Povežite se sa nama

INTERVJU

MOMČILO PANTELIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI ANALITIČAR: Pronaći sebe

Objavljeno prije

na

Eho svjetskih kriza povremeno zakomplikuje i politike balkanskih država. Ova najnovija u Ukrajini, zakomplikovala je i unutrašnje odnose u državama prinuđenim da se izjašnjavaju o velikim globalnim poslovima. Kako se u tome snalazimo i koliko ćemo od toga dobiti ili izgubiti, razgovarali smo sa Momčilom Pantelićem, spoljnopolitičkim analitičarem, nekadašnjim glavnim urednikom beogradske Politike i njenim dopisnikom iz SAD, Kine i Argentine. Pantelić je danas kolumnista Novog magazina, član Foruma za međunarodne odnose EPUS i Saveta za štampu.

MONITOR: Kako tumačite tzv. izbalansirani stav Vlade Srbije prema krizi u Ukrajini?
PANTELIĆ: Živimo u svetu koji je izgubio ravnotežu, pa su pokušaji malih zemalja, kakve su balkanske, da u opštem debalansu izbalansiraju sebe, zahtevaju još veći oprez od onog kojim obrazlažu balansiranje. Sukob Zapada i Moskve oko sudbine Ukrajine doveo je Srbiju u krajnje delikatnu poziciju: da se opredeli između puta ka Evropskoj uniji, za šta su prvi put sve stranke koje čine njen parlament, i Rusije koja joj je glavni oslonac u naporima da otcepljenje Kosova ne dobije punu međunarodnu verifikaciju. Beograd mora, kao retko ko, da se dovija: da nastavi da insistira na neprikosnovenosti principa teritorijalnog integriteta, a da ne zameri Rusiji što je upravo prekršila to temeljno načelo međunarodnog prava. U vidu ima, očigledno, okolnost da je većina zemalja Zapada prethodno prekršila taj princip, kad je priznala nezavisnost Kosova.

Stoga, rekao bih, nastavlja s politikom ,,konstruktivne dvosmislenosti”, kako je nedavno visoki srpski funkcioner nazvao pristup Kosovu. Nećemo mu nikad priznati državnost ali ga nećemo ni ometati u praktikovanju takvog svojstva, rekao je. U slučaju Ukrajine, ta formula glasi: sledićemo spoljnu politiku EU, na šta smo se obavezali, ali se nećemo priključiti njenim sankcijama Rusiji, jer nam one, zaista, nisu u interesu.

Zasad Srbija uspešno, kako se sugeriše, odžava balans između Zapada i Rusije. Ali, to je pokušala i Ukrajina pa unutrašnjom dezintegracijom plaća razapinjanje između dve suprotstavljene spoljne integracije.

Na kraju puta kojim se uputila, Srbija će morati da se opredeli jasnije od konstruktivne dvosmislenosti. Kako sada stvari stoje, prevagnuće integrisanje sa Zapadom, uz prihvatanje kriterijuma koji važe za sve članice Unije i pretendente za učlanjenje u nju.

MONITOR: Da li je stvarno racionalnost o kojoj govori Dačić rezultirala i sklanjanjem Zorane Mihajlović sa mjesta ministarke energetike? Prije nekoliko mjeseci iz Rusije je bilo više signala da je tadašnja ministarka energetike „nepodobna” za razgovore u vezi sa Južnim tokom?
PANTELIĆ: Nema opipljivih dokaza za vrlo rasprostanjene spekulacije o sastavljanju Vlade pod stranim pritiscima. Izvesno je, međutim, da svaka vlast nastoji da vodeći tim sastavi tako da ,,ne bode oči” nijednom od bitnih spoljnih partnera. Pomenuta rotacija, kao i pravljenje vladajuće koalicije – iako je izbori nisu iziskivali – mogli bi da se dožive kao izraz potrebe da vlast smanji dejstva i unutrašnje i spoljne opozicije.

MONITOR: Koliko je situacija u Ukrajini slična onoj u Gruziji gdje je došlo i do vojne intervencije Rusije i gdje se Zapad, podrškom ponašanju tadašnjeg prozapadnog predsjednika Gruzije Mihaila Sakašvilija, prilično kompromitovao?
PANTELIĆ: Sličnost vidim, pre svega, u zabludama lokalnih lidera da mogu da se upuste u nadmetanje s velikim silama, koje s njima imaju razrađene, a međusobno suprotstavljene, planove. Obema zemljama je bila ponuđena integracija sa Zapadom, da bi posle gruzijskog pokušaja da silom dovede u red pobunjene pokrajine Abhaziju i Južnu Osetiju, a nedavno i ukrajinskog lelujanja, propraćenog masovnim proevropskim i proruskim lomovima- i jedna i druga delovale kao čardaci ni na nebu ni na zemlji. Kad god jedna zemlja ne zna pouzdano šta će sa sobom, nađu se spoljni faktori koji znaju šta će s njom, čak toliko da ona više ne može ni sama sebe da prepozna.

Zanimljivo je, takođe, da je do ruske intervencije u Gruziji došlo ubrzo posle jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, a da se sada iz Moskve čula opaska ,,kad je moglo Kosovo /da se otcepi/ što ne bi mogao Krim”…

MONITOR: Kako ocjenjujete konzistentnost ponašanja Njemačke koja najviše pregovara oko ukrajinske krize?
PANTELIĆ: Nemačka je, i pre ukrajinske krize, najavila da će se više nego dosad politički angažovati na globalnom planu. Sada nastoji da opravda pripisanu joj ulogu vodeće evropske sile i da doprinese ublažavanju napetosti s Rusijom, kako ne bi, bar ne bitno, ugrozila ni vanredno važne ekonomske odnose s njom ni autoritet EU. Njena iskušenja u tom pogledu, neće biti manja, mada su neuporedivo različita, od onih koje ima Srbija u postavljanju prema uzrocima i posledicama ukrajinske krize.

MONITOR: Putin bi trebalo da krajem ovog mjeseca posjeti Kinu. On izgleda namjerava da ponudi nove trgovinske aranžmane Kini u vezi sa povećanjem izvoza energenata ne bi li tako kompenzirao gubitke od Zapada. No, ima i mišljenja da Kina ne namjerava da preko mjere ljuti Amerikance i Evropljane?
PANTELIĆ: Mislim da će Kina sopstveni ekonomski interes pretpostaviti zavrzlamama, proisteklim iz ukrajinske krize. Ona je prosperirala i u hladnom ratu, držeći se izreke ,,bolje je trgovati nego ratovati”. Njoj odgovara što Rusija strateški osporava dominaciju SAD, ali joj nikako ne bi odgovaralo da povezivanjem s Rusijom pokvari odnose za Zapadom, pogotovu ne sa Amerikom, s kojom je postala, takoreći, ekonomski sijamski blizanac.

Dodao bih, na kraju, da je svet ušao u tranziciju, još žešću nego što je mi osećamo na svojim leđima. Niti je Amerika više svemoćna kao što je bila, niti se zna kako će izgledati novi globalni poredak, s rastom sila kao što su Kina, Rusija, Indija, Brazil.

Odrediti realno mesto za sebe u svetu i sveta u sebi, u takvim okolnostima, danas je, za zemlje kao što su naše, veći izazov nego ikad u modernoj istoriji. Sve više će se tražiti svrstavanje, čak i kad se ne zna na šta će ono izaći. Izbori među ponuđenim spoljnim rešenjima biće znatno sudbonosniji od glasanja za neku od naših partija.

Gubitnici Evropa i Rusija

MONITOR: Na redu je treći paket sankcija SAD i EU prema Rusiji zbog kako se kaže, nepoštovanja dogovora iz Ženeve od 17. aprila. Da li je i Putin spreman da ide dalje?
PANTELIĆ: Ukrajinska kriza će potrajati. Možda čak preraste u dugotrajnu nestabilnost, poput Bliskog istoka. Najizvesnije je da Ukrajina više neće biti ono što je bila. Pripajanje Krima Rusiji deluje kao svršeni čin, ali se sada vodi strateška borba oko sudbine cele Ukrajine. Počeo je rat sankcijama između Zapada i Moskve. Ako se zaoštri, a izgleda da hoće, najveći gubitnici mogli bi da budu Evropa i Rusija, a najveći dobitnici- SAD i Kina. Vašington jer će se ojačati poljuljani smisao NATO, a time i uloga supersile. Peking, jer će obe strane, koje se međusobno blokiraju, pojačati saradnju s njom, kao finansijskim eldoradom.

Ne verujem, ipak, da će Putin ići na obustave gasa koje bi pogodile Evropu. Takav potez bi bio na obostranu štetu, jer Rusija, računa da isporučenim energentima dobije za uzvrat evropsku tehnologiju, neophodnu joj za projektovanu modernizaciju.

Šreder se, u skladu sa svojom biznismenskom aspiracijom, ističe u naporima da se EU i Rusija ne ograde jedna od druge. Na poslovnom planu došlo je i do neočekivanog kadrovskog osveženja- sin potpredsednika SAD Džozefa Bajdena postavljen je u upravni odbor najveće ukrajinske gasne kompanije…

Rusi i Crnogorci

MONITOR: Kako tumačite izjavu Sergeja Grizunova koji prvo kaže da Crna Gora nije spoljnopolitički prioritet Rusije,a onda superlativima obasipa premijera Đukanovića? Prenosi li se tako neka poruka ili je Grizunov tek ruski „nezavisni analitičar”?
PANTELIĆ: Pridruživanje Crne Gore sankcijama Zapada potiv Rusije, svakako će uticati na odnose između te dve države. U kojoj meri, zavisiće od objašnjenja do kojih se dođe u tajnoj diplomatiji. Izvesno je, međutim, da Balkan nije spoljnopolitički prioritet ni Rusije ni bilo koje druge velike sile. One su priorotet jedna drugoj. Balkan, čini mi se, ne predstavlja prioritet ni samom sebi, osim kad se to od njega traži kao kriterijum za šire, evropske pa i evroatlantske, integracije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo