Povežite se sa nama

FOKUS

BRACO I(LI) BUDŽET: Limeni ljudi za limena vremena

Objavljeno prije

na

Tradicionalno: premijer Milo Đukanović se, prema sopstvenom priznanju, ne osjeća krivim zato što će iz državnog budžeta njegov brat Aco, na ime neostvarene dobiti, prihodovati 7-8 miliona eura. Ako već nije.

,,Naravno da neću podnijeti ostavku. Jer se u ovom slučaju ne osjećam odgovornim ni za šta. Ni za posao koji je nastupio, a još manje zato što mi je Aco Đukanović brat…”. Ovako je premijer Đukanović odgovorio na, izgledalo je, krajnje jednostavno pitanje poslanika Velizara Kaluđerovića: koliko je državnog novca isplaćeno njegovom mlađem bratu na ime nepoštovanja odredbi kupoprodajnog ugovora iz 2008. godine (afera Limenka) i da li će neko zbog tog troška odgovarati?

Premijer je, izgledalo je ljutito, poslaniku Kaluđeroviću potom spočitao nepristojne namjere: ,,Možda, da je vaš brat premijer, možda biste vi postupali tako i bili predmet korupcije. Ja nisam.” Potom je Milo Đukanović javnosti ponudio alibi za bratove postupke. ,,On je učestvovao na javnom tenderu, dao je najbolju ponudu, pobijedio je, platio, čekao nakon isteka rokova da se ispuni obaveza prema njemu… Pošto ona nije ispunjena, upozoravao je 10 ili 12 puta… i šta bi sad trebalo? Da se iseli iz Crne Gore zato što mu je brat premijer?”

Premijer, izvjesno, računa na kratko pamćenje stanovnika Crne Gore. Otuda potreba da na sve iznova i iznova podsjećamo. Uz izvinjenje onima koji pamte da gospodin Milo Đukanović još nije na valjan način izašao ni iz prethodne koruptivne afere (afera Telekom i uticajna sestra prvog brata), što, u najmanju ruku, otežava njegov naum da mu i u slučaju Limenka bespogovorno vjerujemo na riječ.

Zato je najbolje vratiti se činjenicama.

Aco Đukanović je plac na kome se nalazi CB Podgorica (popularna Limenka) kupio na licitaciji početkom 2008. godine. Prethodno je vrhovna državna tužiteljica Vesna Medenica, bez sankcija za aktere, poništila dil Uprave policije i Tomislava Čelebića, vlasnika kompanije Čelebić, tada u Podgorici poznate po brojnim primjerima bespravne gradnje.

Poništeni ugovor predviđao je da Čelebić dobije plac na kome je policijska Limenka, kao dio naknade za ugovorene građevinske radove za račun MUP-a vrijedne 13-15 miliona eura. Koje je Čelebić, takođe, dobio bez tendera.

Kada je Medenica poništila ugovor sa Čelebićem (on i tadašnji biznismen Đukanović razvijali su zajednički posao u Donjoj Gorici – UDG) Uprava policije raspisuje tender i organizuje licitaciju za prodaju placa u zaleđu Ekonomskog i Pravnog fakulteta u Podgorici.

Prema Zapisniku o nadmetanju koji je Uprava policije prije nekoliko godina dostavila medijima, najbolji ponuđač na licitaciji održanoj 22. aprila 2008. bio je Aco Đukanović.

Datum održavanja licitacije važan je zbog toga što pokazuje da Milo Đukanović (ponovo) ne govori istinu kada kaže da nije bio premijer u vrijeme kada je zaključen posao oko Limenke. On je svoj novi mandat ,,usljed iskazane potrebe” započeo 29. februara 2008. (zvanična biografija M.Đ. na sajtu Vlade CG).

Dakle – braco je Acu prodao Limenku. Na licitaciji su, uz pobjednika, učestvovali još: Mehmed Meša Koalrević, bivši zet Mila i Aca Đukanovića; Tomislav Čelebić, Milov poslovni partner; Slobodan Trkulja, Acov prijatelji iz Herceg Novog i manjinski akcionar Prve banke; i nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović. Početnu cijenu od tri miliona Aco je podigao za 10 odsto. I to je bilo to.

Đukanović je prema kupoprodajnom ugovoru bio dužan da u naredna 24 mjeseca o svom trošku obavi preseljenje Limenke na lokaciju koju mu – nakon što isprazne zgradu – naznače Uprava policije, odnosno, MUP. Zašto to nije urađeno do danas je tajna.

Ali, nije tajna da je započeti posao trebao biti završen prije nego što je Đukanović, u decembru 2010. podnio ostavku i kormilo prepustio Igoru Lukšiću. Da bi se on naredne dvije godine ponašao kao vlasnik broda (Crne Gore) kojim upravljaju njegovi namjesnici.

Uglavnom, država se ,,zaboravljenog” posla prisjetila tek sredinom 2012, kada im je mlađi Đukanović dostavio zahtjev za raskidanje ugovora. ,,Nijedan investitor ne smije da trpi štetu zbog neefikasnosti administracije”, mudruje tada premijer Igor Lukšić u Vili Gorica bez objašnjenja zašto obaveza iseljenja iz Limenke – dvije godine nakon isteka predviđenog roka – nije izvršena. ,,Bila je obaveza MUP-a da to učini”, podučio nas je premijer po službenoj dužnosti.

Za nastavak cirkusa pobrinuo se tadašnji ministar policije i javne uprave Ivan Brajović. ,,Ugovor koji je zaključila Uprava policije nije bio dostupan MUP-u, niti ga je Uprava policije dostavila radi blagovremenog postupanja, shodno obavezama i rokovima”, piše u saopštenju iz Brajovićevog kabineta.

Bivši ministar policije, dakle, tvrdi kako nije znao ono o čemu je mjesecima pričala sva Crna Gora. Ružno je da mu ne vjerujemo. Ali, ako mu verujemo, pokušajmo samo da zamislimo šta sve danas ne zna isti Ivan Brajović, aktuelni ministar saobraćaja, a da se to tiče najveće investicije u istoriji ove zemlje – tzv. prioritetne dionice budućeg autoputa. I koliko bi tek to neznanje moglo da nas košta?

Da se opet vratimo činjenicama. I osnovanim sumnjama. U vrijeme kada je kupovao plac na kome se nalazi Limenka, planirao njeno preseljenje i (uspješno) zahtijevao da SO Podgorica promijeni lokalni DUP i višestruko poveća kvadraturu objekata koje može graditi na novokupljenoj nekretnini, Acu Đukanoviću novac nije predstavljao problem. Na svojim računima u svojoj Prvoj banci on je tada držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je godišnju kamatu od osam odsto. Tako je većinski vlasnik Prve – samo zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 miliona.

Onda je došla kriza. Prva banka je na kraju trećeg kvartala 2008. godine prikazala profit od nekih četiri miliona eura. Samo tri mjeseca kasnije otkriven je gubitak veći od 23 miliona. Prije kraja ’08. Đukanović stariji je prinuđen da Đukanoviću mlađem, odnosno banci u kojoj obojica imaju pozamašan akcijski kapital, pozajmi 44 miliona eura državnog novca. Znamo kako su te pare vraćene – od priče o milionu koji je vazdan (11 puta) kružio između računa Državnog trezora i Prve banke (račun JP Regionalni vodovod poslužio je kao protočni bojler) do angažmana sa Elektroprivredom i A2A na osnovu koga se Prva banka i dan danas održava iznad površine.

Otud Limenka. Policija se nije iseljavala iz prodate zgrade, Vlada (ni Đukanovićeve ni Lukšićeva) se nije obazirala na kršenje obaveza, Acovi advokati bi, povremeno, napisali po koje pismo upozorenja… Samo je sud radio svoj posao. I eto miliona na računu nesuđenog investitora. Uloženi novac, pa neostvarena dobit (ko zna kako bi to išlo pri ovom stanju na tržištu nekretnina) i konačno zatezna kamata… Tako treba.

Njima nije važno odakle. Izgleda, nije ni nama. Presuda je, u svakom slučaju, izvršna.

Zna na sudu

,,Nećete me postidjeti zato što je Aco Đukanović moj brat, jer on ima sva prava kao i ostali građani Crne Gore. Sudske instance sude i njemu kao svima drugima”, poručio je premijer Velizaru Kaluđeroviću. I javnosti. Ima primjera koji pokazuju da nije baš bilo ,,njemu kao i svima drugima”. Aco Đukanović je svojevremeno optužen da je, 4. juna 2002. godine, skupa sa prijateljem Vladislavom Pajom Jabučaninom u holu podgoričkog hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran Feki Kljajić zadobio teške tjelesne povrede (dvostruka fraktura lobanje). Optuženi su Kljajića, prenijeli su crnogorski mediji, tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Umjesto policijskog saopštenja, javnost je o svom privođenju obavijestio – privedeni Đukanović. Pismom koje je objelodanio njegov advokat Dragoljub Đukanović. ,,Pošto je Kljajić prešao granicu razuma i ljudskosti i pošto se drznuo da vrijeđa čast moje porodice – moju staru majku, moju sestru, moju snahu – reagovao sam kako sam morao – onako kako mislim da bi reagovao svaki Crnogorac i svaki čovek koji drži do sebe i svoje porodice. Za to sam spreman da trpim zakonske posljedice”. Međutim, istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici Radomir Ivanović nije prihvatio ponuđeno priznanje. Zato je zvanična verzija događaja bila nešto drugačija. Mlađi Đukanović je optužen za učestvovanje u tuči dok je njegovom prijatelju Jabučaninu na teret stavljeno krivično djelo nanošenje teške tjelesne povrede. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud je izrekao presudu –Aco Đukanović nije kriv. Presuda je pala. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – LimenkePrve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

 

 

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano,  završila je na naslovnicama. No,  Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna  nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i  njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica  Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka.  “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne  informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja”  “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom  Đukanovićevog tima i nadležnih,  teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja.  “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje  Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez  aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca.  U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast  godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine.  Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice.  Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji  procesi protiv Đukanovića, iako  i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci  –  Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju.  Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao  kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave ,  organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i  sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se –  da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću  Đukanovićevu poruku novim vlastima.  Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi,  bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora.  Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala –  bivši DPS ministri, biznismeni tog doba,  bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo,  kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima  i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje  saopšteno je  da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24).  Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel.  Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar Crne Gore . Otvaranjem prve privatne bolnice, taj trend se nastavlja. Kao i odliv pacijenata. Javno zdravstvo biraju samo oni koji u stvari nemaju izbora

 

 

Javno zdravstvo, u kom su liste čekanja sve duže, ne napuštaju samo pacijenti koji sebi to mogu da priušte. Kontinuirani odliv medicinskog kadra iz javnog u privatno zdravstvo, nastavlja se.

,,Godinama sam radio u Kliničkom i privatno, nisam imao vremena ni života. Dobio sam ponudu da za  veću platu pređem u privatnu ambulantu. Počinuo sam, prvi put imam vremena za porodicu i sebe”, kaže za Monitor medicinski tehničar sa preko 20 godina radnog staža u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG).

Branislav Martinović, vlasnik Glosarija, farmaceutske kompanije  koja je zastupnik i ovlašćeni distributer za preko 90 odsto ljekova koji se prodaju u Crnoj Gori i Milan Mijović, bivši direktor KCCG, otvaraju ,,prvu privatnu bolnicu nove generacije u Crnoj Gori. ,,Zdravstveni sistem Moj Lab uskoro ulazi u novu eru razvoja. Nakon devet laboratorija, pet poliklinika i jedne dnevne bolnice u čak osam crnogorskih gradova, uskoro sa radom počinje Opšta bolnica Moj Lab, koja će vrata pacijentima otvoriti početkom 2026. godine”, najvaljeno je iz ove kompanije.

Martinović (43 odsto)  i Mijović (36 odsto) su suvlasnici Moj Laba. Prema podacima registara Poslovna mreža, Dragan Bokan, vlasnik kompanije Voli, bio je suvlasnik, 33 odsto, kompanije Moj lab do juna 2025. godine.

U ovoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi radi preko 100 specijalista iz Crne Gore i regiona, a konkursi za prijem novih ljekara i medicinskih radnika su  otvoreni. Kao jedinstvenost nove privatne bolnice ističe se da će u sklopu nje biti otvoreno i najveće privatno porodilište u Crnoj Gori.

Prema podacima portala Ordinacija.me, u Crnoj Gori trenutno postoji 170 privatnih ordinacija.

Procenat građana koji sami finansiraju zravstvene troškove u Crnoj Gori je veći nego u zemljama Evrope. Različiti podaci govore da od 38 do 40 odsto zdravstvenih troškova u Crnoj Gori finansiraju sami građani, dok je prosjek Evropske unije od 15 do  20 odsto. Najviše se plaćaju ljekovi i privatni pregledi.

Podaci SZO govore i da je 9,1 odsto domaćinstava u Crnoj Gori izloženo tzv. katastrofalnim zdravstvenim troškovima – izdacima koji ugrožavaju osnovne životne potrebe. Čak 70 odsto tih katastrofalnih troškova odlazi na ljekove koji se kupuju u apotekama (van recepta ili zbog nestašica).  Među najsiromašnijim slojem stanovništva, taj procenat raste jer svako treće siromašno domaćinstvo mora da bira između ljekova i hrane.

U teoriji javno i privatno zdravstvo bi trebalo da se nadopunjuju u cilju unaprijeđenja zdravlja građana. No u Crnoj Gori liječenje sve više postaje simbol nejednakosti.

Oni koji ne mogu da izdvoje novac za liječenje u privatnim klinikama suočavaju se sa sve dužim listama čekanja na specijalističke preglede.  Od mjesec dana do pola godine pacijenti čekaju da dođu na red kod ljekara specijaliste u KCCG. Najduže se čeka na CT dijagnostiku, do šest mjeseci. Liste čekanja u pulmološkoj i hematološkoj ambulanti su do tri mjeseca, slijede reumatologija, enrdokrinologija, kardiologija…

Dostupnost i čekanje na zdravstvene usluge odražavaju snagu i stanje zdravstvenog sistema, upozorili su iz kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori. No to je samo vrh ledenog brijega mnogobrojnih problema u ovdašnjem zdravstvu.

KCCG kao najveća medicinska ustanova u zemlji opslužuje oko 70 odsto ukupnih potreba građana Crne Gore. Prema riječima direktora KCCG Aleksandra Radovića u posljednjih godinu dana Klinički centar je zaposlio 140 medicinskih sestara, a od  2022. do kraja prošle godine zaposleno je 108 ljekara.

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić nedavno je izjavila da građani usljed predugog čekanja u javnom zdravstvu potraže alternativu kroz privatnu praksu: ,,I naravno da su ljuti, zato što u privatnoj praksi vjerovatno srijeću ljekare koji rade i u državnom sektoru”. Ocijenila je  da neko državni sektor namjerno opstruira, te da će ljekar čiji obim posla odgovara radu tri ili četiri ljekara, koji je premoren, iscrpljen i funkcioniše u improvizovanom sistemu, definitivno taj sistem napustiti i preći u privatni sektor.

Na sve veći jaz u platama i uslovima rada između javnog i privatnog zdravstva upozorio je u decembru prošle godine i direktor Instituta za bolesti djece, Velibor Majić. Ukazao je i da se Dječja bolnica suočava sa najavljenim odlaskom više ljekara i deset medicinskih sestara, među kojima su i najiskusniji kadrovi sa neonatologije i intenzivne njege.

Potencirao je da su ljekari izuzetno opterećeni, jer pored redovnog posla i rada u svojim užim specijalnostima, tokom noći praktično obavljaju posao primarne zdravstvene zaštite.

Majić je uporedio uslove rada u javnom i privatnom sektoru, ukazujući da država više nije konkurentna. ,,Kod ljekara, startna plata u javnom sektoru ide od oko 1300 do 1700 eura, zavisno od staža i uže specijalizacije. U privatnom sektoru, start je 3000 eura pa naviše i to za redovan rad, bez dežurstava i pripravnosti… Medicinska sestra na neonatologiji, sa osam noćnih smjena, ima oko 750 do 800 eura. A u privatnom sektoru im se nude 50 odsto veće plate, bez noćnog rada“, kazao je i poručio da je krajnje vrijeme da državni sistem reaguje.

Sistem i ministar zdravlja Vojislav Šimun je prećutao ova upozoranje, pa je iskusni i cijenjeni stručnjak Majić krajem decembra podnio ostavku.

U međuvremenu, napravljen je mali pomak. Od ovog mjeseca povećane su plate za medicinske sestre i tehničare u javnom zdravstvu, od 10 do 25 odsto.

No, nije sve ni u novcu. U zravstvene ustanove van Crne Gore upućuju se osiguranici za stanja i oboljenja koja ne mogu uspješno da se liječe ili dijagnostikuju u našim zdravstvenim ustanovama. Najveći broj njih  upućuje se u Srbiju i Tursku. Godišnje iz budžeta zdravstva za ovu svrhu se izdvaja između 10 i 15 miliona eura.

Isti iznos novca, iz budžeta za zdravstvo, preusmjerava se i privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Najčešće u oblastima gdje su liste čekanja u KCCG preduge: operacije katarakte, radiologija, vantjelesna oplodnja, PET/CT skeniranje.

Crna Gora je do prošle godine bila jedina zemlja u okruženju koja nije imala PET skener. Ovaj aparat je nezaobilazan u liječenju karcinoma i njime se pored otkrivanja i određivanja stadijuma bolesti, procjenjuje efikasnost liječenja i detektuje ponovna pojava bolesti.

Pomislili biste da taj aparat košta besnoslovno, ali prema podacima koji se mogu naći na sajtu KCCG tržišna vrijednost novog PET/CT-a se kreće od 1,2 do 1,5 miliona eura. Ipak, godinama nije bilo novca da se on kupi, iako su prema nedavnoj prezentaciji Ministarstva zdravlja za samo tri godine (2023–2025) ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu porasla više od osam puta u odnosu na raniji period.

Od maja prošle godine osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje mogu obaviti PET/CT snimanje u Podgorici u poliklinici Medikol, koja posluje u okviru privatne bolnice Codra. Najavljeno je da će prvi PET skener u KCCG biti pušten u rad tokom ove godine.

Iz Ministarstva zdravlja uglavnom ćute na brojne probleme, ali se hvale da je tokom   2024. godine završena izgradnja dvije klinike i to: Klinike za mentalno zdravlje i Klinike za infektivne bolesti i dermatovenerologiju Kliničkog Centra Crne Gore. Najavljena je i izgradnja Univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici. Nije precizirano kada, ali se zna da će koštati 313 miliona eura i finansiraće se iz kreditnog zaduženja.

Uspješnom izgradnjom tri klinike u Kliničkom centru Crne Gore Klinike za mentalno zdravlje, Klinike za dermatovenerologiju i infektivne bolesti, pohvalio se i Šimunov prethodnik Dragoslav Šoškić, koji je pored funkcije ministra zdravlja bio i na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore. U nedavnom intevjuu Pobjedi o stanju u zdravstvu je izjavio: ,,O nekim suštinskim problemima ćemo drugom prilikom pričati, jer ne smijemo zanemariti ‘farmaceutsku mafiju’ i svjesno gušenje javnog zdravstva u korist privatnog, iako mislim da taj odnos mora biti partnerski”.

Za vrijeme mandata 43. Vlade u kojoj je bio i Šoškić pokušano je suzbijanje monopola na uvoz ljekova. Bezuspješno.

Stručnjaci sada upozoravaju da je problem dostupnosti ljekova i terapija alarmantan. ,,Ako pacijent sa minimalnim primanjima mora da kupuje terapiju koju bi trebalo da dobije kroz sistem, onda govorimo o ozbiljnom socijalnom problemu”, izjavio je dr Elvir Zvrko, poslanik Demokratske partija socijalista za E TV.

,,Programom Evropa sad  ukinut je tradicionalni način finansiranja zdravstva. U Crnoj Gori, pak, mi danas imamo nominalno veće plate ljekara, ali i značajno veće probleme u sistemu. Vrlo često možemo čuti svjedočenja pacijenata o nestašicama ljekova, uključujući i terapije za najteže bolesti, te potrebi da, prilikom odlaska u dom zdravlja ili bolnicu, sami kupuju gazu ili fiziološki rastvor. To su poražavajuće stvari i za mnogo siromašnije države nego što je Crna Gora”, izajvila je za portal Standard, specijalizantkinja urgentne medicine, Slađana Vujačić.

Dok se ministar zdravlja Šimun i smijenjeni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Vuk Kadić javno svađaju ko je kriv za nestašicu ljekova i situaciju u zdravstvenom sistemu, privatni sektor širi kapacitete.

 

Ozbiljni alarmi

Mediji su protekle sedmice objavili da šesnaestogodišnja onkološka pacijentkinja iz Bara nije primljena na bolničko liječenje u Klinički centar Crne Gore iako je za to imala uput, jer ljekari te zdravstvene ustanove ,,nisu mogli da se dogovore” da li je ona za odraslo ili dječje odjeljenje.

U decembru smo saznali da je uzrok iznadne smrti devetogodišnjeg dječaka iz Bara, koji je preminuo 15. novembra,  bakterijsko trovanje krvi – sepsa, kao posljedica komplikacije ovčijih boginja.

U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.

Roditelji još nijesu dobili odgovore o smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića. Liječen je u Opštoj bolnici u Nikšiću i privatnim klinikama, a preminuo je u decembru 2024. KCCG.

Navodeći da se greške u liječenju i neželjeni događaji i ishodi dešavaju svuda, Popović Samardžić je kazala da druge sisteme od crnogorskog razlikuje to što oni iz takvih slučajeva nešto nauče. ,,U drugim sistemima imate jednu objektivnu istragu kojoj je cilj da utvrdi gdje je deficit znanja, zašto je došlo do propusta i da sistem popravi i osnaži u dijelu gdje utvrdi slabu tačku. U Crnoj Gori se to ne dešava. Dešavaju se floskule – “komisija će utvrditi”, “biće sankcionisani”, “biće smijenjeni””, kazala je Popović Samardžić

Ove sedmice iz Fonda za djecu Ujedinjenih nacija (UNICEF) saopštili su zabrinutost zbog navoda da se maloljetnici i dalje upućuju u psihijatrijsku bolnicu za odrasle i pozivaju na hitno uspostavljanje održivih usluga podrške mentalnom zdravlju za djecu i adolescente.

Sve ovo dodatno urušava povjerenje u zdravstvo. Jedan od rezultata je i to što je u Crnoj Gori vakcinacija MMR vakcinom među najnižima u Evropi. Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da je prvu dozu MMR vakcine primilo samo oko 22 odsto djece rođene 2023. godine, što je izuzetno nizak procenat u odnosu na preporučeni nivo (95 odsto ili više).

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada svedemo saldo hapšenja u prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici iz privatnog sektora mogu početi da strahuju od eventualnog dolaska istražitelja i policije na njihova kućna vrata negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku

 

 

Svjedočimo novoj ofanzivi crnogorskog tužilaštva.

Kritičari aktuelnih vlasti tvrde da je riječ o proračunatom pokušaju da se, nizom privođenja i procesuiranja osoba koje su svojevremeno imali veliku (van)institucionalnu moć, preusmjeri pažnja javnosti sa problema objelodanjenih bjekstvom Miloša Medenice i Lidije Mitrović. I naknadno demonstriranog odsustva koordinacije između pravosudne i izvršne vlasti na zajedničkim poslovima.

Prvo je, prošlog petka, uhapšen Veselin Barović. Kontroverzni biznismen iz vremena prvobitne akumulacije kapitala švercom, burazerskim privatizacijama i berzanskim špekulacijama, pritvoren je po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, zbog sumnje da je počinio krivično djelo utaje poreza.  Iz Uprave policije su saopštili kako Barović, po sumnjama istražitelja, poreznicima nije prijavio 3,7 miliona eura koje je 2018. godine zaradio na razlici između kupovne i prodajne cijene akcija neimenovanog preduzeća u kome je bio manjinski vlasnik. „Na taj način je, po osnovu obračuna poreza na kapitalnu dobit za 2018., utajio porez u iznosu od 331.893,36 eura, čime je ostvario protivpravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, a na direktnu štetu Budžetu Crne Gore“, predočeno je iz UP. Barović je saslušan i pušten, a istraga se nastavlja.

Nešto starija publika tog biznismena pamti i po mnogo atraktivnijim pričama iz rubrike crna hornika, neprocesuiranim optužbama za međunarodni šverc cigareta, osnivanje i upropašćavanje privatizacionog Eurofonda, gazdovanjem ulcinjskom Solanom i pokušajem njenog pretvaranja u građevinske parcele… Mlađima, opet, ime Veselina Barovića ne znači mnogo, pošto se kontroverzni biznismen prije desetak godina povukao sa prve linije javne scene.

Slijedila su nova hapšenja. Najveću pažnju privuklo je privođenje i zadržavanje u pritvoru Vesne Bratić, nekadašnje ministarke obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Zdravka Krivokapića. Specijalno državno tužilaštvo nije se oglašavalo, pa su mediji i analitičari pokušali samostalno odgonetnuti razlog zbog koga se Bratić sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja.

Prva pretpostavka vodila je na opštepoznatu sječu direktora  iz 2021. Tada je Bratićkino Ministarstvo, ne izvršavajući obavezu imenovanja polovine članova školskih odbora, dovelo sve direktore ovdašnjih osnovnih i srednjih škola u poziciju da krše zakon. Da bi ih onda, i zato, smijenilo. Više od 150 ljudi, među kojima je bila i jedna pokojnica (u resornom Ministarstvu nijesu registrovali da je direktorka jedne škole umrla, pa su napisali rješenje o njenoj smjeni). Na njihova mjesta, prema tvrdnjama upućenih, imenovane su osobe sa popisa avgustovskih pobjednika, onako kako su oni po dubini podijelili osvojene državne funkcije.

Smijenjeni su tražili zaštitu suda. I dobili je. Neki postupci još traju, ali je aktuelna ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović prošle godine objelodanila da je država zbog nezakonitih smjena školskih direktora isplatila više od 400 hiljada eura. Ceh nije konačan.

Problem sa ovom hipotezom bila je činjenica da je sve ovo poznato, a dijelom i pravosnažno presuđeno,već godinama. Kako se SDT „dosjetio“ nečega što je ispričana priča još od 2021?

U razmatranje je uzet nalaz Državne revizorske institucije (DRI) iz septembra 2022., u kome je rad Ministarstva kojim je rukovodila Vesna Bratić ocijenjen „dvostrukim negativnim mišljenjem“. Riječ je o budžetu koji je vrijedio 220 (tadašnjih) miliona eura, a konstatovane nepravilnosti navele su čelnike DRI da dokument, nakon zvanične prezentacije, dostave tužilaštvu.

Višemilionske isplate bez dokumentacije, neslaganja u evidenciji, nepravilan ili neosnovan prenos sredstava, nedokumentovani rashodi, konsultantski ugovori bez pravnog osnova, javne nabavke suprotne zakonu… To je tek dio nepravilnosti konstatovanih u Izvještaju DRI.

Nedovoljno za SDT. Ili su nepune četiri godine premalo vremena da obrade predmet. Pošto se pokazalo da nezakonito potrošeni milioni, odnosno, stotine hiljada eura štete proizvedene nezakonitim otkazima školskim direktorima nijesu razlog Bratićkinog hapšenja.

Suprotno medijskim pretpostavkama, Bratić se tereti zbog toga što 2021. nije razriješila još 40-tak školskih direktora koji su se, zahvaljujući resornom Ministarstvu, našli u istom pravnom problemu kao i njihove smijenjene kolege. „Nakon analize cjelokupne dokumentacije SDT našlo je do stepena osnovane sumnje da je službeni položaj zloupotrijebljen u smislu nerazrešenja četrdeset direktora obrazovnih ustanova iako ta lica nijesu u potpunosti ispunila obaveze…“, navodi se u Rješenju o zadržavanju bivše ministarke koje je citirala E televizija.

Sad čekamo rasplet. Može li se Bratić odbraniti od optužbi pozivajući se na pravosnažne presude po kojima su tadašnje smjene direktora bile nezakonite? Ili će SDT uspjeti da optuži, pa na sudu dokaže da je nekadašnja ministarka kriva zato što je, postupajući selektivno, izbjegla da napravi totalnu štetu.

Možda u daljem postupku saznamo i zašto je tih 40 direktora ostalo na radnom mjestu. Ministarstvo je zaboravilo da ih smijeni? Ostali su na pozicijama nakon što je utvrđeno/procijenjeno da su po mjeri novih vlasti? Ili njihova radna mjesta nijesu zavrijedila pažnju privilegovanih da do funkcija dođu podjelom vlasti po dubini.

Do tada, vrijedi se osvrnuti na politički rukavac započetog pravosudnog postupka.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić završio je sjednicu parlamenta monologom kojim je iskazao želju da Vesnu Bratić „ohrabri da izdrži sve nevolje kroz koje će proći“. Nakon što se požalio: „Danas je čitava Crna Gora mogla vidjeti jedan odnos prema nekadašnjoj ministarki prosvjete, profesorici Univerziteta, doktoru nauka Vesni Bratić, koja je tretirana kao najobičniji kriminalac, stavljanjem onih lisica na ruke”.

Mandiću se pridružio Goran Danilović, predsjednik partije (Ujedinjena CG) u kojoj je Bratić našla svoje mjesto nakon odlaska sa ministarske funkcije. „Ono što je Vesna Bratić uradila 2021. i 2022. godine, čisteći školstvo od (DPS) političkog taloga je za medalju, a ne za zatvor“, poručio je Danilović sa protesta koji je njegova partija organizovala pred zgradom Vrhovnog tužilaštva.

U odbranu bivše ministarke stala je i Eparhija budimljansko-nikšićka SPC. „U državi koja ovako postupa sa Vesnom Bratić, nije uhapšena samo ona, nego i svaki građanin sa živim osjećanjem za istinu i pravdu“, sažetak je njihovog saopštenja u kome je, uz opštekonstatovani problem lisica na rukama, naglašeno da se „proces protiv nje sprovodi kao čin javne političke odmazde“.

Nakon što su Medenica i Mitrović izbjegli odlazak na služenje zatvorske kazne, bilo je očekivano da će tužioci i sudije mnogo lakše tražiti i izricati mjeru pritvora. Između ostalog, da se sačuvaju od pojavljivanja na naslovnim stranama. Predsjednik parlamenta previđa i da Vesna Bratić nije prvi doktor nauka i univerzitetski profesor  sa lisicama na rukama. Sredinom 2022. (slučaj Plantaže) uhapšena su dva univerzitetska profesora i jedan akademik. Nikome u vlasti to nije smetalo. Do danas im nije izrečena ni prvostepena presuda.

Sa najmanjom pažnjom javnost je propratila hapšenje bivšeg direktora Uprave za imovinu Blaža Šaranovića i Budvanina Duška Radunovića, vlasnika firme Stan projekt. Ta priča zaslužuje mnogo veću pozornost.

Šaranović i Radunović su, po nalogu SDT, uhapšeni zbog sumnji na zloupotrebe tokom kupovine poslovne zgrade na uglu bulevara Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića (kod mosta Milenijum, uz zgradu NLB banke) koja je 2020. godine kupljena sa naumom da se u njoj prostorno zbrinu Monstat (Uprava za statistiku), dio Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Zaštitnika imovinsko pravih interesa Crne Gore.

Uprava za nekretnine tada je, po prilično ubrzanoj proceduri, realizovala odluku Vlade Duška Markovića da se pronađe i kupi adekvatna zgrada. Tender u kome je tražen  završeni prostor po sistemu „ključ u ruke“, izmijenjen je tako da je naknadno zatražen nezavršen prostor („siva faza“) koji se opisom u potpunosti podudarao sa kupljenim objektom.

U kupljenoj zgradi ima pet podzemnih etaža sa 81 parking mjestom i 1.303 kvadrata tehničkih prostorija. Tenderskim uslovima je tražena zgrada sa minimum 75 parking mjesta u garaži i da ima između 1.300 i 1.400 kvadrata tehničkih prostorija. Ponuđena zgrada ima 4.313 kvadrata poslovnog prostora, dok je tenderskim uslovima traženo da ima između 4,3 i 4,6 hiljada kvadrata. Slučajnost?

Medijima je ovaj posao pažnju privukao još u vrijeme njegove realizacije. Pa je primijećeno da je zgrada preplaćena (skoro devet miliona u odnosu na pet koliko bi bila njena tadašnja „realna“ tržišna vrijednost), a da su ponuđači nekretnina povezana lica (kompanije vlasnički povezane sa Novim Volvoxom i braćom od stričeva Milanom i Vladanom Ivanovićem).

Pet godina nakon medijskih napisa, za državnu kupovinu poslovne zgrade u centru Podgorice zvanično se zainteresovao i SDT. Saopštili su da službenici SPO, po njihovom nalogu, izvršavaju „hitne dokazne radnje“ prema više lica zbog postojanja osnova sumnje da su tokom ove trgovine „učinila krivična djela zloupotreba službenog položaja“. Međutim, postoje indicije da su se SDT i SPO pričom o Vladinoj kupovini zgrade u centru Podgorice (usput, ista ne zadovoljava tehničke i bezbjednosne standarde koje EU i NATO očekuju od sjedišta Monstata) počeli baviti još 2021. godine. Uz očekivanja da bi istraga mogla otići i više i šire od njenog sadašnjeg obuhvata. Onda je „nešto“ uticalo da istraga zamre.

Može li biti da su to zvanično ne pomenuti, a zapravo ključni, akteri afere?

Kada svedemo saldo hapšenja prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici mogu početi da strijepe od eventualnog dolaska istražitelja negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku.

 

Veskobar jednog doba

Prenosimo dio jednog od mnoštva tekstova iz Monitora koji su posvećeni Veselinu Baroviću, svojevremeno jednom od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori:

U martu 2002., zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.
Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.
Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.
U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.
Srećko Kestner je 2001. u intervjuu za Nacional kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana  „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”…

Iz teksta „Veskobar – životna priča uspješnog crnogorskog biznismena“, Monitor, 9. decembar 2009. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo