Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, KOORDINATOR FORUMA 2010: DPS je opasnost po državu

Objavljeno prije

na

zarko

MONITOR: Opštinski izbori u Podgorici trenutno su najaktuelnija tema u Crnoj Gori. Da li su oni presudni za DPS?
RAKČEVIĆ: Crna Gora je razorena politikom koja je uništila privredu, zadužila zemlju i kriminalizovala i dezintegrisala društvo. Zato je neophodna ljekovita, mirna promjena politike i načina vladanja i razmišljanja i na lokalnom i na državnom nivou. U četvrt vijeka svoje apsolutne vlasti, DPS je pravio demokratske iskoraka samo onoliko koliko je morao u datim okolnostima, dominantno izlazeći u susret zahtjevima koji su ispostavljani sa adresa u Briselu i Vašingtonu. Izbori u Podgorici su sudbonosni možda po DPS, ali kad vam ruke i savjest nijesu čisti, ako vam je politika sudbina – onda su i svaki izbori sudbonosni.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Forum 2010 podržati Demokratski front. Zašto njih, a ne recimo koaliciju SDP-Pozitivna?
RAKČEVIĆ: Forum je u svom obnovljenom djelovanju procijenio da je u ovim okolnostima neophodno pomoći i dati doprinos smjenjivosti vlasti, biti medijator promjena vlasti, odnosno prvenstveno politike vladanja na lokalnom i na državnom nivou. Proteklih mjeseci svojim aktivnostima davali smo skroman doprinos objedinjavanju iskreno opozicionih snaga i na nivou Podgorice i na nivou Crne Gore, u cilju zajedničkog sinhronizovanog djelovanja. Doprinosili smo smanjenju tenzija i međusobnih napada, atomiziranje opozicije koja se često u prošlosti iscrpljivala u međusobnim besomučnim napadima.

Dali smo spoljnu podršku dokazano opozicionoj listi Demokratskog fronta, koju predvodi Miodrag Lekić. Među prvih deset kandidata za odbornike njihove građanske liste u Podgorici nalaze se i Crnogorci i Srbi i Bošnjak i Albanac. Vidljive su pozitivne promjene u djelovanju i retorici Demokratskog fronta i procese prevazilaženja isforsiranih podjela treba podržati. Osam godina poslije referenduma i sedamdeset godina od Drugog svjetskog rata treba objediniti snage da bi nezaustavljivo gurnuli Crnu Goru ka evropskim vrijednostima i integracijama. Gospodin Lekić je donio kvalitet u djelovanju Demokratskog fronta i veliki sinergetski efekat. Forum podržava sve demokratske opozicione snage, ali suština je da od koalicije SDP-Pozitivna tokom razgovora nijesmo dobili nedvosmisleno uvjerenje da neće ući u postizborne koalicije u Podgorici sa DPS-om.

MONITOR: Da li će se u DPS nešto promijeniti odlaskom Mugoše?
RAKČEVIĆ: Ne vjerujemo da će se DPS praksa promijeniti odlaskom Mugoše, a ljudima iz Foruma 2010 nije baš nužda da osvanu u krevetu sa ovakvim DPS-om. Ja se, ipak, nadam da će čelnici SDP-a i Pozitivne uvažavati većinsku volju Podgoričana, sagledavati procese u Crnoj Gori u totalu i nasušnu potrebu demokratske, mirne promjene vlasti i politike u glavnom gradu i državi. Iskreno se nadam da će i te dvije partije i radikalno obnovljeni DPS u budućnosti dati značajan doprinos ubrzanom oporavku naše Crne Gore.

MONITOR: Često ste se bavili Kombinatom aluminijuma. Tvrdite da njegova najnovija prodaja nije u interesu države. Zašto?
RAKČEVIĆ: Kombinat aluminijuma četvrt vijeka uništava ova ista antidržavna politika koja uništava privredu Podgorice i Crne Gore. Isti scenario bio je i sada – uništi fabriku, otpusti radnike, kolektivizuj odgovornost i gubitke i individualizuj profit rasprodajom imovine podobnim ortacima. U slučaju KAP- a, sklopili su štetan ugovor sa Glenkorom, pa štetan ugovor o reprogramu dugova sa domaćim i stranim povjeriocima, a onda su kao spasioci došli Rusi – Rusal, En plus grupa, Deripaska…I prema za sada utvrđenim podacima ostavili preko pet stotina miliona gubitaka kao štetu Crnoj Gori. Apsurdno je da je ovakva vlast privatnoj kampanji ruskog oligarha dala garancije na 127 miliona eura, koje danas plaćaju svi građani Crne Gore. Dakle, naše posljednje oglašavanje vezano za KAP odnosilo se na činjenicu da je u završnom činu uništavanja Kombinata podgorički parlament 30. aprila voljom vladajuće koalicije DPS-a, Narodne stranke i odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada usvojio dvije odluke koje su po našem shvatanju suprotne javnim interesima.

MONITOR: O kakvim se odlukama radi?
RAKČEVIĆ: Ovim odlukama, da pojasnim, naknadno se, poslije javno raspisanog tendera i podnijetih ponuda i donijete odluke o izboru kupca – poklanja vlasništvo izabranom nad 417.804 metra kvadratna zemljišta, odnosno minimalno 26 miliona eura po tržišnim cijenama. Drugom odlukom kupac se oslobađa obaveze da plaća pri novim prodajama i investicijama nekoliko desetina miliona eura naknade za komunalno opremanje tog zemljišta u biznis zoni KAP-a. Poznata je politika davanja fabrika za dolar, ali kada se ima na umu javni interes i pod uslovom da se nastavi proizvodnja, zadrže zaposleni, pojača izvoz… Preporučljivo je, posebno nekome od uspješnih domaćih investitora, dati fabriku da se koristi njome na svoju i na korist društva i zaposlenih i na nekoliko desetina godina ako su ovo efekti. Međutim, ovdje treba potcrtati još jedanput – radi se o prodaji imovine kroz stečaj, pri čemu kupac nema nikakvih obaveza niti su tražene garancije za obnavljanje proizvodnje, zapošljavanje radnika…

MONITOR: Šta je sve prodato za 28 miliona eura?
RAKČEVIĆ: Prodato je preko 2.800.000 metara kvadratnih zemljišta sa desetinama hiljada kvadrata objekata i svim postrojenjima na Ćemovskom polju, u Luci Bar 2.104 m2 objekata sa postrojenjima, 748 m2 poslovnih prostora na Zabjelu, 638 m2 poslovnog prostora na Drpe Mandića i 4.760 m2 građevinskog zemljišta u centru Podgorice kod Gintaša.

MONITOR: Može li se tu govoriti o javnom interesu?
RAKČEVIĆ: Ako je interes prodavca, u ovom slučaju Ministarstva finansija i ovakve Vlade, javnost postupka, obnavljanje proizvodnje, što širi krug učesnika iz zemlje i inostranstva, a i što povoljnija ponuda – postavlja se pitanje: ako je javni interes u pitanju – zašto se bitni uslovi prodaje preko noći mijenjaju, a onda nakon mjesec dana drugim oglasom dozvoljava postavljanje uslova koji nisu predviđeni u oglasu. Zašto, shodno načelima javnosti i slobodne konkurencije, i ostali potencijalni kupci imovine nisu bili upoznati sa ovim namjerama, dakle koji je tu javni, a koji privatni interes?

MONITOR: Često se čuje da ukupno stanje u Crnoj Gori umnogome podsjeća na devedesete?
RAKČEVIĆ: Čovječe, četvrt vijeka je antidržavnog i anticrnogorskog djelovanja! Baš nam se ne da da budemo patriote po posljednjoj DPS modi. Model vladanja DPS-a je isti kada su bili u velikosrpskom transu i pravoslavno-fundamentalističkoj fazi, deportovali su BiH izbjeglice u smrt. Danas deportuju policajce na sjeveru, koji ne pristaju da prećute kriminalni tranzit cigareta i narkotika. Krajnje je opasna dezintegracija Crne Gore, njeno cijepanje na nacionalne i religijske torove. DPS ne pravi građansku Crnu Goru – Crnu Goru jednaku za sve građane. DPS po svom kalupu pravi Crnu Goru podobnih i poslušnih. Sa par stanova, javnih ili tajnih donacija, namještenja kupuju se čak i vrhovni predstavnici nacionalnih političkih partija, religijskih zajednica ili cehovskih udruženja. Nije važna lojalnost Crnoj Gori i njenom građanskom konceptu, njenom razvoju, važna je lojalnost DPS-u i šefu. Po dubini društvene piramide građanin je sve manje siguran. On je predmet predatorskih namjera i ponašanja partitokratije. Ne doživljava Crnu Goru kao sigurnu kuću u kojoj je ravnopravan. Odnos države i građanina se ne bazira na slobodnom izboru, poštenom i partnerskom odnosu nego na hostilizaciji oponenata, zastrašivanju i ponižavajućoj zloupotrebi sirotinje socijalnom pomoći i kupovinom sigurnih glasova.

Nije važno u današnjoj Crnoj Gori jačati državne institucije i njihovu autonomiju, važno je jačati partijsku infrastrukturu i čuvati svoje partijsko stado. To je zločin prema Crnoj Gori, njenoj modernizaciji, razvoju, prema transformaciji društva.

Svih ovih godina DPS vlada po oprobanom receptu ravnoteže moći i isforsirane podjele na patriote i izdajnike. U suštini, tokom četvrt vijeka DPS vlasti patrioti su se borili za Miloševićevu veliku Srbiju, pa za SRJ, pa za modernu federaciju, pa su neoliberalni varvari u ovoj posljednjoj aktuelnoj fazi kriminalno i koruptivno dokusurili realnu ekonomiju u Crnoj Gori.

Nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – kako će izgledati izborni rezultat?
RAKČEVIĆ: U Podgorici je politička utakmica neizvjesna. Vjerujem da koalicija DPS-a, uprkos svim mehanizmima i zloupotrebama državnih resursa, ne može osvojiti preko 26-27 odborničkih mandata od 59, što znači da im nedostaju tri ili eventualno četiri odbornička mandata za formiranje vlasti. Uvjeren sam da jaki Demokratski front plus Socijalistička narodna partija zbirno imaju identičnu podršku koliko i koalicija Demokratske partije socijalista. Dakle, mislim da će koalicija SDP-a i Pozitivne biti jezičak na vagi sa šest-sedam odborničkih mandata.

Ukoliko ove procjene budu tačne, nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario. Po rezultatima anketa, prethodnih izbora i predsjedničkih izbora – opoziciona svijest u Podgorici je snažnija i bila bi prevara građana Podgorice ukoliko bi se na kraju formirala vlast od manjine, bez obzira na to što će DPS sa koalicionim partnerima i svim mogućim mehanizmima i polugama vlasti doći do 42-43 odsto podrške.

Od bombe do deratizacije

MONITOR: Dok se vlast zaklinje u evroatlantske integracije, i dalje imamo nasilje nad medijima.
RAKČEVIĆ: Kao jedan od osnivača Monitora, poslije četvrt vijeka „izražavam žaljenje” što ste dovijeka na pogrešnoj izdajničkoj strani DPS istorije. Bili ste izdajnici devedesetih kada ste pisali protiv fašizacije društva, rata, etničkih čišćenja, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Srebrenice pa kada ste pisali o švercu cigareta o strateškim partnerstvima sa Jezdom, Dafinom, sa Deripaskom, sa Subotićem, Keljmendijem, Šarićem i Kalićem, kada ste pisali o uništavanju privrede, Željezari, o aferama u Telekomu i KAP-u, i danas ste, brate, izdajnici kada insistirate na organizovanom kriminalu i korupciji… Ako ćemo pošteno, kao izdajnici i tadašnji plaćenici CIE, Vatikana i Teherana, a danas kao medijska mafija – imali ste adekvatan tretman od bombe na redakciju devedesetih do aktuelne deratizacije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo