Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo iz DPS-a ne odlaze

Objavljeno prije

na

Trideset dva člana Socijaldemokratske partije iz Podgorice prošle nedjelje su napustili tu partiju. Nijesu više mogli da izdrže, boli ih, kažu, politika vrha partije prema glavnom gradu i još više odnos prema gradonačelniku dr Miomiru Mugoši. Razočarani SDP-ovci, anonimno su progovorili za Pobjedu: ,,U podgoričkom odboru SDP su ljudi iz Rožaja, Plava, Berana, Bosne… DPS ima kopču sa narodom, sa Podgoričanima”. Pa u istom stilu: „Svakom građaninu trebalo je da je čast što imamo takvog gradonačelnika, kojeg bi poželjeli i najveći evropski gradovi, a koji svojom sposobnošću može da vodi bilo koju državu”.

Preletači ističu ono što svako zna da će se „bez interesa učlaniti u DPS, jer smatraju da se radi o partiji koja je sposobna da vodi državu pravim putem na čelu s a uvaženim gospodinom Milom Đukanovićem”. Čisti idealizam.

Dok prebjezi pozivaju i ostale SDP-ovce da im se pridruže, Đorđe Suhih, šef odborničkog kluba SDP-a, kazao je da u ovoj transakciji nema ništa čudno – ,,jedni odlaze, drugi dolaze”. U DPS samo dolaze. ,,Svakog dana nam se javljaju građani sa namjerom da postanu dio najveće i najuspješnije partije u Crnoj Gori”, kaže portparol DPS-a Časlav Vešović.

Ako ćemo pravo, nije baš najjasnije čemu ovolika gužva. Cijeli SDP je odavno prešao u DPS, samo što još nijesu vratili partijske knjižice.

Kako režim majstorski spaja svjetove, dobra ilustracija je prošlonedjeljna pres konferencija Crnogorske pravoslavne crkve. Rame uz rame sjede dr Novak Kilibarda i Novak Adžić. Crkvena Narodna sloga. Osnivač i prvi predsjednik Narodne stranke Kilibarda imao je toliko transformacija da nikoga i ne čudi što trenutno priča o napadu svetosavlja na crnogorske crkve. Nekadašnji funkcioner LSCG Adžić sada je direktor državnog Zavoda za intelektualnu svojinu, istorija mu dođe kao hobi.

Prebjega je na sve strane. Većina istaknutih funkcionera LSCG polako ali sigurno prešla je na stranu režima.

Jedan od osnivača LSCG Radoslava Rotković prvo je prešao u Građansku partiju, pa pristupio SDP-u. Ostalo je zabilježeno da je član predsjedništva LSCG Miodrag Vlahović početkom 1993. razgovarao sa američkim diplomatom Endrujom Kritonom, deceniju i nešto kasnije Đukanovićev režim postavio ga je za ambasadora Crne Gore u SAD.

O tome da je u nekim slučajevima sve od početka pod kontrolom režima, govori primjer Narodne stranke. Novak Kilibarda, koji je karijeru završio kao šef trgovinske misije Crne Gore u Sarajevu, javno je priznao da mu je stranku osnovala UDBA. Kilibarda sada memoarski svjedoči o burnim ‘90-im. U politiku je kaže ušao iz hobija, dok je srbovao bio je u romantičarskoj zabludi, a otkada je politički maturirao najviše se plaši za državnost Crne Gore: ,,Danas smo svjedoci strašnih unitarno-klerikalističkih napada na Crnu Goru iz Srbije”.

Kilibardina desna ruka, potpredsjednik Narodne stranke Predrag Drecun, tokom izborne kampanje Narodne sloge 1996. rado je uzvikivao ,,Vratite pare” i ,,Milo lopove”. Godine su prošle pa je Drecun shvatio đe su pare i postao je izvršni direktor Prve banke. Kilibarda je još ranije precizno skicirao: ,,Drecun nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

Od cijele Narodne stranke sada mandat ima samo Slaviša Guberinić. Zlata vrijedan. Guberinić je protekle nedjelje, po ko zna koji put, dao glas za još jedno ispunjenje želja gradonačelnika Mugoše. Glasovima vladajuće koalicije (DPS-LS-BS), Guberinića i nezavisnog odbornik Bobana Vujačića, Skupština glavnog grada usvojila je dopune statuta kojima će gradonačelnik ubuduće sam odlučivati o prodaji gradskog zemljišta. Šefica kluba odbornika PzP Branka Bošnjak je izjavila da se ovom odlukom potvrđuju gradonačelnikova „sultanska ovlašćenja”.

Nezavisni odbornik Vujačić je inače bio član Nove sve dok prije godinu dana nije glasao za Mugošin reizbor, i to nakon što su i njegove stranačke kolege izašle iz skupštinske sale. Kolege su ga optužile da je uzeo novac i isključile ga iz partije, a on glasa li glasa.

,,Veziru” sa Mareze inače nikad nije bio problem da namakne glasove koji su mu falili. Mugoša je i rodonačelnik prakse da se prebjezima daju ponude koje se ne odbijaju.

Narodna stranka je početkom 2001. napustila koaliciju Da živimo bolje na republičkom nivou, ali je i šest mjeseci kasnije Mugoši pravila kvorum. Odbornik NS Dušanka Ćupić tada je podnijela ostavku na mjesto potpredsjednice SO i predsjednice komisije za dodjelu stanova, a kasnije je od te komisije dobila stan i postala je šef pravne službe u Fondu za građevinsko zemljište.

Početkom 2002. Mugoša je imao pomoć dva odbornika NS da ne bude smijenjen. Odbornik Srpske radikalne stranke, pjesnik Momir Vojvodić, tada je uputio čestitku „najboljem gradonačelniku kojeg pamtim”. A poznato je da Vojvodić pamti sve do cara Lazara. Prebjezi iz NS su tada od opozicionih odbornika optuženi da su od Mugoše dobili po 25.000 njemačkih maraka. Mugoša je tvrdio da su prebjezi „humani ljudi koji vjeruju u Boga i ljude, a i narod i Bog su ovog puta bili na strani pregalaca i pravednika”.

Mugošin pelcer humanosti prenio se i na druge crnogorske opštine. U Andrijevici nakon izbora u maju 2010. odbornik SDP-a Veselin Radenović, otkazao je poslušnost partiji i napravio koalicioni sporazum sa predstavnicima liste Bolja Andrijevica -bolja Crna Gora i na taj način im omogućio da ponovo formiraju lokalnu vlast. Odgovor je uslijedio februara 2011. U novom odborničkom transferu, odbornik PZP-a Uroš Čukić, podnio je ostavku na članstvo u toj partiji, napustio koaliciju Bolja Andrijevica – bolja Crne Gora i potpisao pristupnicu Odborničkom klubu DPS-a.

Medojević je u krivičnoj prijavi protiv Čukića naveo da postoje osnovane sumnje da je on kao nadoknadu za prelazak u redove DPS-a dobio stan i 30.000 eura. Čukić je izjavio da je on prelaskom u DPS napravio demokratski iskorak u cilju prosperiteta Andrijevice: ,,Svako ko uđe u politiku treba da misli svojom glavom, a ne da bude rob partijske diktature”.

U opoziciji su predlagali da bi prelazak odbornika i poslanika u drugu partiju zbog obećane koristi trebalo jasno sankcionisati Krivičnim zakonikom. Međutim, preletači ne krše nijedan crnogorski propis. Ustavni sud je još 2004. godine odlučio da su mandati vlasništvo poslanika, odnosno odbornika, a ne partija.

A da je vlast najbolja i najizdašnija firma u Crnoj Gori ne znaju samo odbornici i poslanici. Brojni borci protiv vlasti iz ‘90-ih prešli su na stranu režima koji se ne mijenja preko 20 godina. Ljubiša Stanković nekadašnji predsjednik Saveza reformskih snaga u CG, sada kao ambasador Crne Gore u Londonu piše demantije na BBC-ev negativni članak o crnogorskim vlastima. Ambasadorske fotelje se domogao i Srđan Darmanović, bivši osnivač i predsjednik CEDEM-a. Novinari Srđan Kusovac, Šemsudin Radončić, Darko Šuković i Draško Đuranović sada su najpouzdanija režimska sokolova krila. Regionalni publicitet je dobio transfer Andreja Nikolaidisa iz Monitora u vlast.

Ni biznisa nema bez DPS-a, znaju crnogorski privrednici. Ne treba da čudi što se kum bivšeg predsjednika Momira Bulatovića – Daka Davidović nudi Vladi da spašava urnisana preduzeća po Crnoj Gori.

DPS je, uz pomoć SDP-a i mnogobrojnih prebjega, za 20 godina uspio da ostvari ono što u jednopartijskom sistemu nije pošlo za rukom Savezu komunista – sve drže pod svojom kontrolom. Od gradske čistoće do akademija. Predsjedniku SDP –a Ranku Krivokapiću, podogorički partijski prebjezi mogu biti predskazanje, kakva sudbina čeka poslugu, kad joj istekne rok. Zaslužio je to.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo