Povežite se sa nama

MONITORING

Partija zatvorenika

Objavljeno prije

na

Odnosi između vladajućih elita Budve i Podgorice dovedeni su do usijanja i nikada nisu bili gori nego u ovom trenutku kada sudske presude sa višegodišnjim zatvorskim kaznama pljušte ka turističkoj metropoli i njenim partijskim funkcionerima. Serija sudskih odluka po kojima je čak 17 ljudi, visokih opštinskih funkcionera, poslanika i odbornika, direktora i uticajnih članova opštinskog odbora vladajuće stranke po osnovu zloupotreba položaja i nezakonitog postupanja osuđeno na kazne zatvora različitog trajanja, predstavlja nastavak drame koju duži period preživljava ovaj primorski grad čije su prirodne ljepote bile mamac mnogima da se na krilima političke i finansijske moći uključe u poslove koji su, kako se pokazalo, bili u suprotnosti sa zakonom.

Početkom juna stigla je presuda u procesu Zavala u kome je, u relativno kratkom roku, godinu i šest mjeseci nakon spektakularnog hapšenja, izrečena prvostepena presuda kojom je bivši predsjednik Rajko Kuljača osuđen na pet godina zatvora, na četiri godine osuđen je njegov bivši potpredsjednik Dragan Marović, brat potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

Bivši čelnik budvanskog vodovoda i aktuelni poslanik i odbornik DPS-a Đorđije Pinjatić osuđen je na 3,5 godine zatvora, koliko je dobila i Natalija Panina, izvršna direktorka firme Zav ala invest. Zatvorskim kaznama od dvije godine osuđeni su i ostali optuženi u ovom procesu Dragan Žinić, Slobodan Đurović, Stevan Vučetić, Sreten Tomović, Novak Stanojević i Marko Kaloštro. Na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci osuđen je Dragan Sekulić, direktor firme Moninvest.

Ovakav ishod procesa Zavala, označenog kao prvi slučaj korupcije visokog nivoa u Crnoj Gori, koji je privukao veliku pažnju domaće i međunarodne javnosti, izazvao je jak potres u redovima budvanskih socijalista.

Prvi čovjek budvanskog DPS-a Boro Lazović ponudio je ostavku na tu funkciju revoltiran izrečenim kaznama i osjećajem sopstvene krivice što partija nije odlučnije stala u odbranu svojih ljudi.

Na burnoj sjednici opštinskog odbora održanoj 8. juna, na kojoj je bilo prisutno više od stotinu članova stranke, iskazano je veliko nezadovoljstvo odnosom centrale prema Budvi koja je „pod stalnom lupom” i pritiskom kakav u sličnim situacijama u drugim gradovima izostaje. Navedeni su primjeri Podgorice i Ulcinja čiji gradonačelnici Miomir Mugoša i Gzim Hajdinaga ili nijesu ili su blago kažnjeni kada su donošene presude zbog zloupotrebe službenog položaja

Ako se raspadne DPS u Budvi, raspašće se i u cijeloj Crnoj Gori, glasila je, otprilike, prijeteća poruka sa sjednice koja je, zatvorena za javnost, trajala gotovo četiri sata.

U emotivnom obraćanju partijskim drugovima Lazović je obrazložio svoju odluku pored ostalog i time, da nakon svega ne može pozivati građane da glasaju za ovu partiju, kada članove i vodeće ljude te stranke proglašavaju kriminalcima, navodi izvor Monitora.

Lazović se na čelu budvanskog DPS nalazi osam godina i kao „čovjek iz naroda”, fudbalski trener po profesiji, uspio je u dva navrata da DPS dovede na vlast u Budvi, sa visokim skorom od gotovo 72 odsto osvojenih glasova.

To nije pošlo za rukom njegovom prethodniku, predstavniku takozvane intelektualne Budve, Ivu Armenku, aktuelnom ambasadoru Crne Gore u Grčkoj, koji je izbore izgubio.

Ostavka Lazovića nije naravno prihvaćena, a larma oko podnošenja podsjeća na skup podrške uhapšenim budvanskim čelnicima iz decembra 2010. godine.

Tek što su se strasti malo stišale Lazoviću i budvanskim depeesovcima stigao je iz Podgorice novi udarac. Apelacioni sud potvrdio je i jednim dijelom povećao prethodno izrečene zatvorske kazne optuženima u procesu Auto-moto, koji su proglašeni krivim jer su državnu imovinu Auto moto društva, zemljište u centru grada, prepisali na privatne firme i time pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od tri miliona eura.

Osuđeno je sedam zaposlenih lica u AMD Budva. Sud je preinačio prvostepenu presudu direktoru AMD Igoru Trnskom i Stevici Dragoviću, direktoru Zavoda za izgradnju, i kaznu povećao sa godinu na godinu i po zatvora. Bojan Karadžić, Slobodan Pima, Marko Vujović i Srđan Stojanović osuđeni na po godinu dana, dok je Slavica Dragović osuđena na šest mjeseci zatvorske kazne.

Svi okrivljeni iz redova su DPS-a, tako da se Lazović suočio sa specifičnom situacijom – na zatvorsku kaznu osuđeno je ukupno 17 funkcionera i uticajnih članova partije kojom rukovodi. Svi skupa osuđeni su na 39 godina zatvora.

Mnogi od njih u bliskim su odnosima sa članovima porodice Svetozara Marovića. Pored rođenog brata Dragana, osuđeni su kumovi i prijatelji Marovića, što ogorčene pristalice DPS u neformalnom razgovoru tumače namjerom državnog tužilaštva da pažljivim odabirom slučajeva procesuira one u kojima aktivno učestvuju Marovićevi ljudi, čiji bi iskazi mogli dovesti do dokaza o njegovoj umiješanosti u nezakonite radnje. Nakon hapšenja čelnika Budve Marović je izjavio kako je on politička meta hajke na rukovodeći kadar u toj opštini.

Opštinski odbor DPS-a u Budvi jedini je odbor koji je osuđen od svoje partije iako na izborima na svim nivoima postiže, kako kažu, najbolje rezultate. Izvršene su kadrovske promjene u tehničkoj organizaciji DPS-a po kojoj je za koordinatora partije za Budvu nedavno zadužen Mevludin Nuhodžić, prije njega taj posao bio je u nadležnosti Sveta Marovića.

Udar na Marovića i njegove ljude, smatraju budvanski socijalisti, logička je greška vrha vladajuće partije, jer je poznati Budvanin neodvojivi dio svega onoga što je DPS kao politička organizacija u posljednjih 20 godina u državnom i političkom smislu postigla.

Pokušaji Monitora da od istaknutih lokalnih političara dobije komentar o presudama i previranjima u partiji bili su bezuspješni.

Bivši predsjednik Rajko Kuljača nije bio raspoložen da daje izjave, uz napomenu, da zbog njega niko ne treba da podnosi ostavke i da bi bolje bilo da se traži da im se pravedno sudi.

Poslanik Đorđije Pinjatić svoju izjavu nazvao je iskazom ogorčenog čovjeka koji ne smatra da zaslužuje bilo kakvu kaznu, a najmanje rigoroznu kakva mu je odmjerena. On je demantovao navode u štampi da je podnio ostavku na mjesto poslanika i kazao da nema namjeru da vrati mandat u skupštini ni napusti članstvo u partiji jer želi da nastavi borbu za istinu.

Na telefonske pozive Monitora nisu se odazvali Boro Lazović ni Mevludin Nuhodžić.

Budvani su kritikovali izjave ministra Predraga Sekulića o Budvi kao urbanistički uništenom gradu i graditeljskom ruglu pa je Lazović postavio pitanje: ,,Kažite mi koji Budvanin ima hotel u Budvi, ko od nas gradi solitere, apartmanske komplekse? Sve to rade ljudi koji nijesu iz ovoga grada i kojima su date dozvole da to rade”.

Lazović je ocijenio da se Budvani kažnjavaju samo zbog namjere da grade.

Ali je zaboravio da je i sam zajedno sa odbornicima iz redova DPS zdušno podržao sve planove koji su od Budve napravili grad kula i solitera u koje su uzidani svi ti kritikovani gabaritni objekti. Uostalom, na parcelama koje on po raznim osnovama kontroliše, ucrtana su čak tri solitera duž Slovenske obale.

Polovina onih koji kritikuju izjave ministra održivog razvoja o Budvi kao urbanističkom ruglu, zvalo je ministra Sekulića za intervencije, ucrtavanje zgrada i spratova i on im je, kako kaže anonimni sagovornik Monitora, po pravilu izlazio u susret.

I tako, zgrada ovom, soliter i kula onom zaslužnom članu, tek Budvu uništiše zajedničkim snagama DPS-a Budve i Podgorice.

Budva je uprkos svemu – brend, bio je komentar predsjednika Lazara Rađenovića na skandalozne izjave ministra Sekulića da već uništeni grad treba pustiti da propadne do kraja.

Budva kao prepoznatljiv brend, biser je među ispraznim frazama, parolama i blefovima budvanskih čelnika kojima su godinama zasipali javnost. Od opsena o Budvi kao Monte Karlu, Nici ili Dubaiju, sa vodenim gradom, pasarelama preko mora, hotelima Hilton, Šeraton, Meriot.., ludim zabavama i inim čudima, koncertima Rolingstounsa i Madone, koji su na kraju platitli poreski obveznici, stiglo se do prazne opštinske kase, milionskih dugovanja i odogovornosti.

Baš kao u poznatom slučaju španskog ljetovališta Marbelja o kojem je Monitor pisao. Slične aktivnosti urbanističke mafije tokom investicionog buma u ovom turističkom gradu u Španiji zaustavljene su kada je federalna vlast jednog ranog jutra pohapsila kompletnu gradsku upravu sa sve katastrom, advokatima i policijom.

Budva jeste brend, ali u posve negativnom smislu. Jedan od najljepših primorskih gradova postao je prepoznatljiv po ružnoći, bespravnoj gradnji, golim okom vidljivoj korupciji i brojnim aferama, po najluđim kućama i fasadama izgrađenim bez smisla i reda i seoskim sokacima umjesto ulica.

To je brend jeftine ponude svake vrste, primitivne i vulgarne zabave sa golim plesačicama oko šipke u lokalima duž glavne promenade, brend šarenih tezgi i šankova, zaglušujuće muzike i gužve zbog koje fini gosti Budvu odavno zaobilaze.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo