na primjer, uvođenje industrijskih robota.

Drugo, kroz odbranu i širenje vrijednosti širom svijeta na kojima počiva EU. Ishod izbora u BiH entitetu, Republici Srpskoj još jednom je pokazao da EU nije uspjela u tom zadatku čak ni u susjednim zemljama.

Ako Evropa izgubi na značaju na globalnom nivou, EU će neminovno izgubiti dio svojih društvenih dostignuća i ekonomskog prosperiteta. Ipak, još nije bilo značajnih pokušaja da se preokrenu ti opasni trendovi.

Dmitri GALKIN