Povežite se sa nama

FOKUS

BLAGA KAZNA ZA DARKA ŠARIĆA: Veze koje su se isplatile

Objavljeno prije

11 godina

na

Darko-Saric_foto-Dado-Djila

Nakon što je Darko Šarić pred Specijalnim sudom u Beogradu ove sedmice osuđen na 20 godina zatvora, čini se još jasnijom njegova strategija u sudnici, a posebno ćutanje o vezama sa visokom politikom ovdje i regionu, zahvaljujući kojima je godinama uspjevao nesmetano da razvija kokainsko carstvo.

“Tako ogromna količina droge ne može biti švercovana, a tako ogroman narko klan opstati, bez saradnje sa politikom ili državnim aparatom. Propustili smo priliku da paralelno sa suđenjem utvrdimo činjenice o tim vezama”, ocijenio je beogradski kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Iako se dvodecenijska kazna Šariću nekima može učiniti primjerena, pa čak i neočekivana, pošo su u korist narkobosa ntezivno pred izricanje kazne radili pojedini mediji i djelovi bezbjedonosnih službi u regionu predstavljajući ga žrtvom montiranog procesa, radi se o veoma blagoj kazni. Da li su mu i to donijele veze sa vrhovima politike?

Šariću je prijetio zatvor i do 40 godina, što je uostalom bio i zahtjev srpskog tužilaštva u sudnici. Beogradski mediji podsjećaju da je narkobos dobio kaznu bližu donjoj granici, jer je za to djelo propisano od 10 do 40 godina zatvora. Blic piše da su sitniji dileri drogom za neuporedivo manje količine narkotika kažnjavani sa 15 godina zatvora. Šarić je osuđen na 20 godina zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina vrijednog više od 170 miliona eura. Kristijan Golubović dobio je 14 godina zatvora zbog 25 grama heriona, Hikmet Hajrović 15 godina zbog 14 kilograma heriona, podsjeća taj medij.

Vojislav Tufegdžić, urednik Newsweek-a ocijenio je da se niža kazna za Šarića nije mogla ni očekivati ne samo zbog težine krivičnog djela, već imajući u vidu i to da je iza cijele akcije hapšenja Šarića stajala američka DEA. “Prosto, nije bilo moguće da sve prođe nekažnjeno, kao što se to dešavalo ranije na ovim prostorima” , kazao je.

Ne manje važno je i to da se radi o prvostepenoj presudi koja, kako je nakon suđenja primijetio Stevan Dojčinović, beogradski novinar koji je izdao knjigu o Šariću, “u Srbiji ne znači ništa”. On je podsjetio da je Šarić u sudnici saopštio da je ovo tek prva runda.

“Prvostepene presude u Srbiji ne znače mnogo, a posebno kada su u pitanju procesi vezani za organizovani kriminal. Dešavalo se da se neke presude iz korijena promjene. Definitvno mislim da na ovaj slučaj tačka još nije stavljena”, ocijenio je Dojčinović.

Krajem prošle godine je optuženi za šverc cigareta, biznismen Stanko Subotić, čiji se putevi ukrštaju sa Šarićevim, pred Specijalnim sudom u Beogradu oslobođen krivice, iako je srpsko tužilaštvo godinama vodilo istragu o tome, a prva presuda označila ga krivim, kada je osuđen na šest godina zatvora. Tu odluku preinačio je Apelacioni sud, da bi u ponovljenom psotupku Subotić bio oslobođen optužbi. Sud je tvrdio da ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se potvrdile tvrdnje dijela optužnice, dok je drugi dio optužnice odbijen zbog zastarjelosti.

Obrt se desio nakon dolaska na vlast srpskog premijera Aleksandra Vučića. Vučićevi bivši politički saborci iz SRS optužili su ga da je tom presudom ” ispunio Subotiću obećanja iz Rica”. Radi se o ranijim optužbama sa iste adrese prema kojima se Vučić još 2007. sastajao sa Subotićem , i crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu. SRS tvrdi da je na tom sastanku, Subotić postao finasijer Vučićeve partije a da mu je zauzvrat dato obećanje da će biti oslobođen optužbi u Srbiji.

Vučić je tvrdio da je u Ricu samo “popio kiselu vodu”. Priznao je da je 2007. bio u tom hotelu sa Tomislavom Nikolićem, ali nije i ko je još bio sa njima. Nikolić je kazao da je crnogorski premijer bio sa njima u društvu. Kako god, nakon Vučićevog dolaska na vlast, Subotić je oslobođen , a odnosi crnogorske i srpske vlade, kako je to primijerio i crnogorski premijer, postali – “mnogo bolji”.

Da li slučajno, ali i Darko Šarić, čiji se poslovi višestruko povezuju sa Subotićem, kao i Prvom bankom braće Đukanović, je procijenio da će “imati pošteno suđenje” u Vučićevoj Srbiji, odbijajući ranije da se preda. Kako je objašnjavao, nije vjerovao da bi mu pošteno suđenje bilo omogućeno za vrijeme ranije srpske vlasti, koja je po verziji koju je iznio u sudnici stajala iza montiranog procesa protiv njega.

Subotić i Đukanović su bili skupa na italijanskoj optužnici za šverc cigareta devedesetih. Crnogorski premijer izuzet je iz procesa zbog imuniteta, dok je Subotić oslobođen optužbi. Italijanski istražni organi utvrdili su da su za krijumčarenje droge kroz tu zemlju korišćeni isti kanali kojima je ranije švercovan duvana-

Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Subotićem, a svjedok saradnik Nebojša Joksović je u sudnici tvrdio da je Šarić preko Subotića “prao” novac.

Šarić se povezuje sa Subotićem i preko kompanije Štampa, u čijem je vlasništvu učestvovao kao i Subotić, ali i preko transakcija vršenih preko Prve banke porodice Mila Đukanovića. Detalje tih transakcija, među kojima je i to da je Šarićeva kompanija bila garant za kredit Subotiću u Prvoj banci, razotkrili su novinarka OCCRP Miranda Patrucić I Dejan Milovac iz MANS-a. Upravo su za to istraživanje pod nazivom Nečasna Alijansa prethodnog mjeseca dobili nagradu EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. I dok su Đukanovićevi režimski specijaci proteklih dana osporavali nagradu i kvalitet istraživanja, u Beogradu je portal Antidot koji se dovodi u vezu sa Subotićem, vodio medijsku kampanju pred izricanje presude Šariću, koja je Pljevljaka predstavljala nevinom žrtvom političkog procesa, baš po istom modelu po kom je građena Subotićeva medijska odbrana.

Antidot je, kako su objavili beogradski mediji, bio registrovan na advokatsku agenciju Monfrini Crettol & Partners, koja je u Srbiji poznata po tome što zastupa biznismena Stanka Subotića. Portal se povezuje i sa drugim zvučnim imenima poput reditelja Stanka Crnobrnje, jedan od osnivača crnogorske TV Atlas u vlasništvu premijerovog prijatelja Duška Kneževića.

Medijsku kampanju u korist Šarića pomagali su i srpski tabloidi koji su inače u službi Vučičeve propagande. Takođe, neposredno pred izricanje presude proces je uzdrman dokumentima srpske službe (BIA) kojima je tužilaštvo označeno kao sumnjivo a pojačana Šarićeva odbrana. Nakon što je Aleksandar Đorđević postao novi šef BIE 2013., nije bilo nekadašnje tjesne saradnje te službe i tužilaštva. Vučić je predložio Đorđevića za novog šefa BIA-e, uz ocjene da se radi o odanom, profesionalnom čovjeku.

“Šarići su imali veze u svim mogućim vlastima, u prethodnim, pa i onima pre njih, pa i u ovima. Imali su veze u državnim službama. Ako vi propustite da utvrdite gdje se Darko Šarić krio, kako je došlo do njegove predaje, ko su ljudi koji su mu obećavli ovo ili ono, onda ste sigurno tako pokazali da vam nije mnogo stalo da otkrijete celu istinu oko tog posla”, prokomentarisao je kriminolog Dobrivoje Radovanović.

Srpsko pravosuđe još nije dostavilo novinarskoj mreži BIRN podatke o detaljima Šarićeve predaje, iako je to od njih zahtjevao povjerenik za informacije od javnog značaja. BIRN je te podatke zatražio nakon što su se u medijima pojavile spekulacije o tome da je Darko Šarić u pregovorima oko predaje, za sebe, navodno, izdejstvovao određene benefite.

U dokumentima službe koja su procurela u javnost, pojavio se i podatak da je jedna od ranijih akcija predaje Šarića, išla preko Branislava Brana Mićunovića, još jednog premijerovog prijatelja sa optužnice za šverc cigareta.

Prije nego se predao srpskim vlastima, Šarić je tražio pauzu u Crnoj Gori. Jedan od njegovih zahtjeva bio je da tu obavi kontakt sa svojim braniocem i sa porodicom.

O čemu je od 6 i 30 do 7 i 30 Šarić razgovarao na dan predaje na podgoričkom aerodromu prije leta za Beograd, ne zna se. Šta god bilo, stvari za njega odvijaju povoljno. Osim blage kazne, proces protiv njegovog brata Duška Šarića u Crnoj Gori, zbog “greške” ovdašnjeg pravosuđa vraćen je na početak.

A čeka ga i druga runda.


SVE VEZE ŠARIĆA SA CRNOGORSKIM VRHOM

Dejan Milovac iz MANS-a pozvao je opet, nakon presude u Beogradu, crnogorsko tužilaštvo da se pozabavi vezama Darka Šarića ca crnogorskim političkim vrhom.

On je podsjetio da je MANS je još u aprilu prošle godine Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju podnio krivičnu prijavu u kojoj se traži da se ispitaju poslovni i svi drugi odnosi Šarića sa članovima izvršne vlasti i visokom političkim funcionerima DPS-a.

Da hoće crnogorsko tužilaštvo imalo bi posla, imajući u vidu brojne dokaze o tim vezama.

PRVA BANKA: U periodu kada je Šarićev kokainski posao cvjetao ovdje i u regionu, narkobos je obilato kreditiran u Prvoj banci braće Đukanović. Jedan od tih kredita, u vrijednosti od pet miliona eura, o čemu je Monitor pisao, izdat je Šariću u vrijeme kada je toj banci bila zabranjena kreditna aktivnost.

Osim podataka o transkacijama Šarića i Subotića preko Prve banke, objavljenim u istraživanju Mirande Patrucić I Dejana Miovca, iscrpno istraživanje OCCRP bazirano i na izvještajima Centralne banke Crne Gore (CBCG) otkrilo je brojne nepravilnosti u poslovanju Prve sa Šarićem i neobično povjerenje uprave banke prema misterioznim of-šor kompanijama sa kojih su se u Prvu slivali milioni i odlivali u legalne tokove, iza kojih su se krili Šarić i saradnici.U banci nikada nijesu provjeravali identitet vlasnika kompanija, niti su te transakcije prijavljivane Upravi za sprečavanej pranja novca. Istraživači OCCRP u istraživanju navode da je ,,za ovu banku Šarić bio pouzdan klijent koji im je u vreme krize pritekao u pomoć, oročivši milionski deposit kada je banka jedva izvršavala naloge svojih deponenata”.

MINISTAR I ŠARIĆ: U proljeće prošle godine OCCRP (Patrucić, Milovac) objavio je istraživanje koje je aktuelnog ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, odanog premijerovog saradnika na više projekata, dovelo u vezu sa Šarićevim carstvom.

Otkriveno je da iza kompanije Nova Star CG čiji je direktor pomoćnik ministra Ivanovića Blagota Radulović druga firma – Nikomat LLC iz Delavera, iza koje stoje Šarićeva sestra Danijele i Nebojše Jestrović. Takođe, otkriven je dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings koja se povezuje sa Šarićem. Dopis je Ivanoviću poslat na kućnu adresu, a od njega se traži da potpiše punomoćje koje je ta firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović, koja je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem.

Kompanija Adriatic Overseas Holdings koja je uputila Ivanoviću je prema podacima OCCRP preuzela propalu firmu San Investments u vlasništvu Subotića, kojoj je Šarićeva komapanija bila garant za kredit u Prvoj.

Monitor je u proljeće 2014. takođe objavio da se Ivanović nalazio na privatnom letu sa Šarićem, kada je narkobos 15. oktobra 2009 u napustio Podgoricu i zaputio se u Ženevu, nekoliko sati pred prva hapšenja pripadnika njegovog klana u Srbiji.

Ivanović je bio i na čelu Upravnog odbora Hipo Alpe adria banke koju, je kako je Monitor dokumentovao u seriji tekstova, klan Darka Šarića koristio za legalizaciju desetina miliona eura. To je kasnije bio i predmet istrage u sudskom procesu protiv Šarićevog brata Duška i Jovice Lončara.

POSLOVI SA SA DPS-OM U BUDVI I PLJEVLJIMA: Istraživanje OCCRP je pokazalo i da je prije više godina budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio vrijedno zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, Šarićevoj kompaniji, a ne ,,investitorima iz Švajcarske i Francuske” kako je govorio. Lazović je čitav aranžman potpisao sa dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro koje se povezuju sa Šarićem, ali i ministrom Ivanovićem.

Šarić je takođe imao veliku podršku pljevaljskog gradonačlenika Filipa Vukovića, (DPS) koji je svojevremeno izjavio das u “Šarići korektni momci”, te da ne bi otkrio gdje se krije Šarić ni kad bi znao. U tom gradu Šarićeve kompanije imale su velike poslove sa lokalnom upravom.

KOTORSKA VEZA: Na jugu Šarićev saradnik Dragan Dudić imao je ekskluzivne aranžmane sa kotorskom vlašću. Dudić je bio značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro. Dudić je od još jednog Šarićevog saradnika Rododljuba Radulovića preuzeo kompaniju Trecom i naslijedio aranžman Radulovića iz 1989. godine napravljen sa Opštinom Kotor. Radulović je od opštine uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina, sa mogućnošću da zakup produži na 99 godina.

Aranžman Trecoma sa opštinom je nastavljen u vrijeme DPS gradonačelnice Marije Ćatović. Lokalni DPS-je podržao odluiku da se Trecomu po nevjerovatnim uslovima izdaju vrijedni lokali. Dudiću su opštinski poslovni prostori ustupljeni bez tendera, na 35 godina, za samo 1,8 miliona eura.

Dudić je pored ostalih brojnih kompanija bio vlasnik firme Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, značajnom za narko biznis. Luku je preuzeo dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović. Vujanović je prisustvovao otvaranju, I tada kazao je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”.

PASOŠ, NEVINOST I PREMIJER: U vrijeme kada je već krenula akcija Balkanski ratnik i hapšenja Šarićevih saradnika, objavljeno je da je MUP Crne Gore Šariću dao garancije da će dobiti crnogorsko državljanstvo ukoliko se odrekne srpskog.

Premijer Đukanović je tada objasnio da u tom slučaju nije bilo ništa sporno, jer Šarić u momentu podnošenja zahtjeva, nije bio pravosnažno osuđen.

Đukanoviću očito nijesu smetala saznjanja crnogorske poicije još iz 2007 o Šarićevom klanu. Tada je direktor policije Veselin Veljović pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Među njima, poimenično su bili navedeni Darko i Duško Šarić

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SVE PRAZNIJE UČIONICE UPOZORAVAJU: Malo nas je, još manje će nas biti

Objavljeno prije

6 dana

na

4 Jula, 2026

Objavio:

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nijedan prvak nije upisan u 98 područnih odjeljenja u Crnoj Gori. Vlada nema odgovor na sve praznije učionice, niti strategiju na demografski alarm koji je svima postao očigledan nakon posljednjeg popisa

 

 

U Šavniku ove godine nema upisanih prvaka, upoznao je javnost  predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić. „Nijedno. To nije statistički podatak. To nije broj u tabeli. To je upozorenje. To je alarm koji bi morao da se čuje mnogo dalje od Šavnika“, kazao je Jakić.

Demografski alarm za ovaj grad, sjever i državu odavno zvoni. Prema podacima Uprave za statistiku – Monstat, već deset godina zaredom Šavnik je opština sa ubjedljivo najmanje rođene djece i najmanjim brojem osnovaca u Crnoj Gori.

Ukupan broj učenika osnovnih škola u tom mjestu za deceniju se skoro prepolovio. Na početku 2025/26. školske godine u klupe šavničkih škola sjeo je svega 71 osnovac. Deset godina ranije bilo je 50 đaka više – 121.

Podaci Monstata o prirodnom kretanju stanovništva pokazali su da je tokom prošle godine u Šavniku rođeno svega šest beba. Rekord u posljednjoj deceniji je svega 15 beba u 2016. godini.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija nijedan prvak nije upisan u 98 područnih odjeljenja u Crnoj Gori.

Pored Šavnika i seoskih škola, ne mnogo bolje stanje je u svim manjim opštinama sjevera: Plužine imaju 131 osnovca, Žabljak 217, Gusinje 268, Petnjica 351, Andrijevica 352, Mojkovac 545, Kolašin 559…

I u većim gradovima sjevera primjetan je ovaj problem. U najsjevernijoj opštini Pljevljima u prvom upisnom roku u tamošnjoj Gimnaziju upisano je svega 38 učenika.Naredne školske godine ovu obrazovnu ustanovu pohađaće ukupno 182 učenika. Direktorica Gimnazije Maja Dragašević, za Vijesti je kazala da su brojke nekada bile višestruko veće. „Kada sam prije 23 godine počela da radim u ovoj školi kao profesor matematike, Gimnazija je imala oko 600 učenika”, kazala je Dragašević.

O neravnomjernom razvoju svjedoče i podaci da je od ukupno 69.295 osnovaca u Crnoj Gori, u podgoričkim osnovnim školama nastavu 2025/26. godine pohađalo više od 22.000 učenika, što je skoro trećina od ukupnog broja osnovaca u Crnoj Gori. Nakon glavnog grada, najviše osnovaca pohađa školu u Nikšiću, Baru, Budvi…

Broj učenika odlično pokazuje depopulaciju sjevera koji je između dva popisa 2003–2023. godine izgubio je 39.000 stanovnika, odnosno petinu svoje populacije. Istovremeno, središnji region porastao je za 10,9 odsto, a primorski za 14,2 odsto.

„Posljednjih dana slušam kritike građana zbog stanja školskih objekata. Kažu da su škole stare, dotrajale i da ih je vrijeme pregazilo. I znate šta? U pravu su”, izjavio je predsjednik Opštine Šavnik.

On tvrdi da su se više puta obraćali Ministarstvu prosvjete sa zahtjevom da se ozbiljno pristupi rješavanju problema školskih objekata na području ove opštine. „Tražili smo sastanke, nudili saradnju, ukazivali na stanje na terenu i činjenicu da se sjever Crne Gore ne može razvijati bez ulaganja u obrazovanje. Nažalost, nijesmo naišli na onakav nivo razumijevanja i podrške kakav ovaj problem zaslužuje”, navodi Jakić.

Podsjeća da je Ministarstvo prosvjete saopštilo da se kroz programe unapređenja obrazovne infrastrukture ulažu desetine miliona eura u školske objekte. „Moje pitanje je jednostavno: gdje je u tim planovima Šavnik? Da li djeca iz Šavnika vrijede manje od djece iz većih gradova? Da li roditelji koji žele da ostanu na svojim ognjištima imaju manje pravo na dostojanstvene uslove školovanja svoje djece”, upitao je Jakić.

Vlada nema odgovor na ova pitanja, niti strategiju na demografski alarm koji je svima postao očigledan nakon posljednjeg popisa. Demografski podaci pokazuju da su samo tri crnogorska grada dobitnici tranzicije, Budva, Podgorica i Tivat, dok su svi ostali gradovi gubitnici.

U ove tri opštine broj stanovnika je 2011. bio 191.577 ili skoro 31 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore. Do 2023. godine broj stanovnika se povećao za 31.616 ili 16 i po odsto na 223.194 stanovnika, što je približno nešto preko 35 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore, dok je u ostale 22 opštine živjelo skoro 65 odsto ukupnog broja stanovnika Crne Gore.

Umjesto da se rješava problem nereavnomjernog razvoja države i pražnjenja sjevera, iz Vlade je nakon što je popis obznanio zabrinjavajuće podatke, pokrenut megaprojekat gradnje novih stanova u Podgorici – Velje brdo. Planirano je da se izgradi 20.000 stanova, a u dosadašnjim prijavama za buduće stanove je preko 3.000 građana sa sjevera države.

Prema posljednjem popisu stanovništva i domaćinstva iz 2023. glavni grad ima viška stambenog prostora – u Podgorici živi 180.186 stanovnika, a ima 64.140 domaćinstava i 88.431 stanova.

„Planska dokumentacija u Podgorici omogućava 112.679 stanova, prema procjenama imamo više od 20.000 nelegalnih objekata, od kojih najveći broj nije predviđen planskim dokumentima, i da više od 50 odsto domaćinstava u Podgorici ima od tri do pet članova, jasno je da Podgorici i nije potrebna dodatna stambena gradnja, pogotovo ne u predviđenom obimu”, upozorio je ranije predsjednik Strukovne komore arhitekata Crne Gore Novica Mitrović.

Mogućnost zapošljenja i bolji uslovi života prinudila je dio stanovništva sa sjevera da se sele u Podgoricu i na jug države, kao i dobar dio mladih da bolji život traže u inostranstvu. Mladi koji odlaze najčešće su visokokvalifikovani. U Crnoj Gori se za dvije decenije, od 2003. do 2023, broj visokoobrazovanih udvostručio – broj visokoobrazovanih lica povećan je sa 61,8 hiljada u 2003. na 133,9 hiljada u 2023. godini.

Obrazovni bum nije pratilo otvaranje novih radnih mjesta i nuđenje boljih uslova života mladima. Zbog toga je prirodni priraštaj između dva popisa (2003–2023) koji je iznosio 24.828 lica, za više od pola anuliran negativnim migracionim saldom od 13.462 lica.

Odlazak iz zemlje se ubrzava u posljednjih 10 godina. U periodu 2015–2019. iz Crne Gore emigriralo je 8.499 lica, dok je u periodu 2020–2023. taj broj porastao na 15.506, prema podacima Uprave za statistiku. Samo tokom 2023. godine državu je napustilo gotovo 7.000 lica, što predstavlja najveći godišnji emigracioni odliv u novijoj statističkoj evidenciji. Posebno zabrinjava što emigracioni tokovi dominantno obuhvataju mlado i radno sposobno stanovništvo, čime emigracija direktno utiče na fertilitet, tržište rada i dugoročni razvojni potencijal zemlje.

Petina mladih u Crnoj Gori – njih 20,59 odsto, izrazilo je želju da napusti državu zbog loših socijalnih, životnih i ekonomskih standarda i uslova, pokazali su rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Evrope 2024. Fondacije „Fridrih Ebert”.

Demograf Miroslav Doderović više puta je upozorio da su glavni razlozi za odlazak mladih nemogućnost da nađu posao u svojoj struci, niska primanja i nizak životni standard. „Pored odlika tržišta rada, čitav niz politika kao što su obrazovna, stambena, poreska politika, politika tržišta rada, nepotizam i korupcija otežavaju položaj mladih i njihovu integraciju u društvu. To posebno važi za mlade, upravo one koji migriraju i one koji treba da budu nosioci pozitivnih demografskih promjena“, izjavio je ranije Doderović.

I dok je mladih sve manje, broj starijeg stanovništva se povećava. Iz Društva statističara i demografa Crne Gore naveli su da se najizraženija strukturna promjena u protekle dvije decenije odnosi na ubrzano starenje stanovništva. U periodu 2006–2026. broj djece uzrasta do 14 godina smanjen je za 10,1 odsto, dok je broj mladih do 29 godina manji za 15,5 odsto, odnosno za oko 40.000 osoba. Istovremeno, broj stanovnika starijih od 65 godina povećan je za 37 odsto, dok je broj osoba starijih od 80 godina gotovo udvostručen, a radni kontigent od 15 do 65 godina smanjen za 1,5 odsto.

Doderović je plastično objasnio da je učešće osoba starijih od 65 godina, prema podacima popisa iz 1971. godine, u Crnoj Gori iznosilo 7,1 odsto, dok su podaci popisa od prije dvije godine pokazali da je njihovo učešće 16,8 odsto.

„Broj živorođenih smanjen je sa 7.531 u 2006. na istorijski minimum od 6.910 u 2025. godini, dok je broj umrlih porastao sa 5.968 na 6.398. Posljedično, prirodni priraštaj smanjen je za gotovo dvije trećine, sa 1.563 na 512 lica godišnje, dok je stopa prirodnog priraštaja opala sa 2,5 odsto na svega 1,0 odsto“, iznijela je podatke Gordana Radojević, predsjednica Društva statističara i demografa Crne Gore.

Predsjednik opštine Šavnik je uputio javnu kritiku koja se odnosi na praznu priču o ravnomjernom razvoju sjevera. Iako je na sjeveru stanje najlošije, ona važi i za cijelu državu. „Ravnomjeran razvoj ne počinje konferencijama, strategijama i lijepim saopštenjima. Počinje tamo gdje dijete sjeda u školsku klupu. A danas u Šavniku nemamo nijedno dijete koje će sjesti u klupu prvog razreda. I zato ovo nije pitanje politike nego pitanje opstanka”, izjavio je Jakić.

Demografski institut iz Vašingtona prije par godina dao je projekcije da će ovaj region do 2050. godine izgubiti deset do dvanaest odsto svog stanovništva.

Demograf Doderović je upozorio da bi do 2050. Crna Gora mogla imati 78.000 stanovnika manje nego na popisu 2011. godine. Dodao je – ukoliko se država ozbiljnije ne upusti u rješavanje problema odliva stanovništva.

Za sada država samo bilježi smanjenje stanovništva, ćuti i prosipa maglu biračima s projektima poput Veljeg brda.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EU INTEGRACIJE U SJENCI PARTIJSKIH KALKULACIJA: Ustav za pogađanje

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Juna, 2026

Objavio:

Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički vrhovi ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo

 

 

Naši politički prvaci ponašaju se kao da njihov ljetnji raspust uveliko traje. Utihnule su rasprave o (ne)odgovornosti za kašnjenje sa obećanim izmjenama Ustava (Reformska agenda 2024–2027, Vlade Crne Gore). I, na taj način, izgubljenom vremenu i novcu. Zaboravljena je opoziciona „Platforma za prevazilaženje parlamentarne krize u ključnoj fazi procesa evropske integracije“. Ni prošlonedjeljno usvajanje godišnje Rezolucija Evropskog parlamenta o Crnoj Gori nije razbudilo poslanike.

Rijetki koji progovore, pričaju u kontekstu parlamentarnih i lokalnih izbora koji se očekuju u junu naredne godine. EU integracije nalaze se, trenutno, na čekanju.

Živa zgoda za Milana Kneževića. Predsjednik DNP-a koristi zatišje da, bez predaha, javnost zasipa kritikama, ponudama i pikantnim „informacijama“ na račun kolega iz vlasti i opozicije.                                                                                                                                                                                                                                    

Dok su čelnici vladajuće koalicije na državnom nivou, razočarani što se izjalovio plan uvođenja prinudne uprave u Podgorici, sistematizovali dokaze novouspostavljene koalicione saradnje Kneževićeve partije sa DPS, on je premijeru Milojku Spajiću ponudio model obnove partnerstva na državnom nivou. Drsko i, za sada, neprihvatljive uslove. Ali dovoljno intrigantne da se održi medijska priča o njima. Makar zato što ukazuju na mogućnost da je jadikovka vlasti o „neprincipijelnoj i opasnoj“ saradnji DNP sa DPS prilično omeđena različitim interesima na lokalnom nivou. Pa ono što im truni vodu u Podgorici ne smeta kada je u pitanju formiranje i očuvanje lokalnih vlasti južno i sjeverno od Glavnog grada.

„Ajmo da vidimo tog čistunca iz Singapura (misli na premijera Spajića)  da raskine koaliciju sa Bošnjačkom strankom na državnom nivou zbog njihove koalicije sa DPS-om u Bijelom Polju i sa SD i SDP-om u Gusinju, da isključi iz partije odbornika PES iz Budve koji je u koaliciji sa DPS-om, i mi mu dajemo manjinsku podršku i ne vraćamo se u vlast”, ponudio  je Knežević u jednom od svakodnevnih medijskih istupa. Pa podsjetio kako je Ranko Krivokapić, počasni predsjednik SDP, i arhineprijatelj ovdašnjih zastupnika srpskog sveta, savjetnik predsjednika BS Ervina Ibrahimovića u Ministarstvu spoljnih poslova. Ili je, sumnja Knežević, i više od savjetnika. Pa se ponudio da besplatno riješi taj problem.

Knežević je podastro i uslove pod kojima će DNP podržati ustavne promjene. „Spremni smo da podržimo ustavne promjene, ukoliko premijer Spajić inicira ustavne promjene o srpskom jeziku kao službenom, i ukoliko bude otvoren za dijalog i dogovor oko dvojnog državljanstva“, izdiktirao je za Adria televiziju,naglašavajući da on, zapravo, pokušava da Milojka Spajića spasi od samog sebe. „Želim da ga spasim. Jer mi ga je žao. Ali on, ako želi da ostane u bunaru sa DPS, da čuva njihove tekovine, onda neka mu je srećno“, poručio je Knežević.

Milan Knežević očito vješto koristi vakuum nastao nesposobnošću vlasti da obezbijedi neophodnu podršku za poprilično usaglašene izmjene Ustava CG kojima bi on bio upodobljen očekivanjima EU pregovarača u procesu pridruživanja.

Sredinom naredne nedjelje isteći će drugi dogovoreni rok za usvajanje tih izmjena, a one nijesu ni stigle na izjašnjavanje pred poslanike u Skupštini. Podrška dvotrećinske većine trebala je biti najvažniji u nizu koraka koji se moraju napraviti kako bi te izmjene bile zakonite. U proceduri koja zahtijeva više od mjesec dana. Izvjesno, zakasnilo se.

Umjesto rješenja, vlast traži krivca. Umjesto dogovora oko opozicione Platforme, koja je planirana kao ključni korak ka postizanju neophodnog konsenzusa, vlast je od kolega iz opozicije zatražila konsenzus. Svjesna činjenice da je on, koliko nemoguć – toliko i nepotreban. Pošto su opozicioni potpisnici Platforme bili dovoljni za potrebnu većinu.

Trebalo je samo naći kompromis oko njihovih zahtjeva. Koji su, kako se pokazalo prošle nedjelje, u velikoj mjeri podudarni sa primjedbama većine u Evropskom paralmentu. Nekompletan Ustavni sud, problematični zakoni o policiji i ANB-u, sloboda medija sa naglaskom na nepoštovanje pravosnažnih sudskih presuda od strane menadžmenta RTCG, korupcija i kriminal, odsustvo saradnje sa opozicijom…

Rezolucijom se, nimalo slučajno, naglašava da „očuvanje strateškog cilja članstva u EU mora ostati zajednički državni prioritet iznad svih stranačkih promišljanja“. Uz poziv Skupštini i Vladi Crne Gore „da spriječe da identitetska politika skrene pažnju s EU agende, odnosno zategne odnose sa susjedima, starajući se tako da Crna Gora čvrsto zadrži kurs ka EU“.

Vjerovatno slučajno, ali prilično nepromišljeno, nedjelju dana nakon usvajanja dokumenta u kome Evropski parlament iskazuje „duboku zabrinutost“ zbog malignog stranog uplitanja, upirući prstom na Srbiju, Rusiju i Kinu, premijer Spajić se obreo  u Pekingu. Fatajući muštuluk za 13 miliona eura koje su kineske vlasti opredijelile kao pomoć Crnoj Gori.

Može li to biti valjana kompenzacija za gubitak 4,6 miliona eura iz Plana rasta, pošto Crna Gora nije ispunila preuzete obaveze kojima je bila uslovljena isplata novca iz EU fondova?

Izvjestilac EP Marjan Šarec cijeni da se Crna Gora „više ne testira kada je riječ o evropskom izboru, već o sposobnosti da isporuči rezultate“. Odsustvo adekvatnih reakcija iz Podgorice svjedoče da takva ocjena nije neutemeljena. Naprotiv.

Ako se đavo krije u detaljima, onda razloga za brigu imamo na pretek.

Prekompozicija većine u parlamentu Glavnog grada pokazala se kao važnije pitanje od usaglašavanja Ustava sa EU standardima. Vlada je zaboravila da je, prije skoro tri mjeseca, parlamentu dostavila prijedlog ugovora o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Priča se kako je razlog što se taj dokument još nije našao na dnevnom redu, naum predsjednika Skupštine Andrije Mandića da, paralelno, od premijera ishoduje rekonstrukciju Vlade u kojoj bi NSD dobila mjesta upražnjena izlaskom DNP uz vladajuće koalicije. Plus, prema tvrdnjama upućenih, potpredsjedničko mjesto za doskorašnju predsjednicu podgoričkog parlamenta Jelenu Borovinić Bojović.

Mandić i Knežević još su u koaliciji. I ni jedan od njih ne djeluje kao neko kome to smeta.

Iz perspektive dijela vlasti koji čine PES i NSD, projekat Velje brdo djeluje važnije od izmjena Ustava ili konačne odluke o koncesiji na tenderu raspisanom krajem prošle decenije. Započeti posao ide dalje, pohvalila se ministarka javnih radova Maida Adžović, već neko vrijeme glavna promoterka ideje koju su  prije dvije godine predstavili Spajić i ministar prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović. Nakon što su na njemu u Vladi radili „puna dva mjeseca“.

Iako ne postoji nijedan validan dokument koji potvrđuje mogućnost zakonite i ekonomski opravdane gradnje na Veljem brdu, Ministarstvo javnih radova raspisalo je, početkom nedjelje, tender za izradu glavnog projekta i izvođenje dijela radova na Bloku A1 planiranog naselja. Taj „dio“ podrazumijeva izgradnju šest zgrada sa 185 stanova, dvije podzemne garaže, uređenje terena i izgradnju prateće infrastrukture. O kojoj se, makar kada su voda i kanalizacija u pitanju, ne zna ništa. Osim ranije iskazanog nauma da se taj dio projekta finansira iz budžeta Podgorice.

Uz mogućnost da projekat Podgoricu ostavi bez pitke vode, nekima je zasmetao i finansijski aspekt priče o Veljem brdu. Jer bi, po njima, on mogao donijeti  ogromne novčane probleme za Glavni grad, ako ne i cijelu džavu.

„U vjerovatno najglupljem projektu rješavanja stambenog pitanja građana, koji je ikada viđen na prostorima Sunčevog sistema a možda čak i Mliječnog puta, ekipa je uspjela da cijenu izgradnje metra kvadratnog napumpa na nestvarnih 3.394 eura“, konstatuje Miloš Vuković iz Fideliti konsaltinga nakon iščitavanja objavljenog tendera. „Tako je: 185 stanova prosječne površine 77 m2, platićemo 48,4 miliona, što znači da prosječni stan na Veljem brdu košta nevjerovatnih 261.622 eura. Ali to nije sve: stan će država prodavati 77.000 eura (1.000 eura po m2), što znači država po stanu subvencioniše 184.000 eura ili 2.389 eura po kvadratu. Pitanje je samo: ko se sve i koliko ugradio u ovaj projekat”.

Nesporno, priča je mnogo interesantnija od zamornog ispunjavanja EU kriterijuma za pristupanje. A tek slijedi i najavljeni tender za podjelu oglašenih stanova. Treba li onda da nas začudi ako se na priču o ustavnim promjenama i sve ostale plave zastavice vratimo uoči ili nakon narednih izbora? Ukoliko im neko iz Brisela, u međuvremnu, ne zavrne ruku, ovdašnji politički prvaci ostaće dosljedni odavno uspostavljenoj listi prioriteta: ja, moja partija, pa sve ostalo.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PODGORICA BIRALA IZMEĐU SRĐANA PERIĆA I PRINUDNE UPRAVE: Vrijeme preokreta

Objavljeno prije

3 sedmice

na

20 Juna, 2026

Objavio:

Kraj sjednice podgoričkog parlamenta, koja traje dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, pokazaće je li došlo vrijeme preokreta, ili će ostati preči partijski i drugi interesi. Ukoliko odbornici izaberu Perića za predsjednika Skupštine, kako je najavljeno, izbjeći će se prinudna uprava u Podgorici. U slučaju nenadanog obrta, odbornicima ostaje još sedam dana za optužbe, kalkulacije i političke trgovine. Posljednji rok za izbor predsjednika SO Podgorica je 26. jun

 

 

Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u Skupštini opštine Podgorica još traje sjednica na kojoj će se odbornici izjasniti o predlogu da novi predsjednik Skupštine bude Srđan Perić, lider pokreta Preokret. Perić je u srijedu podnio prijavu na tu funkciju sa 20 potpisa podrške. Cilj je, kako je izjavio, sprečavanja uvođenja prinudne uprave u Glavnom gradu.

Da bi Perić bio izabran, neophodno je da za njega glasa 30 odbornika – većina od 59 odbornika, koliko broji Skupština. Dan prije glasanja Monitoru su iz Preokrata potvrdili da će Perić imati podršku 30 odbornika. Osim Preokreta koji ima dva odbornika, podršku su najavili opozicione – Demokratska partija socijalista (DPS) sa 19 odbornika (podrška je dostavljena u pisanoj formi), Demokratska narodna partija (DNP) sa četiri odbornika i po dva odbornika iz Evropskog saveza  i Stranke evropskog progresa (SEP). Iz Građanskog pokreta URA saopšteno je da neće glasati za Perića.

Kriza u Glavnom gradu je počela početkom ove godine, nakon što je Demokratska narodna partija napustila vladajuću koaliciju zbog gradnje kolektora u Botunu. Eskalirala je krajem maja, nakon što je dotadašnja predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić-Bojović podnijela ostavku na tu funkciju. Ona je tada kazala da je „došlo do nove vladajuće situacije koja nije dobila formalizaciju”, optuživši opoziciju da želi da postane vlast bez izbora.

Tokom direktnog prenosa sjednice SO Podgorice, na kojoj je jedina tačka dnevnog reda bila izbor predsjednika Skupštine,  građani su imali priliku da vide i čuju lokalnu varijantu državnog parlamenta – prepucavanja vlasti i opozicije uz puno patetike, ličnih targetiranja i ogorčenosti.  Posebni dio rasprave zauzela je tema ko je sa DPS-om, te ko je ranije bio član i davao podršku ovoj partiji.

Iz vlasti tvrde da je najavljeni izbor Perića na mjesto predsjednika Skupštine cirkus i frankenštajn koalicija. Insistiraju da oni koji podržavaju Perića za predsjednika Skupštine Glavnog grada u stvari prave koaliciju i preuzimaju vlast u Podgorici, što je lider Preokreta više puta demantovao. Vlast nije ponudila drugo rješenje za izlazak iz krize izuzev uvođenja prinudne uprave.

Glavna teza opozicije je tvrdnja o sračunatoj ostavci bivše predsjednice radi uvođenja prinudne uprave kojom bi Vlada i vladajuće partije Pokret Evropa sad (PES), Demokrate i Nova srpska demokratija (Nova) u predizbornoj godini imali 165 miliona eura dodatnog predizbornog budžeta.

Štetnost prinudne uprave ne vide samo u opoziciji. Odbornik vladajućeg Pokreta za Podgoricu (PzPG) Dragutin Vučinić, najavio je podršku Periću, iako je njegova partija rekla da neće glasati za lidera Preokreta. „Glasaću kako ne bi došlo do prinudne uprave nad ovim gradom, a što bi po mom mišljenju išlo nauštrb interesa njegovih građana. Odnosno opet na ruku dobro poznatih krugova, kako bi se što brže došlo do dijela neophodnih sredstava za otpočinjanje ovog već sad opsesivno-kompulzivnog zamišljaja izgradnje na Veljem brdu“, saopštio je Vučinić. On se ogradio od optužbe da se ovim potezom politički reanimira DPS: „Ta priča o reanimaciji DPS izbjegavanjem prinudne uprave je presmiješna“.

Vlast je svoju strategiju odvraćanja opozicije od izbora Perića na čelo lokalne Skupštine bazirala mahom na optužbama o saradnji sa DPS-om. Bivša predsjednica SO Podgorica Borovinić-Bojović, koja je već najavljena kao buduća potpredsjednica Vlade, optužila je opoziciju da formiraju novu većinu i da svaka  saradnja sa DPS-om predstavlja političku „reanimaciju“ te partije. U kritikama joj se pridružio i vladajući Pokret Evropa sad (PES) koji dogovor opozicije vidi kao uvod u rušenje gradonačelnika Saše Mujovića i zvaničnu saradnju sa DPS-om.

„Sve je očiglednije da problematizovanje zakonskog instituta prinudne uprave nije izraz iskrene brige za deblokadu rada lokalne samouprave, već pokušaj stvaranja političkog alibija za formiranje neprincipijelnih i teško održivih koalicija”, saopštili su iz PES-a.

Na udaru se pored Preokreta, posebno našla partija Milana Kneževića, koja je do skoro bila dio vlasti. Iz Kneževićevog DNP su odgovorili da će podržati Perića ali da neće sa DPS-om rušiti gradonačelnika Mujovića.

Partije koje podržavaju Perića tvrde da im je cilj da se glavni grad ne uvede u stanje prinudne uprave. U tom slučaju – nefunkcionisanja lokalnog parlamenta, Vlada preuzima upravljanje opštinom kroz odbor povjerenika koji bi upravljao gradom.

„Da dozvolimo da se uvede prinudna uprava u Podgorici, da se suspenduje Skupština i da damo 250 miliona eura Saši Mujoviću i trojici ljudi koje će da imenuje Milojko Spajić da ih harče do juna 2027. godine, dominantno na ovim ‘magarećim livadama’, projektu Velje brdo, koji pokušavaju da nam predstave kao epohalni projekat vijeka, a u stvari će da bude lopovluk prvorazrednih namjera Milojka Spajića, jer je to dominantno njegova ideja“, izjavio je Knežević.

Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović  smatra da su najveći dobitnici najavljenog aranžmana – građani Podgorice. Ona je ocijenila da bi prinudna uprava bila najgori mogući scenario za glavni grad, te da odgovorne partije ne bi smjele dozvoliti da do toga dođe.

Podsjetila je i da je „nova većina” već drugi put nakon 2020. uspjela da formira vlast u glavnom gradu, ali nije uspjela da je održi, te da to otvara ozbiljno pitanje političke odgovornosti: „Kako je moguće da politički akteri koji su dobili povjerenje građana za upravljanje gradom nisu uspjeli da obezbijede stabilnost i funkcionalnost vlasti? Da li osjećaju odgovornost za stanje koje je dovelo do institucionalne krize?”, upitala je Đukanović.

O uvođenju prinudne uprave u Podgorici spekulisalo se i krajem 2022. godine tokom tromjesečne blokade proglašenja rezultata lokalnih izbora zbog nefunkcionalnosti Ustavnog suda. U glavnom gradu tada prinudna uprava nije uvedena, ali jeste u Tivtu i Budvi. Tokom 2024. godine Vlada je uvela prinudnu upravu u Beranama i Andrijevici. Vlada iste godine nije uspjela da uvede prinudnu upravu u Šavniku koji drži neslavni rekord u nefunkcionisanju lokalne uprave jer izborni proces nije završen ni skoro četiri godine od raspisivanja – oktobar 2022.

Ako odbornici ove sedmice ne izaberu Perića za predsjednika Skupštine, imaće još sedam dana za optužbe, kalkulacije i političke trgovine, pošto je posljednji rok za izbor predsjednika SO Podgorica 26. jun. Ukoliko to mjesto i tada ostane upražnjeno, biće uvedena prinudna uprava. Redovni lokalni i državni izbori su planirali za sljedeću godinu.

Završetak sjednice Skupštine Glavnog grada, pokazaće jedno – je li došlo vrijeme preokreta, ili će partijski i drugi interesi ostati preči.

 

SRĐAN PERIĆ, LIDER PREOKRETA:
Za veću transparentnost i kontrolu ulogu Skupštine

„Ako budem izabran za predsjednika Skupštine Glavnog grada, prvi korak bi bio upućivanje odbornicima svih odluka koje su neophodne za nesmetano funkcionisanje grada, kao i izvještaja o radu gradonačelnika“, kazao je Perić za Monitor.

„Nakon toga, fokus bi bio na primjeni modela za očuvanje funkcionalnosti Podgorice i sprečavanje uvođenja prinudne uprave – za šta smo  tražili podršku. To podrazumijeva otvaranje podgoričkog parlamenta prema građanima, veću transparentnost rada i stvaranje prostora da javnost bude aktivan učesnik, a ne samo posmatrač procesa donošenja odluka.

Posebna pažnja bi bila posvećena jačanju kontrolne uloge Skupštine. Građani imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac, kako se sprovode politike i kakvi se rezultati postižu. Zato je važno da kontrolni mehanizmi budu snažniji, dostupniji javnosti i dosljedno primjenjivani.

Cilj je donošenje kvalitetnijih odluka zasnovanih na argumentima, provjeri činjenica i javnom interesu. Važno je naglasiti i da Skupština odlučuje kolektivno, te da glas predsjednika Skupštine vrijedi jednako kao glas svakog odbornika. Ishod njenog rada zavisi od svih odbornika, bez obzira na političku pripadnost.

Zato je važno razumjeti da ovaj model ne podrazumijeva ni koaliciju ni ulazak Preokreta u vlast. On predstavlja namjeru da se obezbijedi funkcionisanje grada i istovremeno otvori prostor za drugačiju političku praksu: onu koja se zasniva na uključivanju, dijalogu i odgovornosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo