Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽARKO RAKČEVIĆ, KOORDINATOR FORUMA 2010: DPS je opasnost po državu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opštinski izbori u Podgorici trenutno su najaktuelnija tema u Crnoj Gori. Da li su oni presudni za DPS?
RAKČEVIĆ: Crna Gora je razorena politikom koja je uništila privredu, zadužila zemlju i kriminalizovala i dezintegrisala društvo. Zato je neophodna ljekovita, mirna promjena politike i načina vladanja i razmišljanja i na lokalnom i na državnom nivou. U četvrt vijeka svoje apsolutne vlasti, DPS je pravio demokratske iskoraka samo onoliko koliko je morao u datim okolnostima, dominantno izlazeći u susret zahtjevima koji su ispostavljani sa adresa u Briselu i Vašingtonu. Izbori u Podgorici su sudbonosni možda po DPS, ali kad vam ruke i savjest nijesu čisti, ako vam je politika sudbina – onda su i svaki izbori sudbonosni.

MONITOR: Nedavno ste najavili da će Forum 2010 podržati Demokratski front. Zašto njih, a ne recimo koaliciju SDP-Pozitivna?
RAKČEVIĆ: Forum je u svom obnovljenom djelovanju procijenio da je u ovim okolnostima neophodno pomoći i dati doprinos smjenjivosti vlasti, biti medijator promjena vlasti, odnosno prvenstveno politike vladanja na lokalnom i na državnom nivou. Proteklih mjeseci svojim aktivnostima davali smo skroman doprinos objedinjavanju iskreno opozicionih snaga i na nivou Podgorice i na nivou Crne Gore, u cilju zajedničkog sinhronizovanog djelovanja. Doprinosili smo smanjenju tenzija i međusobnih napada, atomiziranje opozicije koja se često u prošlosti iscrpljivala u međusobnim besomučnim napadima.

Dali smo spoljnu podršku dokazano opozicionoj listi Demokratskog fronta, koju predvodi Miodrag Lekić. Među prvih deset kandidata za odbornike njihove građanske liste u Podgorici nalaze se i Crnogorci i Srbi i Bošnjak i Albanac. Vidljive su pozitivne promjene u djelovanju i retorici Demokratskog fronta i procese prevazilaženja isforsiranih podjela treba podržati. Osam godina poslije referenduma i sedamdeset godina od Drugog svjetskog rata treba objediniti snage da bi nezaustavljivo gurnuli Crnu Goru ka evropskim vrijednostima i integracijama. Gospodin Lekić je donio kvalitet u djelovanju Demokratskog fronta i veliki sinergetski efekat. Forum podržava sve demokratske opozicione snage, ali suština je da od koalicije SDP-Pozitivna tokom razgovora nijesmo dobili nedvosmisleno uvjerenje da neće ući u postizborne koalicije u Podgorici sa DPS-om.

MONITOR: Da li će se u DPS nešto promijeniti odlaskom Mugoše?
RAKČEVIĆ: Ne vjerujemo da će se DPS praksa promijeniti odlaskom Mugoše, a ljudima iz Foruma 2010 nije baš nužda da osvanu u krevetu sa ovakvim DPS-om. Ja se, ipak, nadam da će čelnici SDP-a i Pozitivne uvažavati većinsku volju Podgoričana, sagledavati procese u Crnoj Gori u totalu i nasušnu potrebu demokratske, mirne promjene vlasti i politike u glavnom gradu i državi. Iskreno se nadam da će i te dvije partije i radikalno obnovljeni DPS u budućnosti dati značajan doprinos ubrzanom oporavku naše Crne Gore.

MONITOR: Često ste se bavili Kombinatom aluminijuma. Tvrdite da njegova najnovija prodaja nije u interesu države. Zašto?
RAKČEVIĆ: Kombinat aluminijuma četvrt vijeka uništava ova ista antidržavna politika koja uništava privredu Podgorice i Crne Gore. Isti scenario bio je i sada – uništi fabriku, otpusti radnike, kolektivizuj odgovornost i gubitke i individualizuj profit rasprodajom imovine podobnim ortacima. U slučaju KAP- a, sklopili su štetan ugovor sa Glenkorom, pa štetan ugovor o reprogramu dugova sa domaćim i stranim povjeriocima, a onda su kao spasioci došli Rusi – Rusal, En plus grupa, Deripaska…I prema za sada utvrđenim podacima ostavili preko pet stotina miliona gubitaka kao štetu Crnoj Gori. Apsurdno je da je ovakva vlast privatnoj kampanji ruskog oligarha dala garancije na 127 miliona eura, koje danas plaćaju svi građani Crne Gore. Dakle, naše posljednje oglašavanje vezano za KAP odnosilo se na činjenicu da je u završnom činu uništavanja Kombinata podgorički parlament 30. aprila voljom vladajuće koalicije DPS-a, Narodne stranke i odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada usvojio dvije odluke koje su po našem shvatanju suprotne javnim interesima.

MONITOR: O kakvim se odlukama radi?
RAKČEVIĆ: Ovim odlukama, da pojasnim, naknadno se, poslije javno raspisanog tendera i podnijetih ponuda i donijete odluke o izboru kupca – poklanja vlasništvo izabranom nad 417.804 metra kvadratna zemljišta, odnosno minimalno 26 miliona eura po tržišnim cijenama. Drugom odlukom kupac se oslobađa obaveze da plaća pri novim prodajama i investicijama nekoliko desetina miliona eura naknade za komunalno opremanje tog zemljišta u biznis zoni KAP-a. Poznata je politika davanja fabrika za dolar, ali kada se ima na umu javni interes i pod uslovom da se nastavi proizvodnja, zadrže zaposleni, pojača izvoz… Preporučljivo je, posebno nekome od uspješnih domaćih investitora, dati fabriku da se koristi njome na svoju i na korist društva i zaposlenih i na nekoliko desetina godina ako su ovo efekti. Međutim, ovdje treba potcrtati još jedanput – radi se o prodaji imovine kroz stečaj, pri čemu kupac nema nikakvih obaveza niti su tražene garancije za obnavljanje proizvodnje, zapošljavanje radnika…

MONITOR: Šta je sve prodato za 28 miliona eura?
RAKČEVIĆ: Prodato je preko 2.800.000 metara kvadratnih zemljišta sa desetinama hiljada kvadrata objekata i svim postrojenjima na Ćemovskom polju, u Luci Bar 2.104 m2 objekata sa postrojenjima, 748 m2 poslovnih prostora na Zabjelu, 638 m2 poslovnog prostora na Drpe Mandića i 4.760 m2 građevinskog zemljišta u centru Podgorice kod Gintaša.

MONITOR: Može li se tu govoriti o javnom interesu?
RAKČEVIĆ: Ako je interes prodavca, u ovom slučaju Ministarstva finansija i ovakve Vlade, javnost postupka, obnavljanje proizvodnje, što širi krug učesnika iz zemlje i inostranstva, a i što povoljnija ponuda – postavlja se pitanje: ako je javni interes u pitanju – zašto se bitni uslovi prodaje preko noći mijenjaju, a onda nakon mjesec dana drugim oglasom dozvoljava postavljanje uslova koji nisu predviđeni u oglasu. Zašto, shodno načelima javnosti i slobodne konkurencije, i ostali potencijalni kupci imovine nisu bili upoznati sa ovim namjerama, dakle koji je tu javni, a koji privatni interes?

MONITOR: Često se čuje da ukupno stanje u Crnoj Gori umnogome podsjeća na devedesete?
RAKČEVIĆ: Čovječe, četvrt vijeka je antidržavnog i anticrnogorskog djelovanja! Baš nam se ne da da budemo patriote po posljednjoj DPS modi. Model vladanja DPS-a je isti kada su bili u velikosrpskom transu i pravoslavno-fundamentalističkoj fazi, deportovali su BiH izbjeglice u smrt. Danas deportuju policajce na sjeveru, koji ne pristaju da prećute kriminalni tranzit cigareta i narkotika. Krajnje je opasna dezintegracija Crne Gore, njeno cijepanje na nacionalne i religijske torove. DPS ne pravi građansku Crnu Goru – Crnu Goru jednaku za sve građane. DPS po svom kalupu pravi Crnu Goru podobnih i poslušnih. Sa par stanova, javnih ili tajnih donacija, namještenja kupuju se čak i vrhovni predstavnici nacionalnih političkih partija, religijskih zajednica ili cehovskih udruženja. Nije važna lojalnost Crnoj Gori i njenom građanskom konceptu, njenom razvoju, važna je lojalnost DPS-u i šefu. Po dubini društvene piramide građanin je sve manje siguran. On je predmet predatorskih namjera i ponašanja partitokratije. Ne doživljava Crnu Goru kao sigurnu kuću u kojoj je ravnopravan. Odnos države i građanina se ne bazira na slobodnom izboru, poštenom i partnerskom odnosu nego na hostilizaciji oponenata, zastrašivanju i ponižavajućoj zloupotrebi sirotinje socijalnom pomoći i kupovinom sigurnih glasova.

Nije važno u današnjoj Crnoj Gori jačati državne institucije i njihovu autonomiju, važno je jačati partijsku infrastrukturu i čuvati svoje partijsko stado. To je zločin prema Crnoj Gori, njenoj modernizaciji, razvoju, prema transformaciji društva.

Svih ovih godina DPS vlada po oprobanom receptu ravnoteže moći i isforsirane podjele na patriote i izdajnike. U suštini, tokom četvrt vijeka DPS vlasti patrioti su se borili za Miloševićevu veliku Srbiju, pa za SRJ, pa za modernu federaciju, pa su neoliberalni varvari u ovoj posljednjoj aktuelnoj fazi kriminalno i koruptivno dokusurili realnu ekonomiju u Crnoj Gori.

Nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – kako će izgledati izborni rezultat?
RAKČEVIĆ: U Podgorici je politička utakmica neizvjesna. Vjerujem da koalicija DPS-a, uprkos svim mehanizmima i zloupotrebama državnih resursa, ne može osvojiti preko 26-27 odborničkih mandata od 59, što znači da im nedostaju tri ili eventualno četiri odbornička mandata za formiranje vlasti. Uvjeren sam da jaki Demokratski front plus Socijalistička narodna partija zbirno imaju identičnu podršku koliko i koalicija Demokratske partije socijalista. Dakle, mislim da će koalicija SDP-a i Pozitivne biti jezičak na vagi sa šest-sedam odborničkih mandata.

Ukoliko ove procjene budu tačne, nadam se da se neće ponoviti nikšićki scenario. Po rezultatima anketa, prethodnih izbora i predsjedničkih izbora – opoziciona svijest u Podgorici je snažnija i bila bi prevara građana Podgorice ukoliko bi se na kraju formirala vlast od manjine, bez obzira na to što će DPS sa koalicionim partnerima i svim mogućim mehanizmima i polugama vlasti doći do 42-43 odsto podrške.

Od bombe do deratizacije

MONITOR: Dok se vlast zaklinje u evroatlantske integracije, i dalje imamo nasilje nad medijima.
RAKČEVIĆ: Kao jedan od osnivača Monitora, poslije četvrt vijeka „izražavam žaljenje” što ste dovijeka na pogrešnoj izdajničkoj strani DPS istorije. Bili ste izdajnici devedesetih kada ste pisali protiv fašizacije društva, rata, etničkih čišćenja, Dubrovnika, deportacija izbjeglica, Srebrenice pa kada ste pisali o švercu cigareta o strateškim partnerstvima sa Jezdom, Dafinom, sa Deripaskom, sa Subotićem, Keljmendijem, Šarićem i Kalićem, kada ste pisali o uništavanju privrede, Željezari, o aferama u Telekomu i KAP-u, i danas ste, brate, izdajnici kada insistirate na organizovanom kriminalu i korupciji… Ako ćemo pošteno, kao izdajnici i tadašnji plaćenici CIE, Vatikana i Teherana, a danas kao medijska mafija – imali ste adekvatan tretman od bombe na redakciju devedesetih do aktuelne deratizacije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo