Povežite se sa nama

MONITORING

Svi čuvari tajni

Objavljeno prije

14 godina

na

aco

Nakon usvajanja prijedloga izmjena i dopuna odgovarajućih zakona, uslijediće parlamentarna istraga o korupciji u privatizaciji nekadašnje državne telekomunikacione kompanije. Prvi put nakon obnove nezavisnosti aktiviraće se skupštinski anketni odbor. Čl. 109 Ustava Crne Gore predviđa da parlament možeda formira „anketni odbor radi prikupljanja informacija i činjenica o događajima koji se odnose na rad državnih organa”. Iako nema spora o tome da li je bilo jednog ili više krivičnih djela počinjenih u prodaji Telekoma Crne Gore– kasnije preimenovanog u Crnogorski Telekom (CT) – Vlada, DPS, donekle i SDP, lansiraju izjave zabrinutosti da će anketni odbor možda ometati rad Specijalnogtužilaštva. No, domaće tužilačke istrage – jednu je vodila Vesna Medenica a prezentnu Đurđina Ivanović – od 2006. nijesu dale nikakve rezultate. U međuvremenu, Magyar Telekom (MT), većinski vlasnik CT-a, oporavnanju pred Okružnim sudom za južni distrikt Njujorka je 29. decembra 2011. u potpunosti priznao da su trojica njihovih direktora osmislili i realizovali kriminalne šeme. MT se u nagodbi sa američkim vlastima obavezao da će svaka izjava advokata, agenata, zaposlenih, direktora i drugih funkcionera kompanije kojom se dovodi u pitanje odgovornost zbog korupcije i u privatizaciji CT-a biti predmet nove američke istrage. Elek Štraub, Andraš Balogi Tamaš Morvai su 2005. ispred MT-a, preko lažnih konsultantskih ugovora u vrijednosti odukupno 7,35 miliona eura, podmitili najmanje dvojicu bivših vladinih zvaničnika koji su bili menadžeri Telekoma Crne Gore i advokaticu, sestru „crnogorskog vladinog zvaničnika”. Kompanija će zbog kriminalnih poslova u Crnoj Gori, takođe i u Makedoniji, skupa sa Deutsche Telekomom platiti 95 miliona USD kazne, što ilustruje težinu priznanja rukovodstva MT-a. No, to možda nije konačan bilans novčanih kazni koju će platiti u SAD-u, jer se nagodba odnosi samo na odustajanje od krivičnoga gonjenja. Odlučne da zaštite svoje zakone, firme i građane koji investiraju na tamošnjoj berzi, američke vlasti su nagodbi uprkos inicirale parnicu protiv MT-a zbog kršenja Akta o korupciji u inostranstvu. Crnogorski državni aparat – prije svega tužilaštvo – ispisuje hronologiju zataškavanja. Još prije šest godina su rani nalazi o poslovanju MT-a, koje je sačinio revizor PricewaterhouseCoopers Könyvvizsgáló és Gazdasági Tanácsadó Kft, nagovještavali da troškovi „ugovora” oko privatizacije CT-a nemaju nikakvo poslovno opravdanje. Činjenice su dospje le u javnost, pa je MT o tomedostavio jula 2006. „obavještenje” Zoranu Đikanoviću, odnosno Komisiji za hartije od vrijednosti (KHOV). Đikanoviću je i generalni direktor mađarske Agencije za nadzor finansijskih usluga ukazao da izvještaji MT-a za 2005. nijesu usvojeni ,,zbog ispitivanja dva ugovora”. Prethodno je Đikanović ignorisao upozorenja da se akcijama CT-a u jednoj transakciji suprotno Zakonu o hartijama od vrijednosti prometovalo po različitim cijenama. KHOV je u to vrijeme mirno posmatrala i trgovinu akcijama MT-a na crnogorskim berzama, što je suprotno propisima, jer kompanija nije imala verifikovane izvještaje za prethodnu poslovnu godinu. U svakom slučaju, KHOV je, postupajući po dopisima iz Mađarske, sredinom 2006. obavila kontrolu CT-a. Javnost nije obaviještena da je pronašla neregularnosti u poslovanju. „ U vezi sa drugim navodima, za koje KHOV nije ovlašćena da vrši nadzor, obratili smo se nadležnoj instituciji”, izvijestio je Đikanović. „Nadležna institucija” je bila – Vesna Medenica, tada vrhovna državna tužiteljka. Ona je 19. jula 2006. dobila zahtjev KHOV-a br. 01-/1-977/1-06 da izvrši provjere dva sporna ugovora: Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp. od 6. aprila 2005. i Moneta d.o.o.i Rawleight Tradinga S.A. od 27. oktobra 2005. godine. Interesantno je da je Medenica predmet zaveden pod Ktr.br.339/06, na postupanje lično preuzela. Očigledno je za to imala skriveni razlog. Jedan od spornih ugovora koji je trabalo da istražuje u pretkrivičnom postupku, se odnosio i na „sestru”, po svemu sudećiAnu Kolarević. Medenica i Kolarevićeva nijesu samo koleginice sa studija na Pravnom fakultetu u Titogradu. U temperamentnim izjavama i pisanom reagovanju – nakon što smo u Monitoru 20. januara o.g. u tekstu Falsifikovala istragu analizirali okvirne činjenice o njenoj ulozi u pokušaju zataškavanja ove kriminalne afere – aktuelna predsjednica Vrhovnoga suda nije sporila da je istraživala i ugovor između Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp.vrijedan 580.000 eura. Taj ugovor, kako se vjeruje, odnosio se na angažman Ane Kolarević, kao i još jedne advokatske kancelarije iz Podgorice. Za razliku od Medenice, koja tvrdi da je ugovor čist, američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) u svom aktu koji je sastavni dio sudskih spisa o nagodbi od 29. decembra 2011, tvrdi da je lažan – da maskira plaćanje mita „zvaničnika”; izričito piše da „ sestra ” nije pružila nijednu pravnu uslugu navedenu u „konsultantskom ugovoru”. SEC za „ sestru” navodi kako je „ dio ili cijeli iznos od 580.000 eura dobila preko posrednika u Njujorku”. Na sajtu njujorške agencije za prodaju nekretnina objavljeno je da je godinu kasnije sin Ane Kolarević, tada student, kupio stan u Njujorku za 877.500 USD. To nas dovodi do Vesne Medenica, koja urbi et orbi usred pretkrivičnog postupka po predmetu Ktr.br.339/06 u crnogorskom parlamentu 30. novembra 2006. obznanjuje: „Srećna sam što sam prijatelj Ane Kolarević žao mi je što se češće ne viđamo!” Medenica se, što je takođe indikativno, obratila Vujici Lazoviću, tadašnjem dekanu Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, zahtijevajući da zbog vještačenja „konsultantskih ugovora” oformi stručni tim „koji će dati odgovore na sporna pitanja”. Pravni osnov za angažovanje Lazovića je pronašla u čl. 107 Zakona o državnom tužilaštvu, koji predviđa da „državni tužilac može angažovati lice koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem, odnosno obrazovati stručni tim ili stručno radno tijelo radi razjašnjenja pojedinih stručnih pitanja koja se pojave u njegovom radu”. Medenica je dostavila „konsultantske ugovore”, za koje je predviđena i novčana naknada, dekanu Ekonomskoga fakulteta, iako je ova univerzitetska jedinica sa CT-om u poslovnoj obligaciji. Prema paragrafu 7.4 Pružanje usluga o prodaji te kompanije između Vlade i MT-a, Univerzitetu Crne Gore od 1. aprila 2005. CT je na period od 20 godina obezbijedio besplatno korišćenje LAN i konekcijskih kapaciteta. Ugovor je uslovan, jer ga CT može raskinuti u svakom trenutku. Lazović je oformio „stručni tim”, koji su sačinjavali profesori iz Podgorice Milorad Jovović i Milan Lakićević, te Nebojša Šarkić iz Beograda. Najmanje dvojica članova „stručnog tima” su lično, direktno ili indirektno, povezani sa poslovima oko CT-a. Iz dokumenta Informacija o poslovanju FZU Atlas mont a.d. za period januar – mart 2008, koji je 19. juna 2008. dostavljen KHOV-u, doznaje se da je prof. dr Milorad Jovović, tadašnji i aktuelni dekan Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, član Nadzornog odbora ove firme u vlasništvu Duška Kneževića, koji je do grla umiješan u transakcije sa CT-om. FZU Atlas mont je prodavao svoje manjinske akcije u privatizaciji CT-a: ukupno 3,3 odsto akcija za 3,5 miliona i dodatnih 468.000 eura od Vlade. Za Fiesta Investments Ltd, koja je sklopila jedan od četiri „konsultantska ugovora” za 4,47 miliona eura, objavljeni su podaci da je takođe povezana sa Kneževićem. Njegova firma Fin invest bila je investitor izgradnje sadašnje zgrade centrale CTa. Nezavisno od angažmana u FZU Atlas monta i Kneževića, Milorad Jovović posjeduje svoje akcije CT-a. Drugi član Lazovićevog tima, prof. dr Milan Lakićević, u istom periodu je bio u FZU Aktiva Integra. Iz dokumenata POMIo poslovanju objavljenom na sajtu te podgoričke firme za 2008. se doznaje da je Lakićević predsjednik Nadzornog odbora FZU Aktiva Integra koji procentualno najveći broj akcija posjeduje upravo u CT-u. Iako je „stručni tim” Lazovića mogao, prema Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), od Vesne Medenice zatražiti dodatna objašnjenja u vezi predmeta vještačenja takvu opciju nije iskoristio. Ne čudi što su – uz stilizovana ograđivanja – utvrdili da su „konsultantski ugovori” regularani u smislu da su sklopljeni uz uredna ovlaštenja i odobrenja rukovodstva kompanije i da je ugovorena cijena po realizicaciji isplaćena. Ama, to nikada niko nije ni sporio. Tada je bilo sumnjivo, a sada u krajnjoj konsekvenci od strane MT-a i napismeno priznato kao kriminalna djelatnost, da su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika i „sestre”. Vujica Lazović se u konkretnom slučaju nalazio u očiglednom konfliktu interesa. On je oko četiri mjeseca nakon što je vrhovna državna tužiteljka dobila zahtjev KHOV-a, tokom vještačenja njegovog „stručnog tima”, postao potpredsjednik Vlade za ekonomske odnose. Još gore po vjerodostojnost vještačenja pod njegovim rukovodstvom, Lazovića su 5. aprila 2007. izabrali za predsjednika Savjeta za privatizaciju! U svakom slučaju, nakon dostavljanja nalaza vještačenja, Medenica je, ne preduzimajući nikakvu drugu radnju, obustavila pretkrivični postupak i zaključila predmet Ktr.br.339/06. Tadašnjeg predsjednika upravnoga odbora MT-a je 1. februara 2007. obavijestila da „radnjama poslovodstva koje je preduzelo sklapanja konsultanskih ugovora, ne postoje elementi bilo kojeg bića krivičnog djela za koje bi se gonjenje preduzelo po službenoj dužnosti”. Pet godina kasnije, Medenica je „iz razloga ličnog odnosa prema svom dugogodišnjem radu” (!) dostavila januarao.g. spise predmeta Ktr.br.339/06 američkoj ambasadorki Sju K. Braun i Evropskoj komisiji – ambasadoru Leopoldu Maureru, a sve zbog „neistine plasirane kroz nedjeljnik Monitor o mojoj ulozi u zataškavanju”. „Nije tačno da je tužilaštvu 2007. dostavljen izvještaj revizora i kroz to, obaveze ispitivanja četiri konsultanska ugovora”, piše Medenica na službenom sajtu sudovi.me januara o.g. i dodaje da je „tačno da je revizorski izvještaj završen krajem 2009. i dostavljen VDT-u krajem 2010, kada ja nijesam bila na čelu te institucije”. Revizorski izvještaji o poslovanju MT-a su i kasnili iz razloga što je kompanija napismeno i javno početkom 2006. izvijestila da su oko privatizacije CT-a „identifikovana dva ugovora čija priroda i poslovne namjere nijesu bile jasno iskazane”. MT je februara 2006. morao da angažuje White & Case, nezavisne pravne savjetnike, kako bi obavili unutrašnju istragu o „nelegalnim plaćanjima”, dok su američke vlasti u to vrijeme pokr enul e p o s t u p a k protiv MT-a i Deutsche Telekoma. Rukovodstvo MT-a je 21. decembra 2006. objavilo da je „očigledno da su neki zaposleni u MT-u, kao i CTu i Monetu ometali istragu o spornim ugovorima”. „Kompjuterski vještaci iz firme koja je pomagala u istrazi”, saopštio je MT, „otkrili su da deset računara, dodijeljenih sedmorici zaposlenih, sadrže dokaze da su dokumenti izbrisani sa hard diska. Istražitelji su konstatovali da izbrisani elektronski dokumenti uključuju i one koji su u vezi sa spornim ugovorima”. Ništa od toga Medenica nije istraživala. Čak i prije „njujorške” nagodbe o priznanju krivice i plaćanja astronomske kazne, uprkos komičnom pokušaju Medenice da ih ubijedi kako su čisti, rukovodstvo MT-a je kroz Finalni izvještaj Odbora za reviziju od 2. decembra 2009. zaključilo da „nema dovoljno dokaza da se utvrdi da su sedam miliona eura troškova vezanih za četiri konsultantska ugovora… napravljeni za legitimne poslovne svrhe”. Vesni Medenici se žurilo da dok je VDT zaključi istragu i izda agremane nevinosti. Njena falsifikovana istraga u aferi privatizacije CT-a je modus operandi kojim je, kao vrhovna državna tužiteljka od juna 2003. do decembra 2007. pokušavala da zataška i drugekriminalne poslove u prodajama državnih preduzeća.

 

Lazović, PR ili ortak

Vujica Lazović, koliko je poznato, najkasnije od juna 2004. do odluke SDP-a da se donekle distancira od privatizacije Telekoma Crne Gore, bio je član vladine Tenderske komisije i Nadzornoga odbora za praćenje privatizacije. On je potom i u svojstvu vicepremijera i ministra za informaciono društvo i telekomunikacije promovisao poslovne interese CT-a na način da ih je teško razlikovati od klasičnog PR-a ili solidarnog poslovnog ortaka. Lazović je saopštavao: „Nakon otprilike mjesec dana korišćenja, bez razmišljanja sam se odlučio da nastavim da koristim ADSL (servis CT-a– prim.a). Odlučio sam se za M paket… I brzina i protok podataka su dovoljni i za mene i za članove moje porodice” (Vijesti, 22. jun 2005);

„Lazović je saopštio da je T-com već snizio cijene internet usluga u cilju razvoja informatičkog društva… On je saopštio da je CT najveći vladin partner u razvoju servisa elektronske vlade i ostalih velikih informatičkih projekata” (Republika, 4. septembar 2008);

„Lazović smatra da ne treba donositi konačnu odluku na osnovu samo jedne loše privatizacije, jer ima itekako pozitivnih primjera kao što su… i Telekom” (RTCG 1, 13. januar 2010);

„Predstavnici Ministarstva za informaciono društvo i CTa potpisali su juče ugovor o pružanju telekomunikacionih usluga za potrebe korisnika državnog budžeta… Ugovor su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar, Vujica Lazović, predsjednik Odbora direktora Telekoma Daniel Sasi izvršni direktor kompanije Slavoljub Popadić… ‘Na dan potpisivanja ovog ugovora napravili smo uštedu od 300.000 eura, a na godišnjem nivou ta ušteda biće, ako uzmemo u obzir i procjenu ostvarenih benefita, oko 2,4 miliona eura’, rekao je Lazović” (Dan, 15. maj 2010);

„Lazović smatra da otvaranje parlamentarne istrage o aferi Telekom sada nije najbolji potez, jer bi se mogao protumačiti i kao svojevrsni pritisak na tužilaštvo” (TV IN, 14. januar 2012);

„Vlada će obezbijediti neophodne uslove za stabilno funkcionisanje CT-a, dok je proces utvrđivanja odgovornosti u postupku privatizacije te kompanije u nadležnosti drugih organa, poručio je juče potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Pobjeda, 26. januar 2012);

„Skoro sve telekomunikacione kompanije u svijetu su privatizovane, tako da je privatizacija Telekoma bila logičan korak, jer sa dobrim privatnim vlasnikom možete da koristite nove servise a Crna Gora kao malo tržište idealna je za njihovo testiranje, ocijenio je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Dnevne novine, 10. mart 2012).

Vujica Lazović je, ispred Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, od 2010. sklapao višemilionske jednogodišnje ugovore sa CT za nabavku usluga zakupa telekomunikacionih linkova za prenos podataka na bazi internet protokola.

No, Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki je 25. maja o.g. poništila tender koji je Lazovićevo ministarstvo raspisalo za nabavku navedenih usluga. Zbog poništenja tendera i činjenice da CT nije dobio taj posao, Lazovićevo ministarstvo 26. maja o.g. saopštava da predstoji katastrofa, jer bi „bez interneta, e-maila, razvijenih informacionih sistema jedno vrijeme mogla biti cijela državna uprava”…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

13 minuta

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIJENA POLITIČKOG KADROVANJA U ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE: Nema se, ali se može

Objavljeno prije

7 dana

na

27 Februara, 2026

Objavio:

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu . Za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun za električnu energiju porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, ali ima nešto i u troškovima Elektroprivrede

 

 

Dok je popriličan broj građana Crne Gore s nevjericom gledao u iznos januarskog računa za struju, iz Monstata su nam predočili podatke prema kojima imamo privilegiju da živimo u državi koja, jedina u regionu, deset godina nije povećala cijenu aktivne električne enrgije, „već je zabilježen blagi pad od jedan odsto“. Pa vi, čik ako smijete, vjerujte svojim očima.

“Stabilnost cijena električne energije važna je i za ekonomiju i za građane”, zaključuje su u saopštenju državne statistike. Iz Elektroprivrede (EPCG) je pritvrđeno da povećanja cijene aktivne energije nije bilo. Veći iznosi na računima za struju posljedica su, kažu u kompanijskom obraćanju javnosti, „veće potrošnje i regulatornih okolnosti“. Tek pažljiviji čitalac može razumjeti da se regulatorne okolnosti, zapravo, odnose na ukidanje nekih prošlogodinjih popusta i povećanje određenih stavki sa računa.

Uglavnom, prema računici predočenoj iz EPCG, prosječan mjesečni račun za utrošenu električnu energiju za domaćinstva u Crnoj Gori u januaru 2026. iznosio je približno 53,52 eura. Zahvaljujući popustu koji ostvaruju zbog zagađenja životne sredine kojima su izloženi, najniži prosječan januarski račun fakturisan je građanima Pljevalja (nepunih 29 eura). Najviši računi, u prosjeku, podijeljeni su u Tivtu. Tamo je prosječan račun bio veći od 67 eura što je, približno, 2,5 puta više od pljevaljskog prosjeka.

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu. U decembru prošle godine prosječan račun bio je za šestinu manji od januarskog (46,75 eura). To je, otprilike, isto koliko je bio i prosječan račun u januaru 2025. godine (46,16 eura). Vratimo li se, međutim, u januar 2022, nailazimo na podatak da je tadašnji prosječan račun za kategoriju domaćinstva iznosio 40,14 eura.

Da se više ne zamaramo brojkama: za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, a ima nešto i u troškovima Elektroprivrede.

Na sajtu najveće državne kompanije ne možete naći aktuelne podatke o sistematizaciji radnih mjesta, broju zapošljenih ili promjenama u menadžerskom timu. Nemaju vremena da se bave takvim sitnicama. Ono što treba, to se objavi u zvaničnom saopštenju. Ili pročita u nekom od autorskih tekstova Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora direktora. Kome to nije dovoljno neka trpi. Ili čita Monitor.

Đukanović je, može se vidjeti na sajtu EPCG, jedan od osmoro rukovodilaca Elektroprivrede kojima pripada status javnih funkcionera. Ostalih sedam su, po navedenim funkcijama, članovi Odbora direktora i Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš.

Na ime decembarske bruto plate njih osmoro je EPCG koštalo skoro 31,5 hiljada eura. Skoro četiri hiljade, u prosjeku. Ako se vratimo na početak priče, to je 75 prosječnih januarskih računa. Zamislimo soliter sa 15 spratova, sa pet stanova po spratu. Kad svi oni plate prosječan račun za struju (53 eura) skupi se dovoljno za prosječnu bruto platu jednog od osmorice čelnih ljudi.

Po toj računici, 600 prosječnih domaćinstava u Crnoj Gori plaća struju da bi javni funkcioneri EPCG primili platu. Prije nego se naljutite: ta računica golemo uljepšava istinu.  Prvo, petina onoga što platimo kao račun za struju ide državi na ime PDV-a, a ne sistemu EPCG. Još važnije, spisak evropskih zarada ne završava se pomenutom osmorkom.

Listamo jednu od javnosti nedostupnih sistematizacija radnih mjesta u EPCG (iz marta prošle godine). Sudeći po tom dokumentu, članovima Odbora direktora pomaže još sedam visokokvalifikovanih osoba. Naši izvori iz EPCG tvrde da ih je više i da je to jedan od razloga zbog kojih se u državnoj perjanici radi na novoj sistematiziciji.

Da sada, ipak, čitamo kako je napisano. Zvanično, na tom popisu su Sekretar (akcionarskog) Društva  i šest menadžera upošljenih u Administraciji odbora direktora. Makar jedan od njih je, prema važećim zakonima Crne Gore, takođe javni funkcioner. Govorimo o poslaniku Demokratske Crne Gore Nikoli Rovčaninu, nekadašnjem izvršnom direktoru EPCG koji je nakon ostavke „zbog prelaska na poslaničku funkciju“, ipak  ostao profesionalno angažovan u Elektroprivredi kao Glavni koordinator za energetsku tranziciju.

Što god da to radno mjesto podrazumijeva ono, prema prošlogodišnjoj prijavi imovine i prihoda, Nikoli Rovčaninu donosi od blizu tri do skoro četiri hiljade eura mjesečno. Iz EPCG. A kapne neki euro i za angažman u parlamentu.

Prema našim podacima, zaradi iz Nikšića (iz sjedišta EPCG) može se dodati i službeno auto i profesionalno angažovani vozač koga, takođe, plaća Elektroprivreda. Odnosno srećni dobitnici mjesečnih računa za električnu energiju. A to može biti još nekih 1.500 – 2.000 eura mjesečno.

Sagledajmo sada fenomen Rovčanin i sa druge, vedrije strane. „Donio sam odluku o odricanju od stambenog kredita EPCG pod povoljnim uslovima u visini 56.000 eura“, pohvalio nam se Rovčanin preko Fejsbuka kada je napustio mjesto izvršniog direktora EPCG. To je, napisao je, učinio „slijedeći odluku koju sam prije dvije godine donio zajedno sa kolegama o odricanju prava na otpremninu koja iznosi oko 80.000 eura”.

Bilo bi to, i dan danas, za svaku pohvalu. Da nije i treće strane ove priče. Glavni koordinator za energetsku tranziciju u međuvremenu je od Odbora direktora EPCG zatražio odobrenje za stambeni kredit pod povoljnim uslovima. I dobio ga je. Samo što iznos odobren lani više nije 56 hiljada, nego je poprilično veći.

Ni za ovu odluku u Nikšiću ne možete saznati drugačije osim u formi nezvanično. Baš kao što je bez kompanijskog priopštenja ostala i nedavna odluka Odbora direktora da se na mjesto Glavnog finansijskog direktora imenuje Miro Vračar, doskorašnji (a prema sajtu EPCG i sadašnji) rukovodilac Funkcionalne cjeline proizvodnja.

Upućeni u kadrovsku kombinatoriku u ovdašnjem energetskom sektoru sjetiće se da je Vračar već bio na tom mjestu. Od kada je avgustovska većina preuzela EPCG od prethodnih vlasti, do avgusta 2023, kada ga je Odbor direktora smijenio na zahtjev Mijuška Bajagića. Prema medijskim arhivama, problem je bio u tome što je upravljanje finansijama EPCG Vračaru pripalo prema političkoj podjeli funkcija po dubini, po osnovu dijela vlasti koji je pripao SNP-u. Onda je Vračar promijenio politički dres i priključio se Đukanovićevoj (Milutin ,ne Milo) Novoj srpskoj demokratiji. Zato je Bajagić, kao zaštitnik interesa SNP-a u Odboru direktora EPCG, inicirao njegovu smjenu sa čime su se saglasili članovi Odbora koje su delegirali URA, BS i Demokratska liga Albanaca. Milutin Đukanović nije imao druge bez da sa saglasi sa vaćinom odbora a Vračaru nađe mjesto savjetnika kod izvršnog direktora Nikole Rovčanina.

Sada funkcije u EPCG između sebe dijele PES i NSD, pa se Vračar vraća na velika vrata sistema u kome je, u minulih pet godina, obrnuto između 1,5 i dvije milijarde eura. Za kontrolu tih finansijskih tokova bore se dvije najjače partije vladajuće koalicije.

Još malo kadrovske politike: Marina Šljivančanin, koja je došla na njegovo mjesto nakon smjene 2023., sada je savjetnica izvršnog direktora Zdravka Dragaša (PES). I nije jedina koju je novopostavljeni izvršni direktor angažovao nakon stupanja na funkciju, sa naumom da svojoj partiji/pokretu u EPCG donese radnih mjesta makar približno onome što je za NSD uradio Milutin Đukanović.

Ako se manemo visoke politike i partijskog zapošljavanja, dio javnosti koji radije prati crnu hroniku za Mira Vračara zna zbog njegove sklonosti da havariše službena vozila. Po tome mu, u sistemu EPCG, mogu parirati samo nekadašnji prvi čovjek Rudnika uglja u Pljevljima, a sadašnji poslanik NSD Milan Lekić i Ivan Čolaković, član Odbora direktora Željezare EPCG i pomoćnik direktora Direkcije za IMS (integrisani menadžment sistem) i opšte poslove.

Da su, recimo, njih trojica imala službene vozače kao što ga ima Nikola Rovčanin, EPCG bi imala novca za još jedan kadrovski stan po povlašćenim uslovima. Ovako, računi za električnu energiju crnogorskim domaćinstvima rastu, iako se njena cijena ne mijenja.

To bi se dalo pročitati i ovako: struja nije skupa, ali Elektroprivreda jeste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija

Objavljeno prije

7 dana

na

27 Februara, 2026

Objavio:

Smjenom episkopa žičkog Justina Stefanovića vlast braće Vučić je krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju njegov režim. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u EU  čime se dodatno zamjerio Beogradu

 

 

Prošle sedmice je Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) donio, već duže očekivanu, odluku o smjeni episkopa žičkog Justina Stefanovića. Time je vlast braće Vučić krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju režim i sisteme vrijednosti koje su iznjedrile 90-te godine. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović.

Saopštenje o smjeni Justina je stiglo dan prije nego će patrijarh Porfirije Perić slaviti pet godina od dolaska (ili postavljenja) na čelo SPC-a. Iz Patrijaršije je saopšteno da je Justinova smjena izvršena na osnovu Kanona svetih apostola (br. 74) i Ustava SPC-a. Za administratora Eparhije žičke do zasjedanja arhijerejskog Sabora, imenovan je mitropolit niški Arsenije Glavčić. Sinod tvrdi da su navodno prikupljeni dokazi da je mitropolit žički Justin počinio brojne kanonske i druge prijestupe. U saopštenju se tvrdi da je Justin “neovlašćeno osnovao tri privredna društva – Trifora doo, JEŽ doo i Vinarija manastira Studenice doo, prikrivao njihovo poslovanje, upisao se kao stvarni vlasnik tri privredna društva” te “neovlašćeno prodao 34 crkvene nepokretnosti (stanova, poslovnih prostora i slično) u Kraljevu i Čačku”. Sinod (crkvena vlada) optužuje Justina za “štetne ugovore višemilionske vrednosti”, neovlašćene višemilionske pozajmice po Srbiji i finansijske zloupotrebe u SPC-u. To povlači i krivičnu odgovornost pred državnim organima prijeteći se zaključuje u saopštenju.

Objave iz Patrijaršije i Sinoda uglavnom piše ili kontroliše uzdanica srpske i ruske vlasti episkop bački Irinej Bulović. Saopštenje “odlučno demantuje” da se radi o političkom progonu kako je Justin sa saradnicima “uporno obmanjivao javnost”.

Justinovi, kao i Joanikijevi, problemi su počeli prije godinu dana kada su sa još četiri vanjska episkopa potpisali pismo podrške studentima. U saopštenju je osuđen i pljuvački rječnik episkopa kruševačkog Davida i crkvenih botova koji su studente nazvali “srpskim ustašama” jer su protestvovali protiv korupcije i kriminala režima Vučića. Justin je svojim sveštenicima dozvolio je da idu na proteste ukoliko to osjećaju. Justin je javno poručio da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja”. U oktobru prošle godine ugostio je studente iz Novog Pazara (muslimanske vjeroispovjesti) u konaku manastira Studenica koji su išli za Novi Sad na komemoraciju pada nadstrešnice.

Profesor računovodstva i revizije na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, dr Vladimir Zakić je javno doveo u pitanje tvrdnje Sinoda da se Justin upisao kao vlasnik tri kompanije koje su navodno poslovale s gubitkom. Na osnovu javno dostupnih podataka Agencije za privredne registre, Zakić ističe da su sva sporna preduzeća formalno i faktički u vlasništvu SPC – Eparhije žičke i da posluju sa dobiti što je lako provjerljivo.

Justinovoj smjeni je krajem januara prethodilo isključenje iz SPC-a teologa Blagoja Pantelića i sveštenika Vukašina Milićevića od Mitropolije beogradsko-karlovačke kojom upravlja patrijarh. Faktički razlog je podrška studentima i verbalni delikt kritike patrijarha i sinoda zbog (tradicionalno) sluganskog odnosa prema prošlim i sadašnjem  režimu braće Vučić. Porfirije je prošle godine tokom pokloničke posjete Kremlju i Vladimiru Putinu izjavio da su protesti u Srbiji “obojena revolucija” – termin koji Moskva  pogrdno koristi za protivnike diktatura i korupcije.

Da se ista matrica priprema protiv mitropolita Joanikija može se vidjeti iz dosadašnjih reakcija srbijanske vlasti. Nepuna dva mjeseca nakon što je Joanikije stavio potpis na javno pismo šestorice episkopa, beogradske vlasti su drugom episkopu u Crnoj Gori (Eparhija budimljansko – nikšička) Metodiju Ostojiću dodijelile titulu “mitropolita” i mjesto u Sinodu. Time je de fakto Metodije postao broj jedan SPC-a u Crnoj Gori jer sada on sa titulom mitropolita ima jurisdikciju nad 52 odsto teritorije Crne Gore.

Kasnije je Metodije dobio ulogu u komisiji Sinoda koja je ispitivala “alarmantno stanje u Eparhiji žičkoj” protiv Justina. Metodije je postao perjanica veličanja velikosrpskih nacističkih kvislinga koristeći svaku priliku da sije razdore u Crnoj Gori. Istovremeno Metodije kritikuje EU i evropske vrijednosti i veliča totalitarni režim u Moskvi i Aleksandra Vučića kome je dodijelio orden prošlog ljeta zbog tobožnjeg doprinosa gradnji crkve Sv. Save kod Berana. Vučić ga nije udostojio prisustva već je poslao formalnog predsjednika svoje stranke i aktera brojnih korupcionaških afera Miloša Vučevića.

Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju (EU) čime se dodatno zamjerio Beogradu. Poslije toga napadi na njega su se pojačavali. U prvoj polovini januara ove godine ruski TASS je prenio saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim se optužuje Vaseljenska patrijaršija kako “namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Da je krajnji cilj pljuvanja, ne patrijarh Vartolomej, već Joanikije, se vidjelo isti dan. Prvo je rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem, nekadašnjim parohom podgoričkim i prijateljem ljudi iz crnogorskog podzemlja. Džomić, koji je zajedno s Metodijem nedavno “istraživao” Justina, je nakon izbora Joanikija za mitropolita prešao u Beograd kao glavni operativac Porfirija. On je preko RT-a poručio da SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Odmah je uskočila režimska Politika sa navodima da “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”. Joanikiju je poslata poruka:  “Ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti zaključila je Politika.

Monitor saznaje iz neformalnih izvora pri vrhu SPC-a u Beogradu da trenutno postoje dvije opcije za obuzdavanje ili uklanjanje mitropolita Joanikija. Jedna je model koji je primijenjen kada je Amfilohije Radović doveden na čelo Mitropolije 1990. godine u vrijeme priprema za krvavi obračun u Jugoslaviji. Tadašnji mitropolit Danilo Dajković je prisilno (formalno “na sopstveni zahtev”) penzionisan i njegovo mjesto je zauzeo Amfilohije. Ukoliko bi se Andrićev venac (ured predsjednika Srbije) i Banjica (sjedište državne bezbjednosti – BIA) odlučili za taj scenario, za administratora Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) bi bio postavljem sadašnji vikarni episkop srbijanskog patrijarha Stefan Šarić, koji nosi titulu Episkopa remezijanskog. On obavlja i dužnost starješine Podvorja SPC-a u Moskvi. Kao povod za smjenu bi se vjerovatno izmislile finansijske malverzacije dok bi Sinod “odlučno demantovao” političke konotacije.

Politički vrh Srbije se pribojava da ovakav udar na pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori je previše riskantan i da bi mogao izazvati otpor i crnogorske države, same MCP a i znatnog dijela onih u Crnoj Gori koji se smatraju Srbima. Neki u Patrijaršiji se pribojavaju da bi u tom slučaju Joanikije mogao tražiti intervenciju Vaseljenskog patrijarha na osnovu kanona 9 i 17 Četvrtog vaseljenskog sabora (451.godine) što bi direktno vodilo u raskol sa SPC-om i raskol unutar Crne Gore. Na osnovu neformalnih informacija iz diplomatske zajednice, PES i Demokrate ne bi prihvatili nametanje novog, vučićevskog administratora Mitropolije na Cetinju.

Druga varijanta, kojoj je skloniji dio BIA-e i njeni saradnici u Sinodu, je da se nastavi erodiranje i sakaćenje Mitropolije crnogorske primorske. SPC je 2001. godine osnovala, do tada nikad postojeću, Eparhiju budimljansko – nikšićku na više od polovine teritorije MCP. Ranije su, nakon stvaranje SPC po završetku Prvog svjetskog rata, od Mitropolije otkinuti Pljevlja i dio opštine Bijelo Polje. Kasnije je Amfilohije ustupio dio opštine Herceg- Novi Zahumsko – hercegovačkoj eparhiji. Amfilohije je 2001. godine pružio otpor u namjeri da se od MCP izuzme manastir Ostrog – koji je glavni izvor prihoda Mitropolije. U tome je tada uspio. Sada je ta opcija opet aktuelna u Beogradu, kao i izdvajanje Boke Kotorske iz sastava MCP. Time bi vučićevski Metodije  postao neprikosnoveno glavni igrač SPC-a u Crnoj Gori.

Po informacijama iz MCP, ovakvi planovi Beograda ne izazivaju oduševljenje kod većine sveštenstva i monaha. Za sada nije bilo moguće dobiti nikakve komentare iz Vlade, čak ni nezvanično.

Jedno je izvjesno. Kako Crna Gora bude zatvarala poglavlja i približavala se članstvu u EU iz beogradske kuhinje će stizati sve veći i jači izazovi, bilo da se radi o Mitropoliji, Botunu, ili nečemu petom. Povod će se naći.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo