DRUŠTVO
Dobrodošlica za ,,gospodina 10 odsto”
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Još jedan „strateški investitor” i poslovni partner ovdašnje tranzicione elite našao se na potjernici u domovini. I ponovo se njegovi „domaćini” prave neobaviješteni i naivni. Vijesti su početkom nedjelje, pozivajući se na Asošijeted pres (AP) objavile da je Palestina zatražila od Crne Gore, Egipta, Jordana, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata da zamrznu imovinu Muhameda Rašida, (na Bliskom istoku poznatijeg kao Kaledu Salami, savjetnika za ekonomska pitanja nekadašnjeg predsjednika Palestine Jasera Arafata) jer ga vlasti te zemlje terete za pronevjeru desetina miliona dolara iz javnih fondova.
Ipak, iz Ministarstva pravde su saopštili da zamolnica palestinskih vlasti još nije stigla do njih. Pokazalo se, istovremeno, da bi se nekoliko uticajnih Crnogoraca moglo osjetiti poslovno ugroženima ukoliko bi Vlada u Podgorici zaista odlučila da stane na put Rašidu i njegovim (mutnim) poslovima.
Iz dokumenata koje je prikupila NVO MANS proizilazi da su Rašidovi partneri u Crnoj Gori Veselin Vukotić, nekadašnji potpredsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner predsjednika DPS Mila Đukanovića sa kojim je suvlasnik Univerziteta Donja Gorica (UDG) i Vojin Vlahović, ambasador Crne Gore u Rimu. Oni su skupa sa odbjeglim Palestincem članovi odbora direktora kompanije Montmena investment fond, registrovane u Panami. Tu im društvo pravi i Samih Saviris, egipatski biznismen, takođe infiltriran u ovdašnja biznis dešavanja. Prema zvaničnoj verziji iz Podgorice, Saviris je vlasnik kompanije koja će u narednih 20 godina u tivatski dio poluostrva Luštica uložiti 1,1 milijardi. Živi bili….
Uglavnom, prema računu MANS-a, samo u panamskom registru postoji 11 firmi u kojima Muhamed Rašid figurira kao direktor. Ni to nije sve.
Tako je Rašid, pored ostalog, i izvršni direktor kompanije Montenegro ril istejt investment osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima. Ova kompanija nam je interesantna pošto se u njenom vlasništvu nalazi Skočiđevojka, nekadašnji vojni kompleks u Reževićima površine 66.242 metra kvadratna. Rašidova kompanije je Skočiđevojku kupila od Zorana Bećirovića, odnosno njegove kompanije Kaldero trejding limited registorvane na Kipru, za skoro 42 miliona eura. Konačno, prema dokumentima do kojih je MANS došao, ovlašćeni zastupnik Montenegro ril istejt investment u Crnoj Gori je Ana Kolarević. Kako je svijet mali.
Pa, opet, pokazaće se kako niko od pomenutih nije znao ko je zapravo Rašid. I zbog njih prenosimo dio onoga što o ovom „kontroverznom biznismenu” pišu svjetski mediji. Zanimljivo, i Rašid je u poslovne vode uplovio kada i većina ovdašnjih biznismena – u posljednjoj deceniji prošlog vijeka. Takođe nezvanično.
Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između palestinskih i izraelskih zvaničnika u Oslu 1994, teritorije koje nastanjuju Palestinci su iz izraelske, prešle pod kontrolu Palestinske nacionalne uprave (PNU). Gotovo istog časa, međunarodne korporacije i velike građevinske kompanije su krenule u hodočašće kancelarijama Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Tunisu. Mislilo se da su to kurtoazne posjete budućem vođi PNU Jaseru Arafatu. Poslovni ljudi su od Arafata tražili blagoslov za svoje projekte i planove na teritoriji koja će biti pod kontrolom PNU. Predsjednik i njegovi saradnici su, bez izuzetka, sve takve zahtjeve prosljeđivali Arafatovom savjetniku za ekonomska pitanja Kaledu Salamu.
Za pridobijanje Salama je bilo neophodno odreći se dijela očekivanog kolača. U nekim slučajevima to je značilo dati mu trećinu, a nekada i polovinu udjela u novom projektu. U drugima, mito je predstavljao procenat očekivanog profita.
Investitori, tvrde danas, nisu bili sigurni da li je to bila neka vrsta poreza za nove palestinske vlasti ili prosto mito za Salama koga su mnogi počeli da nazivaju ,,Gospodin 10 odsto”.
U vrijeme gerilskog ratovanja, pojedini pripadnici PLO su koristili pseudonim. No, kada su palestinske vlasti ušle u Gazu i Zapadnu Obalu, koje čine teritoriju PNU, saznalo se da je Salamovo pravo ime Muhamed Rašid.
Rašid je ubrzo postao najmoćniji čovjek iz Arafatovog okruženja. Njegov potpis bio je neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija. Rezultat je bio da je Rašid postao vlasnik mnogih kompanija u raznim oblastima, od reklamiranja, benzina, komunikacija, cemanta i električne energije. On ili njemu bliski ljudi postali su dioničari u mnogobrojnim kompanijama koje su uspjele da dobiju koncesije od PU.
Od svih preduzeća kojima je Rašid pomogao da počnu sa radom, najistaknutiji je bio kazino u gradu Džeriko, čijem je otvaranju Rašid pomogao. U projektu austrijsko-palestinske kompanije pod nazivom Oasis zapošljavani su Palestinci, ali je samo Izraelcima bilo dozvoljeno da se kockaju. Palestinci, naročito islamističke grupe, snažno su se protivili radu kazina. No, uz obezbjeđenje koje su pružale Palestinske bezbjednosne snage, kasino je odlično radio do izbijanja Palestinske pobune, intifade u jesen 2000. Uprkos upornim pokušajima Palestinaca da doznaju ko je pravi vlasnik palestinskog udjela u kazinu, niko nije mogao da dođe do jasnog odgovora.
Pozicije su se, u međuvremenu, preokrenule. Ovih dana je palestinski sud koji se bavi predmetima vezanim za korupciju osudio odbjeglog ,,finansijskog direktora” pokojnog predsjednika Arafata za izvlačenje miliona dolara iz javnih fondova i osudio ga na kaznu zatvora od 15 godina. Sud u Ramali na Zapadnoj obali je u do sada najznačajnijem korupcionaškom procesu utvrdio da je Muhamad Rašid kriv za pronevjeru i pranje novca. Rašid i njegova dva pomoćnika su osuđeni da su uzeli ukupno 33,5 miliona dolara iz Palestinskog investicionog fonda koji finansiraju strani donatori. Pored zatvorske kazne, Rašid mora da plati i 15 miliona dolara, a njegova imovina će biti konfiskovana.
Rafik Nače, koji je na čelu Palestinske antikorupcijska komisije, je kazao da je Rašid ,,pristupio palestinskoj revoluciji bez centa u džepu, a postao je multimilioner. Odakle je stvorio taj novac? Naravno, to je novac paletinskog naroda.”
Nače je kazao da se sumnja da je Rašid uzeo milione dolara iz Palestinskog investicionog fonda i blagajne PLO, kao i da je osnivao lažne kompanije na svoje ime i na imena svojih rođaka. ,,I novac i kompanije su nestali,” kazao je citirajući dokumenta.
Antikorupcijska komisija u Ramali je izdala potjernicu za Rašidom, za koga se, po nekim izvorima vjeruje da živi u Velikoj Britaniji, a po drugim u Kairu, u Egiptu. Međutim, kako je izjavio vrhovni tužilac palestinske vlasti Ahmed al-Mugni, Interpol je odbio zahtjev palestinske vlasti da uhapsi Rašida. ,,Problem sa Interpolom je u tome što kažu da mi nismo suverena država, tako da oni neće da se bave time”, izjavio je Mugni. ,,Da smo članica Ujedinjenih nacija, bilo bi lakše izvesti osumnjičene pred palestinski sud. Sve zemlje moraju da se ujedine u borbi protiv kriminala”.
Vrhovni tužilac tvrdi da Rašid ima najmanje pet pasoša pod različitim imenima, uključujući palestinski diplomatski pasoš. To još više otežava njegovo pronalaženje ili zahtjev za izručenjem.
Mutne igre za Skočiđevojku
Priča o privatizaciji vojnog kompleksa Skočiđevojka u Reževićima počela je 2005. godine. Prvi su je kupili ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljanski za 2,35 miliona eura. Zemljište je, uz saglasnost vlasti u Podgorici, prodalo Ministarstvo odbrane Državne zajednice SCG. Kao vlasnik zemljišta upisana je novoosnovana firma Spartak doo iz Kotora.
Prema dokumentima MANS-a, ruski vlasnici u avgustu 2007. prodaju Spartak kiparskoj firmi Kaldero trejding limited. Vlasnici te kompanije su braća Zoran i, sada pokojni, Dragan Bećirović.
Nedjelju dana kasnije, Kaldero je preprodao kupljeno zemljište kompaniji Muhameda Rašida.
Valja pomenuti da ovaj posao nije mogao proći bez angažmana tadašnjeg ministra finansija, aktuelnog premijera Igora Lukšića. U vrijeme prve prodaje, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Tada je, u septembru 2005. godine, Lukšić sudu u Kotoru uputio „prijedlog za izmjenu” ove mjere. Lukšić je „zamolio” da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu da naplate svoja potraživanja. Začudo, sud je izašao u susret ministrovoj molbi.
Van zakona i van budžeta
Nije jasno zašto je Arafat većinu svojih finansija povjerio opskurnom Rašidu, bivšem novinaru koji nije prošao nikakvu obuku iz poslovanja. Iako je Arafat bio poznat po skromnom životu koji je vodio, koristio je velike sume novca da bi kupio lojalnost i nije primjenjivao oštre mjere protiv koruptivnih radnji najbližih saradnika.
Prva decenija PNU, bila je obilježena neobuzdanom korupcijom i lošim upravom državnih službenika. Tokom tog perioda, Rašid je ,,rukovodio mrežom finansijskih transakcija van zakona i van budžeta”, kazao je Azmi Šuaibi, vodeći borac protiv korupcije na Zapadnoj obali.
Optužbe upućene Rašidu ponovo su pokrenule pitanja o Arafatovoj ličnoj umiješanosti u pronevjeru palestinskih fondova. Džavid Al Gusein, bivši predsjedavajući Palestinskog Nacionalnog Fonda – finansijskog sektora PLO – optužio je Arafata za krađu miliona SAD dolara, donacija iz arapskih država.
Godinu dana prije njegove smrti, 2003, američki magazin Forbs svrstao je Arafata na svoju listu najbogatijih svjetskih kraljeva i vladara sa ukupnim bogatstvom vrijednim 300 miliona dolara. Ta cifra predstavlja konzervativniju procjenu bogatstva nekadašnjeg lidera PLO.
Izraelska obavještajna služba je procijenila Arafatovo bogatstvo na 1,3 milijardi SAD dolara a na osnovu provjera koje su izvršile Američke službe, koje su ovlastile Palestinske Vlasti, došlo se do cifre od milijardu SAD dolara. Dok se do tačne cifre vjerovatno nikada neće stići, časopis Tajm je izvijestio da je Arafatova supruga primala mjesečnu naknadu od 200. 000 SAD dolara.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
CIN-CG: GOVOR MRŽNJE I DEZINFORMACIJA DODATNO NARUŠAVA ODNOSE SRBIJE I CRNE GORE: Diplomatija uvreda
Objavljeno prije
20 satina
27 Juna, 2026
Na tvrdnje predsjednika Srbije da se hibridni rat protiv njegove države vodi iz Crne Gore, najviši zvaničnici u Podgorici uglavnom ćute
Odnosi Crne Gore i Srbije posljednjih sedmica su na jednoj od najnižih tačaka od obnove nezavisnosti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se iz Crne Gore vodi hibridni rat protiv Srbije. Retorika se zaoštrila tokom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore, a eksplodirala je u izjavama srpskih zvaničnika i medija uoči i tokom Samita u Tivtu, koji je okupio evropske i regionalne lidere.
Sedmicu prije 21. maja, Dana nezavisnosti, Vučić je izjavio da bi „pljunuo sebi i svom narodu u lice“ ako bi učestvovao na proslavi „otcepljenja“ Crne Gore od Srbije. Reagovalo je Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore, a u odbrani predsjednika Vučića stalo je Ministarstvo spoljnih odnosa Srbije.
Uslijedilo je „istorijsko obraćanje Aleksandra Vučića građanima Crne Gore“. „Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas“, naveo je on.
O kakvoj se ljubavi radi građani i građanke obje države vidjeli su 21. maja, u dokumentarnom filmu Referendum – priča o izmišljenoj slobodi, u produkciju Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, bliskog Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS). Film je prikazan na Televiziji Informer, a u Crnoj Gori na televizijama Prvoj i Adrija.
Glavna teza filma je da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. „Stariji brat je godinama pomagao mlađem da stasa i opstane”, opisuje se odnos Srbije i Crne Gore u dokumentarcu, a priča se dalje nastavlja u istom narativu – mlađi (crnogorski) brat se vremenom pretvorio u biblijskog Kaina, pa se u prologu potencira da je, kada je Crna Gora u pitanju, vječna samo – izdaja.
Od prvih kadrova jasno je o kakvoj se estetici radi: „Dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici. Te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabeležena na Cetinju”. Onda poenta: „Cinici bi to nazvali lepota poroka”. Pa insert iz originalne Ljepote poroka Živka Nikolića, da bi potkrijepili skandaloznu tezu.
Centar za ženska prava iz Podgorice oštro je reagovao: „Najoštrije protestujemo protiv ovakvog pokušaja da se istorijska neistina pakuje u mizoginu i diskriminatornu insinuaciju na račun žena Cetinja i Crne Gore“, naveli su.
U filmu se dalje tvrdi da su za „otcepljenje“ krivi – neki bivši političari u Srbiji, intelektualci i dio akademika iz SANU. Najviše se međutim krivi bivši premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a pomalo i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, lider najveće prosrpke partije u Crnoj Gori Nove srpske demokartije.
U filmu je heroj Vučić, citiraju se njegove riječi neposredno nakon referenduma: „Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu državu zato što je naš cilj da živimo zajedno a ne odvojeno!”.
Nakon emitovanja filma reagovala je crnogorska Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), koja je donijela odluku o privremenom zabrani, na šest mjeseci, prijema i reemitovanja cjelokupnog programa srpske Informer TV.
Emiteri iz Crne Gore – TV Adria i TV Prva – kažnjeni su maksimalnom novčanom kaznom od 10.000 eura zbog emitovanja spornog filma u kojem, prema AMU, ima elemenata govora mržnje, podsticanja nacionalne netrpeljivosti i diskriminacije, kao i sadržaja kojima se vrijeđa dostojanstvo i osporava legitimnost nacionalnog identiteta Crnogoraca i ustavnog uređenja države.
Na ovu odluku reagovao je Vučićev saveznik iz Crne Gore, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević. Pored crnogorskih političara Predraga Bulatovića i Nebojše Medojevića, on je jedan od sagovornika u filmu. „Sad oni žele da ugase Adriju, Prvu, Informer i sve one koji drugačije misle… DPS, kakav god da je, a nijesu neki, nikad nam nijesu branili da kažemo da smo za zajedničku državu”, ocijenio je Knežević.
Vučić i njemu bliski mediji u Srbiji ocjenili su da se u Crnoj Gori sprovodi cenzura, ali da oni neće ići tim zlim putem.
I javni servis Radio televizija Srbije (RTS) uradio je svoj film povodom 20 godina od nezavisnosti – Crna Gora i Srbija, razdvojena familija. Iako urađen sa širim krugom sagovornika sa crnogorske strane, u filmu sagovornici iz Srbije ponavljaju tezu da je crnogorska nacija vještački stvorena i da predstavlja politički konstrukt koji razdvaja srpski narod.
No filmovi povodom jubileja referenduma su bili samo uvod zvaničnog Beograda i tamošnjih režimskih medija. Početkom juna, u susret najvećem skupu evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori: Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, Vučić je, uprkos upozorenjima o navodnim prijetnjama za njegovu sigurnost, rekao da će ipak doći, ali ne zbog crnogorskih, već zbog briselskih zvaničnika.
Par dana prije Samita, premijer Milojko Spajić na premijerskom satu upozorava: „Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje”, rekao je Spajić, ali nije naglasio odakle dolaze te prijetnje.
Kad je dan prije početka Samita, na tivatski aerodrom sletio avion Air Serbia sa 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca, izgledalo je kao da je đavo odnio šalu. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali batinaše i kriminalce u službi Vučićevskog režima, koji su korišteni za razbijanje demonstracija i nasilja nad studentima u Srbiji. Avion sa putnicima vraćen je isti dan za Beograd.
Na naslovnoj strani Informera objavljeno je „Crnogorski proterali 87 Srba“, a u tekstu se navodi: „Aktuelna vlast u Crnoj Gori na čelu sa premijerom Milojkom Spajićem pokazala je da je gora od ustaškog režima u Zagrebu, proteravši čak 87 Srba sa aerodroma u Tivtu!“.
Glavni urednik Informera Dragan Vučićević bio je bijesan zbog vraćanja Vučićeve prethodnice iz Tivta. Nije birao riječi: „Stoka, antisrpska, ustaško-milogorska”. „Stoka crnogorska, moram tako da kažem, u saradnji sa blokaderskom srpskom stokom direktno dovela do toga da bude ugrožen život predsednika Vučića“, bjesnio je Vučićević.
Nakon ovog događaja na graničnim prelazima crnogorskim građanima i građankama bio je otežan ulazak u Srbiju. Na kraju Vučić je saopšto da je intervenisao i nastavljen je normalan protok na graničnim prelazima.
Pored režimskih medija, i visoki zvaničnici u Srbiji, prije puta u Tivat, upozoravali su Vučića da ne ide u Crnu Goru, jer mu tamo nije sigurno.
Iz srpske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) je zvanično saopšteno da su savjetovali Vučića da ne putuje u Crnu Goru zbog visokog bezbjednosnog rizika. Saopštenje su bazirali na njihovim operativnim saznanjima da se u Crnoj Gori nalazi vođa kavačkog klana Radoje Zvicer.
Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić govorila je da je pokušala da priča sa predsjednikom Srbije o tome da odustane od Tivta i Samita EU– Zapadni Balkan, ali da „on za to ne želi ni da čuje“. „Čula sam se večeras tri puta sa Milanom Kneževićem, koji mi je rekao, citiram: ‘Bolje je da ide u Gazu nego da dolazi ovdje’. Pored toga, ja mislim da ljudi treba da znaju da predsednik Vučić sutra putuje sa obezbeđenjem koje je minimalno“, rekla je Brnabić za TV Informer.
Za istu televiziju i Milan Knežević je izrazio zabrinutost za bezbjednost predsjednika Srbije, poručivši mu da nikako ne ulazi u žičaru Kotor – Lovćen!
Kada je, ipak, došao u Tivat, Vučić je objasnio da su momci koji su vraćeni u Beograd, simpatizeri njegove stranke, te da su htjeli da ga dočekaju sa transparentom Srbija pobeđuje, da bi se on osjećao lagodnije u Tivtu.
Primjetno je da zvaničnici Crne Gore nijesu odgovarali na sva ova dešavanja koja su dolazila iz Srbije prije, tokom i nakon samita u Tivtu.
Vučić je nastavio da se bavi Crnom Gorom, pa je nedavno izjavio „da su mediji u Crnoj Gori imali značajnu ulogu u obojenoj revoluciji u Srbiji, a da Crna Gora vodi hibridni rat protiv Srbije“.
Vučić je nakon samita u Tivtu, kada je stigao u Srbiju, ponovio i da će u Crnoj Gori „ljudi koji su se izjasnili kao Srbi uvijek imati podršku matice, ali i da se nada da će se izboriti za svoja prava – zastavu, jezik“, te istakao da „vjeruje u svog druga Milana Kneževića i mnoge druge ljude u Crnoj Gori koji su vrijedni i ozbiljni“.
Iz Vučićeve orbite ispao je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, koga režimski mediji u Srbiji sve oštrije kritikuju. Mandić je međutim nedavno izjavio da „Crna Gora nikad nije izdala Srbiju“.
Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore ocijenilo je da učestale izjave iz susjedne države svjedoče o nespremnosti dijela političkih struktura u Srbiji da prihvate Crnu Goru kao suverenu i ravnopravnu državu. Dodaje se i da ovakvi istupi u Srbiji postaju intenzivniji kako se Crna Gora približava članstvu u EU i kako se bliže izbori.
Odgovorilo je Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, navodeći da reagovanje Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore predstavlja „potvrdu hibridne prirode delovanja pojedinih krugova u Crnoj Gori prema političkom životu Srbije“.
Lanac uvreda se ne prekida, sve se za sada odvija po scenariju filma o referednumu – u kojem se naglašava da za izdaju ima lijeka: na kraju oba nastavka ovog pamfleta stoji: „Nastaviće se…, jer tek smo počeli”, uz najavu „Vraćamo se po naše!“.
Predrag NIKOLIĆ

Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ „PODA“ PRED SUDOM: Bratu kamen, službenicima optužni predlog
Objavljeno prije
1 sedmicana
19 Juna, 2026
Protiv sekretara Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje Armina Sijarića i službenice Danijele Lazarević, osnovno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog sudu u Bijelom Polju. Oni se sumnjiče da su zloupotrijebili službeni položaj u slučaju projekta eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na lokaciji Poda. Koncesiju za to ležište dobila je firma „Imperijal“ iz Bijelog Polja, čiji je vlasnik Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine
Optužnim predlogom Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Bijelom Polju protiv dvoje službenika lokalne uprave, u sudsku fazu ušao je višegodišnji spor između mještana više bjelopoljskih sela i Opštine. Spor se vodi oko planiranog kamenoloma na lokaciji Poda.
Protiv sekretara Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje Armina Sijarića i službenice Danijele Lazarević, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju podnijelo je optužni predlog Osnovnom sudu u Bijelom Polju. Dvoje službenika lokalne uprave sumnjiče se da su zloupotrijebili službeni položaj u slučaju projekta eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na lokaciji Poda. Koncesiju za to ležište dobila je firma „Imperijal“ iz Bijelog Polja, čiji je vlasnik Vojislav Smolović, brat predsjednika Opštine Petra Smolovića.
Prema navodima iz optužnog predloga, osumnjičeni su u periodu od 26. februara do 12. jula 2024. godine, u namjeri da pribave korist privrednom društvu „Imperijal“, prekoračili granice svojih službenih ovlašćenja i bez zakonskog osnova sproveli postupak procjene uticaja na životnu sredinu, iako je za takve postupke nadležna Agencija za zaštitu životne sredine. Time su, kako se navodi, nanijeli štetu i teže povrijedili prava građana Mjesne zajednice (MZ)Lozna.
Cijeli slučaj počeo je 1. decembra 2020. godine, kada je „Imperijal“ zaključio ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Poda sa tadašnjim Ministarstvom ekonomije. Ugovor je potpisan u vrijeme tehničke Vlade, a njime je kompaniji dato pravo eksploatacije na površini od 23,42 hektara. Prethodne administrativne poslove u dijelu lokalne uprave vodio je Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje.
Mještani više bjelopoljskih sela već dugo tvrde, a to su poručivali i sa više protesta, da nijesu adekvatno uključeni u postupak i da su za projekat saznali naknadno. Tokom javnih rasprava, kako navode, proces nije bio transparentan, a primjedbe lokalne zajednice nijesu uzete u obzir.
„Poziv za javnu raspravu i tribinu o elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu dostavljen je Mjesnoj zajednici na dan održavanja, odnosno dva sata nakon početka. Na taj način Opština Bijelo Polje je onemogućila zainteresovanu javnost – mještane da iznesu primjedbe na Elaborat i da zahtijevaju određena pojašnjenja od stručnjaka“, pisalo je u jednom od saopštenja mještana.
Nezadovoljstvo mještana Srđevca, Poda, Bioče i Lozne tokom 2023. godine preraslo je u proteste i blokade, uz tvrdnje da bi otvaranje kamenoloma ugrozilo egzistenciju lokalnog stanovništva, poljoprivrednu proizvodnju i izvorišta vode. Mještani su objašnjavali da je najbliža kuća oko 100 metara udaljena od kamenoloma, a ne kako piše u Elaboratu oko 300 metara. Podsjećali su nadležne da je riječ o području na kojem živi više od 2.000 stanovnika koji se pretežno bave poljoprivredom, te da bi projekat doveo do iseljavanja i gubitka egzistencije.
„Otvaranje kamenoloma bi povrijedilo pravo na privatni i porodični život, mnogima će biti ugrožena egzistencija i krenuće iseljavanje. Biće nam ugroženo pravo na zdravu, pitku vodu“, poručivano je sa protesta.
Sve to vrijeme iz kompanije „Imperijal“ odbacivali su optužbe mještana, tvrdeći da su svi postupci sprovedeni u skladu sa zakonom i da projekat nema negativan uticaj na životnu sredinu kakav se opisuje u javnosti. Iz kompanije su saopštavali da „na koncesionom području nema kuća, voda ili izvora koje pominju mještani“.
Slučaj je stigao pred pravosuđe nakon što su iz MZ i NVO Euromost podnijeli krivičnu prijavu ODT u Bijelom Polju, koje formira predmet i pokreće izviđaj. Sijarić i Lazarević su saslušani u svojstvu osumnjičenih i tada su tvrdili da su postupali zakonito i u skladu sa nadležnostima. U međuvremenu, Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je nepravilnosti u formiranju Komisije za ocjenu Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Kako su objasnili, dio članova nije ispunjavao zakonom propisane uslove stručnosti i iskustva. To, ocijenili su iz Agencije, dovodi u pitanje validnost sprovedenog postupka.
„Analizom dokumentacije koju je Sekretarijat dostavio Agenciji utvrđeno je da ne postoje dokazi o ispunjenju uslova za članstvo u Komisiji za tri člana Komisije… Zbog toga što određeni članovi Komisije nijesu ispunjavali uslove, otvara se prostor za sumnju u validnost ocjene Elaborata“, piše u nalazu Agencije.
NVO Euromost podizanje optužnog predloga ocjenjuje kao važan korak “u borbi protiv ekološkog kriminala” i kažu očekuju dalje postupke u sličnim predmetima. Tvrde da su osumnjičeni službenici lokalne uprave „na isti način izdali rješenje o uticaju na životnu sredinu kompanijama DOO ‘Bemaks’ iz Podgorice za kamenolom Bioče i ‘Konstruktor’ iz Bijelog Polja za kamenolom Zminac, gdje opština Bijelo Polje nije bila nadležna za vođenje postupka, već Agencija za zaštitu životne sredine“.
„Očekujemo da će nadležna tužilaštva u Crnoj Gori podići optužnice i protiv lica u Zavodu za geološka istraživanja, koja su izdala tim firmama rješenja na osnovu nezakonitih rješenja Sekretarijata za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje. Naša organizacija je zatražila od Ministarstva energetike i rudarstva da naloži inspektorima za rudarstvo da zaustave radove kompanijama Bemaks i Konstruktor na Bioči i Zmincu kod Bijelog Polja, i da se pokrenu novi postupci kod Agencije za životnu sredinu uz učešće svih građana“, kažu u bjelopoljskoj NVO.
Iz Opštine Bijelo Polje tvrde, pak, da su o optužnom predlogu saznali iz medija i da nijesu dobili zvanično obavještenje tokom postupka. Objašnjavaju i da je sudski vještak u predmetu utvrdio da je postupak procjene uticaja na životnu sredinu bio u nadležnosti lokalne uprave, a ne Agencije za zaštitu životne sredine, te da je procedura sprovedena zakonito.
„Sudski vještak, kojeg je angažovalo upravo bjelopoljsko tužilaštvo, u svom zvaničnom nalazu dao je za pravo Opštini. Sudski vještak je jasno i nedvosmisleno utvrdio da se postupak procjene uticaja na životnu sredinu u konkretnom slučaju sprovodi kod organa lokalne uprave, što je upravo ovaj Sekretarijat, a ne Agencija. Nakon detaljnog pregleda dokumentacije, vještak je eksplicitno konstatovao da je u potpunosti ispoštovana zakonska procedura“, tvrde u Opštini.
Ministarstvo rudarstva i Opština Bijelo Polje su, prema zaključku Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, krajem januara ove godine povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i pravila javnog učešća u postupku dodjele koncesije za kamenolom na lokalitetu „Poda“. Ombudsman je utvrdio da lokalna zajednica MZ Lozna nije bila pravovremeno i adekvatno informisana o planiranoj eksploataciji, zbog čega su mještani za projekat saznali tek kada su mašine već izašle na teren. Postupak je ocijenjen kao netransparentan, jer građanima nije omogućeno da učestvuju u odlučivanju o projektu koji direktno utiče na njihov životni prostor.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
OBALA POD BAGERIMA – DRŽAVA POSMATRA: Novo betoniranje plaže Galija
Objavljeno prije
1 sedmicana
19 Juna, 2026
Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane. Najnoviji radovi na Galiji samo su nastavak katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere
Postoje države koje svoje najvrednije prirodne resurse čuvaju kao nacionalno blago i postoje one koje ih posmatraju kako nestaju. Crna Gora sve više liči na ove druge, bar kada je morsko dobro u pitanju. Na ljepoti Crnogorskog primorja izgrađena je čitava turistička industrija od koje žive građani, lokalne samouprave i puni se državni budžet. Zato bi zaštita obale morala biti pitanje od najvišeg državnog interesa. Nije tako. Iz mjeseca u mjesec svjedočimo bezobzirnom betoniranju prirodnih plaža, uvala, ostrva. Betonira se, gradi, nasipa ili mijenja prirodna konfiguracija prostora dok država ćuti a počinitelji, zakupci djelova obale, ostaju izvan domašaja zakona.
Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane.
Najnoviji radovi na Galiji, nastavak su katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči turističke sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere. Prostor je urbanizovan armirano-betonskim zahvatima, izgrađen je veliki ugostiteljski objekat, mnogi pomoćni objekti, probijeni pristupni putevi, parkinzi, posječena je zelena makija. Lokalitet je uništen do te mjere da ga mnogi posjetioci jedva prepoznaju.
Umjesto preispitivanja zakonitosti izvedenih radova, zabrane gradnje i raskida ugovora o zakupu, nakon godinu dana mašine su se vratile da dokrajče posao. Sa jednostavnom porukom: ako je prošlo jednom, proći će opet.
Radove izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru koji se zaključuje isključivo za neuređene dijelove obale, na kojima investitor može napraviti nova kupališta.
Nije međutim objašnjeno po kojem kriterijumu je prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Možda je jasnije o kakvom se poslu radi kada se zna da je ugovor o višegodišnjem zakupu plaže Galija zaključen prvog septembra 2020, dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020, kada je DPS izgubio vlast.
Tadašnji direktor Javnog preduzeća Morsko dobro Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu plaže Galija sa važnošću do 2045. godine.
Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija zapuštena krševita obala koju treba urediti. Ali iza potpisnika ugovora o zakupu stoje tadašnji najuticajniji funkcioneri DPS koji su birali ovu i slične atraktivne lokacije na primorju za članove svojih familija.
Na lokaciji Galija planirana su tri kupališta i na njima ugostiteljski objekti površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….
Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru.
Poznata plaža Galija, koja je bila prirodni biser budvanske rivijere, postaje jedan sumanuti građevinski kompleks na obali mora.
U neposrednoj blizini ove plaže, na lokaciji Drobni pijesak, odvijala se tokom maja ove godine nesvakidašnja intervencija. Priordne odlike plaže Drobni pijesak, smještene u srcu Reževića, nisu se uklapale u željeni turistički ambijent zakupaca. Odlučili su da prirodi malo pripomognu.
Plaža kojom gazduju prekrivena je kamenim oblucima i šljunkom pa su pokušali da to isprave, da na Drobnom naprave kopiju ulcinjske Velike plaže, poznate po svom pješćanom žalu. Građevinskom mehanizacijom, bagerima i damperima vadili su sitan pijesak sa jednog dijela plaže i morske obale koji su zatim prebacivali i raspoređivali na svoj dio kupališta.
Slike koje su preplavile društvene mreže pokazivale su nevjerovatne scene prekopavanja plaže Drobni pijesak, koja se 2022. našla na listi britanskog Gardijana kao jedna od 40 najljepših plaža u Evropi. Pored toga Drobni pijesak kao lokalitet uživa institucionalnu zaštitu od 1994. godine, kada je rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture proglašen spomenikom kulture kao istorijsko i kulturno središte Paštrovića.
Vlasnik ugovora o zakupu plaže Drobni pijesak je firma Cinema plus koju su osnovali partneri Nemanja Đorđević iz Beograda, istaknuti član partije SPS, Lazar Mijač i Marko Vujačić iz Petrovca. Njima je ugovorom o zakupu omogućeno postavljanje većeg ugostiteljskog objekta na plaži sa nizom terasa i drugih objekata kojima su zauzeli veliki dio plažnog prostora. Na taj način i ova plaža postala je još jedan turističko-ugostiteljski kompleks umjesto jednostavno uređenog prirodnog kupališta.
U oba slučaja javašluka zakupaca na morskoj obali nadležni iz JP Morsko dobro reagovali su, po običaju, nakon objava šokantnih fotografija na društvenim mrežama.
Načelnik službe za kontrolu morskog dobra Srđan Radić u brojnim emisijama u kojima gostuje na TV stanicama redovno zapomaže kako JPMD i on lično nemaju inspekcijskih nadležnosti da zustave devastacije. To je posao opštinske komunalne inspekcije i građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Njihovo je samo da „targetiraju” problem, naprave zapisnike i prebace odgovornost na druge. „Imamo istu moć da zaustavimo nelegalne radove kao i bilo koji prolaznik i građanin”, slikovito je objasnio Radić svoju ulogu u zaštiti morskog dobra.
Na pitanje zašto JPMD ne koristi najučinkovitiji mahanizam sa kojim raspolaže u zaštiti obale, raskid ugovora o zakupu sa onima koji nelegalno grade i na razne načine uništavaju prostor, naveo je brojne administrativne probleme tog procesa.
„Duga je procedura raskida investicionih ugovora, potrebno je vrijeme, predlozi idu na Upravni odbor,” kazao je Radić. Pa dok se sedam članova Upravnog odbora sastane, razmotre i eventualno odluče da sa neposlušnim zakupcem raskinu ugovor, svaki od njih na terenu završi šta je započeo.
Nema podataka da je neki dugoročni investicioni ugovor o zakupu morskog dobra raskinut iz bilo kojeg razloga. Na prstima jedne ruke mogu se izbrojati raskinuti kratkoročni ugovori zbog nepoštovanja uslova zakupa.
Država je osnovala preduzeće Morsko dobro „sa zadatkom da obezbijedi: zaštitu i unapređenje korišćenja morskog dobra, upravljanje morskim dobrom, zaključivanje ugovora o korišćenju morskog dobra, izgradnju i održavanje infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra”.
Uglavnom, Morsko dobro ubira milionske prihode od izdavanja obale a kontrola nelegalne gradnje i zaštita prostora zavisi od rada opštinskih komunalnih službi. To je potpuno promašen koncept, po kojem oni koji imaju zavidna primanja od rentiranja prostora nemaju adekvatnu ili gotovo nikakvu odgovornost. Ni kontrolu morskog dobra ne obavljaju na odgovoran način jer reaguju tek nakon objava uzurpacija na društvenim mrežama i osuda javnosti.
Zato, najveća prijetnja crnogorskoj obali nisu bageri nego Vlada i JP Morsko dobro koji su prestali da je brane.
Branka PLAMENAC
Komentari

New Trump’s strategy can be a threat to the unity of Europe
EU INTEGRACIJE U SJENCI PARTIJSKIH KALKULACIJA: Ustav za pogađanje
STEČAJNA MAFIJA: ISPARAVANJE MILIONA U VEKTRA BOKI: Privredni sud, SDT i država ćute
Izdvajamo
-
INTERVJU2 sedmiceRADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Crna Gora nema bolje rješenje od pridruživanja EU
-
DRUŠTVO4 sedmiceDEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori
-
Izdvojeno4 sedmiceGIGANT IZA ZAVJESE PLANETARNE MOĆI: Kina može započeti ekspanziju koja će ugroziti njen razvoj
-
Izdvojeno4 sedmiceIRAN – SAD – IZRAEL: Kaleidoskop rata i mira
-
INTERVJU4 sedmiceERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Proizvodnja krize
-
DRUŠTVO3 sedmiceNASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom
-
HORIZONTI4 sedmiceSLUČAJ SENJAK – OBMANE, CENZURE, ZAVJERE…: Samospoticanje Vučićevog režima
-
Izdvojeno4 sedmiceREVIZIJA NOVIJE ISTORIJE, SNS FILM O REFERENDUMU: Ćaci pamflet
