Povežite se sa nama

MONITORING

Svi čuvari tajni

Objavljeno prije

na

Nakon usvajanja prijedloga izmjena i dopuna odgovarajućih zakona, uslijediće parlamentarna istraga o korupciji u privatizaciji nekadašnje državne telekomunikacione kompanije. Prvi put nakon obnove nezavisnosti aktiviraće se skupštinski anketni odbor. Čl. 109 Ustava Crne Gore predviđa da parlament možeda formira „anketni odbor radi prikupljanja informacija i činjenica o događajima koji se odnose na rad državnih organa”. Iako nema spora o tome da li je bilo jednog ili više krivičnih djela počinjenih u prodaji Telekoma Crne Gore– kasnije preimenovanog u Crnogorski Telekom (CT) – Vlada, DPS, donekle i SDP, lansiraju izjave zabrinutosti da će anketni odbor možda ometati rad Specijalnogtužilaštva. No, domaće tužilačke istrage – jednu je vodila Vesna Medenica a prezentnu Đurđina Ivanović – od 2006. nijesu dale nikakve rezultate. U međuvremenu, Magyar Telekom (MT), većinski vlasnik CT-a, oporavnanju pred Okružnim sudom za južni distrikt Njujorka je 29. decembra 2011. u potpunosti priznao da su trojica njihovih direktora osmislili i realizovali kriminalne šeme. MT se u nagodbi sa američkim vlastima obavezao da će svaka izjava advokata, agenata, zaposlenih, direktora i drugih funkcionera kompanije kojom se dovodi u pitanje odgovornost zbog korupcije i u privatizaciji CT-a biti predmet nove američke istrage. Elek Štraub, Andraš Balogi Tamaš Morvai su 2005. ispred MT-a, preko lažnih konsultantskih ugovora u vrijednosti odukupno 7,35 miliona eura, podmitili najmanje dvojicu bivših vladinih zvaničnika koji su bili menadžeri Telekoma Crne Gore i advokaticu, sestru „crnogorskog vladinog zvaničnika”. Kompanija će zbog kriminalnih poslova u Crnoj Gori, takođe i u Makedoniji, skupa sa Deutsche Telekomom platiti 95 miliona USD kazne, što ilustruje težinu priznanja rukovodstva MT-a. No, to možda nije konačan bilans novčanih kazni koju će platiti u SAD-u, jer se nagodba odnosi samo na odustajanje od krivičnoga gonjenja. Odlučne da zaštite svoje zakone, firme i građane koji investiraju na tamošnjoj berzi, američke vlasti su nagodbi uprkos inicirale parnicu protiv MT-a zbog kršenja Akta o korupciji u inostranstvu. Crnogorski državni aparat – prije svega tužilaštvo – ispisuje hronologiju zataškavanja. Još prije šest godina su rani nalazi o poslovanju MT-a, koje je sačinio revizor PricewaterhouseCoopers Könyvvizsgáló és Gazdasági Tanácsadó Kft, nagovještavali da troškovi „ugovora” oko privatizacije CT-a nemaju nikakvo poslovno opravdanje. Činjenice su dospje le u javnost, pa je MT o tomedostavio jula 2006. „obavještenje” Zoranu Đikanoviću, odnosno Komisiji za hartije od vrijednosti (KHOV). Đikanoviću je i generalni direktor mađarske Agencije za nadzor finansijskih usluga ukazao da izvještaji MT-a za 2005. nijesu usvojeni ,,zbog ispitivanja dva ugovora”. Prethodno je Đikanović ignorisao upozorenja da se akcijama CT-a u jednoj transakciji suprotno Zakonu o hartijama od vrijednosti prometovalo po različitim cijenama. KHOV je u to vrijeme mirno posmatrala i trgovinu akcijama MT-a na crnogorskim berzama, što je suprotno propisima, jer kompanija nije imala verifikovane izvještaje za prethodnu poslovnu godinu. U svakom slučaju, KHOV je, postupajući po dopisima iz Mađarske, sredinom 2006. obavila kontrolu CT-a. Javnost nije obaviještena da je pronašla neregularnosti u poslovanju. „ U vezi sa drugim navodima, za koje KHOV nije ovlašćena da vrši nadzor, obratili smo se nadležnoj instituciji”, izvijestio je Đikanović. „Nadležna institucija” je bila – Vesna Medenica, tada vrhovna državna tužiteljka. Ona je 19. jula 2006. dobila zahtjev KHOV-a br. 01-/1-977/1-06 da izvrši provjere dva sporna ugovora: Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp. od 6. aprila 2005. i Moneta d.o.o.i Rawleight Tradinga S.A. od 27. oktobra 2005. godine. Interesantno je da je Medenica predmet zaveden pod Ktr.br.339/06, na postupanje lično preuzela. Očigledno je za to imala skriveni razlog. Jedan od spornih ugovora koji je trabalo da istražuje u pretkrivičnom postupku, se odnosio i na „sestru”, po svemu sudećiAnu Kolarević. Medenica i Kolarevićeva nijesu samo koleginice sa studija na Pravnom fakultetu u Titogradu. U temperamentnim izjavama i pisanom reagovanju – nakon što smo u Monitoru 20. januara o.g. u tekstu Falsifikovala istragu analizirali okvirne činjenice o njenoj ulozi u pokušaju zataškavanja ove kriminalne afere – aktuelna predsjednica Vrhovnoga suda nije sporila da je istraživala i ugovor između Telekoma a.d.i Sigma Inter Corp.vrijedan 580.000 eura. Taj ugovor, kako se vjeruje, odnosio se na angažman Ane Kolarević, kao i još jedne advokatske kancelarije iz Podgorice. Za razliku od Medenice, koja tvrdi da je ugovor čist, američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) u svom aktu koji je sastavni dio sudskih spisa o nagodbi od 29. decembra 2011, tvrdi da je lažan – da maskira plaćanje mita „zvaničnika”; izričito piše da „ sestra ” nije pružila nijednu pravnu uslugu navedenu u „konsultantskom ugovoru”. SEC za „ sestru” navodi kako je „ dio ili cijeli iznos od 580.000 eura dobila preko posrednika u Njujorku”. Na sajtu njujorške agencije za prodaju nekretnina objavljeno je da je godinu kasnije sin Ane Kolarević, tada student, kupio stan u Njujorku za 877.500 USD. To nas dovodi do Vesne Medenica, koja urbi et orbi usred pretkrivičnog postupka po predmetu Ktr.br.339/06 u crnogorskom parlamentu 30. novembra 2006. obznanjuje: „Srećna sam što sam prijatelj Ane Kolarević žao mi je što se češće ne viđamo!” Medenica se, što je takođe indikativno, obratila Vujici Lazoviću, tadašnjem dekanu Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, zahtijevajući da zbog vještačenja „konsultantskih ugovora” oformi stručni tim „koji će dati odgovore na sporna pitanja”. Pravni osnov za angažovanje Lazovića je pronašla u čl. 107 Zakona o državnom tužilaštvu, koji predviđa da „državni tužilac može angažovati lice koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem, odnosno obrazovati stručni tim ili stručno radno tijelo radi razjašnjenja pojedinih stručnih pitanja koja se pojave u njegovom radu”. Medenica je dostavila „konsultantske ugovore”, za koje je predviđena i novčana naknada, dekanu Ekonomskoga fakulteta, iako je ova univerzitetska jedinica sa CT-om u poslovnoj obligaciji. Prema paragrafu 7.4 Pružanje usluga o prodaji te kompanije između Vlade i MT-a, Univerzitetu Crne Gore od 1. aprila 2005. CT je na period od 20 godina obezbijedio besplatno korišćenje LAN i konekcijskih kapaciteta. Ugovor je uslovan, jer ga CT može raskinuti u svakom trenutku. Lazović je oformio „stručni tim”, koji su sačinjavali profesori iz Podgorice Milorad Jovović i Milan Lakićević, te Nebojša Šarkić iz Beograda. Najmanje dvojica članova „stručnog tima” su lično, direktno ili indirektno, povezani sa poslovima oko CT-a. Iz dokumenta Informacija o poslovanju FZU Atlas mont a.d. za period januar – mart 2008, koji je 19. juna 2008. dostavljen KHOV-u, doznaje se da je prof. dr Milorad Jovović, tadašnji i aktuelni dekan Ekonomskoga fakulteta u Podgorici, član Nadzornog odbora ove firme u vlasništvu Duška Kneževića, koji je do grla umiješan u transakcije sa CT-om. FZU Atlas mont je prodavao svoje manjinske akcije u privatizaciji CT-a: ukupno 3,3 odsto akcija za 3,5 miliona i dodatnih 468.000 eura od Vlade. Za Fiesta Investments Ltd, koja je sklopila jedan od četiri „konsultantska ugovora” za 4,47 miliona eura, objavljeni su podaci da je takođe povezana sa Kneževićem. Njegova firma Fin invest bila je investitor izgradnje sadašnje zgrade centrale CTa. Nezavisno od angažmana u FZU Atlas monta i Kneževića, Milorad Jovović posjeduje svoje akcije CT-a. Drugi član Lazovićevog tima, prof. dr Milan Lakićević, u istom periodu je bio u FZU Aktiva Integra. Iz dokumenata POMIo poslovanju objavljenom na sajtu te podgoričke firme za 2008. se doznaje da je Lakićević predsjednik Nadzornog odbora FZU Aktiva Integra koji procentualno najveći broj akcija posjeduje upravo u CT-u. Iako je „stručni tim” Lazovića mogao, prema Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), od Vesne Medenice zatražiti dodatna objašnjenja u vezi predmeta vještačenja takvu opciju nije iskoristio. Ne čudi što su – uz stilizovana ograđivanja – utvrdili da su „konsultantski ugovori” regularani u smislu da su sklopljeni uz uredna ovlaštenja i odobrenja rukovodstva kompanije i da je ugovorena cijena po realizicaciji isplaćena. Ama, to nikada niko nije ni sporio. Tada je bilo sumnjivo, a sada u krajnjoj konsekvenci od strane MT-a i napismeno priznato kao kriminalna djelatnost, da su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika i „sestre”. Vujica Lazović se u konkretnom slučaju nalazio u očiglednom konfliktu interesa. On je oko četiri mjeseca nakon što je vrhovna državna tužiteljka dobila zahtjev KHOV-a, tokom vještačenja njegovog „stručnog tima”, postao potpredsjednik Vlade za ekonomske odnose. Još gore po vjerodostojnost vještačenja pod njegovim rukovodstvom, Lazovića su 5. aprila 2007. izabrali za predsjednika Savjeta za privatizaciju! U svakom slučaju, nakon dostavljanja nalaza vještačenja, Medenica je, ne preduzimajući nikakvu drugu radnju, obustavila pretkrivični postupak i zaključila predmet Ktr.br.339/06. Tadašnjeg predsjednika upravnoga odbora MT-a je 1. februara 2007. obavijestila da „radnjama poslovodstva koje je preduzelo sklapanja konsultanskih ugovora, ne postoje elementi bilo kojeg bića krivičnog djela za koje bi se gonjenje preduzelo po službenoj dužnosti”. Pet godina kasnije, Medenica je „iz razloga ličnog odnosa prema svom dugogodišnjem radu” (!) dostavila januarao.g. spise predmeta Ktr.br.339/06 američkoj ambasadorki Sju K. Braun i Evropskoj komisiji – ambasadoru Leopoldu Maureru, a sve zbog „neistine plasirane kroz nedjeljnik Monitor o mojoj ulozi u zataškavanju”. „Nije tačno da je tužilaštvu 2007. dostavljen izvještaj revizora i kroz to, obaveze ispitivanja četiri konsultanska ugovora”, piše Medenica na službenom sajtu sudovi.me januara o.g. i dodaje da je „tačno da je revizorski izvještaj završen krajem 2009. i dostavljen VDT-u krajem 2010, kada ja nijesam bila na čelu te institucije”. Revizorski izvještaji o poslovanju MT-a su i kasnili iz razloga što je kompanija napismeno i javno početkom 2006. izvijestila da su oko privatizacije CT-a „identifikovana dva ugovora čija priroda i poslovne namjere nijesu bile jasno iskazane”. MT je februara 2006. morao da angažuje White & Case, nezavisne pravne savjetnike, kako bi obavili unutrašnju istragu o „nelegalnim plaćanjima”, dok su američke vlasti u to vrijeme pokr enul e p o s t u p a k protiv MT-a i Deutsche Telekoma. Rukovodstvo MT-a je 21. decembra 2006. objavilo da je „očigledno da su neki zaposleni u MT-u, kao i CTu i Monetu ometali istragu o spornim ugovorima”. „Kompjuterski vještaci iz firme koja je pomagala u istrazi”, saopštio je MT, „otkrili su da deset računara, dodijeljenih sedmorici zaposlenih, sadrže dokaze da su dokumenti izbrisani sa hard diska. Istražitelji su konstatovali da izbrisani elektronski dokumenti uključuju i one koji su u vezi sa spornim ugovorima”. Ništa od toga Medenica nije istraživala. Čak i prije „njujorške” nagodbe o priznanju krivice i plaćanja astronomske kazne, uprkos komičnom pokušaju Medenice da ih ubijedi kako su čisti, rukovodstvo MT-a je kroz Finalni izvještaj Odbora za reviziju od 2. decembra 2009. zaključilo da „nema dovoljno dokaza da se utvrdi da su sedam miliona eura troškova vezanih za četiri konsultantska ugovora… napravljeni za legitimne poslovne svrhe”. Vesni Medenici se žurilo da dok je VDT zaključi istragu i izda agremane nevinosti. Njena falsifikovana istraga u aferi privatizacije CT-a je modus operandi kojim je, kao vrhovna državna tužiteljka od juna 2003. do decembra 2007. pokušavala da zataška i drugekriminalne poslove u prodajama državnih preduzeća.

 

Lazović, PR ili ortak

Vujica Lazović, koliko je poznato, najkasnije od juna 2004. do odluke SDP-a da se donekle distancira od privatizacije Telekoma Crne Gore, bio je član vladine Tenderske komisije i Nadzornoga odbora za praćenje privatizacije. On je potom i u svojstvu vicepremijera i ministra za informaciono društvo i telekomunikacije promovisao poslovne interese CT-a na način da ih je teško razlikovati od klasičnog PR-a ili solidarnog poslovnog ortaka. Lazović je saopštavao: „Nakon otprilike mjesec dana korišćenja, bez razmišljanja sam se odlučio da nastavim da koristim ADSL (servis CT-a– prim.a). Odlučio sam se za M paket… I brzina i protok podataka su dovoljni i za mene i za članove moje porodice” (Vijesti, 22. jun 2005);

„Lazović je saopštio da je T-com već snizio cijene internet usluga u cilju razvoja informatičkog društva… On je saopštio da je CT najveći vladin partner u razvoju servisa elektronske vlade i ostalih velikih informatičkih projekata” (Republika, 4. septembar 2008);

„Lazović smatra da ne treba donositi konačnu odluku na osnovu samo jedne loše privatizacije, jer ima itekako pozitivnih primjera kao što su… i Telekom” (RTCG 1, 13. januar 2010);

„Predstavnici Ministarstva za informaciono društvo i CTa potpisali su juče ugovor o pružanju telekomunikacionih usluga za potrebe korisnika državnog budžeta… Ugovor su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar, Vujica Lazović, predsjednik Odbora direktora Telekoma Daniel Sasi izvršni direktor kompanije Slavoljub Popadić… ‘Na dan potpisivanja ovog ugovora napravili smo uštedu od 300.000 eura, a na godišnjem nivou ta ušteda biće, ako uzmemo u obzir i procjenu ostvarenih benefita, oko 2,4 miliona eura’, rekao je Lazović” (Dan, 15. maj 2010);

„Lazović smatra da otvaranje parlamentarne istrage o aferi Telekom sada nije najbolji potez, jer bi se mogao protumačiti i kao svojevrsni pritisak na tužilaštvo” (TV IN, 14. januar 2012);

„Vlada će obezbijediti neophodne uslove za stabilno funkcionisanje CT-a, dok je proces utvrđivanja odgovornosti u postupku privatizacije te kompanije u nadležnosti drugih organa, poručio je juče potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Pobjeda, 26. januar 2012);

„Skoro sve telekomunikacione kompanije u svijetu su privatizovane, tako da je privatizacija Telekoma bila logičan korak, jer sa dobrim privatnim vlasnikom možete da koristite nove servise a Crna Gora kao malo tržište idealna je za njihovo testiranje, ocijenio je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović” (Dnevne novine, 10. mart 2012).

Vujica Lazović je, ispred Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije, od 2010. sklapao višemilionske jednogodišnje ugovore sa CT za nabavku usluga zakupa telekomunikacionih linkova za prenos podataka na bazi internet protokola.

No, Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki je 25. maja o.g. poništila tender koji je Lazovićevo ministarstvo raspisalo za nabavku navedenih usluga. Zbog poništenja tendera i činjenice da CT nije dobio taj posao, Lazovićevo ministarstvo 26. maja o.g. saopštava da predstoji katastrofa, jer bi „bez interneta, e-maila, razvijenih informacionih sistema jedno vrijeme mogla biti cijela državna uprava”…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo