Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo iz DPS-a ne odlaze

Objavljeno prije

na

Trideset dva člana Socijaldemokratske partije iz Podgorice prošle nedjelje su napustili tu partiju. Nijesu više mogli da izdrže, boli ih, kažu, politika vrha partije prema glavnom gradu i još više odnos prema gradonačelniku dr Miomiru Mugoši. Razočarani SDP-ovci, anonimno su progovorili za Pobjedu: ,,U podgoričkom odboru SDP su ljudi iz Rožaja, Plava, Berana, Bosne… DPS ima kopču sa narodom, sa Podgoričanima”. Pa u istom stilu: „Svakom građaninu trebalo je da je čast što imamo takvog gradonačelnika, kojeg bi poželjeli i najveći evropski gradovi, a koji svojom sposobnošću može da vodi bilo koju državu”.

Preletači ističu ono što svako zna da će se „bez interesa učlaniti u DPS, jer smatraju da se radi o partiji koja je sposobna da vodi državu pravim putem na čelu s a uvaženim gospodinom Milom Đukanovićem”. Čisti idealizam.

Dok prebjezi pozivaju i ostale SDP-ovce da im se pridruže, Đorđe Suhih, šef odborničkog kluba SDP-a, kazao je da u ovoj transakciji nema ništa čudno – ,,jedni odlaze, drugi dolaze”. U DPS samo dolaze. ,,Svakog dana nam se javljaju građani sa namjerom da postanu dio najveće i najuspješnije partije u Crnoj Gori”, kaže portparol DPS-a Časlav Vešović.

Ako ćemo pravo, nije baš najjasnije čemu ovolika gužva. Cijeli SDP je odavno prešao u DPS, samo što još nijesu vratili partijske knjižice.

Kako režim majstorski spaja svjetove, dobra ilustracija je prošlonedjeljna pres konferencija Crnogorske pravoslavne crkve. Rame uz rame sjede dr Novak Kilibarda i Novak Adžić. Crkvena Narodna sloga. Osnivač i prvi predsjednik Narodne stranke Kilibarda imao je toliko transformacija da nikoga i ne čudi što trenutno priča o napadu svetosavlja na crnogorske crkve. Nekadašnji funkcioner LSCG Adžić sada je direktor državnog Zavoda za intelektualnu svojinu, istorija mu dođe kao hobi.

Prebjega je na sve strane. Većina istaknutih funkcionera LSCG polako ali sigurno prešla je na stranu režima.

Jedan od osnivača LSCG Radoslava Rotković prvo je prešao u Građansku partiju, pa pristupio SDP-u. Ostalo je zabilježeno da je član predsjedništva LSCG Miodrag Vlahović početkom 1993. razgovarao sa američkim diplomatom Endrujom Kritonom, deceniju i nešto kasnije Đukanovićev režim postavio ga je za ambasadora Crne Gore u SAD.

O tome da je u nekim slučajevima sve od početka pod kontrolom režima, govori primjer Narodne stranke. Novak Kilibarda, koji je karijeru završio kao šef trgovinske misije Crne Gore u Sarajevu, javno je priznao da mu je stranku osnovala UDBA. Kilibarda sada memoarski svjedoči o burnim ‘90-im. U politiku je kaže ušao iz hobija, dok je srbovao bio je u romantičarskoj zabludi, a otkada je politički maturirao najviše se plaši za državnost Crne Gore: ,,Danas smo svjedoci strašnih unitarno-klerikalističkih napada na Crnu Goru iz Srbije”.

Kilibardina desna ruka, potpredsjednik Narodne stranke Predrag Drecun, tokom izborne kampanje Narodne sloge 1996. rado je uzvikivao ,,Vratite pare” i ,,Milo lopove”. Godine su prošle pa je Drecun shvatio đe su pare i postao je izvršni direktor Prve banke. Kilibarda je još ranije precizno skicirao: ,,Drecun nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

Od cijele Narodne stranke sada mandat ima samo Slaviša Guberinić. Zlata vrijedan. Guberinić je protekle nedjelje, po ko zna koji put, dao glas za još jedno ispunjenje želja gradonačelnika Mugoše. Glasovima vladajuće koalicije (DPS-LS-BS), Guberinića i nezavisnog odbornik Bobana Vujačića, Skupština glavnog grada usvojila je dopune statuta kojima će gradonačelnik ubuduće sam odlučivati o prodaji gradskog zemljišta. Šefica kluba odbornika PzP Branka Bošnjak je izjavila da se ovom odlukom potvrđuju gradonačelnikova „sultanska ovlašćenja”.

Nezavisni odbornik Vujačić je inače bio član Nove sve dok prije godinu dana nije glasao za Mugošin reizbor, i to nakon što su i njegove stranačke kolege izašle iz skupštinske sale. Kolege su ga optužile da je uzeo novac i isključile ga iz partije, a on glasa li glasa.

,,Veziru” sa Mareze inače nikad nije bio problem da namakne glasove koji su mu falili. Mugoša je i rodonačelnik prakse da se prebjezima daju ponude koje se ne odbijaju.

Narodna stranka je početkom 2001. napustila koaliciju Da živimo bolje na republičkom nivou, ali je i šest mjeseci kasnije Mugoši pravila kvorum. Odbornik NS Dušanka Ćupić tada je podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice SO i predsjednice komisije za dodjelu stanova, a kasnije je od te komisije dobila stan i postala je šef pravne službe u Fondu za građevinsko zemljište.

Početkom 2002. Mugoša je imao pomoć dva odbornika NS da ne bude smijenjen. Odbornik Srpske radikalne stranke, pjesnik Momir Vojvodić, tada je uputio čestitku „najboljem gradonačelniku kojeg pamtim”. A poznato je da Vojvodić pamti sve do cara Lazara. Prebjezi iz NS su tada od opozicionih odbornika optuženi da su od Mugoše dobili po 25.000 njemačkih maraka. Mugoša je tvrdio da su prebjezi „humani ljudi koji vjeruju u Boga i ljude, a i narod i Bog su ovog puta bili na strani pregalaca i pravednika”.

Mugošin pelcer humanosti prenio se i na druge crnogorske opštine. U Andrijevici nakon izbora u maju 2010. odbornik SDP-a Veselin Radenović, otkazao je poslušnost partiji i napravio koalicioni sporazum sa predstavnicima liste Bolja Andrijevica -bolja Crna Gora i na taj način im omogućio da ponovo formiraju lokalnu vlast. Odgovor je uslijedio februara 2011. U novom odborničkom transferu, odbornik PZP-a Uroš Čukić, podnio je ostavku na članstvo u toj partiji, napustio koaliciju Bolja Andrijevica – bolja Crne Gora i potpisao pristupnicu Odborničkom klubu DPS-a.

Medojević je u krivičnoj prijavi protiv Čukića naveo da postoje osnovane sumnje da je on kao nadoknadu za prelazak u redove DPS-a dobio stan i 30.000 eura. Čukić je izjavio da je on prelaskom u DPS napravio demokratski iskorak u cilju prosperiteta Andrijevice: ,,Svako ko uđe u politiku treba da misli svojom glavom, a ne da bude rob partijske diktature”.

U opoziciji su predlagali da bi prelazak odbornika i poslanika u drugu partiju zbog obećane koristi trebalo jasno sankcionisati Krivičnim zakonikom. Međutim, preletači ne krše nijedan crnogorski propis. Ustavni sud je još 2004. godine odlučio da su mandati vlasništvo poslanika, odnosno odbornika, a ne partija.

A da je vlast najbolja i najizdašnija firma u Crnoj Gori ne znaju samo odbornici i poslanici. Brojni borci protiv vlasti iz ‘90-ih prešli su na stranu režima koji se ne mijenja preko 20 godina. Ljubiša Stanković nekadašnji predsjednik Saveza reformskih snaga u CG, sada kao ambasador Crne Gore u Londonu piše demantije na BBC-ev negativni članak o crnogorskim vlastima. Ambasadorske fotelje se domogao i Srđan Darmanović, bivši osnivač i predsjednik CEDEM-a. Novinari Srđan Kusovac, Šemsudin Radončić, Darko Šuković i Draško Đuranović sada su najpouzdanija režimska sokolova krila. Regionalni publicitet je dobio transfer Andreja Nikolaidisa iz Monitora u vlast.

Ni biznisa nema bez DPS-a, znaju crnogorski privrednici. Ne treba da čudi što se kum bivšeg predsjednika Momira Bulatovića – Daka Davidović nudi Vladi da spašava urnisana preduzeća po Crnoj Gori.

DPS je, uz pomoć SDP-a i mnogobrojnih prebjega, za 20 godina uspio da ostvari ono što u jednopartijskom sistemu nije pošlo za rukom Savezu komunista – sve drže pod svojom kontrolom. Od gradske čistoće do akademija. Predsjedniku SDP –a Ranku Krivokapiću, podogorički partijski prebjezi mogu biti predskazanje, kakva sudbina čeka poslugu, kad joj istekne rok. Zaslužio je to.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo