Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, KOORDINATOR FORUMA 2010: DPS je opasnost po državu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opštinski izbori u Podgorici trenutno su najaktuelnija tema u Crnoj Gori. Da li su oni presudni za DPS?
RAKČEVIĆ: Crna Gora je razorena politikom koja je uništila privredu, zadužila zemlju i kriminalizovala i dezintegrisala društvo. Zato je neophodna ljekovita, mirna promjena politike i načina vladanja i razmišljanja i na lokalnom i na državnom nivou. U četvrt vijeka svoje apsolutne vlasti, DPS je pravio demokratske iskoraka samo onoliko koliko je morao u datim okolnostima, dominantno izlazeći u susret zahtjevima koji su ispostavljani sa adresa u Briselu i Vašingtonu. Izbori u Podgorici su sudbonosni možda po DPS, ali kad vam ruke i savjest nijesu čisti, ako vam je politika sudbina – onda su i svaki izbori sudbonosni.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Forum 2010 podržati Demokratski front. Zašto njih, a ne recimo koaliciju SDP-Pozitivna?
RAKČEVIĆ: Forum je u svom obnovljenom djelovanju procijenio da je u ovim okolnostima neophodno pomoći i dati doprinos smjenjivosti vlasti, biti medijator promjena vlasti, odnosno prvenstveno politike vladanja na lokalnom i na državnom nivou. Proteklih mjeseci svojim aktivnostima davali smo skroman doprinos objedinjavanju iskreno opozicionih snaga i na nivou Podgorice i na nivou Crne Gore, u cilju zajedničkog sinhronizovanog djelovanja. Doprinosili smo smanjenju tenzija i međusobnih napada, atomiziranje opozicije koja se često u prošlosti iscrpljivala u međusobnim besomučnim napadima.

Dali smo spoljnu podršku dokazano opozicionoj listi Demokratskog fronta, koju predvodi Miodrag Lekić. Među prvih deset kandidata za odbornike njihove građanske liste u Podgorici nalaze se i Crnogorci i Srbi i Bošnjak i Albanac. Vidljive su pozitivne promjene u djelovanju i retorici Demokratskog fronta i procese prevazilaženja isforsiranih podjela treba podržati. Osam godina poslije referenduma i sedamdeset godina od Drugog svjetskog rata treba objediniti snage da bi nezaustavljivo gurnuli Crnu Goru ka evropskim vrijednostima i integracijama. Gospodin Lekić je donio kvalitet u djelovanju Demokratskog fronta i veliki sinergetski efekat. Forum podržava sve demokratske opozicione snage, ali suština je da od koalicije SDP-Pozitivna tokom razgovora nijesmo dobili nedvosmisleno uvjerenje da neće ući u postizborne koalicije u Podgorici sa DPS-om.

MONITOR: Da li će se u DPS nešto promijeniti odlaskom Mugoše?
RAKČEVIĆ: Ne vjerujemo da će se DPS praksa promijeniti odlaskom Mugoše, a ljudima iz Foruma 2010 nije baš nužda da osvanu u krevetu sa ovakvim DPS-om. Ja se, ipak, nadam da će čelnici SDP-a i Pozitivne uvažavati većinsku volju Podgoričana, sagledavati procese u Crnoj Gori u totalu i nasušnu potrebu demokratske, mirne promjene vlasti i politike u glavnom gradu i državi. Iskreno se nadam da će i te dvije partije i radikalno obnovljeni DPS u budućnosti dati značajan doprinos ubrzanom oporavku naše Crne Gore.

MONITOR: Često ste se bavili Kombinatom aluminijuma. Tvrdite da njegova najnovija prodaja nije u interesu države. Zašto?
RAKČEVIĆ: Kombinat aluminijuma četvrt vijeka uništava ova ista antidržavna politika koja uništava privredu Podgorice i Crne Gore. Isti scenario bio je i sada – uništi fabriku, otpusti radnike, kolektivizuj odgovornost i gubitke i individualizuj profit rasprodajom imovine podobnim ortacima. U slučaju KAP- a, sklopili su štetan ugovor sa Glenkorom, pa štetan ugovor o reprogramu dugova sa domaćim i stranim povjeriocima, a onda su kao spasioci došli Rusi – Rusal, En plus grupa, Deripaska…I prema za sada utvrđenim podacima ostavili preko pet stotina miliona gubitaka kao štetu Crnoj Gori. Apsurdno je da je ovakva vlast privatnoj kampanji ruskog oligarha dala garancije na 127 miliona eura, koje danas plaćaju svi građani Crne Gore. Dakle, naše posljednje oglašavanje vezano za KAP odnosilo se na činjenicu da je u završnom činu uništavanja Kombinata podgorički parlament 30. aprila voljom vladajuće koalicije DPS-a, Narodne stranke i odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada usvojio dvije odluke koje su po našem shvatanju suprotne javnim interesima.

MONITOR: O kakvim se odlukama radi?
RAKČEVIĆ: Ovim odlukama, da pojasnim, naknadno se, poslije javno raspisanog tendera i podnijetih ponuda i donijete odluke o izboru kupca – poklanja vlasništvo izabranom nad 417.804 metra kvadratna zemljišta, odnosno minimalno 26 miliona eura po tržišnim cijenama. Drugom odlukom kupac se oslobađa obaveze da plaća pri novim prodajama i investicijama nekoliko desetina miliona eura naknade za komunalno opremanje tog zemljišta u biznis zoni KAP-a. Poznata je politika davanja fabrika za dolar, ali kada se ima na umu javni interes i pod uslovom da se nastavi proizvodnja, zadrže zaposleni, pojača izvoz… Preporučljivo je, posebno nekome od uspješnih domaćih investitora, dati fabriku da se koristi njome na svoju i na korist društva i zaposlenih i na nekoliko desetina godina ako su ovo efekti. Međutim, ovdje treba potcrtati još jedanput – radi se o prodaji imovine kroz stečaj, pri čemu kupac nema nikakvih obaveza niti su tražene garancije za obnavljanje proizvodnje, zapošljavanje radnika…

MONITOR: Šta je sve prodato za 28 miliona eura?
RAKČEVIĆ: Prodato je preko 2.800.000 metara kvadratnih zemljišta sa desetinama hiljada kvadrata objekata i svim postrojenjima na Ćemovskom polju, u Luci Bar 2.104 m2 objekata sa postrojenjima, 748 m2 poslovnih prostora na Zabjelu, 638 m2 poslovnog prostora na Drpe Mandića i 4.760 m2 građevinskog zemljišta u centru Podgorice kod Gintaša.

MONITOR: Može li se tu govoriti o javnom interesu?
RAKČEVIĆ: Ako je interes prodavca, u ovom slučaju Ministarstva finansija i ovakve Vlade, javnost postupka, obnavljanje proizvodnje, što širi krug učesnika iz zemlje i inostranstva, a i što povoljnija ponuda – postavlja se pitanje: ako je javni interes u pitanju – zašto se bitni uslovi prodaje preko noći mijenjaju, a onda nakon mjesec dana drugim oglasom dozvoljava postavljanje uslova koji nisu predviđeni u oglasu. Zašto, shodno načelima javnosti i slobodne konkurencije, i ostali potencijalni kupci imovine nisu bili upoznati sa ovim namjerama, dakle koji je tu javni, a koji privatni interes?

MONITOR: Često se čuje da ukupno stanje u Crnoj Gori umnogome podsjeća na devedesete?
RAKČEVIĆ: Čovječe, četvrt vijeka je antidržavnog i anticrnogorskog djelovanja! Baš nam se ne da da budemo patriote po posljednjoj DPS modi. Model vladanja DPS-a je isti kada su bili u velikosrpskom transu i pravoslavno-fundamentalističkoj fazi, deportovali su BiH izbjeglice u smrt. Danas deportuju policajce na sjeveru, koji ne pristaju da prećute kriminalni tranzit cigareta i narkotika. Krajnje je opasna dezintegracija Crne Gore, njeno cijepanje na nacionalne i religijske torove. DPS ne pravi građansku Crnu Goru – Crnu Goru jednaku za sve građane. DPS po svom kalupu pravi Crnu Goru podobnih i poslušnih. Sa par stanova, javnih ili tajnih donacija, namještenja kupuju se čak i vrhovni predstavnici nacionalnih političkih partija, religijskih zajednica ili cehovskih udruženja. Nije važna lojalnost Crnoj Gori i njenom građanskom konceptu, njenom razvoju, važna je lojalnost DPS-u i šefu. Po dubini društvene piramide građanin je sve manje siguran. On je predmet predatorskih namjera i ponašanja partitokratije. Ne doživljava Crnu Goru kao sigurnu kuću u kojoj je ravnopravan. Odnos države i građanina se ne bazira na slobodnom izboru, poštenom i partnerskom odnosu nego na hostilizaciji oponenata, zastrašivanju i ponižavajućoj zloupotrebi sirotinje socijalnom pomoći i kupovinom sigurnih glasova.

Nije važno u današnjoj Crnoj Gori jačati državne institucije i njihovu autonomiju, važno je jačati partijsku infrastrukturu i čuvati svoje partijsko stado. To je zločin prema Crnoj Gori, njenoj modernizaciji, razvoju, prema transformaciji društva.

Svih ovih godina DPS vlada po oprobanom receptu ravnoteže moći i isforsirane podjele na patriote i izdajnike. U suštini, tokom četvrt vijeka DPS vlasti patrioti su se borili za Miloševićevu veliku Srbiju, pa za SRJ, pa za modernu federaciju, pa su neoliberalni varvari u ovoj posljednjoj aktuelnoj fazi kriminalno i koruptivno dokusurili realnu ekonomiju u Crnoj Gori.

Nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – kako će izgledati izborni rezultat?
RAKČEVIĆ: U Podgorici je politička utakmica neizvjesna. Vjerujem da koalicija DPS-a, uprkos svim mehanizmima i zloupotrebama državnih resursa, ne može osvojiti preko 26-27 odborničkih mandata od 59, što znači da im nedostaju tri ili eventualno četiri odbornička mandata za formiranje vlasti. Uvjeren sam da jaki Demokratski front plus Socijalistička narodna partija zbirno imaju identičnu podršku koliko i koalicija Demokratske partije socijalista. Dakle, mislim da će koalicija SDP-a i Pozitivne biti jezičak na vagi sa šest-sedam odborničkih mandata.

Ukoliko ove procjene budu tačne, nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario. Po rezultatima anketa, prethodnih izbora i predsjedničkih izbora – opoziciona svijest u Podgorici je snažnija i bila bi prevara građana Podgorice ukoliko bi se na kraju formirala vlast od manjine, bez obzira na to što će DPS sa koalicionim partnerima i svim mogućim mehanizmima i polugama vlasti doći do 42-43 odsto podrške.

Od bombe do deratizacije

MONITOR: Dok se vlast zaklinje u evroatlantske integracije, i dalje imamo nasilje nad medijima.
RAKČEVIĆ: Kao jedan od osnivača Monitora, poslije četvrt vijeka „izražavam žaljenje” što ste dovijeka na pogrešnoj izdajničkoj strani DPS istorije. Bili ste izdajnici devedesetih kada ste pisali protiv fašizacije društva, rata, etničkih čišćenja, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Srebrenice pa kada ste pisali o švercu cigareta o strateškim partnerstvima sa Jezdom, Dafinom, sa Deripaskom, sa Subotićem, Keljmendijem, Šarićem i Kalićem, kada ste pisali o uništavanju privrede, Željezari, o aferama u Telekomu i KAP-u, i danas ste, brate, izdajnici kada insistirate na organizovanom kriminalu i korupciji… Ako ćemo pošteno, kao izdajnici i tadašnji plaćenici CIE, Vatikana i Teherana, a danas kao medijska mafija – imali ste adekvatan tretman od bombe na redakciju devedesetih do aktuelne deratizacije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo