Prvu fudbalsku loptu, početkom XX vijeka, donio je na Cetinje, prema nepotvrđenim izvorima, Mihailo Vuković, za čije se ime vezuje i početak igranja fudbala u Beranama. Vuković je bio sin vojvode Gavra Vukovića, poznatog crnogorskog diplomate. Prema drugim izvorima, prvu loptu u crnogorsku prijestonicu donijeli su braća Luka i Milo Milunović (kasnije poznati slikar) iz Italije 1914. godine. * Prvu fudbalsku loptu u Pljevlja donio je Filip Đurašković 1908. godine iz Pariza, gdje se školovao.
* Prvu fudbalsku loptu donio je u Podgoricu 1909. godine Englez Aleksin Miler, predstavnik jedne trgovačke firme iz Engleske. Prvom loptom igralo se na velikom parking prostoru bising automobila, koji su imali gvozdene točkove i lance za vuču, nedaleko od današnjeg Trga Republike.
* Fudbalski klub Lovćen, kao prvi fudbalski tim u Crnoj Gori, osnovan je na Cetinju 1913. godine. Pretpostavlja se da se fudbal na Cetinju počeo igrati mnogo ranije.
* Prva zvanična sportska takmičenja u Crnoj Gori organizovana su na Cetinju 1914. godine. Tada su i učenici Bogoslovije osnovali nogometnu sekciju uz pomoć svog profesora gimnastike Radića.
* Prva propisno opremljena fudbalska ekipa koja se takmičila u Crnoj Gori bili su francuski vojnici iz jedinice stacionirane u gradu pod Lovćenom. Oni su na Cetinju krajem ljeta 1914. godine odigrali utakmicu sa Lovćenom u pravim dresovima i kopačkama.
* Balšić je bio prvi fudbalski klub u Podgorici, a osnovan je 1919. godine.
* U Pljevljima, koja su u to vrijeme bila ekonomski i kulturni centar Sandžaka, fudbal je počeo da se igra od 1920. godine.
* “Primorje” je prvi fudbalski klub osnovan u Igalu. Igrači su igrali loptom koju su pronašli u napuštenom logoru austrougarske vojske. Pošto nije imala unutrašnju gumu igrači su je napunili pamukom i tako igrali.
* U listu Crna Gora objavljen je 1922. godine komentar ,,Fudbal i kino” u kojem se upozorava da omladinu treba odvraćati od igranja fudbala i gledanja filmova, jer joj to može donijeti ,,samo zlo i štetu”.
* U beranskim selima Lušac, Polica i Dolac osnovani su fudbalski klubovi početkom dvadesetih godina ovog vijeka. Klub “Kom” bio je jedan od najstarijih na tom području, a osnovan je 1923. godine.
* Cetinjski fudbalski klub Crnogorac imao je između Prvog i Drugog svjetskog rata najdužu turneju i to na Malti, krajem 1926. godine. Gostovanje na Malti, što se u ono vrijeme smatralo pravom avanturom, uslijedilo je na poziv reprezentacije III engleske pomorske eskadre, koja je sredinom 1926. godine posjetila Boku Kotorsku. Komandant eksadre bio je iznenađen dobrom igrom fudbala u Crnoj Gori, pa je po povratku na Maltu pozvao u goste fudbalere “Crnogorca”. “Crnogorac” je dobio utakmicu protiv reprezentacije cijelog ostrva (1:0), a ostale je izgubio, kako je pisala ondašnja štampa, zbog iscrpljenosti igrača od dugog putovanja i morske bolesti.
* Safet Hazandarević, hodža, izabran je 1926. godine za člana uprave fudbalskog kluba Lovćen. On je obavljao dužnost imama u 38. pješadijskom puku na Cetinju.
* U Spužu se počeo igrati fudbal početkom treće decenije ovog vijeka. Igralo se na prostranim bjelopavlićkim livadama, a prvu loptu mladićima je poklonio Milan Mujo Bešić, kasnije poznati fudbalski reprezentativac, kojeg su navijači zvali ,,čovjek od gume”.
* Prvu loptu kojom se igralo na Cetinju, ali samo jedno ljeto, sašio je Mijat Bastać, obućarski radnik i jedan od osnivača fudbalskog kluba Lovćen.
* Prva pravila fudbalske igre donio je na Cetinje Jašo Radović, i to iz Čehoslovačke gdje je izučavao zanat.
* Prva međunarodna fudbalska utakmica u Crnoj Gori odigrana je 1. maja 1945. godine na Cetinju između reprezentacija Crne Gore i Albanije. Pobijedila je Crna Gora sa 2:1.
* Prve puške, zvane berdanke, jednometke stigle su u Crnu Goru 1876. godine. Tada na Obilića poljani u Cetinju počinje streljački sport. Meta je bila jedna kamena ploča.
* U sportskom smislu, crnogorsko streljaštvo javlja se u Kraljevini Jugoslaviji. Iz tog vremena bili su poznati strijelci Đuro Čagorović I Đuro Pešić, prvaci Zetske banovine.
* Streljački savez Crne Gore osnovan je 9. maja 1948. godine u Titogradu (Podgorica), a prvi predsjednik bio je Blažo Kaženegra.
* Marta Pejović bila je prva žena prvak Crne Gore u streljaštvu. Titutlu je osvojila maja 1948. godine na jednoj poljani u Kolašinu, gdje je održano prvo republičko takmičenje.
* Radomir Knežević je najbolji crnogorski strijelac XX vijeka. Jedanaest puta bio je prvak države. Za najboljeg sportistu Crne Gore izabran je 1977. godine. U Parizu je 1974. osvojio osmo mjesto kada su svi takmičari od trećeg do devetog mjesta imali isti broj pogođenih krugova.
* Braća Goran, Ivan, Slavko i Zoran Korać istovremeno su igrali rukomet u bjelopoljskom klubu Jedinstvo.
* Ženska rukometna reprezentacija nezavisne Crne Gore imala je prvi zvanični međunarodni nastup krajem novembra 2006. godine u Češkoj, gdje je učestvovala na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2007. u Francuskoj. Crnogorska selekcija bila bila je ubjedljivo najmlađa na turniru u Francuskoj, sve igračice bile su mlađe od 22 godine. Osvojile su drugo mjesto.
Planina spomenik
Jedina mozaička figura na svijetu posvećna božanstvu sna Hipnosu nalazi se u Risnu. Risanski mozaici, otkriveni u prizemnim prostorijama palate iz II vijeka naše ere, ubrajaju se u najrjeđe i najljepše u Evropi. Upoređuju ih sa čuvenim mozaicima u Tivoliju, kraj Rima, koji ukrašavaju dvorac cara Hadrijana. Risanski mozaici su višebojni, ima ih pet i svi su rađeni na licu mjesta. Najljepši predstavlja prefinjenu figuru grčkog boga sna Hipnosa.
* Crnogorski vojnici podigli su 1916. godine u Mojkovcu spomenik-krajputaš neprijateljskom oficiru – komandantu Drugog carsko-kraljevskog puka austrougarske vojske Francu Konrugi. Majora Konrugu zarobio je u Mojkovačkoj bici kapetan crnogorske vojske Krsto Popović. Kada ga je Popović upitao šta može da uradi za jednog visokog carskog oficira, Konruga je zatražio da mu vrati oduzeti revolver kako bi izvršio samoubistvo. Popović mu je vratio revolver, Konuruga se zahvalio, potom se udaljio i pucao sebi u sljepoočnicu. Crnogorska vojska sahranila je Konrugu uz najveće vojne počasti, a na njegovom spomeniku ispisala: “Majoru Francu Konrugi za časnu smrt. Crnogorska vojska na Mojkovcu”.
* Austrijanci su 11. januara 1916. godine osvojili Lovćen i srušili crkvicu u kojoj je sahranjen Njegoš. Cetinjani su Njegoševe posmrtne ostatke snijeli na Cetinje i sakrili ih. Tada su Austrijanci odlučili da na vrhu Lovćena sagrade grandiozan spomenik koji će nadvisiti Njegošev duh i istaći snagu nepobjedive vojske “viteškog vladara Franja Josipa I”. Raspisan je i konkurs za izradu modela, ali astrijske okupacione snage morale su da se pomire sa tim da na vrhu Lovćena nema mjesta ni za koga osim za Njegoša. Austrijanci su morali da napuste Crnu Goru, a na mjesto porušene crkvice 1925. godine jugoslovenski kralj Aleksandar podiže kapelu koju posvećuje kralju Petru II Karađorđeviću. Ali, i ta je kapela srušena i na njeno mjesto podignut mauzolej Njegošu.
* Na stogodišnjicu Njegoševe smrti, 1951. godine, crnogorska vlast se obraća Meštroviću da izradi novi projekat mauzoleja. Oduševljeni Meštrović odmah je prionuo na posao, zatraživši za svoj trud kao “nadoknadu” grudu njeguškog sira i njeguški pršut.
* Gradnja Njegoševog mauzoleja započela je 10. maja 1970. godine, a svečano je otvoren 13. jula 1974. godine. Njegošev mauzeloj dug je 37, širok 15,4, a visok blizu 11 metara. Njegoševa granitna figura teška je 28 tona. Na Lovćen, visok 1654 metra, iznijeto je oko 11 hiljada tona kamena, čiji su pojedini blokovi težili i 40 tona. Do mauzoleja vodi 461 stepenica.
pripremio: Veseljko Koprivica
(Nastavlja se)