Povežite se sa nama

INTERVJU

MOMČILO PANTELIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR: Pronaći sebe

Objavljeno prije

na

Eho svjetskih kriza povremeno zakomplikuje i politike balkanskih država. Ova najnovija u Ukrajini, zakomplikovala je i unutrašnje odnose u državama prinuđenim da se izjašnjavaju o velikim globalnim poslovima. Kako se u tome snalazimo i koliko ćemo od toga dobiti ili izgubiti, razgovarali smo sa Momčilom Pantelićem, spoljnopolitičkim analitičarem, nekadašnjim glavnim urednikom beogradske Politike i njenim dopisnikom iz SAD, Kine i Argentine. Pantelić je danas kolumnista Novog magazina, član Foruma za međunarodne odnose EPUS i Saveta za štampu.

MONITOR: Kako tumačite tzv. izbalansirani stav Vlade Srbije prema krizi u Ukrajini?
PANTELIĆ: Živimo u svetu koji je izgubio ravnotežu, pa su pokušaji malih zemalja, kakve su balkanske, da u opštem debalansu izbalansiraju sebe, zahtevaju još veći oprez od onog kojim obrazlažu balansiranje. Sukob Zapada i Moskve oko sudbine Ukrajine doveo je Srbiju u krajnje delikatnu poziciju: da se opredeli između puta ka Evropskoj uniji, za šta su prvi put sve stranke koje čine njen parlament, i Rusije koja joj je glavni oslonac u naporima da otcepljenje Kosova ne dobije punu međunarodnu verifikaciju. Beograd mora, kao retko ko, da se dovija: da nastavi da insistira na neprikosnovenosti principa teritorijalnog integriteta, a da ne zameri Rusiji što je upravo prekršila to temeljno načelo međunarodnog prava. U vidu ima, očigledno, okolnost da je većina zemalja Zapada prethodno prekršila taj princip, kad je priznala nezavisnost Kosova.

Stoga, rekao bih, nastavlja s politikom ,,konstruktivne dvosmislenosti”, kako je nedavno visoki srpski funkcioner nazvao pristup Kosovu. Nećemo mu nikad priznati državnost ali ga nećemo ni ometati u praktikovanju takvog svojstva, rekao je. U slučaju Ukrajine, ta formula glasi: sledićemo spoljnu politiku EU, na šta smo se obavezali, ali se nećemo priključiti njenim sankcijama Rusiji, jer nam one, zaista, nisu u interesu.

Zasad Srbija uspešno, kako se sugeriše, odžava balans između Zapada i Rusije. Ali, to je pokušala i Ukrajina pa unutrašnjom dezintegracijom plaća razapinjanje između dve suprotstavljene spoljne integracije.

Na kraju puta kojim se uputila, Srbija će morati da se opredeli jasnije od konstruktivne dvosmislenosti. Kako sada stvari stoje, prevagnuće integrisanje sa Zapadom, uz prihvatanje kriterijuma koji važe za sve članice Unije i pretendente za učlanjenje u nju.

MONITOR: Da li je stvarno racionalnost o kojoj govori Dačić rezultirala i sklanjanjem Zorane Mihajlović sa mjesta ministarke energetike? Prije nekoliko mjeseci iz Rusije je bilo više signala da je tadašnja ministarka energetike „nepodobna” za razgovore u vezi sa Južnim tokom?
PANTELIĆ: Nema opipljivih dokaza za vrlo rasprostanjene spekulacije o sastavljanju Vlade pod stranim pritiscima. Izvesno je, međutim, da svaka vlast nastoji da vodeći tim sastavi tako da ,,ne bode oči” nijednom od bitnih spoljnih partnera. Pomenuta rotacija, kao i pravljenje vladajuće koalicije – iako je izbori nisu iziskivali – mogli bi da se dožive kao izraz potrebe da vlast smanji dejstva i unutrašnje i spoljne opozicije.

MONITOR: Koliko je situacija u Ukrajini slična onoj u Gruziji gdje je došlo i do vojne intervencije Rusije i gdje se Zapad, podrškom ponašanju tadašnjeg prozapadnog predsjednika Gruzije Mihaila Sakašvilija, prilično kompromitovao?
PANTELIĆ: Sličnost vidim, pre svega, u zabludama lokalnih lidera da mogu da se upuste u nadmetanje s velikim silama, koje s njima imaju razrađene, a međusobno suprotstavljene, planove. Obema zemljama je bila ponuđena integracija sa Zapadom, da bi posle gruzijskog pokušaja da silom dovede u red pobunjene pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju, a nedavno i ukrajinskog lelujanja, propraćenog masovnim proevropskim i proruskim lomovima- i jedna i druga delovale kao čardaci ni na nebu ni na zemlji. Kad god jedna zemlja ne zna pouzdano šta će sa sobom, nađu se spoljni faktori koji znaju šta će s njom, čak toliko da ona više ne može ni sama sebe da prepozna.

Zanimljivo je, takođe, da je do ruske intervencije u Gruziji došlo ubrzo posle jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, a da se sada iz Moskve čula opaska ,,kad je moglo Kosovo /da se otcepi/ što ne bi mogao Krim”…

MONITOR: Kako ocjenjujete konzistentnost ponašanja Njemačke koja najviše pregovara oko ukrajinske krize?
PANTELIĆ: Nemačka je, i pre ukrajinske krize, najavila da će se više nego dosad politički angažovati na globalnom planu. Sada nastoji da opravda pripisanu joj ulogu vodeće evropske sile i da doprinese ublažavanju napetosti s Rusijom, kako ne bi, bar ne bitno, ugrozila ni vanredno važne ekonomske odnose s njom ni autoritet EU. Njena iskušenja u tom pogledu, neće biti manja, mada su neuporedivo različita, od onih koje ima Srbija u postavljanju prema uzrocima i posledicama ukrajinske krize.

MONITOR: Putin bi trebalo da krajem ovog mjeseca posjeti Kinu. On izgleda namjerava da ponudi nove trgovinske aranžmane Kini u vezi sa povećanjem izvoza energenata ne bi li tako kompenzirao gubitke od Zapada. No, ima i mišljenja da Kina ne namjerava da preko mjere ljuti Amerikance i Evropljane?
PANTELIĆ: Mislim da će Kina sopstveni ekonomski interes pretpostaviti zavrzlamama, proisteklim iz ukrajinske krize. Ona je prosperirala i u hladnom ratu, držeći se izreke ,,bolje je trgovati nego ratovati”. Njoj odgovara što Rusija strateški osporava dominaciju SAD, ali joj nikako ne bi odgovaralo da povezivanjem s Rusijom pokvari odnose za Zapadom, pogotovu ne sa Amerikom, s kojom je postala, takoreći, ekonomski sijamski blizanac.

Dodao bih, na kraju, da je svet ušao u tranziciju, još žešću nego što je mi osećamo na svojim leđima. Niti je Amerika više svemoćna kao što je bila, niti se zna kako će izgledati novi globalni poredak, s rastom sila kao što su Kina, Rusija, Indija, Brazil.

Odrediti realno mesto za sebe u svetu i sveta u sebi, u takvim okolnostima, danas je, za zemlje kao što su naše, veći izazov nego ikad u modernoj istoriji. Sve više će se tražiti svrstavanje, čak i kad se ne zna na šta će ono izaći. Izbori među ponuđenim spoljnim rešenjima biće znatno sudbonosniji od glasanja za neku od naših partija.

Gubitnici Evropa i Rusija

MONITOR: Na redu je treći paket sankcija SAD i EU prema Rusiji zbog kako se kaže, nepoštovanja dogovora iz Ženeve od 17. aprila. Da li je i Putin spreman da ide dalje?
PANTELIĆ: Ukrajinska kriza će potrajati. Možda čak preraste u dugotrajnu nestabilnost, poput Bliskog istoka. Najizvesnije je da Ukrajina više neće biti ono što je bila. Pripajanje Krima Rusiji deluje kao svršeni čin, ali se sada vodi strateška borba oko sudbine cele Ukrajine. Počeo je rat sankcijama između Zapada i Moskve. Ako se zaoštri, a izgleda da hoće, najveći gubitnici mogli bi da budu Evropa i Rusija, a najveći dobitnici- SAD i Kina. Vašington jer će se ojačati poljuljani smisao NATO, a time i uloga supersile. Peking, jer će obe strane, koje se međusobno blokiraju, pojačati saradnju s njom, kao finansijskim eldoradom.

Ne verujem, ipak, da će Putin ići na obustave gasa koje bi pogodile Evropu. Takav potez bi bio na obostranu štetu, jer Rusija, računa da isporučenim energentima dobije za uzvrat evropsku tehnologiju, neophodnu joj za projektovanu modernizaciju.

Šreder se, u skladu sa svojom biznismenskom aspiracijom, ističe u naporima da se EU i Rusija ne ograde jedna od druge. Na poslovnom planu došlo je i do neočekivanog kadrovskog osveženja- sin potpredsednika SAD Džozefa Bajdena postavljen je u upravni odbor najveće ukrajinske gasne kompanije…

Rusi i Crnogorci

MONITOR: Kako tumačite izjavu Sergeja Grizunova koji prvo kaže da Crna Gora nije spoljnopolitički prioritet Rusije,a onda superlativima obasipa premijera Đukanovića? Prenosi li se tako neka poruka ili je Grizunov tek ruski „nezavisni analitičar”?
PANTELIĆ: Pridruživanje Crne Gore sankcijama Zapada potiv Rusije, svakako će uticati na odnose između te dve države. U kojoj meri, zavisiće od objašnjenja do kojih se dođe u tajnoj diplomatiji. Izvesno je, međutim, da Balkan nije spoljnopolitički prioritet ni Rusije ni bilo koje druge velike sile. One su priorotet jedna drugoj. Balkan, čini mi se, ne predstavlja prioritet ni samom sebi, osim kad se to od njega traži kao kriterijum za šire, evropske pa i evroatlantske, integracije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo