Povežite se sa nama

FOKUS

BRACO I(LI) BUDŽET: Limeni ljudi za limena vremena

Objavljeno prije

na

Tradicionalno: premijer Milo Đukanović se, prema sopstvenom priznanju, ne osjeća krivim zato što će iz državnog budžeta njegov brat Aco, na ime neostvarene dobiti, prihodovati 7-8 miliona eura. Ako već nije.

,,Naravno da neću podnijeti ostavku. Jer se u ovom slučaju ne osjećam odgovornim ni za šta. Ni za posao koji je nastupio, a još manje zato što mi je Aco Đukanović brat…”. Ovako je premijer Đukanović odgovorio na, izgledalo je, krajnje jednostavno pitanje poslanika Velizara Kaluđerovića: koliko je državnog novca isplaćeno njegovom mlađem bratu na ime nepoštovanja odredbi kupoprodajnog ugovora iz 2008. godine (afera Limenka) i da li će neko zbog tog troška odgovarati?

Premijer je, izgledalo je ljutito, poslaniku Kaluđeroviću potom spočitao nepristojne namjere: ,,Možda, da je vaš brat premijer, možda biste vi postupali tako i bili predmet korupcije. Ja nisam.” Potom je Milo Đukanović javnosti ponudio alibi za bratove postupke. ,,On je učestvovao na javnom tenderu, dao je najbolju ponudu, pobijedio je, platio, čekao nakon isteka rokova da se ispuni obaveza prema njemu… Pošto ona nije ispunjena, upozoravao je 10 ili 12 puta… i šta bi sad trebalo? Da se iseli iz Crne Gore zato što mu je brat premijer?”

Premijer, izvjesno, računa na kratko pamćenje stanovnika Crne Gore. Otuda potreba da na sve iznova i iznova podsjećamo. Uz izvinjenje onima koji pamte da gospodin Milo Đukanović još nije na valjan način izašao ni iz prethodne koruptivne afere (afera Telekom i uticajna sestra prvog brata), što, u najmanju ruku, otežava njegov naum da mu i u slučaju Limenka bespogovorno vjerujemo na riječ.

Zato je najbolje vratiti se činjenicama.

Aco Đukanović je plac na kome se nalazi CB Podgorica (popularna Limenka) kupio na licitaciji početkom 2008. godine. Prethodno je vrhovna državna tužiteljica Vesna Medenica, bez sankcija za aktere, poništila dil Uprave policije i Tomislava Čelebića, vlasnika kompanije Čelebić, tada u Podgorici poznate po brojnim primjerima bespravne gradnje.

Poništeni ugovor predviđao je da Čelebić dobije plac na kome je policijska Limenka, kao dio naknade za ugovorene građevinske radove za račun MUP-a vrijedne 13-15 miliona eura. Koje je Čelebić, takođe, dobio bez tendera.

Kada je Medenica poništila ugovor sa Čelebićem (on i tadašnji biznismen Đukanović razvijali su zajednički posao u Donjoj Gorici – UDG) Uprava policije raspisuje tender i organizuje licitaciju za prodaju placa u zaleđu Ekonomskog i Pravnog fakulteta u Podgorici.

Prema Zapisniku o nadmetanju koji je Uprava policije prije nekoliko godina dostavila medijima, najbolji ponuđač na licitaciji održanoj 22. aprila 2008. bio je Aco Đukanović.

Datum održavanja licitacije važan je zbog toga što pokazuje da Milo Đukanović (ponovo) ne govori istinu kada kaže da nije bio premijer u vrijeme kada je zaključen posao oko Limenke. On je svoj novi mandat ,,usljed iskazane potrebe” započeo 29. februara 2008. (zvanična biografija M.Đ. na sajtu Vlade CG).

Dakle – braco je Acu prodao Limenku. Na licitaciji su, uz pobjednika, učestvovali još: Mehmed Meša Koalrević, bivši zet Mila i Aca Đukanovića; Tomislav Čelebić, Milov poslovni partner; Slobodan Trkulja, Acov prijatelji iz Herceg Novog i manjinski akcionar Prve banke; i nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović. Početnu cijenu od tri miliona Aco je podigao za 10 odsto. I to je bilo to.

Đukanović je prema kupoprodajnom ugovoru bio dužan da u naredna 24 mjeseca o svom trošku obavi preseljenje Limenke na lokaciju koju mu – nakon što isprazne zgradu – naznače Uprava policije, odnosno, MUP. Zašto to nije urađeno do danas je tajna.

Ali, nije tajna da je započeti posao trebao biti završen prije nego što je Đukanović, u decembru 2010. podnio ostavku i kormilo prepustio Igoru Lukšiću. Da bi se on naredne dvije godine ponašao kao vlasnik broda (Crne Gore) kojim upravljaju njegovi namjesnici.

Uglavnom, država se ,,zaboravljenog” posla prisjetila tek sredinom 2012, kada im je mlađi Đukanović dostavio zahtjev za raskidanje ugovora. ,,Nijedan investitor ne smije da trpi štetu zbog neefikasnosti administracije”, mudruje tada premijer Igor Lukšić u Vili Gorica bez objašnjenja zašto obaveza iseljenja iz Limenke – dvije godine nakon isteka predviđenog roka – nije izvršena. ,,Bila je obaveza MUP-a da to učini”, podučio nas je premijer po službenoj dužnosti.

Za nastavak cirkusa pobrinuo se tadašnji ministar policije i javne uprave Ivan Brajović. ,,Ugovor koji je zaključila Uprava policije nije bio dostupan MUP-u, niti ga je Uprava policije dostavila radi blagovremenog postupanja, shodno obavezama i rokovima”, piše u saopštenju iz Brajovićevog kabineta.

Bivši ministar policije, dakle, tvrdi kako nije znao ono o čemu je mjesecima pričala sva Crna Gora. Ružno je da mu ne vjerujemo. Ali, ako mu verujemo, pokušajmo samo da zamislimo šta sve danas ne zna isti Ivan Brajović, aktuelni ministar saobraćaja, a da se to tiče najveće investicije u istoriji ove zemlje – tzv. prioritetne dionice budućeg autoputa. I koliko bi tek to neznanje moglo da nas košta?

Da se opet vratimo činjenicama. I osnovanim sumnjama. U vrijeme kada je kupovao plac na kome se nalazi Limenka, planirao njeno preseljenje i (uspješno) zahtijevao da SO Podgorica promijeni lokalni DUP i višestruko poveća kvadraturu objekata koje može graditi na novokupljenoj nekretnini, Acu Đukanoviću novac nije predstavljao problem. Na svojim računima u svojoj Prvoj banci on je tada držao 19 miliona eura. Njegova banka plaćala mu je godišnju kamatu od osam odsto. Tako je većinski vlasnik Prve – samo zahvaljujući jednoj od najvećih pasivnih kamata u istoriji eura – godišnje zarađivao 1,5 miliona.

Onda je došla kriza. Prva banka je na kraju trećeg kvartala 2008. godine prikazala profit od nekih četiri miliona eura. Samo tri mjeseca kasnije otkriven je gubitak veći od 23 miliona. Prije kraja ‘08. Đukanović stariji je prinuđen da Đukanoviću mlađem, odnosno banci u kojoj obojica imaju pozamašan akcijski kapital, pozajmi 44 miliona eura državnog novca. Znamo kako su te pare vraćene – od priče o milionu koji je vazdan (11 puta) kružio između računa Državnog trezora i Prve banke (račun JP Regionalni vodovod poslužio je kao protočni bojler) do angažmana sa Elektroprivredom i A2A na osnovu koga se Prva banka i dan danas održava iznad površine.

Otud Limenka. Policija se nije iseljavala iz prodate zgrade, Vlada (ni Đukanovićeve ni Lukšićeva) se nije obazirala na kršenje obaveza, Acovi advokati bi, povremeno, napisali po koje pismo upozorenja… Samo je sud radio svoj posao. I eto miliona na računu nesuđenog investitora. Uloženi novac, pa neostvarena dobit (ko zna kako bi to išlo pri ovom stanju na tržištu nekretnina) i konačno zatezna kamata… Tako treba.

Njima nije važno odakle. Izgleda, nije ni nama. Presuda je, u svakom slučaju, izvršna.

Zna na sudu

,,Nećete me postidjeti zato što je Aco Đukanović moj brat, jer on ima sva prava kao i ostali građani Crne Gore. Sudske instance sude i njemu kao svima drugima”, poručio je premijer Velizaru Kaluđeroviću. I javnosti. Ima primjera koji pokazuju da nije baš bilo ,,njemu kao i svima drugima”. Aco Đukanović je svojevremeno optužen da je, 4. juna 2002. godine, skupa sa prijateljem Vladislavom Pajom Jabučaninom u holu podgoričkog hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran Feki Kljajić zadobio teške tjelesne povrede (dvostruka fraktura lobanje). Optuženi su Kljajića, prenijeli su crnogorski mediji, tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Umjesto policijskog saopštenja, javnost je o svom privođenju obavijestio – privedeni Đukanović. Pismom koje je objelodanio njegov advokat Dragoljub Đukanović. ,,Pošto je Kljajić prešao granicu razuma i ljudskosti i pošto se drznuo da vrijeđa čast moje porodice – moju staru majku, moju sestru, moju snahu – reagovao sam kako sam morao – onako kako mislim da bi reagovao svaki Crnogorac i svaki čovek koji drži do sebe i svoje porodice. Za to sam spreman da trpim zakonske posljedice”. Međutim, istražni sudija Osnovnog suda u Podgorici Radomir Ivanović nije prihvatio ponuđeno priznanje. Zato je zvanična verzija događaja bila nešto drugačija. Mlađi Đukanović je optužen za učestvovanje u tuči dok je njegovom prijatelju Jabučaninu na teret stavljeno krivično djelo nanošenje teške tjelesne povrede. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud je izrekao presudu –Aco Đukanović nije kriv. Presuda je pala. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo