Povežite se sa nama

INTERVJU

ALISA STOJANOVIĆ, REDITELJKA: Sad i sjutra, a nikako juče

Objavljeno prije

10 godina

na

alisa

Gradsko pozorište iz Podgorice počelo je rad na predstavi Sve su to hormoni Mile Mašović -Nikolić, u režiji Alise Stojanović. Rad na predstavi odvijaće se u dvije faze, a praizvedba će na jesen otvoriti novu sezonu Gradskog pozorišta.

Alisa Stojanović iza sebe ima bogato rediteljsko iskustvo, do sada je potpisala više od 40 predstava. Pozorišnu i radio režiju diplomirala je 1991. godine u klasi profesora Dejana Mijača i Egona Savina na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gdje je sada profesorica. Crnogorska publika je najviše zna kao rediteljku predstava Više od terapije i Sedam dana koje je radila za Gradsko pozorište.

MONITOR: Gradsko pozorište je najavilo komad ,,Sve su to hormoni” kao vrlo društveno angažovan. I pored ozbiljne poruke koju nosi, ovo djelo je ipak komedija iako govori o tabu temi ovog podneblja, a to je porođaj. Šta vas je privuklo ovom komadu?
STOJANOVIĆ: Sve su to hormoni je tragikomedija. Događa se u državnoj bolnici u situaciji procesa porođaja. Likovi su skup ljudi koji bi se teško ili nikako našli zajedno u životu. Bolnica je samo jedno od ne-mesta gde su pripadnici najrazličitijih društvenih slojeva, godišta, porekla, obrazovanja i svetonazora uopšte sa istom mukom i u istom, neminovnom procesu. Svaka od likova porodilja ali i njihovi partneri, partnerke i porodice nosi sa sobom teret miljea iz kog dolazi. Očekivanja, stavove, predrasude, probleme. Dakle, užasan pritisak. S druge strane borba za samoodržanjem u toj, ekstremnoj situaciji čini ih sebičnima. Izazov mi je ta priča o odsustvu sopstvenog mišljenja. Ista tema mogla je da se ispriča i za muškarce u vojsci. Taj sudar svetova je ono gde se najviše vidi to masovno, grupno mišljenje, apsurdna potreba grupa za dominacijom nad drugim grupama… Sebičluk je uzbudljiva tema. Još je Aristotel govorio o traženju profita za sebe na uštrb drugih. Seneka je brigu za sebe odvajao od puke sebičnosti. Srednji vek je sebičnost proglasio ,,smrtnim grehom”. Modernizam je otvorio paradoks po kojem društveni i ekonomski napredak ne bi bili mogući bez sebičnosti. ,,Samo su neznalice nesebične” rekao je Ošo. A za veliki broj ljudi na planeti danas je to socijalna vrlina. Dakle, tema sebičnosti je ono što je mene privuklo u ovoj drami.

MONITOR: Autorka drame Mila Mašović-Nikolić napisala je da je inspiraciju za „Hormone” našla u odomaćenoj frazi „Ma, sve su to hormoni”. Kako biste nam vi približili naslov drame – ovu floskulu?
STOJANOVIĆ: Fraza ,,sve su to hormoni” kao i brojne druge fraze jesu opravdanje. Čovek je sklon opravdavanjima svojih pogrešnih postupaka, loših radnji. Opravdanje je licemerno pokrivanje odsustva sopstvenog mišljenja. Opravdanje znači da krivite nekog drugog . ,,Sve su to hormoni” je kao ona reklama ,,to nisam ja, to je moja schauma”. Nekima su krivi roditelji, nekom politika, nekom ekonomska situacija, nekom hormoni. Tako je lakše. I onda doveka kukate nad svojom ,,zlom sudbinom”. Tako je najlakše. A odgovornost je kad nešto sami preduzmete, uprkos okolnostima.

MONITOR: Predstava „Sve su to hormoni” je vaš treći komad koji ćete postaviti na scenu Gradskog pozorišta iz Podgorice. Prije ove predstave režirali ste „Više od terapije” i „Sedam dana”. Kažite nam o radu sa ansamblom Gradskog pozorišta?
STOJANOVIĆ: Ansambl Gradskog pozorišta je ansambl koji se menja, podmladjuje, napreduje. Od prvog dolaska nedvosmisleno jasna je bila velika želja i radoznalost glumaca ne samo da stanu u korak s vremenom već i da otvore nova pitanja, tabu teme. Za tu atmosferu su najzaslužnije dve glumice koje su upravljale ovim pozorištem: Dubravka Drakić koja je hrabro i odlučno povela proces profesionalizacije i osavremenjivanja repertoara ovog teatra, a danas Ivana Mrvaljević. Iako bez sopstvene zgrade, u izuzetno skromnim uslovimas za rad napredak Gradskog je vidljiv i prepoznat u regionu. Znam da su moje predstave gostovale u Beogradu, na balkanskom festivalu u Prištini dobili najveću nagradu, festival u Albaniji, Brčkom. U trenutku kad je Gradsko počelo da doživljava publicitet i u regionu, došlo je do ekonomske krize i ta kriza trenutno sprečava veću pokretljivost predstava.

MONITOR: I ova predstava, kao i prethodne, koje ste radili u Podgorici, urbana je građanska komedija o posttranzicijskom društvu. Da li je zadatak pozorišta da opominje na svakodnevicu, probleme i da na neki način pokuša da mijenja društvo?
STOJANOVIĆ: Ja verujem da pozorište treba da postavlja pitanja, problematizuje život našeg vremena. Ako se zapitamo, onda verovatno i mislimo. Tada već postoji šansa da menjamo svet ili bar neke njegove parčiće. Ne verujem u ,,zadatke” nego u lične izbore. Znate , i nacisti su i na suđenju i dalje govorili ,,mi” i ,,svi tako misle”. To je ono što je bilo najfascinantnije Hani Arent : odsustvo sopstvenog mišljenja.

MONITOR: Godinama unazad vaše predstave u Beogradu predstavljaju epicentar pozorišne sezone. Primjećujem da uvijek režirate savremene komade. Kao da želite da otkrivate nove priče i autore. Je li to baš Vaš izbor i da li možemo očekivati da režirate neki klasik?
STOJANOVIĆ: Moj izbor je ono što je meni uzbudljivo, a to su savremeni komadi. Do sad je bar tako bilo. Ipak, svako se menja, pa se i ta potreba kod mene možda promeni. Ne znam. Da, nekoliko mojih predstava se igra na repertoaru Ateljea 212 iako poslednje dve godine nisam režirala. Bila sam okupirana pedagogijom na FDU u Beogradu. Izvela sam svoju prvu klasu reditelja, postala redovni profesor. Rad sa studentima me je ispunjavao u poslednje vreme više nego bilo šta drugo. U pozorištu mi je nedostajao izazov, rizik u trenutnoj kulturno-ekonomskoj situaciji u kojoj još nije došlo do novog modela života kulture. Zato se krećemo samo u granicama ,,održivosti” odnosno tavorimo da preživimo. To ima svojih dobrih i solidarnih strana, ali nema prostora za rizik, koji je osnova umetničkog istraživanja. Da pojednostavim: rizik je u ovom trenutku otkrivati nove pisce, rizik je estetika… Svi idu na ,,jeftino” i isplativo. A samo jedna vrsta guši umetnost. Pozorište mora biti raznovrsno.

Što se klasike tiče imam problem sa pozicioniranjem ,,vrednosti” u našim sredinama. Kultura na ovim prostorima je ili anahrona ili seljačka. A umetnost je retka. Svi sad kukaju da su pale nekakve kulturne vrednosti. Ne znam koje su to pa bile da bi pale. Dobro u ovom vremenu je što sve to izlazi na videlo, a ne ulazi nasilno u lektiru. Tradicionalizam često podrazumeva i nacionalizam ili malograđanštinu, a ta polja meni nisu bliska. Zato me zanima sad i sutra, a nikako juče.

Miroslav MINIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo