FOKUS
BLAGA KAZNA ZA DARKA ŠARIĆA: Veze koje su se isplatile
Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
Nakon što je Darko Šarić pred Specijalnim sudom u Beogradu ove sedmice osuđen na 20 godina zatvora, čini se još jasnijom njegova strategija u sudnici, a posebno ćutanje o vezama sa visokom politikom ovdje i regionu, zahvaljujući kojima je godinama uspjevao nesmetano da razvija kokainsko carstvo.
“Tako ogromna količina droge ne može biti švercovana, a tako ogroman narko klan opstati, bez saradnje sa politikom ili državnim aparatom. Propustili smo priliku da paralelno sa suđenjem utvrdimo činjenice o tim vezama”, ocijenio je beogradski kriminolog Dobrivoje Radovanović.
Iako se dvodecenijska kazna Šariću nekima može učiniti primjerena, pa čak i neočekivana, pošo su u korist narkobosa ntezivno pred izricanje kazne radili pojedini mediji i djelovi bezbjedonosnih službi u regionu predstavljajući ga žrtvom montiranog procesa, radi se o veoma blagoj kazni. Da li su mu i to donijele veze sa vrhovima politike?
Šariću je prijetio zatvor i do 40 godina, što je uostalom bio i zahtjev srpskog tužilaštva u sudnici. Beogradski mediji podsjećaju da je narkobos dobio kaznu bližu donjoj granici, jer je za to djelo propisano od 10 do 40 godina zatvora. Blic piše da su sitniji dileri drogom za neuporedivo manje količine narkotika kažnjavani sa 15 godina zatvora. Šarić je osuđen na 20 godina zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina vrijednog više od 170 miliona eura. Kristijan Golubović dobio je 14 godina zatvora zbog 25 grama heriona, Hikmet Hajrović 15 godina zbog 14 kilograma heriona, podsjeća taj medij.
Vojislav Tufegdžić, urednik Newsweek-a ocijenio je da se niža kazna za Šarića nije mogla ni očekivati ne samo zbog težine krivičnog djela, već imajući u vidu i to da je iza cijele akcije hapšenja Šarića stajala američka DEA. “Prosto, nije bilo moguće da sve prođe nekažnjeno, kao što se to dešavalo ranije na ovim prostorima” , kazao je.
Ne manje važno je i to da se radi o prvostepenoj presudi koja, kako je nakon suđenja primijetio Stevan Dojčinović, beogradski novinar koji je izdao knjigu o Šariću, “u Srbiji ne znači ništa”. On je podsjetio da je Šarić u sudnici saopštio da je ovo tek prva runda.
“Prvostepene presude u Srbiji ne znače mnogo, a posebno kada su u pitanju procesi vezani za organizovani kriminal. Dešavalo se da se neke presude iz korijena promjene. Definitvno mislim da na ovaj slučaj tačka još nije stavljena”, ocijenio je Dojčinović.
Krajem prošle godine je optuženi za šverc cigareta, biznismen Stanko Subotić, čiji se putevi ukrštaju sa Šarićevim, pred Specijalnim sudom u Beogradu oslobođen krivice, iako je srpsko tužilaštvo godinama vodilo istragu o tome, a prva presuda označila ga krivim, kada je osuđen na šest godina zatvora. Tu odluku preinačio je Apelacioni sud, da bi u ponovljenom psotupku Subotić bio oslobođen optužbi. Sud je tvrdio da ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se potvrdile tvrdnje dijela optužnice, dok je drugi dio optužnice odbijen zbog zastarjelosti.
Obrt se desio nakon dolaska na vlast srpskog premijera Aleksandra Vučića. Vučićevi bivši politički saborci iz SRS optužili su ga da je tom presudom ” ispunio Subotiću obećanja iz Rica”. Radi se o ranijim optužbama sa iste adrese prema kojima se Vučić još 2007. sastajao sa Subotićem , i crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u hotelu Ric u Parizu. SRS tvrdi da je na tom sastanku, Subotić postao finasijer Vučićeve partije a da mu je zauzvrat dato obećanje da će biti oslobođen optužbi u Srbiji.
Vučić je tvrdio da je u Ricu samo “popio kiselu vodu”. Priznao je da je 2007. bio u tom hotelu sa Tomislavom Nikolićem, ali nije i ko je još bio sa njima. Nikolić je kazao da je crnogorski premijer bio sa njima u društvu. Kako god, nakon Vučićevog dolaska na vlast, Subotić je oslobođen , a odnosi crnogorske i srpske vlade, kako je to primijerio i crnogorski premijer, postali – “mnogo bolji”.
Da li slučajno, ali i Darko Šarić, čiji se poslovi višestruko povezuju sa Subotićem, kao i Prvom bankom braće Đukanović, je procijenio da će “imati pošteno suđenje” u Vučićevoj Srbiji, odbijajući ranije da se preda. Kako je objašnjavao, nije vjerovao da bi mu pošteno suđenje bilo omogućeno za vrijeme ranije srpske vlasti, koja je po verziji koju je iznio u sudnici stajala iza montiranog procesa protiv njega.
Subotić i Đukanović su bili skupa na italijanskoj optužnici za šverc cigareta devedesetih. Crnogorski premijer izuzet je iz procesa zbog imuniteta, dok je Subotić oslobođen optužbi. Italijanski istražni organi utvrdili su da su za krijumčarenje droge kroz tu zemlju korišćeni isti kanali kojima je ranije švercovan duvana-
Darka Šarića su argentinska policija i američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) krajem 2009. u svom izvještaju dovele u vezu sa Subotićem, a svjedok saradnik Nebojša Joksović je u sudnici tvrdio da je Šarić preko Subotića “prao” novac.
Šarić se povezuje sa Subotićem i preko kompanije Štampa, u čijem je vlasništvu učestvovao kao i Subotić, ali i preko transakcija vršenih preko Prve banke porodice Mila Đukanovića. Detalje tih transakcija, među kojima je i to da je Šarićeva kompanija bila garant za kredit Subotiću u Prvoj banci, razotkrili su novinarka OCCRP Miranda Patrucić I Dejan Milovac iz MANS-a. Upravo su za to istraživanje pod nazivom Nečasna Alijansa prethodnog mjeseca dobili nagradu EU za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. I dok su Đukanovićevi režimski specijaci proteklih dana osporavali nagradu i kvalitet istraživanja, u Beogradu je portal Antidot koji se dovodi u vezu sa Subotićem, vodio medijsku kampanju pred izricanje presude Šariću, koja je Pljevljaka predstavljala nevinom žrtvom političkog procesa, baš po istom modelu po kom je građena Subotićeva medijska odbrana.
Antidot je, kako su objavili beogradski mediji, bio registrovan na advokatsku agenciju Monfrini Crettol & Partners, koja je u Srbiji poznata po tome što zastupa biznismena Stanka Subotića. Portal se povezuje i sa drugim zvučnim imenima poput reditelja Stanka Crnobrnje, jedan od osnivača crnogorske TV Atlas u vlasništvu premijerovog prijatelja Duška Kneževića.
Medijsku kampanju u korist Šarića pomagali su i srpski tabloidi koji su inače u službi Vučičeve propagande. Takođe, neposredno pred izricanje presude proces je uzdrman dokumentima srpske službe (BIA) kojima je tužilaštvo označeno kao sumnjivo a pojačana Šarićeva odbrana. Nakon što je Aleksandar Đorđević postao novi šef BIE 2013., nije bilo nekadašnje tjesne saradnje te službe i tužilaštva. Vučić je predložio Đorđevića za novog šefa BIA-e, uz ocjene da se radi o odanom, profesionalnom čovjeku.
“Šarići su imali veze u svim mogućim vlastima, u prethodnim, pa i onima pre njih, pa i u ovima. Imali su veze u državnim službama. Ako vi propustite da utvrdite gdje se Darko Šarić krio, kako je došlo do njegove predaje, ko su ljudi koji su mu obećavli ovo ili ono, onda ste sigurno tako pokazali da vam nije mnogo stalo da otkrijete celu istinu oko tog posla”, prokomentarisao je kriminolog Dobrivoje Radovanović.
Srpsko pravosuđe još nije dostavilo novinarskoj mreži BIRN podatke o detaljima Šarićeve predaje, iako je to od njih zahtjevao povjerenik za informacije od javnog značaja. BIRN je te podatke zatražio nakon što su se u medijima pojavile spekulacije o tome da je Darko Šarić u pregovorima oko predaje, za sebe, navodno, izdejstvovao određene benefite.
U dokumentima službe koja su procurela u javnost, pojavio se i podatak da je jedna od ranijih akcija predaje Šarića, išla preko Branislava Brana Mićunovića, još jednog premijerovog prijatelja sa optužnice za šverc cigareta.
Prije nego se predao srpskim vlastima, Šarić je tražio pauzu u Crnoj Gori. Jedan od njegovih zahtjeva bio je da tu obavi kontakt sa svojim braniocem i sa porodicom.
O čemu je od 6 i 30 do 7 i 30 Šarić razgovarao na dan predaje na podgoričkom aerodromu prije leta za Beograd, ne zna se. Šta god bilo, stvari za njega odvijaju povoljno. Osim blage kazne, proces protiv njegovog brata Duška Šarića u Crnoj Gori, zbog “greške” ovdašnjeg pravosuđa vraćen je na početak.
A čeka ga i druga runda.
SVE VEZE ŠARIĆA SA CRNOGORSKIM VRHOM
Dejan Milovac iz MANS-a pozvao je opet, nakon presude u Beogradu, crnogorsko tužilaštvo da se pozabavi vezama Darka Šarića ca crnogorskim političkim vrhom.
On je podsjetio da je MANS je još u aprilu prošle godine Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju podnio krivičnu prijavu u kojoj se traži da se ispitaju poslovni i svi drugi odnosi Šarića sa članovima izvršne vlasti i visokom političkim funcionerima DPS-a.
Da hoće crnogorsko tužilaštvo imalo bi posla, imajući u vidu brojne dokaze o tim vezama.
PRVA BANKA: U periodu kada je Šarićev kokainski posao cvjetao ovdje i u regionu, narkobos je obilato kreditiran u Prvoj banci braće Đukanović. Jedan od tih kredita, u vrijednosti od pet miliona eura, o čemu je Monitor pisao, izdat je Šariću u vrijeme kada je toj banci bila zabranjena kreditna aktivnost.
Osim podataka o transkacijama Šarića i Subotića preko Prve banke, objavljenim u istraživanju Mirande Patrucić I Dejana Miovca, iscrpno istraživanje OCCRP bazirano i na izvještajima Centralne banke Crne Gore (CBCG) otkrilo je brojne nepravilnosti u poslovanju Prve sa Šarićem i neobično povjerenje uprave banke prema misterioznim of-šor kompanijama sa kojih su se u Prvu slivali milioni i odlivali u legalne tokove, iza kojih su se krili Šarić i saradnici.U banci nikada nijesu provjeravali identitet vlasnika kompanija, niti su te transakcije prijavljivane Upravi za sprečavanej pranja novca. Istraživači OCCRP u istraživanju navode da je ,,za ovu banku Šarić bio pouzdan klijent koji im je u vreme krize pritekao u pomoć, oročivši milionski deposit kada je banka jedva izvršavala naloge svojih deponenata”.
MINISTAR I ŠARIĆ: U proljeće prošle godine OCCRP (Patrucić, Milovac) objavio je istraživanje koje je aktuelnog ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, odanog premijerovog saradnika na više projekata, dovelo u vezu sa Šarićevim carstvom.
Otkriveno je da iza kompanije Nova Star CG čiji je direktor pomoćnik ministra Ivanovića Blagota Radulović druga firma – Nikomat LLC iz Delavera, iza koje stoje Šarićeva sestra Danijele i Nebojše Jestrović. Takođe, otkriven je dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings koja se povezuje sa Šarićem. Dopis je Ivanoviću poslat na kućnu adresu, a od njega se traži da potpiše punomoćje koje je ta firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović, koja je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem.
Kompanija Adriatic Overseas Holdings koja je uputila Ivanoviću je prema podacima OCCRP preuzela propalu firmu San Investments u vlasništvu Subotića, kojoj je Šarićeva komapanija bila garant za kredit u Prvoj.
Monitor je u proljeće 2014. takođe objavio da se Ivanović nalazio na privatnom letu sa Šarićem, kada je narkobos 15. oktobra 2009 u napustio Podgoricu i zaputio se u Ženevu, nekoliko sati pred prva hapšenja pripadnika njegovog klana u Srbiji.
Ivanović je bio i na čelu Upravnog odbora Hipo Alpe adria banke koju, je kako je Monitor dokumentovao u seriji tekstova, klan Darka Šarića koristio za legalizaciju desetina miliona eura. To je kasnije bio i predmet istrage u sudskom procesu protiv Šarićevog brata Duška i Jovice Lončara.
POSLOVI SA SA DPS-OM U BUDVI I PLJEVLJIMA: Istraživanje OCCRP je pokazalo i da je prije više godina budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio vrijedno zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, Šarićevoj kompaniji, a ne ,,investitorima iz Švajcarske i Francuske” kako je govorio. Lazović je čitav aranžman potpisao sa dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro koje se povezuju sa Šarićem, ali i ministrom Ivanovićem.
Šarić je takođe imao veliku podršku pljevaljskog gradonačlenika Filipa Vukovića, (DPS) koji je svojevremeno izjavio das u “Šarići korektni momci”, te da ne bi otkrio gdje se krije Šarić ni kad bi znao. U tom gradu Šarićeve kompanije imale su velike poslove sa lokalnom upravom.
KOTORSKA VEZA: Na jugu Šarićev saradnik Dragan Dudić imao je ekskluzivne aranžmane sa kotorskom vlašću. Dudić je bio značajan poslovni partner SO Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro. Dudić je od još jednog Šarićevog saradnika Rododljuba Radulovića preuzeo kompaniju Trecom i naslijedio aranžman Radulovića iz 1989. godine napravljen sa Opštinom Kotor. Radulović je od opštine uzeo u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina, sa mogućnošću da zakup produži na 99 godina.
Aranžman Trecoma sa opštinom je nastavljen u vrijeme DPS gradonačelnice Marije Ćatović. Lokalni DPS-je podržao odluiku da se Trecomu po nevjerovatnim uslovima izdaju vrijedni lokali. Dudiću su opštinski poslovni prostori ustupljeni bez tendera, na 35 godina, za samo 1,8 miliona eura.
Dudić je pored ostalih brojnih kompanija bio vlasnik firme Bastion comerce, koja upravlja Lukom Risan, značajnom za narko biznis. Luku je preuzeo dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović. Vujanović je prisustvovao otvaranju, I tada kazao je Luka Risan „obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”.
PASOŠ, NEVINOST I PREMIJER: U vrijeme kada je već krenula akcija Balkanski ratnik i hapšenja Šarićevih saradnika, objavljeno je da je MUP Crne Gore Šariću dao garancije da će dobiti crnogorsko državljanstvo ukoliko se odrekne srpskog.
Premijer Đukanović je tada objasnio da u tom slučaju nije bilo ništa sporno, jer Šarić u momentu podnošenja zahtjeva, nije bio pravosnažno osuđen.
Đukanoviću očito nijesu smetala saznjanja crnogorske poicije još iz 2007 o Šarićevom klanu. Tada je direktor policije Veselin Veljović pred članovima Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine prezentovao Plavu knjigu o organizovanom kriminalu sa ukupno registrovanih osam klanova. Među njima, poimenično su bili navedeni Darko i Duško Šarić
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
Pohod na Tivat, uoči najvećeg skupa evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori u nedavnoj povijesti, 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca među kojima su nezavisni srpski mediji i opozicija prepoznali batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima, logičan je nastavak kontinuiranih napada na Crnu Goru. Prethodilo mu je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi kojim se vrijeđa i ismijava crnogorski narod i javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti
Da će se nešto ružno desiti uoči ili za vrijeme Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, govorkalo se već neko vrijeme u medijima i političkim i diplomatskim krugovima u regionu. Samit je do sada najveći skup evropskih i regionalnih državnika koji je Crna Gora vidjela u svojoj nedavnoj povijesti. Međutim izjava premijera Milojka Spajića prije tri dana na premijerskom satu je iznenadila mnoge. “Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje” rekao je Spajić. Dodao je da to traje “nekih četiri, pet mjeseci” i da EU pomaže u borbi protiv vanjskih subverzivnih aktivnosti.
Spajić nije pomenuo režim braće Vučić i kartele koji vaninstitucionalno vladaju Srbijom i imaju svoje agenture u Crnoj Gori i regionu. Ipak, svima je bilo jasno na koga misli. Spajićeva predviđanja su se obistinila u srijedu ujutro u 10.41 kada je u Tivat sletio avion Air Serbia zakupljen od turističke agencije Happy Travel iz Bijeljine (BiH) s 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca obučenih u crno. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali mnoge batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima.
U govoru na premijerskom satu Spajić prvi put otvoreno govori o specijalnom ratu protiv Crne Gore od kada je izabran za premijera 2023. godine. Par dana prije nego je tada postao premijer izašao je veliki istraživački tekst u prestižnom Vol Strit Žurnalu o Aferi Do Kvon u kojem je Spajić direktno optužio srpsku tajnu službu (BIA) da stoji iza afere da mu se nanese politička šteta. Vol Strit Žurnal je naveo, citirajući južnokorejsko tužilaštvo, da je južnokorejskom kripto prevarantu i bjeguncu Do Kvonu zaštitu pružala Vučićeva vlast koja je odbijala njegovo izručenje matičnoj zemlji. Do Kvon je kasnije tajno prebačen u Crnu Goru i iskorišten u predizbornoj kampanji protiv Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).
Da srbijanska vlast neće obustaviti crne operacije protiv Crne Gore i njenog učlanjenja u EU je i javno obznanjeno nepunih 10 mjeseci nakon što je Spajić postao predsjednik Vlade. Večernje novosti kojima rukovodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić su objavile hagiografski tekst (nalik svetačkim žitijama) posvećen Marku Parezanoviću, tadašnjem načelniku operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) pod naslovom Čovek u vihoru legendi i kontroverzi. Tekst je detaljno opisao zasluge Parezanovića u služenju Aleksandru Vučiću (kome je navodno i život spasio) ali i njegov marljivi obavještajni rad u Crnoj Gori i napore u resrbijanizaciji crnogorskog naroda i utapanja Crne Gore u novu Veliku Srbiju ili sada tzv. srpski svet. U tome mu je zdušno pomagao i vrh Srpske Crkve (SPC) na izbor čijih arhijereja je imao uticaj po sugestivnom pisanju Novosti. Vučelićevi su naravno prećutali SKY komunikacije i asistencije Parezanovića narko kartelu Šarić uz blagoslov svemoćne osobe kodnog naziva Oskar (za koga nezavisni mediji i opozicija vjeruju da je Vučić). Elem, Parezanović nije zadržao svetački oreol kod gospodara pa je smijenjen početkom decembra prošle godine.
Nakon postavljenja Nikole Vasiljevića umjesto Parezanovića, uslijedilo je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi vučićevskog Centra za društvenu stabilnost iz Novog sada kojima se otvoreno vrijeđa i ismijava crnogorski narod. Onda su uslijedila javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti. Vučić je objavio i patetično pismo građanima Crne Gore u njegovom portalu Borba s naslovom Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.
Mnogi nezavisni posmatrači vide slanje 87 aktivista vladajuće srpske stranke i njenih kriminalaca i batinaša zakupljenim avionom u Tivat baš uoči Samita EU – Zapadni Balkan kao još jedan odraz Vučićeve “ljubavi”. O profilu isključivo muških tetoviranih “gostiju” i njihovim dosadašnjim zaslugama za režim su široko izvještavali domaći i nezavisni srpski mediji. Jedino vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori tokom srijede nisu ni riječ rekli o putnicima i njihovom vraćanju u Srbiju isti dan oko 16 sati. Očigledno su se čekale instrukcije iz Andrićevog venca (ured predsjednika republike). Samo je preneseno da je predsjednik obavijestio domaćina da mu tokom posjete Tivtu ne bude organizovan zvaničan doček niti protokolarni ispraćaj uz prisustvo domaćih visokih zvaničnika. Ranije je sredinom maja izjavio da u Tivat ide jer ga je pozvala predsednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen, prema kojoj “oseća poštovanje” i da ne bi otišao na taj sastanak da mu je neko drugi tražio.
Istu noć dok je još trajala saga oko aviona ćacijevaca o kojem je zvanična srbijanska vlast i dalje ćutala, srbijanski režimski mediji i ispostave u Crnoj Gori su oko 22.30 prenijele saopštenje BIA koje je bilo “neophodno”. Navodi se da je zbog “neprijateljskog delovanja stranih službi i kriminalnih klanova u Crnoj Gori” BIA zvanično savjetovala predsjedniku Srbije da “ne putuje u Crnu Goru jer je ustanovljeno postojanje visokog bezbednosnog rizika”. Po operativnom saznanjima , Radoje Zvicer, vođa Kavačkog klana, nalazi se u Crnoj Gori. “Suprotno svim pravilima profesije i odgovornog odnosa, bezbednosna procena koja je više puta tražena od službe domaćina skupa u Crnoj Gori nije nam dostavljena” zaključuje BIA. Međutim, ispada ni da BIA nije Crnoj Gori dostavila ništa oko čarter aviona punog njenih operativaca i kriminalaca prije nego je sletio u Tivat.
Nekih 15-tak minuta nakon saopštenja BIA-e, oglasio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) na ekstremno žutoj vučićevskoj televiziji Informer. “Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Crnoj Gori u Katunskoj nahiji gde policija ne sme da dođe” rekao je Knežević kao potvrdu saopštenja tajne službe. Knežević i drugi nikako da se sjete da se Svetozar Marović, osuđeni šef budvanske organizovane kriminalne grupe, koja je isisala stotine miliona eura iz Budve, slobodno šeta centrom Beograda i uživa zaštitu braće Vučić.
Nakon ovih objava krenula je čitava tirada patetične brige za voljenog “predsednika Vučića i njegovu bezbednost”. Formalna predsjednica srbijanske Skupštine Ana Brnabić je prepričala na Informeru kako je bila na večeri kod Vučića sa Antonijom Koštom, predsjednikom Evropskog savjeta. Javio joj se direktor BIA-e Vladimir Orlić, sa kojim se “čula tri puta”. Razgovarala je i sa Milanom Kneževićem. “Ozbiljno sam zabrinuta, predsjednik neće ni da čuje da ne ide u Crnu Goru, zbog našeg naroda u Crnoj Gori”, prenosi Brnabićka kojoj je prioritet da ubijedi “predsjednika Vučića da ne putuje u Crnu Goru“. Zebnju za “bezbjednost” Vučića u programu je iskazao i Dragan Vučićević koji rukovodi Informerom i koji Brnabićku obavještava uživo da dolazi do pobune u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) čiji Izvršni odbor je vanredno zasijedao s molbom gospodaru Vučiću da ne ide u Crnu Goru i da će ga oni “ako treba, i svojim telima sprečiti da ide”. Zaključak na Informeru je da “očigledno postoji neka intencija crnogorskih službi da provjeravaju sve što dolazi iz Srbije, kako bi Vučić došao sa što manje podrške i obezbjeđenja“ – misleći na avion pun batinaša i kriminalaca.
Vučićević poručuje da je moguće da u petak, 5. juna, “Milo Đukanović sa Zvicerom i Milojkom Spajićem pokuša neki zločin da izvedu… jer ako su oni spremni na ovo što su uradili , ko zna na šta su još spremni. Imamo posla sa opasnim zlikovcima “- kazao je Vučićević mislići na crnogorsku vlast i nazvavši je “crnogorskom stokom koja sarađuje sa blokaderskom (studentskom) srpskom stokom koji žele da ugroze život predsednika Vučića”. Po njemu putnici čarter leta su “patriote i Srbi koji su bez oružja došli” i na aerodromu ih je “maltretirala stoka antisrpska, ustaško-milogorska”.
Onda se glasnuo i gospodar Vučić na Instagramu rekavši da se nije uplašio i da ga prijetnje ne fasciniraju. “Jedino o čemu brinem je kako da naš narod bolje živi i kako da Srbija bude još uspešnija” poručio je. Avion sa kriminalcima, radio opremom i antistudentskim sloganom Srbija pobeđuje je pokušao relativizirati i lider DNP-a. Njemu nije ništa sporno što su putnici svi muškarci i nabildovani, jer da je to mjerilo Srbija bi trebala zabraniti ulazak za 80 odsto Crnogoraca i da ako ti likovi predstavljaju opasnost po sigurnost Crne Gore onda je on “zabrinut za Crnu Goru”.
Bez obzira da li su u Andrićevom vencu očekivali da će im avion proći ili ne, jasna je namjera da bilo koji ishod iskoriste u anticrnogorske propagandne svrhe i odvraćanje srpske javnosti od haosa u Srbiji.
Da li su ćaciji na čarter letu bili samo upozorenje ili namjera da se izazove haos u navodno “bratskoj” Crnoj Gori tek ćemo vidjeti. Vučić pojačava tempo u svakom slučaju.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera
Objavljeno prije
7 danana
30 Maja, 2026
Očigledno je da se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: EU traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja. Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina
Poslije praznika – postpraznični optimizam. Stigle su najave da bi ovdašnji politički mrtvi čvor uskoro mogao biti razvezan. Ili, možda, rasjećen. Sve u cilju “pronalaženja zajedničkih rješenja” radi ispunjavanja obaveza Crne Gore u završnoj fazi procesa pridruživanja EU.
Dobra vijest glasi: “Predstavnici vladajuće većine i opozicije spremni su da rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima značajnim za ispunjavanje obaveza iz evropske agende”. Loše bi moglo biti što nas je o istom obavijestila Delegacije EU u Crnoj Gori, a ne domaći akteri koji bi morali biti dužni da javnosti polažu račune o svom radu.
Pomenuti predstavnici vlasti i opozicije o tome, za sada, ćute. Ili prebacuju obaveze i odgovornost na drugu stranu. Vodeći računa da se previše ne zamjere zvaničnicima EU kojima je, izgleda, danas najviše stalo do toga da Crna Gora ispuni obaveze iz evropske agende. Nerijetko, po cijenu kvaliteta urađenog.
Na nenajavljenom sastanku koji je u nedjelju, u prostorijama Delegacije EU u Podgorici, organizovao ambasador Johan Satler, okupili su se predstavnici vlasti i opozicije. Gotovo svi, predvođeni premijerom Milojkom Spajićem (PES), predsjednikom parlamenta Andrijom Mandićem (NSD) i liderom opozicione DPS Danijelom Živkovićem. Prema nezvaničnim informacijama dobijenim od učesnika, glavne teme sastanka bile su povratak DPS-a u parlamentarni proces, te ubrzano sprovođenje traženih reformi. To uključuje glasanje za zakone sa plavom zastavicom i ustavne promjene koje je potrebno izvršiti radi usklađivanja sa EU, a za koje je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini.
“U otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, predstavnici vladajuće većine i opozicije izrazili su spremnost da kroz inkluzivan politički proces rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima od posebnog značaja za ispunjavanje obaveza Crne Gore u okviru njene EU agende”, rekli su agenciji MINA iz Delegacije EU.
Da je nekakav dogovor, načelno, postignut potvrdilo je i ovonedjeljno saopštenje vladajuće većine, kojim je od opozicije zatraženo da do kraja maja dostavi jedinstvenu platformu sa svojim zahtjevima, kako bi se obezbijedio neophodan konsenzus uoči predstojećih glasanja u parlamentu. Gdje bi se, prije ljetnje pauze, na dnevnom redu trebale naći (odnosno morale, prema nekim interpretacijama onoga o čemu se govorilo na sastanku kod Satlera) i izmjene Ustava. Navodno, ne i onog dijela koji se tiče identitetskih pitanja.
“Zbog potrebe da se uoči glasanja o ustavnim promjenama obezbijedi što širi društveni i politički konsenzus, a da prijedlog jedinstvene platforme opozicije još uvijek nije dostavljen, očekujemo da sve opozicione partije koje su učestvovale u razgovorima, vođenim uz posredovanje Delegacije EU, i iskazale spremnost da doprinesu ubrzanju evropskih integracija, svoju saglasnost pretoče u jedinstvenu i formalizovanu platformu”, navodi se u saopštenju parlemantarne većine.
Prije njega, iz opozicije su poslije sastanka u Delegaciji ponovili listu svojih zahtjeva za prevazilaženje blokade parlamenta. “Povucite Zakon o ANB-u, povucite Zakon o unutrašnjm poslovima i učinite niz drugih ustupaka koji su važni za građane Crne Gore i onda se možemo vratiti dijalogu”, poručio je poslanik DPS Nikola Rakočević u izjavi za TV Vijesti, insistirajući, da “do tada nema nikakvog razgovora”.
Zahtjev vlasti da im opozicija dostavi zajedničku platformu mogao bi se pokazati komplikovanijim nego što se čini na prvi pogled. I pod uslovom da iz kalkulacija isključimo Milana Kneževića i njegovu NDP, koja je u ovom momentu opozicija i većini i manjini. A, najprije i ponajviše, EU.
Pa ipak, njegova partija je i dalje u (formalnoj) koaliciji sa Mandićevom NSD. Ta neobična sprega vlasti i opozicije funkcioniše po javno objelodanjenom principu: kome smeta neka napusti savez Zajedno za Crnu Goru (nekadašnji DF). Kako niko ne želi da povuče taj potez, ostaju sumnje da Mandić i Knežević i dalje igraju zajedničku igru. Po toj interpretaciji, njihovo javno udaljavanje ima za cilj zauzimanje što većeg dijela političkog terena.
Knežević je, uglavnom, po napuštanju vladajuće koalicije odustao od obećanja da će do Brisela i EU “nositi na leđima” one koji za taj put ne budu imali dovoljno snage ili volje. Sada je najglasniji kritičar procesa pristupanja EU.
Sastanak u Delegaciji, na kome nijesu bili predstavnici NDP, Knežević je predstavio kao novi dokaz da međunarodna zajednica, a ponajviše EU, upravljaju crnogorskom političkom scenom. “Satler je još jednom potvrdio da je guverner Crne Gore koji upravlja i opozicijom i vlašću. Određuje ko će biti smijenjen, ko imenovan, generiše krize, onda ih rješava…“, ponavljao je gostujući na medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića. “Radi se o lutkarskom pozorištu u kome Satler vuče konce, a oni igraju kako moraju“.
Nezadovoljnih rješenjima na kojima insistiraju zvaničnici EU ima i u tzv. proevropskim snagama u parlamentu. Najglasniji među njima je lider GP URA Dritan Abazović. Nakon kafe kod Satlera, Abazović je poručio da njegova partija neće biti dio „mirenja“ vlasti i DPS-a. „Nećemo biti dio te platforme. Razlog je vrlo jednostavan: mi nijesmo neko ko je izazvao krizu niti je na bilo koji način stopirao evropski put. Ko je izazvao krizu, neka bude dio platforme“, rekao je Abazović. “.
Formulacija, “mirenje DPS-a, PES-a i Mandića“, vjerovatno je prvi put javno artikulisala ono što dio političke scene već naslućuje – da se iza evropskog jezika reformi možda gradi novi politički balans između zvaničnika najvećih, nominalno suprotstavljenih, blokova. Pride, stigla je u trenutku kada su neka dešavanja na terenu potkrijepila ideju o međunarodnoj višoj sili koja forsira i nadgleda proklamovano pomirinje. Ili je riječ, da parafraziramo Mila Đukanovića, o “interesnoj dobrovoljnosti” do juče nepomirljivih aktera ovdašnjeg političkog i, ne manje važno, vjerskog života.
Na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je organizovao premijer Spajić, odazvali su se predsjednik Jakov Milatović, Milo Đukanović, čelnici Demokrata ali i Andrija Mandić, kome je to bila prvo učešće u aktivnostima obilježavanja 21. maja od 2006. godine.
Kamere su zabilježile kako su se, takođe prvi put, u isto vrijeme na istom mjestu našli zvaničnici CPC i SPC, Miraš Dedeić i Gojko Perović. To je signaliziralo da se sprema nešto veliko. Tek treba da prepoznamo o čemu se radi. Ili da to neko objasni. Makar onima koji ne prihvataju Mandićevu tezu o konačno pomirenoj Crnoj Gori, zdravo za gotovo.
Razumljivo je da traženje novog, u naznakama najavljenog, političkog balansa brine one snage koje bi mogle ostati izvan tog projekta. Važnije pitanje glasi da li bi i građani trebalo da se zabrinu zbog sve očiglednijeg odsustva javnosti pri donošenju nekih, moguće dalekosežnih, odluka. Za koje ne smijemo bezrezervno tvrditi da idu u prilog demokratskoj, prosperitetnoj i evropskoj Crnoj Gori.
Oprezniji upozoravaju kako su dešavanja u SO Podgorica rječitija od Spajićevog prijema. U vinogradu Plantaža mogli smo vidjeti kakva bi Crna Gora mogla da bude u nekim boljim vremenima, dok smo sa Trga nezavisnosti dobili sliku onoga što ona danas jeste. Zemlja u kojoj političke kalkulacije često nadjačaju pisane i nepisane procedure političkog života, baš kao i javni interes.
Ostavka predsjedice parlamenta Glavnog grada Jelene Borovinić Bojović stigla je, bezmalo, šest mjeseci nakon šro je postalo jasno da vladajuća većina u Podgorici nema potrebnu većinu za normalan nastavak rada. Istovremeno ne postoji sposobnost opozicije da zajedničkim angažmanom preuzme vlast. Sa te strane već se čuo zahtjev za raspisivanje vanrednih lokalnih izbora u Podgorici. Uprkos ranijem dogovoru da se izbori, parlamentarni i lokalni u svim opštinama, održe u junu naredne godine.
Na taj se dogovor pozvala Borovinić Bojović objašnjavajući kako dalje, nakon nove vladajuće situacije i njene ostavke. “S obzirom na to da su savjeti i instrukcije evropskih partnera o objedinjavanju lokalnih izbora u jednom danu, jasne, javne i poznate, s obzirom na to da o tome postoji konsenzus i na državnom nivou, vjerujem da će naredne godine građani imati priliku da na dan izbora jasno saopšte svoj stav i cijene svačiji rad do sada”, kazala je ona, ne objašnjavajući šta biva u međuvremenu.
Verzirani kažu da je ideja vladajuće koalicije jasna. Pošto iste partije vladaju državom i Glavnim gradom, njihov naum je da Vlada u Podgorici uvede prinudnu upravu. To znači da bi aktuelna vlast imenovala odbor povjerenika koji bi preuzeo nadležnosti lokalnog parlamenta, rješavajući se rizika da opozicija (eventualno potpomognuta novim nezadovoljnicima iz bivše većine) preuzme parlament pa zatim i izvršnu vlast u Podgorici i sa te pozicije krene u pripremu dolazećih izbora.
Saša Mujović bi ostao gradonačelnik i političko lice vlasti. Rasterećen briga koje nosi odsustvo podrške u gradskoj Skupštini.
Treba li se zapitati koliko je plan o prinudnoj upravi u Glavnom gradu u saglasju sa proklamovanim jedinstvom vlasti i opozicije na putu EU integracija? I ako nije, znači li to da vlast (a moguće i opozicija) imaju drugačiju listu prioriteta od one javno istaknute? Konačno, šta bi na sve to rekli oni koji Crnu Goru guraju ka Briselu?
Očigledno je: u Crnoj Gori se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: Evropska unija traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja.
Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina. Otud naglašen interes za pitanje ko će i koliko platiti onu kafu kod Satlera.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
DVADESET GODINA POSLIJE: Između dogodine u Briselu i dogodine u Prizrenu
Objavljeno prije
2 sedmicena
22 Maja, 2026
Vrijeme je potvrdilo ispravnost referendumskog izbora 2006, i ojačalo spoznaju da priliku nijesmo iskoristili na pravi način. Još uvijek. Prvih dvadeset godina je za nama. Pred nama, uglavnom, iste želje i izazovi
Uveliko traje muzički dio proslave/obilježavanja jubilarne, 20. godišnjice od održavanja referenduma o državno pravnom statusu Republike Crne Gore. Dok sa trgova odjekuju pjesme, replike u parlamentu podsjećaju kako je pred nama još mnogo posla. Ukoliko želimo da Crna Gora bude slobodna, uređena i prosperitetna država svih njenih građana.
Dvadeset godina nakon referenduma, Crna Gora je međunarodno priznata država, članica NATO-a i “prvi sledeći” kandidat za prijem u članstvo Evropske unije. Dok se crnogorska zastava vijori pred sjedištem UN, lokalne vlasti u dijelu ovdašnjih opština ignorišu državna obilježja i praznike. U čemu ih pomažu pojedini državni zvaničnici.
Predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš poželio je otići i korak dalje. Zato je, nakon nipodaštavajuće – i netačne – izjave kako u Pljevljima nema zainteresovanih za proslavu Dana nezavisnosti, skupa sa svojim saradnicima pokušao organizovati “kontramiting” u vidu koncerta Mirka Pajčina. Uprava policije je skupa sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost odlučila da zabrani planirani nastup osobe koja pod umjetničkim imenom baja mali knindža promoviše vjersku i nacionalnu mržnju, veliča ratne zločine i zlikovce koji su ih počinili.
Prema nezvaničnim ali pouzdanim informacijama iz sektora bezbjednosti, ANB je Pajčinu zabranila da uopšte uđe u Crnu Goru. Dok su UP obavijestili da bi tokom njegovog koncerta (javnog okupljanja) “moglo doći do narušavanja javnog reda i mira, ugrožavanja bezbjednosti građana i imovine, ali i narušavanja građanskog koncepta države”.
Suprotno predsjedniku opštine Pljevlja, njegov partijski šef i predsjednik Skupštine Crne Gore uzeće učešće u obilježavanju Dana nezavisnosti. Andrija Mandić je saopštio da će prisustvovati prijemu koji, povodom 20. godišnjice nezavisnosti, organizuje premijer Milojko Spajić. “Konačno je došao trenutak da svi zajedno kažemo ‘Evropo, vraćamo se’. Srećna ti budućnost pomirena Crna Goro”, poručio je Mandić, nekoliko sati nakon što je u Skupštini objasnio da će, pod njegovom dirigentskom palicom, i parlament obnovu nezavisnosti obilježiti svečanom sjednicom. Ona neće biti upriličena na dan održavanja referenduma o nezavisnosti, već na godišnjicu prijema Crne Gore u Ujedinjene nacije.
Zgodno se potrefilo pa je to 28. jun. Odnosno, Vidovdan, jedan od najvažnijih datuma u kalendaru zagovornika velike Srbije/srpskog sveta.
Zna Mandić šta radi, cijene i njegovi sljedbenici i kritičari. U svakom slučaju, javna manifestacija njegovog odnosa prema nezavisnoj Crnoj Gori bitno je drugačija od nekadašnjih. Prije nepunih 10 godina (2017.), Mandić je uoči Dana nezavisnosti poručivao kako „srpski narod nema nikakvog razloga da slavi 21. maj”. I dodatno zamjerao neistomišljenicima iz sopstvenih redova: ,,Neki pripadnici nekadašnjeg Bloka za zajedničku državu danas, napadnim i smiješnim čestitkama za 21. maj, brukaju i sramote vlastitu prošlost i nedostojno podilaze crnogorskim separatistima”.
Nije mali put otuda do Evropo vraćamo se. Ko ne vjeruje neka priupita Milana Kneževića, odskorašnjeg opozicionara (ponovo) i, i dalje, zvaničnog koalicionog partnera Mandićeve NSD.
Ispada da je Kneževiću je najviše zasmetala najava predsjednika Skupštine o obilježavanju 20. godišnjice obnove državnosti Crne Gore. Makar i na Vidovdan. Pa je, kako reče, “sa punim pravom” zatražio da, “ukoliko se bude održavala sjednica za ove koji su glasali ‘da’, želim da se održi sjednica i za nas koji smo glasali ‘ne’”.
Ništa nije izgubljeno, tvrdi predsjednik DNP, kontrirajući onima koji se pozivaju na istraživanje javnog mnjenja prema kome bi, danas, 75 odsto građana Crne Gore podržalo njenu nezavisnost. “Taj broj je ispod 55 odsto građana, tako da podrška državi opada iz dana u dan…”, zaključio je Knežević.
Pretprazničke nastupe Mandića i Kneževića mnogi su doveli u kontekst “čestitke” koju je građanima Crne Gore, povodom 20. godina obnove nezavisnosti, uputio predsjednik Srbije Aleksandar Vućić.
„Inače sam dobio poziv da učestvujem u glamuroznoj proslavi otcepljenja od moje Srbije. Naravno, u tome neću učestvovati. Srbiju volim najviše na svetu i da slavim tako nešto bilo bi me sramota i pljunuo bih sebi i svom narodu u lice. A oni neka slave šta god hoće”, poručio je Vučić, 14. maja, iz Beograda. Dan kasnije, pojasnio: “Vi nama niste smetali, doživljavali smo vas kao sestre i braću i hteli da živimo u istoj državi sa vama. Priznajem, krivi smo, i izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.”
Neko je primijetio kako Vućićevo obrazloženje nalikuje na sudski iskaz nesuđenog mladoženje koji je na neuzvraćenu ljubav odgovorio surovim nasiljem. U tom je kontekstu nesvrsishodno obrazlagati zbog čega Crna Gora nije mogla da se “otcepi” od Srbije. Ali je racionalno registrovati animozitete koji dolaze sa te strane. I kalkulisati sa njihovim dometima i, eventualnim, posljedicama.
U međuvremenu, kratak osvrt na domete dvodecenijske crnogorske samouprave.
Crna Gora još nema zakone o vladi i parlamentu koji bi propisali pravni okvir za njihov rad. U redovnim okolnostima i vanrednim situacijama. Kao jednu od posljedica takvog stanja, Crna Gora danas nema kompletiran Ustavni sud. On radi na granici kvoruma, uz ustavno sporan mandat pojedinih sudija.
Nije formiran ni Fiskalni savjet, iako je to zakonska obaveza još iz vremena poslednje DPS Vlade premijera Duška Markovića. I tu je problem nedostatak volje da se vlastite odluke podvrgnu kontroli. Finansijske ili pravne prirode, svejedno. Uz poslovično nastojanje da se mjesta u državnom aparatu popunjavaju partijskim kadrovima. Ili održe prazna, dok neko “naš” ne stasa za tu funkciju.
Vlada uglavnom zasijeda na telefonskim sjednicama a parlament radi bez kvoruma. Poslanici vladajuće većine aktivno izbjegavaju prisustvo sjednicama skupštinskih odbora na kojima se planira preispitivanje postupaka predstavnika vlasti. Ili njihovih zastupnika u državnim institucijama i preduzećima.
Jednako, predsjednik Vlade izbjegava dolaske u Skupštinu, dok predsjednik parlamenta selektivno određuje dnevni red zasijedanja i “tempira” kada će se vladini prijedlozi zakona i odluka naći na dnevnom redu. Slijedeći, uglavnom, partijski a ne javni interes.
Analitičari su tvrdili da su vlasti Mila Đukanovića godinama imale podršku Zapada jer je Crna Gora pod njegovim vodstvom, nakon što se odrekao patronata Slobodana Miloševića, slovila za pouzdanog, ili makar krajnje kooperativnog, geopolitičkog saveznika. Današnje vlasti koje personifikuju Spajić i Mandić tu podršku zaslužuju procjenom da bi se oni mogli okrenuti ka nekom izdašnijem ponuđaču ukoliko bi EU uskratila pregršt obećanih šargarepa… Iako je članstvo u EU jedan od rijetkih državnih projekata oko kojeg politička elita Crne Gore još može graditi zajednički narativ.
Vlast ubjeđuje javnost da je raskrstila sa svakojakim tranzitima bivših DPS vlasti, od duvana do kokaina, te raskinula nekadašnju spregu kriminala i države. Istovremeno bezbjednosni sektor ne uspijeva da uđe u trag dvojici najtraženijih bjegunaca. Jedan je bronzani spomenik ratnom zlikovcu Pavlu Đurišiću za kojim se traga od ljeta prošle godine. Drugi je Miloš Medenica, pobjegao nakon nepravosnažne osuđujuće presude zbog, pored ostalog, trgovine narkoticima i sudskim presudama.
Sada Medeni, kako sebi tepa, zapljuskuje informacijama – domaćim i regionalnim – koje službe bezbjednosti nerado dijele sa javnošću. ANB na sve to šuti, dok čelnici MUP-a i UP ubjeđuju da to nije pravi Miloš, već njegova virtuelna projekcija proizvedena uz pomoć vještačke inteligencije. Ne komentarišući to što od stvarnog ili AI bjegunca dolaze tačne vijesti. Makar one koje je moguće provjeriti.
To je još jedan kamenčić u mozaiku koji kazuje da je međunarodno priznanje države bilo mnogo lakše obezbijediti nego izgraditi unutrašnje povjerenje. Na raznim nivoima. Od institucija do drugih i drugačijih. Po bilo kom osnovu. Makar bili rođaci ili komšije.
U tom vakuumu, najbolje su se snašli SPC i njeni glasnogovornici. Oni su se, uprkos unutrašnjim problemima, uspjeli nametnuti kao važan, ako ne i dominantan, politički faktor u državi koja pokušava postati prva sledeća članica EU. Dobar dio vlasti u Mitropoliju idu po mišljenje dok DPS, kao najjača opoziciona partija, ovdašnjim filijalama SPC neštedimice daje novac poreskih obveznika, pokušavajući obnoviti nekadašnji partnerski odnos.
Nije realizovana najava o popravljanju dobrosusjedskih odnosa sa zemljama okruženja nakon smjene DPS vlasti. Vučićeve izjave pokazuju da napretka u odnosima sa Srbijom, ako nijesu pogoršani “nezasluženim” približavanjem Crne Gore Evropskoj uniji. Odnosi sa Hrvatskom značajno su unazađeni “neiznuđenim” potezima prvaka ovdašnjih vlasti. Počev od Rezolucije o Jasenovcu, pa nadalje.
Što se saradnje sa ostalim susjedima tiče, njih bi najkraće mogli opisati kao: zapuštene. Izuzev kada se ukaže prilika da se novcem iz međunarodnih donacija pokrene kakav zajednički projekat. No i tada stvari znaju da se razvijaju poprilično traljavo. Ili nikako, ako za primjer uzmemo zajednički projekat premošćavanja Bojane kod Ulcinja.
Ostaje put. Simbolično on se može označiti kao izbor, između dogodine u Brisel i onog dogodine u Prizren.
Kad se stišaju praznična veselja, stići će najave novih zakona pripremljenih za usvajanje uz blagoslov Evropske komisije. Među njima, kako sada stoje stvari, neće biti Opšteg kolektivnog ugovora.
Optimisti će licitirati sa poglavljima koja će, možda, biti zatvorena u narednih četiri-pet mjeseci. Držeći se procjene da će Crna Gora postati dio EU do kraja 2028. Oprezniji će se sjetiti da slične priče slušaju 20 godina. Još od jeseni 2006, i prve predizborne kampanje nakon obnavljanja nezavisnosti. Tada je Milo Đukanović obećao kako „za četiri godine u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih“. I bi što bi.
Red obećanja, pa red kriza. Prvih dvadeset godina je za nama. Pred nama, uglavnom, iste želje i izazovi.
Pregled glavnih ekonomskih pokazatelja Crne Gore iz perioda obnove nezavisnosti (2006) i ove, odnosno prošle godine
| Pokazatelj | 2006 | 2026 |
| BDP | oko 2,17 mlrd € | oko 8,6 mlrd € (procjena) |
| BDP po stanovniku | oko 3.500 € | oko 12.260 € |
| Broj zaposlenih | oko 150–170 hiljada (procjene MONSTAT-a i Zavoda za zapošljavanje) | oko 285 hiljada |
| Nezaposlenost | preko 30% | oko 10% |
| Javni dug | oko 700–800 mil € (ispod 40% BDP-a) | oko 5,35 mlrd € (~60% BDP-a) |
| Vrijednost državnog budžeta | oko 1 mlrd € | 3,79 mlrd € * |
| Izvoz robe | oko 600–700 mil € | oko 615 mil € * |
| Uvoz robe | oko 1,5 mlrd € | oko 4,1 mlrd € * |
| Turistički prihodi | oko 350–450 mil € | preko 1,4 mlrd € * |
| Prosječna cijena kvadrata stana | oko 900–1.100 € | oko 2.200 € * |
* podaci za prethodnu godinu
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
INTERVJU4 sedmiceDR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD
