Povežite se sa nama

MONITORING

Grad opustošen, familija zbrinuta

Objavljeno prije

na

Nebojša Radojičić, gradonačelnik Nikšića, upriličio je početkom mjeseca prijem za fudbalere Čelika, nakon njihove pobjede. Posebno se tom prigodom zahvaljivao novom vlasniku kluba Ranku Raduloviću. ,,Ovo je jedan od najljepših trenutaka u mom poslu i od srca vam čestitam na istorijskom uspjehu. Zahvalnost, osim igračima i treneru, dugujemo i upravi, a posebno vlasniku i glavnom finansijeru Ranku Raduloviću” kazao je Radojičić. Riječi hvale Raduloviću uputili su i prisutni Radojičićevi saradnici. Gradske vlasti su donedavno upravljale Čelikom, koji je bio na izdisaju.

Ranko Radulović je nikšićki biznismen sa podebelim i raznovrsnim kriminalnim dosijeom, od ubistva do nelegalne gradnje. Tužilaštva regiona teretila su ga i za šverc cigareta. Istovremeno, uvaženi je partner gradskih vlasti u različitim poslovima, od fudbala do građevinskih poslova. Radojičić nije prvi DPS gradonačelnik koji ima lijepu riječ za lokalnog biznismena koga povezuju sa organizovanim kriminalom. Ili to tako prosto stvari stoje u mafijaškim državama, kako je Crnu Goru okarakterisao američki Forin afers.

Prema podacima privrednog suda Radulović je vlasnik građevinske firme Tani. Ta kompanija radila je put Nikšić-Risan, a bila je angažovana i na saniranju posljedica eksplozije u obližnjem Viru, kada je eksplodiralo skladište firme Buster, vlasnika Saše Božovića, bliskog rođaka Mila Đukanovića. Radulović je, prema podacima Uprave za nekretnine, odlukama državnih organa preuzeo nikšićko staro pazarište koje se prostire na oko četiri i po hiljade kvadrata.

Široj javnosti Radulović je poznat i po aferi Lipci, kada je na obali Kotora mjesecima nasipao more, naočigled lokalnih i državnih vlasti. Na sudu je kažnjen sa tek nekoliko mjeseci zatvora.

U rodnom Nikšiću, međutim, nije nikada kažnjavan zbog nelegalne gradnje ili uzurpacije prostora. Visoka betonska ograda oko njegove porodične kuće u Nikšiću stigla je skoro do balkona obližnje zgrade.

Na izradi urbanističkih planova i projekata angažovana je Radojičićeva supruga Nada. Otkako je muž postao gradonačelnik, Nadi je krenulo. Njena zarada je sudeći prema podacima sa sajta Komisije za borbu protiv konflikta interesa, od 2005. godine, kada je Nebojša Radojičić izabran za gradonačelnika, poprilično uvećana. Ona je te godine primala 400 eura. U prošlogodišnjem imovinskom kartonu, gradonačelnik je prijavio da supruga osim 550 eura plate koju zarađuje u SO Nikšić, prihoduje i 1900 eura godišnje u opštinskoj Agenciji za urbanizam i planiranje, 1500 eura od revizije projekata i 1000 eura od nadzora.

Nije se samo Nada Radojičić prenula otkako joj je suprug postao vlast. Na mjesto glavnog administratora grada nalazi se gradonačelnikov rođak Ljubomir Radojičić. To radno mjesto jedno je od poželjnijih u opustošenom gradu kakav je Nikšić. Radojičić rođak, glavni administrator grada, nije da samo prima solidnu platu od 920 eura. On je za sedam godina koliko je na tom radnom mjestu uspio da dođe u posjed urbanističke parcele koju je prodao prošle godine za 120 hiljada eura. Radojičići izgleda familijarno vole fudbal, pa je glavni administrator grada u kartonu iz 2009. godine upisao funkciju u upravi FK Sutjeska, čiji je raniji vlasnik bio Branislav Brano Mićunović, Nikšićanin kojeg policije regiona označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i regionu.

Radojičićma je berićetno otkako je gradonačenikova partija na čelu države i grada, ali Nikšić sve više i vidnije propada. Plata se u gradu pod Trebjesom još jedino može zaraditi u lokalnoj administraciji, ne računajući konobarisanje i one mrvice koje su ostale od privrede, poput Željezare i Rudnika Boksita, koji danas spašava takođe poznati lokalni biznismen Miodrag Daka Davidović. Onima koji ne uspiju da se zaposle u administraciji ostaje da se nadaju sreći, i igraju lutriju i sportske kladionice koje su u formalnom vlasništvu Nikšićanina Save Grbovića, bliskog saradnika Branislava Mićunovića.

Nebojša Radojičić je u Republici, ugašenom listu familije, 2007. godine objašnjavao kako je broj nezaposlenih otkako on i depeesovci upravljaju gradom, smanjen sa oko osam hiljada na tri. Nije međutim objasnio da je tih pet hiljada većinom zapošljeno u lokalnoj administraciji, koja se uvećava iako je zahtjev EU obrnut. Radojičić, slab na nezaposlene, popunio je administraciju tako da neki moraju sjedjeti u hodnicima. Nikšićke vlasti odavno kubure sa isplatom zarada narasloj administraciji.

Lokalna opozicija odavno upozorava da mnogi poslovi gradonačelnika služe tek za popunjavanje rupe u budžetu i isplatu plata narasloj administraciji, te da se ne razmatra da li su oni od javnog interesa za grad. Jedan od takvih poslova je onaj sa Branom Mićunovićem i Savom Grbovićem, koji su prije tri godine za pet miliona eura preuzeli nikšićko staro pozorište kako bi izgradili tržni centar od čak 20 hiljada kvadrata. Gradska kasa međutim još čeka 1, 7 miliona eura koliko Grbović i Mićunović treba da uplate za komunalije, a Nikšićani čekaju tržni centar. Na mjestu nekadašnjeg pozorišta, u samom srcu grada, sada se nalazi rupa ostala nakon rušenja pozorišta, koje je bilo svojevrsni istorijski i kulturni spomenik. Sagrađeno je 1924. godine.

Radojičićeva lista obećanja rasla je sa dugovima grada. Mnogi od obećanih projekata čekaju realizaciju. Tako gotovo svake godine gradonačelnik kaže da će baš te godine biti riješena ,,rak rana” grada, nikad završeni Dom revolucije, stakleno čudovište u centru grada. I dalje je tamo.

On je u aprilu ove godine saopštio da Opština trenutno duguje 15 miliona eura. ,,Nijesmo najzaduženija opština”, tješio je sugrađane. Još ranije su mediji pisali da je gradska vlast podigla ogromne kredite i založila čak i dvorac Kralja Nikole i druge istorijske spomenike. Prema dostupnim podacima sa sajta Uprave za nekretnine vidi se da je opština založila nekretnine u kojima je smješten Fakultet za sport, zbog kredita kod NLB banke u iznosu od oko dva i po miliona eura.

,,Nikšić kao grad trenutno ide, mogu slobodno reći, uzlaznom, pozitivnom putanjom. Stvaranjem crnogorske države, Nikšić je kao grad dobio na značaju, kao drugi po brojnosti populacije u republici i kao najveća opština po prostranstvu”, govorio je 2007. gradonačelnik. Na kakve je pomake mislio, ostaje nejasno.

U Nikšiću, kao i u državi, rastu samo dugovi i bogatstvo familija. Gradonačelnikove i Prve.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo