Povežite se sa nama

FOKUS

CRNOGORSKA FUDBALSKA MAFIJA: Od Zete do Tokija

Objavljeno prije

na

Snaga države. Petorici uhapšenih prošle nedjelje, a riječ je o bivšim i sadašnjim fudbalerima Berana, određen je pritvor od 30 dana. Privedeni se sumnjiče da su počinili krivično djelo kriminalno udruživanje i dogovaranje ishoda takmičenja.

Policija tvrdi da je, u višemjesečnoj akciji Tip prikupljeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Osumnjičeni negiraju učešće u nečasnim fudbalskim radnjama.

Milovan Pavićević, prvi čovjek Sektora kriminalističke policije objašnjava da su uhapšeni namještanjem utakmica ,,sebi ili drugima” nezakonito pribavili 75 hiljada eura. Petorica osumnjičenih su, navodno, ,,za imovinsku korist” dogovorili ishod pet mečeve i tako stekli 40 hiljada. Dodatno su, precizirao je Pavićević, kladeći se na namještene utakmice – lično ili u saradnji sa drugim licima – ,,na štetu priređivača igara na sreću” osumnjičeni prihodovali još 35 hiljada eura. Potom su se posvađali oko podjele novca. Tako barem pišu mediji, pozivajući se na informacije dobijene iz prve ruke – od onih koji su prisluškivali telefonske razgovore privedenih fudbalera.

Nema podataka o osobama koje su od uhapšene petorke naručili i platili lažiranje mečeva!? Nijesu privedeni ni njihovi pomagači, odnosno, oni koji su u ime osumnjičenih fudbalera uplaćivali tikete i podizali dobitke!? Policija nije saopštila ni osnovne detalje o navodno namještenim utakmicama.

Sportski novinari vjeruju da je riječ i o mečevima Berane – Sutjeska, Berane – Mogren i Mogren – Berane. Prva dva su igrana u avgustu, a treći lani u novembru. Iz nezvaničnih izvora stižu obavještenja da je policija operaciju Tip započela nakon što su iz uprave FK Berane prijavili sumnje da je neko od njihovih igrača učestvovao u namještanju utakmice sa Sutjeskom. Uoči tog meča, danas se prisjećaju mnogi, Crnom Gorom kružile su SMS poruke sa tačnim rezultatom predstojeće utakmice – 0:4 za gostujuću ekipu (poluvrijeme 0:2 za Nikšićane).

Ta informacija dovodi do prvog od mogućih zaključaka: najveći grijeh uhapšenih Milenka Nerića (policija ga je u saopštenju označila kao vođu ovog kriminalnog udruženja), Milovana Nikolića, Mihaila Radulovića, Novaka Rajkovića i Stefana Lukovca je taj što su djelovali samoinicijativno – bez saglasnosti klubskih uprava i ljudi koji vedre i oblače crnogorskim fudbalom.

Da je drugačije, neko bi se od nadležnih već javio da progovori o brojnim indicijama da se lopta na crnogorskim terenima sve češće kotrlja vođena daljinskim upravljačem međunarodne sportske mafije. One koja, prema podacima Međunarodnog olimpijskog komiteta, namještanjem rezultata fudbalskih, košarkaških, bejzbol, kriket, rukometnih, boks i teniskih mečeva vodi glavnu riječ na globalnom tržištu sportskog klađenja čija je godišnja vrijednost između 200 i 600 milijardi dolara.

Povoda za oglašavanje nije manjkalo.

Početkom godine kontroverzni menadžer Velibor Džarovski osvrnuo se na namještanje utakmica na zimskim pripremama u Antaliji, objašnjavajući da je to način na koji balkanski klubovi finansiraju svoj put, smještaj i pripreme (vidi boks Sa terena u šoping).

Mjesec dana ranije, mediji su prenijeli informaciju da je Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura.

Čelik je, prema nezvaničnim informacijama, duže vrijeme pod istragom zbog sumnjivih rezultata u evropskim takmičenjima, dok se uz Zetu veže nekoliko spornih rezultata u domaćem prvenstvu. Navodno su zbog tih neočekivanih rezultata kladionice u Aziji pretrpjele velike gubitke.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice pamte da je Čelik u poslednje tri godine odigrao šest, krajnje sumnjivih, mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači pod komandom Ranka Radulovića (zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, sumnjičen za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH, uslovno kažnjen zbog uzurpacije i devastacije obale u Lipcima…) u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Prošlog ljeta Čelik dva meča protiv slovenačkog Kopra gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela, uz priloženi video sa golovima. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Makar da su podsjetili kako je predsjednik Saveza, proslavljeni fudbaler Budućnosti, Crvene zvezde i Milana, Dejan Savićević sredinom 2009. upozoravao: ,,Održao sam pred kraj šampionata sastanak sa svim funkcionerima timova. Javno sam im poručio da, čim prvi put budem imao priliku da nekog prijavim sa dokazima zbog namještanja rezultata, da ću to učiniti i poslati ga u zatvor”. Prethodno je Savićević, negdje uoči referenduma ‘06. kazao kako je ,,prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”. I dodao: ,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice. Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.

Tišinom je ispraćena u jesen 2012, informacija da se u Crnoj Gori ,,igraju” nepostojeći mečevi kako bi se poharale kladionice iz Azije. Prijateljske utakmice Grbalj – Lovćen i Petrovac- Travnik niko nije video, ali je neko dobro zaradio na njima.

Da vratimo loptu unazad. Sredinom ‘90-ih prošlog vijeka, neposredno po okončanju ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH u ovdašnji fudbal (tadašnja liga SRJ) ulazi niz, najblaže rečeno, kontroverznih sportskih radnika, biznismena, ratnika i ljudi bez jasnog i zvaničnog zanimanja. Ligom gospodari Obilić pod komandom Željka Ražnatovića Arkana. Pokojni komandant paravojne jedinice pod kontrolom srpskog DB-a bio je i pljačkaš banki, saradnik obavještajnih službi, poslanik, vođa navijača Crvene zvezde. Uz ostalo, i poslednji selektor fudbalske reprezentacije SFRJ Ivica Osim prisjetio se nedavno kako mu je svojevremeno prijetio Arkan, nezadovoljan što njegov fudbalski ljubimac – Dejan Savićević – ne igra u reprezentaciji onoliko koliko bi on htio.

Dok Ražnatović preuzima Obilić, Voždovac Jusa Bulić (obojica su ubijena), a OFK Beograd pada u ruke Zvezdana Terzića, Vojvodinu sponzoriše i kontroliše Ratko Buturović, Sutjesku preuzima Brano Mićunović (nakon Miodraga Dake Davidovića), Zetu Radojica Božović (pukovnik crvenih beretki sa kodnim imenom Kobac). Prvi čovjek budvanskog fudbala već je uticajni funkcioner DPS-a Boro Lazović. Nešto kasnije, u Podgorici im se pridružio, kao predsjednik Skupštine FK Budućnost, i Miomir Mugoša. Mugoša je i danas, makar zvanično, prvi čovjek Budućnosti. Njegov sin Marko Mugoša gazduje drugim prvoligašem iz glavnog grada – ekipom Mladosti.

Novinari su izračunali da je pet vlasnika prvoligaša iz fudbaskog takmičenja tzv. SRJ – ubijeno. Ubijen je i nekadašnji predsjednik FS Branko Bulatović. Nedugo pošto je, nakon utakmice Sutjeska-Vojvodina (mart 2004. rezultat 2:1) izjavio: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”.

Radojica Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadno je, nakon galame koju je podigla njegova izjava, pojasnio: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

Namještene utakmice, prema sopstvenom priznanju igrao je, ili makar gledao, i Dejan Savićević: ,,Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

Prva crnogorska fudbalska ekipa na koju je pala sumnja da namjerno gubi međunarodne utakmice – za račun fudbalske mafije – bio je budvanski Mogren.

Njemački Špigl pisao je da njihovi istražitelji vjeruju da su dvije utakmice u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona u ljeto 2009. godine, između FN Kopenhagen i FK Mogren Budva, bile namještene. U oba susreta, Danci su pobijedili 6-0. ,,U fudbalu sam od svoje 15. godine i uvijek sam bio funkcioner. Nikad me niko nije optužio za namještanje utakmica”, ljutio se predsjednik Mograna i lokalnog DPS-a Boro Lazović. Srpski mediji su, skoro istovremeno, njegovog sugrađanina Brana Mićunovića označili kao vođu srpske fudbalske mafije. On je uzvratio: ,,Neka im služi na čast što me stavljaju u taj kontekst. Sramota.”

Sad, najmanje fudbalskih kontroverzi, od svih kontroverznih biznismena koji su gazdovali ovdašnjim ekipama, proizvela su braća Duško i Darko Šarić i njihov Rudar iz Pljevalja. Oni su, zahvaljujući svojim prekookeanskim aktivnostima, imali dovoljno novca pa im je fudbal bio samo hobi, u kome su očekivali uspijeh i javno priznanje lokalne zajednice za postignute rezultate.

A onda mangupi misle da mogu namještati za svoj račun. Kvareći ozbiljan posao zbog tričavih 75 hiljada. Oglasio se, zato, i FSCG: ,,Podržavamo sve radnje državnih organa kojima se onemogućava i predupređuje bilo čiji pokušaj dogovaranja lažiranja ishoda utakmice, čime se može ugroziti ili se ugrožava integritet utakmica i takmičenja i dovodi do zloupotrebe fudbalske igre”, stoji na sajtu Saveza. Da se zna.

Tri decenije sportskog nemorala

Varaju se svi koji vjeruju kako su praksu beskrupuloznog namještanja rezultata na ovdašnjim sportskim događajima, sredinom devedesetih, uveli balkanski kriminalci sa legitimacijama lokalnih podružnica obavještajno-bezbjednosnih službi. Ili političari, željni da izbornu praksu kupovine sigurnog glasa prenesu na sportske terene. Priča je počela makar desetak godina ranije. U ljeto 1986. SFRJ je sa nestrpljenjem iščekivala rasplet rijetko uzbudljivog fudbalskog prvenstva. Uoči poslednjeg kola prvo mjesto dijelili su Partizan i Zvezda, s tim što su crno-bijeli imali bolju gol razliku (za jedan pogodak). Svoje mjesto u Evropi tražili su još splitski Hajduk, Rijeka i zagrebački Dinamo. Rijeci je trebao remi, Hajduku pobjeda a Dinamu, uz kiks makar jednog od rivala, i što ubjedljivija pobjeda protiv već viđenog drugoligaša – novosadske Vojvodine. Na dnu jednaka gužva. Pored otpisane Voše, spas od ispadanja u drugu ligu tražio je Čelik iz Zenice (u posljednjem kolu čekao Rijeku), podgorička Budućnost (u republičkom derbiju sa Sutjeskom trebao im je bod) Dinamo iz Vinkovaca, Sarajevo i OFK Beograd. U najgoroj poziciji bili su Beograđani sa Karaburme. Njima je uz pobjedu u Mostaru (Velež je bio tradicionalno neugodan domaćin) za opstanak u eliti trebao i poraz Čelika ili Budućnosti. Evo šta se dogodilo:

Sarajevo – Zvezda 0:4
Partizan – Željezničar 4:0
Čelik – Rijeka 1:1
Hajduk – Dinamo Vinkovci 5:3
Vojvodina – Dinamo ZG 1:7
Sutjeska – Budućnost 5:5
Velež – OFK Beograd 2:3

Četiri puta se Zvezda gol razlikom izjednačila sa komšijama i četiri puta je Partizan (utakmica počela sa nekoliko minuta kašnjenja) novim golom, vraćao prednost i titulu. Zagrepčani su u Novom sadu dali sedam golova ali je i to bilo nedovoljno. U Zenici je remi Čelika i Rijeke domaćinu garantovao opstanak a gostu kup UEFA. Hajduk je na Poljudu obezbijedio pobjedu iako im je prvi strijelac gostujuće ekipe Davor Čop dao tri gola – baš onoliko koliko mu je trebalo da obezbijedi zvanje najboljeg strijelca u sezoni 1985/86. U Nikšiću su, kada su postali svjesni da Čop ima svoj dan, odustali od pokušaja da kao najboljeg golgetera SFRJ promovišu prvog strijelca Sutjeske Miloša Bursaća. Rezultat 5:5 garantovao je opstanak Podgoričanima… Dvije utakmice (Priština – Vardar 0:0 i Osijek – Sloboda 2:1) nijesu imale značaja na konačan ishod tabele, pa su i rezultati bili ,,normalni”. Sve je pokvario predsjednik Fudbalskog saveza SFRJ Slavko Šajber, odlukom da zbog očiglednog namještanja rezultata poništi poslednje kolo i kazni najočiglednije aktere te prljave igre. Koju godinu kasnije, nadležni sudovi su ,,zbog nedostatka dokaza” poništili odluku o poništenju neregularnih rezultata i oduzimanju bodova. To nikome nije bilo važno.

 

Sa terena u šoping

,,Igrači jednog crnogorskog kluba poslije namještene utakmice na pripremama u Turskoj dobili su zaostala primanja i pokupovali pola tržnog centra u Antaliji”, ustvrdio je početkom godine Velibor Džarovski u intervjuu koji su prenijele i ovdašnje novine. ,,Molim vas, nemojte da budete naivni. Kako bi klubovi koji mjesecima nemaju novac za plate igračima platili taj luksuz koji imaju na pripremama? Odakle?”, izazivao je Džarovski. ,,Ovako lijepo namjeste meč na igru pet ili šest plus u golovima i posao je završen na idealan način”. Reakcija nije bilo. Kontroverzni menadžer iz Skoplja još je u ,,staroj Jugoslaviji” stekao nezvaničnu titulu ,,kralj nameštaljki”. Džarovski je suđen za namještanje 22 utakmice (iako je on tvrdio da je namjestio rezultat makar 80 domaćih i međunarodnih mečeva u SFRJ). Među njegova najpoznatija dostignuća ubraja se rukometni meč završen rezultatom 0:0, i fudbalska utakmica četvrte makedonske lige Leskoec − Velgošti, iz 1971. godine, završena sa neuobičajenih 134:0 za domaćina. Svoj uspjeh pravdao je pritiskom konkurencije – rivalski klub je u trci za što boljom gol razlikom pobijedio sa 96:0. ,,Najvažnija je crna tašna i lova”, objašnjava Džarovski, precizirajući ,,ključne igrače” za mutne poslove na sportskim terenima. Redom, to su: sudija, čelnici klubova, igrači i, konačno, političari.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo