Povežite se sa nama

MONITORING

Partija zatvorenika

Objavljeno prije

na

Odnosi između vladajućih elita Budve i Podgorice dovedeni su do usijanja i nikada nisu bili gori nego u ovom trenutku kada sudske presude sa višegodišnjim zatvorskim kaznama pljušte ka turističkoj metropoli i njenim partijskim funkcionerima. Serija sudskih odluka po kojima je čak 17 ljudi, visokih opštinskih funkcionera, poslanika i odbornika, direktora i uticajnih članova opštinskog odbora vladajuće stranke po osnovu zloupotreba položaja i nezakonitog postupanja osuđeno na kazne zatvora različitog trajanja, predstavlja nastavak drame koju duži period preživljava ovaj primorski grad čije su prirodne ljepote bile mamac mnogima da se na krilima političke i finansijske moći uključe u poslove koji su, kako se pokazalo, bili u suprotnosti sa zakonom.

Početkom juna stigla je presuda u procesu Zavala u kome je, u relativno kratkom roku, godinu i šest mjeseci nakon spektakularnog hapšenja, izrečena prvostepena presuda kojom je bivši predsjednik Rajko Kuljača osuđen na pet godina zatvora, na četiri godine osuđen je njegov bivši potpredsjednik Dragan Marović, brat potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića.

Bivši čelnik budvanskog vodovoda i aktuelni poslanik i odbornik DPS-a Đorđije Pinjatić osuđen je na 3,5 godine zatvora, koliko je dobila i Natalija Panina, izvršna direktorka firme Zav ala invest. Zatvorskim kaznama od dvije godine osuđeni su i ostali optuženi u ovom procesu Dragan Žinić, Slobodan Đurović, Stevan Vučetić, Sreten Tomović, Novak Stanojević i Marko Kaloštro. Na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci osuđen je Dragan Sekulić, direktor firme Moninvest.

Ovakav ishod procesa Zavala, označenog kao prvi slučaj korupcije visokog nivoa u Crnoj Gori, koji je privukao veliku pažnju domaće i međunarodne javnosti, izazvao je jak potres u redovima budvanskih socijalista.

Prvi čovjek budvanskog DPS-a Boro Lazović ponudio je ostavku na tu funkciju revoltiran izrečenim kaznama i osjećajem sopstvene krivice što partija nije odlučnije stala u odbranu svojih ljudi.

Na burnoj sjednici opštinskog odbora održanoj 8. juna, na kojoj je bilo prisutno više od stotinu članova stranke, iskazano je veliko nezadovoljstvo odnosom centrale prema Budvi koja je „pod stalnom lupom” i pritiskom kakav u sličnim situacijama u drugim gradovima izostaje. Navedeni su primjeri Podgorice i Ulcinja čiji gradonačelnici Miomir Mugoša i Gzim Hajdinaga ili nijesu ili su blago kažnjeni kada su donošene presude zbog zloupotrebe službenog položaja

Ako se raspadne DPS u Budvi, raspašće se i u cijeloj Crnoj Gori, glasila je, otprilike, prijeteća poruka sa sjednice koja je, zatvorena za javnost, trajala gotovo četiri sata.

U emotivnom obraćanju partijskim drugovima Lazović je obrazložio svoju odluku pored ostalog i time, da nakon svega ne može pozivati građane da glasaju za ovu partiju, kada članove i vodeće ljude te stranke proglašavaju kriminalcima, navodi izvor Monitora.

Lazović se na čelu budvanskog DPS nalazi osam godina i kao „čovjek iz naroda”, fudbalski trener po profesiji, uspio je u dva navrata da DPS dovede na vlast u Budvi, sa visokim skorom od gotovo 72 odsto osvojenih glasova.

To nije pošlo za rukom njegovom prethodniku, predstavniku takozvane intelektualne Budve, Ivu Armenku, aktuelnom ambasadoru Crne Gore u Grčkoj, koji je izbore izgubio.

Ostavka Lazovića nije naravno prihvaćena, a larma oko podnošenja podsjeća na skup podrške uhapšenim budvanskim čelnicima iz decembra 2010. godine.

Tek što su se strasti malo stišale Lazoviću i budvanskim depeesovcima stigao je iz Podgorice novi udarac. Apelacioni sud potvrdio je i jednim dijelom povećao prethodno izrečene zatvorske kazne optuženima u procesu Auto-moto, koji su proglašeni krivim jer su državnu imovinu Auto moto društva, zemljište u centru grada, prepisali na privatne firme i time pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu od tri miliona eura.

Osuđeno je sedam zaposlenih lica u AMD Budva. Sud je preinačio prvostepenu presudu direktoru AMD Igoru Trnskom i Stevici Dragoviću, direktoru Zavoda za izgradnju, i kaznu povećao sa godinu na godinu i po zatvora. Bojan Karadžić, Slobodan Pima, Marko Vujović i Srđan Stojanović osuđeni na po godinu dana, dok je Slavica Dragović osuđena na šest mjeseci zatvorske kazne.

Svi okrivljeni iz redova su DPS-a, tako da se Lazović suočio sa specifičnom situacijom – na zatvorsku kaznu osuđeno je ukupno 17 funkcionera i uticajnih članova partije kojom rukovodi. Svi skupa osuđeni su na 39 godina zatvora.

Mnogi od njih u bliskim su odnosima sa članovima porodice Svetozara Marovića. Pored rođenog brata Dragana, osuđeni su kumovi i prijatelji Marovića, što ogorčene pristalice DPS u neformalnom razgovoru tumače namjerom državnog tužilaštva da pažljivim odabirom slučajeva procesuira one u kojima aktivno učestvuju Marovićevi ljudi, čiji bi iskazi mogli dovesti do dokaza o njegovoj umiješanosti u nezakonite radnje. Nakon hapšenja čelnika Budve Marović je izjavio kako je on politička meta hajke na rukovodeći kadar u toj opštini.

Opštinski odbor DPS-a u Budvi jedini je odbor koji je osuđen od svoje partije iako na izborima na svim nivoima postiže, kako kažu, najbolje rezultate. Izvršene su kadrovske promjene u tehničkoj organizaciji DPS-a po kojoj je za koordinatora partije za Budvu nedavno zadužen Mevludin Nuhodžić, prije njega taj posao bio je u nadležnosti Sveta Marovića.

Udar na Marovića i njegove ljude, smatraju budvanski socijalisti, logička je greška vrha vladajuće partije, jer je poznati Budvanin neodvojivi dio svega onoga što je DPS kao politička organizacija u posljednjih 20 godina u državnom i političkom smislu postigla.

Pokušaji Monitora da od istaknutih lokalnih političara dobije komentar o presudama i previranjima u partiji bili su bezuspješni.

Bivši predsjednik Rajko Kuljača nije bio raspoložen da daje izjave, uz napomenu, da zbog njega niko ne treba da podnosi ostavke i da bi bolje bilo da se traži da im se pravedno sudi.

Poslanik Đorđije Pinjatić svoju izjavu nazvao je iskazom ogorčenog čovjeka koji ne smatra da zaslužuje bilo kakvu kaznu, a najmanje rigoroznu kakva mu je odmjerena. On je demantovao navode u štampi da je podnio ostavku na mjesto poslanika i kazao da nema namjeru da vrati mandat u skupštini ni napusti članstvo u partiji jer želi da nastavi borbu za istinu.

Na telefonske pozive Monitora nisu se odazvali Boro Lazović ni Mevludin Nuhodžić.

Budvani su kritikovali izjave ministra Predraga Sekulića o Budvi kao urbanistički uništenom gradu i graditeljskom ruglu pa je Lazović postavio pitanje: ,,Kažite mi koji Budvanin ima hotel u Budvi, ko od nas gradi solitere, apartmanske komplekse? Sve to rade ljudi koji nijesu iz ovoga grada i kojima su date dozvole da to rade”.

Lazović je ocijenio da se Budvani kažnjavaju samo zbog namjere da grade.

Ali je zaboravio da je i sam zajedno sa odbornicima iz redova DPS zdušno podržao sve planove koji su od Budve napravili grad kula i solitera u koje su uzidani svi ti kritikovani gabaritni objekti. Uostalom, na parcelama koje on po raznim osnovama kontroliše, ucrtana su čak tri solitera duž Slovenske obale.

Polovina onih koji kritikuju izjave ministra održivog razvoja o Budvi kao urbanističkom ruglu, zvalo je ministra Sekulića za intervencije, ucrtavanje zgrada i spratova i on im je, kako kaže anonimni sagovornik Monitora, po pravilu izlazio u susret.

I tako, zgrada ovom, soliter i kula onom zaslužnom članu, tek Budvu uništiše zajedničkim snagama DPS-a Budve i Podgorice.

Budva je uprkos svemu – brend, bio je komentar predsjednika Lazara Rađenovića na skandalozne izjave ministra Sekulića da već uništeni grad treba pustiti da propadne do kraja.

Budva kao prepoznatljiv brend, biser je među ispraznim frazama, parolama i blefovima budvanskih čelnika kojima su godinama zasipali javnost. Od opsena o Budvi kao Monte Karlu, Nici ili Dubaiju, sa vodenim gradom, pasarelama preko mora, hotelima Hilton, Šeraton, Meriot.., ludim zabavama i inim čudima, koncertima Rolingstounsa i Madone, koji su na kraju platitli poreski obveznici, stiglo se do prazne opštinske kase, milionskih dugovanja i odogovornosti.

Baš kao u poznatom slučaju španskog ljetovališta Marbelja o kojem je Monitor pisao. Slične aktivnosti urbanističke mafije tokom investicionog buma u ovom turističkom gradu u Španiji zaustavljene su kada je federalna vlast jednog ranog jutra pohapsila kompletnu gradsku upravu sa sve katastrom, advokatima i policijom.

Budva jeste brend, ali u posve negativnom smislu. Jedan od najljepših primorskih gradova postao je prepoznatljiv po ružnoći, bespravnoj gradnji, golim okom vidljivoj korupciji i brojnim aferama, po najluđim kućama i fasadama izgrađenim bez smisla i reda i seoskim sokacima umjesto ulica.

To je brend jeftine ponude svake vrste, primitivne i vulgarne zabave sa golim plesačicama oko šipke u lokalima duž glavne promenade, brend šarenih tezgi i šankova, zaglušujuće muzike i gužve zbog koje fini gosti Budvu odavno zaobilaze.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo