Premijeru Igoru Lukšiću ostala su još četiri dana da podnese ostavku koju su mu zatražili učesnici trećeg protesta. Premijer je objavio da neće ni da čuje. I malo seirio. ,,Kada su Sovjeti 1968. godine intervenisali u Čehoslovačkoj, ogranak Komunističke partije u Crnoj Gori zakazao je zasjedanje i zaključio da Sovjeti treba hitno da se povuku. Na pitanje a šta ako se ne povuku, odgovoreno je – opet ćemo se sastati”.
Kakvo oštroumno i prikladno poređenje. Mali Igor se svojski trudi da liči na velikog Gazdu. Građani protestvuju protiv kriminala, korupcije, ekonomskog uništavanja države… Svakodnevica nemilice na svakom koraku nudi dokaze kako ih vlast, čije je Lukšić najistureniji reprezent, ponižava. Nezaposlena je gotovo petina aktivnih stanovnika. Svako deseto dijete u Crnoj Gori je siromašno, u selima – svako četvrto. Premijer se izruguje. Sve do jednog dana.
DPSDP-ovu ružičastu sliku Crne Gore malo ko vidi njihovim očima. Čuveni američki časopis Forin afers markirao je njihovu Crnu Goru kao ,,mafijašku državu”. U mafijaškim državama, piše Forin afers, ,,vladini zvaničnici pribavljaju bogatstvo za sebe, svoje porodice i prijatelje koristeći novac, radnu snagu, politički uticaj i globalne kriminalne veze da cementiraju i prošire vlast”.
Svaka sličnost sa stanjem u Crnoj Gori je – apsolutno tačna. Opis ovakve Crne Gore stigao je na sve kontinente.
Evropski zvaničnici sve manje vjeruju Lukšićevim hvalospjevima. Traže hapšenje krupnih riba iz ogromnog mora kriminala. Bliži se i datum kada će Crna Gora Evropskoj uniji morati o tome da položi konkretne dokaze. Za to vrijeme vlast ne patiše od ganjanja narodnih neprijatelja, posebno medija koje ne kontroliše. Evo i strateški Cane Subotić na suđenju protiv Monitora dobio potvrdu o svojoj nevinosti. U Bijelom Polju, Dušku Šariću sud je izdao sličnu ćagu: nema on veze sa organizovanim kriminalom, švercom droge. Učinilo se to Italijanima. Slavnijeg mu starijeg brata, za razliku od ostatka svijeta, crnogorsko pravosuđe ne sumnjiči ni za šta pod milim bogom. Korektni momci, što bi rekao uglednik DPS-a i gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković.
Kad bi, nekim čudom ova vlast ulovila ,,najkrupnije ribe”, u spuškom zatvoru bi se mogla organizovati vlada u sjenci, a bogami i redovna zasjedanja vrha DPS-a, u proširenom sazivu.
Režim je sve brutalniji i nasilniji. U Crnoj Gori svakog dana neko novo čudo. Poslije Lukšićevog komedijanja, gradonačelnik Miomir Mugoša danima je besjedio sa stranica Pobjede. Pristojan čovjek mora da se umjesto njega stidi. Fukara, rđa, govedo, mafija – samo su neki termini koje je istrpio papir državne novine. Pride – riškao je po intimi sugrađana, pomjerajući granicu gadosti koju ljudsko biće može izgovoriti. Svijet nema takvog gradonačelnika. Ovaj ulični nasilnik nadmašio je čak i Đukanovića, koji je prije toga propisivao deratizaciju za političke neistomišljenike, etiketirao Vijesti kao monstruma, a svoje kritičare kao ljude sa ,,galopirajućom upalom mozga”…
Početkom devedesetih ovakva retorika bila je uvod u ,,oslobađanje Dubrovnika”. U novoj fazi jezik mržnje crnogorskih zvaničnika je putokaz moćnicima raznih fela da slobodne i neposlušne ubijaju, prebijaju, ućutkuju na razne načine. Sve su to razlozi da se nasilnicima pruži organizovan otpor. Novi ulični protesti zakazani su za 15. maj. Te proteste, zna to i duhoviti Lukšić, podržava ogromna većina građana Crne Gore. Mnogima je osvetoljubivi diktatorski režim utjerao strah u kosti, ali led se ovog proljeća topi. Sada je najvažnije raširiti front, povezati različite društvene strukture, imati i ideju i organizaciju, usaglasiti redosljed poteza. Građanski otpor režimu je otpor haosu. Alternativni pokret, nasuprot Crne Gore zarobljenih mogućnosti, može ponuditi Crnu Goru kao dom za sve svoje različitosti.
U svim budućim akcijama moraju biti spojeni odlučnost i razboritost, alternativnost i uvažavanje realnosti. Protiv multinacionalnog građanskog antimonopolskog saveza okamenjena vlast, koja nudi zarobljeno društvo, nema šansi. Što bude agresivnija i vulgarnija, samo će pokazati – nemoć sile.
Veseljko KOPRIVICA