Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, KOORDINATOR FORUMA 2010: DPS je opasnost po državu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opštinski izbori u Podgorici trenutno su najaktuelnija tema u Crnoj Gori. Da li su oni presudni za DPS?
RAKČEVIĆ: Crna Gora je razorena politikom koja je uništila privredu, zadužila zemlju i kriminalizovala i dezintegrisala društvo. Zato je neophodna ljekovita, mirna promjena politike i načina vladanja i razmišljanja i na lokalnom i na državnom nivou. U četvrt vijeka svoje apsolutne vlasti, DPS je pravio demokratske iskoraka samo onoliko koliko je morao u datim okolnostima, dominantno izlazeći u susret zahtjevima koji su ispostavljani sa adresa u Briselu i Vašingtonu. Izbori u Podgorici su sudbonosni možda po DPS, ali kad vam ruke i savjest nijesu čisti, ako vam je politika sudbina – onda su i svaki izbori sudbonosni.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Forum 2010 podržati Demokratski front. Zašto njih, a ne recimo koaliciju SDP-Pozitivna?
RAKČEVIĆ: Forum je u svom obnovljenom djelovanju procijenio da je u ovim okolnostima neophodno pomoći i dati doprinos smjenjivosti vlasti, biti medijator promjena vlasti, odnosno prvenstveno politike vladanja na lokalnom i na državnom nivou. Proteklih mjeseci svojim aktivnostima davali smo skroman doprinos objedinjavanju iskreno opozicionih snaga i na nivou Podgorice i na nivou Crne Gore, u cilju zajedničkog sinhronizovanog djelovanja. Doprinosili smo smanjenju tenzija i međusobnih napada, atomiziranje opozicije koja se često u prošlosti iscrpljivala u međusobnim besomučnim napadima.

Dali smo spoljnu podršku dokazano opozicionoj listi Demokratskog fronta, koju predvodi Miodrag Lekić. Među prvih deset kandidata za odbornike njihove građanske liste u Podgorici nalaze se i Crnogorci i Srbi i Bošnjak i Albanac. Vidljive su pozitivne promjene u djelovanju i retorici Demokratskog fronta i procese prevazilaženja isforsiranih podjela treba podržati. Osam godina poslije referenduma i sedamdeset godina od Drugog svjetskog rata treba objediniti snage da bi nezaustavljivo gurnuli Crnu Goru ka evropskim vrijednostima i integracijama. Gospodin Lekić je donio kvalitet u djelovanju Demokratskog fronta i veliki sinergetski efekat. Forum podržava sve demokratske opozicione snage, ali suština je da od koalicije SDP-Pozitivna tokom razgovora nijesmo dobili nedvosmisleno uvjerenje da neće ući u postizborne koalicije u Podgorici sa DPS-om.

MONITOR: Da li će se u DPS nešto promijeniti odlaskom Mugoše?
RAKČEVIĆ: Ne vjerujemo da će se DPS praksa promijeniti odlaskom Mugoše, a ljudima iz Foruma 2010 nije baš nužda da osvanu u krevetu sa ovakvim DPS-om. Ja se, ipak, nadam da će čelnici SDP-a i Pozitivne uvažavati većinsku volju Podgoričana, sagledavati procese u Crnoj Gori u totalu i nasušnu potrebu demokratske, mirne promjene vlasti i politike u glavnom gradu i državi. Iskreno se nadam da će i te dvije partije i radikalno obnovljeni DPS u budućnosti dati značajan doprinos ubrzanom oporavku naše Crne Gore.

MONITOR: Često ste se bavili Kombinatom aluminijuma. Tvrdite da njegova najnovija prodaja nije u interesu države. Zašto?
RAKČEVIĆ: Kombinat aluminijuma četvrt vijeka uništava ova ista antidržavna politika koja uništava privredu Podgorice i Crne Gore. Isti scenario bio je i sada – uništi fabriku, otpusti radnike, kolektivizuj odgovornost i gubitke i individualizuj profit rasprodajom imovine podobnim ortacima. U slučaju KAP- a, sklopili su štetan ugovor sa Glenkorom, pa štetan ugovor o reprogramu dugova sa domaćim i stranim povjeriocima, a onda su kao spasioci došli Rusi – Rusal, En plus grupa, Deripaska…I prema za sada utvrđenim podacima ostavili preko pet stotina miliona gubitaka kao štetu Crnoj Gori. Apsurdno je da je ovakva vlast privatnoj kampanji ruskog oligarha dala garancije na 127 miliona eura, koje danas plaćaju svi građani Crne Gore. Dakle, naše posljednje oglašavanje vezano za KAP odnosilo se na činjenicu da je u završnom činu uništavanja Kombinata podgorički parlament 30. aprila voljom vladajuće koalicije DPS-a, Narodne stranke i odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada usvojio dvije odluke koje su po našem shvatanju suprotne javnim interesima.

MONITOR: O kakvim se odlukama radi?
RAKČEVIĆ: Ovim odlukama, da pojasnim, naknadno se, poslije javno raspisanog tendera i podnijetih ponuda i donijete odluke o izboru kupca – poklanja vlasništvo izabranom nad 417.804 metra kvadratna zemljišta, odnosno minimalno 26 miliona eura po tržišnim cijenama. Drugom odlukom kupac se oslobađa obaveze da plaća pri novim prodajama i investicijama nekoliko desetina miliona eura naknade za komunalno opremanje tog zemljišta u biznis zoni KAP-a. Poznata je politika davanja fabrika za dolar, ali kada se ima na umu javni interes i pod uslovom da se nastavi proizvodnja, zadrže zaposleni, pojača izvoz… Preporučljivo je, posebno nekome od uspješnih domaćih investitora, dati fabriku da se koristi njome na svoju i na korist društva i zaposlenih i na nekoliko desetina godina ako su ovo efekti. Međutim, ovdje treba potcrtati još jedanput – radi se o prodaji imovine kroz stečaj, pri čemu kupac nema nikakvih obaveza niti su tražene garancije za obnavljanje proizvodnje, zapošljavanje radnika…

MONITOR: Šta je sve prodato za 28 miliona eura?
RAKČEVIĆ: Prodato je preko 2.800.000 metara kvadratnih zemljišta sa desetinama hiljada kvadrata objekata i svim postrojenjima na Ćemovskom polju, u Luci Bar 2.104 m2 objekata sa postrojenjima, 748 m2 poslovnih prostora na Zabjelu, 638 m2 poslovnog prostora na Drpe Mandića i 4.760 m2 građevinskog zemljišta u centru Podgorice kod Gintaša.

MONITOR: Može li se tu govoriti o javnom interesu?
RAKČEVIĆ: Ako je interes prodavca, u ovom slučaju Ministarstva finansija i ovakve Vlade, javnost postupka, obnavljanje proizvodnje, što širi krug učesnika iz zemlje i inostranstva, a i što povoljnija ponuda – postavlja se pitanje: ako je javni interes u pitanju – zašto se bitni uslovi prodaje preko noći mijenjaju, a onda nakon mjesec dana drugim oglasom dozvoljava postavljanje uslova koji nisu predviđeni u oglasu. Zašto, shodno načelima javnosti i slobodne konkurencije, i ostali potencijalni kupci imovine nisu bili upoznati sa ovim namjerama, dakle koji je tu javni, a koji privatni interes?

MONITOR: Često se čuje da ukupno stanje u Crnoj Gori umnogome podsjeća na devedesete?
RAKČEVIĆ: Čovječe, četvrt vijeka je antidržavnog i anticrnogorskog djelovanja! Baš nam se ne da da budemo patriote po posljednjoj DPS modi. Model vladanja DPS-a je isti kada su bili u velikosrpskom transu i pravoslavno-fundamentalističkoj fazi, deportovali su BiH izbjeglice u smrt. Danas deportuju policajce na sjeveru, koji ne pristaju da prećute kriminalni tranzit cigareta i narkotika. Krajnje je opasna dezintegracija Crne Gore, njeno cijepanje na nacionalne i religijske torove. DPS ne pravi građansku Crnu Goru – Crnu Goru jednaku za sve građane. DPS po svom kalupu pravi Crnu Goru podobnih i poslušnih. Sa par stanova, javnih ili tajnih donacija, namještenja kupuju se čak i vrhovni predstavnici nacionalnih političkih partija, religijskih zajednica ili cehovskih udruženja. Nije važna lojalnost Crnoj Gori i njenom građanskom konceptu, njenom razvoju, važna je lojalnost DPS-u i šefu. Po dubini društvene piramide građanin je sve manje siguran. On je predmet predatorskih namjera i ponašanja partitokratije. Ne doživljava Crnu Goru kao sigurnu kuću u kojoj je ravnopravan. Odnos države i građanina se ne bazira na slobodnom izboru, poštenom i partnerskom odnosu nego na hostilizaciji oponenata, zastrašivanju i ponižavajućoj zloupotrebi sirotinje socijalnom pomoći i kupovinom sigurnih glasova.

Nije važno u današnjoj Crnoj Gori jačati državne institucije i njihovu autonomiju, važno je jačati partijsku infrastrukturu i čuvati svoje partijsko stado. To je zločin prema Crnoj Gori, njenoj modernizaciji, razvoju, prema transformaciji društva.

Svih ovih godina DPS vlada po oprobanom receptu ravnoteže moći i isforsirane podjele na patriote i izdajnike. U suštini, tokom četvrt vijeka DPS vlasti patrioti su se borili za Miloševićevu veliku Srbiju, pa za SRJ, pa za modernu federaciju, pa su neoliberalni varvari u ovoj posljednjoj aktuelnoj fazi kriminalno i koruptivno dokusurili realnu ekonomiju u Crnoj Gori.

Nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – kako će izgledati izborni rezultat?
RAKČEVIĆ: U Podgorici je politička utakmica neizvjesna. Vjerujem da koalicija DPS-a, uprkos svim mehanizmima i zloupotrebama državnih resursa, ne može osvojiti preko 26-27 odborničkih mandata od 59, što znači da im nedostaju tri ili eventualno četiri odbornička mandata za formiranje vlasti. Uvjeren sam da jaki Demokratski front plus Socijalistička narodna partija zbirno imaju identičnu podršku koliko i koalicija Demokratske partije socijalista. Dakle, mislim da će koalicija SDP-a i Pozitivne biti jezičak na vagi sa šest-sedam odborničkih mandata.

Ukoliko ove procjene budu tačne, nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario. Po rezultatima anketa, prethodnih izbora i predsjedničkih izbora – opoziciona svijest u Podgorici je snažnija i bila bi prevara građana Podgorice ukoliko bi se na kraju formirala vlast od manjine, bez obzira na to što će DPS sa koalicionim partnerima i svim mogućim mehanizmima i polugama vlasti doći do 42-43 odsto podrške.

Od bombe do deratizacije

MONITOR: Dok se vlast zaklinje u evroatlantske integracije, i dalje imamo nasilje nad medijima.
RAKČEVIĆ: Kao jedan od osnivača Monitora, poslije četvrt vijeka „izražavam žaljenje” što ste dovijeka na pogrešnoj izdajničkoj strani DPS istorije. Bili ste izdajnici devedesetih kada ste pisali protiv fašizacije društva, rata, etničkih čišćenja, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Srebrenice pa kada ste pisali o švercu cigareta o strateškim partnerstvima sa Jezdom, Dafinom, sa Deripaskom, sa Subotićem, Keljmendijem, Šarićem i Kalićem, kada ste pisali o uništavanju privrede, Željezari, o aferama u Telekomu i KAP-u, i danas ste, brate, izdajnici kada insistirate na organizovanom kriminalu i korupciji… Ako ćemo pošteno, kao izdajnici i tadašnji plaćenici CIE, Vatikana i Teherana, a danas kao medijska mafija – imali ste adekvatan tretman od bombe na redakciju devedesetih do aktuelne deratizacije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo