OKO NAS
VEĆINA JAVNIH OBJEKATA U KOLAŠINU NEDOSTUPNA OSOBAMA SA INVALIDITETOM: Nesavladive barijere
Od aprila, kada je u lokalnom parlamentu usvojena Odluka o postavljanju, ,,rampi”, liftova i ostalih objekata za pristup osobama sa smanjenom pokretljivošću i s invaliditetom, nadležni nijesu ništa učinili da taj dokument realizuju. Gotovo isto kao prije dvedeset ili trideset godina – Kolašince koji imaju invaliditet gotovo je nemoguće vidjeti u kafiću, bioskopu. Nakon razgovora s nadležnim u lokalnoj upravi, čini se da je vlast, nakon usvajanja odluke – zaboravila na taj problem.
Odluka se odnosi na postojeće javne objekte, a nakon usvajanja tog akta trebalo je da svi javni objekti u Kolašinu koji nemaju pristupne rampe prilagode svoje ulaze osobama s invaliditetom.
,,Komunalna policija će nadležne u takvim objektima upozoravati na zakonsku obavezu i ostaviti im razuman rok da naprave pristupne rampe”, obećala je sekretarka za urbanizam Ivana Grujić. Ona tada nije rekla koliki će biti taj rok, ali ni kada će Komunalna policija početi da upozorava.
Načelnik te službe Zoran Kujović, napominjući da je od aprila na toj funkciji, tvrdi da nije bilo nikavih sugestija njegovim službenicima, pa nijesu ni obilazili vlasnike objekata niti je naložena izgradnja pristupnih rampi.
,,Sigurno od aprila ništa rađeno nije, niti smo dobijali takav zadatak. Bolje da se o tome raspitate u nadležnom sekreterijatu”, kazao je on.
I dok se nedležnima, očigledno, ne žuri da pomognu sugrađanima da savladaju ,,arhitektonske barijere”, Kolašinac Saša Peković ne može već skoro decniju i po da uđe u većinu ustanova, prodavnica i kafića u svom gradu. Već trinaest godina je u invalidskim kolicima, a u gradu se za sve to vrijeme, kaže, malo što promjenilo i tek poneka je barijera za njega u međuvremenu nestala. Iako to njega ne sprečava da vodi aktivan društveni život, Peković priznaje da ga boli neosjetljivost nadležnih.
,,Svjestan sam da je teško objasniti ljudima koji nemaju problema, s koliko muke svakog dana premošćavam brojne barijere da bih recimo, popio kafa s društvom, pogledao film ili predstavu. Znam da sugrađani koji koriste invalidska kolica baš iz tog razloga izbjegavaju da se duže zadržavaju van kuće, zbog toga ih nema po gradu, pa se čini da ih je malo, a nije tako. Ja ne odustajem. Nije prijatno što me unose u bioskopsku salu, ali tu nelagodnost progutam”, priča Saša o svojoj svakodnevici.
Bez pomoći drugih ne može ni u apoteku, na sprat Doma zdravlja, Centra za kulturu, banke, poštu, sredstva javnog prevoza…Sve bi to mogao sam da su nadležni, kako kaže, našli način da obezbijede par džakova cementa i plate nekoliko sati prostih građevinskih radova. Prije svega, da vode računa o zakonu.
,,Jako je loše što ne mogu sam, recimo, u apoteku i na drugi sprat Doma zdravlja , gdje je laboratorija. Jasno je da češće nego ostali moram i za ljekove i u bolnicu. Kada je riječ o prodavnicama, prilika za mene postoji samo u marketima Voli i Santos. Što se kafića tiče, samo u Balkan kolicima mogu da uđem. Razumijete da je ograničen broj mjesta gdje mogu samostalno da uđem i da to zna poprilično da deprimira. Ne košta mnogo da se otklone te barijere, samo što to ne zanima ljude”, priča Peković.
Kolica koja koristi stara su deset godina i već, kaže, razmišlja šta će kad otkažu. Ne zna koja bi druga mogla kroz njegovo naselje neuređenim putem, kojim i automobili teško prolaze. Ipak, u Sašinom životu, kako kaže, nema mjesta za očajavanje.
Kako ističe taj četrdesetjednogodišnji Kolašinac, nakon saobraćajne nesreće, poslije koje je ostao vezan za kolica, nije dozvolio da mu ,,život diktira tempo”.
„Prije nesreće bio sam vrlo dinamična osoba, stalno u pokretu i nekoj akciji. Odjednom toga više nije moglo biti. Tada sam se suočio s istinom da nemam baš puno izbora. Mogao sam da se predam ili da nastavim da se borim sa sobom, s nerazumijevanjem okoline, sa fizičkim ograničenjima. Iz te borbe svaka izvojevana pobjeda je dragocjena i znači mnogo. Ja sam izbrao košarku, jer mi je taj sport i prije nesreće bio omiljen”
Jedan njegov mlađi sugrađanin nerado i s više gorčine priča o životu u kolicima. Nastojao je, kaže, prije nekoliko godina da bude što više u gradu, u kafićima, da ode sebi po ljekove…Na kraju, kako objašnjava, sve se svelo na traženje pomoći.
,,Nije nam omogućeno ni da provedemo sat, dva u gradu dostojanstveno. Stalno moram da tražim pomoć, iako po kući sam brinem o sebi. Najčudnije mi je da je, recimo, kancelarija Centra za socijalni rad na drugom spratu zgrade bez lifta. Ja sam korisnik i volio bih kada bih majku poštedio bar tih nekih poslova, kao što je uzimanje obične potvrde iz te ustanove. Ljekove sebi ne mogu da uzmem, a za analizu krvi treba da me nosilima iznesu. Zbog toga minule dvije godine uopšte ne izlazim iz kuće”, kaže taj dvadesetpetogodišnji Kolašinac.
Odluka o postavljanju, ,,rampi”, liftova i ostalih objekata za pristup osobama sa smanjenjom pokretljivošću i s invaliditetom, očigledno je još jedan dokument za koji su odbornici podigli ruke, ne trudeći se mnogo ni da vide šta sadrži, a kamoli da se raspitaju o realizaciji. Izvršna vlast je, takođe, u međuvremenu imala prečeg posla i pristupne rampe ne računa u infrastrukturne prioritete. Čak četiri opštinska funkcionera, na pitanje Monitora kada namjeravaju da počnu realizaciju te odluke, nijesu mogli ni da se sjete da je ona ikada usvojena.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Dok licitiramo imenima sledećih sa lisicama na rukama, gotovo neopaženo je prošlo nedavno saopštenje Tužilačkog savjeta čiji članovi upozoravaju da treba povesti računa o pritvorenim osobama i njihovim pravima
Sve više je onih koji smatraju kako su suđenje u razumnom roku i poštovanje pretpostavke nevinosti, kao osnovni postulati primjene zakona, postali upitni u Crnoj Gori. To se, kažu, može vidjeti na sve više primjera.
Bivši prvi čovjek Budve Milo Božović u pritvoru se nalazi skoro 13 mjeseci.Suđenje mu nije ni počelo jer je optužnica kojom je obuhvaćen bila „nejasna i nerazumna“, zbog čega je iz suda Specijalnom državnom tužilaštvu vraćena na doradu. Na razmatranje ispravljenog optužnog akta još se čeka. U međuvremenu, sudovi su odbili prijedlog Božovićevih advokata koji su ponudili jemstvo u iznosu od 1,3 miliona eura, kako bi se njihov klijent u daljem postupku branio sa slobode.
Da sudovi svojim odlukama stvaraju utisak kako je pritvor pretvoren u kaznu, svjedoči i slučaj bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kojem suđenje još nije počelo. On se u pritvoru nalazi skoro godinu i po dana, od decembra 2022. Istovremeno, još nije donijeta ni odluka o jemstvu koje je predloženo prije više od mjesec.
Sličan prizvuk ima i slučaj Miloša Medenice sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. On se u pritvoru nalazi skoro dvije godine, i pored jasnih stavova koje su iznijele sudije Apelacionog i Ustavnog suda prema kojima se tom okrivljenom krše prava koja su mu zagarantovana Ustavom Crne Gore. Prije svega pravo na slobodu.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SUDSKI PROCESI PROTIV BIVŠE MINISTARKE PROSVJETE VESNE BRATIĆ: Nezakonite i skupe smjene direktora
Centar za građansko obrazovanje prozvao je institucije za nerad u slučaju smjene direktora škola od strane Vesne Bratić. Bivša ministarka odgovorila je da će kad vrijeme prođe ,,mnogi imati štošta da objašnjavaju”. Građani će na osnovu sudskih presuda, morati da plate više stotina hiljada eura zbog nezakonitog rada bivše ministarke
Od 140 pokrenutih postupaka zbog smjena direktora vaspitno-obrazovnih ustanova u vrijeme mandata Vesne Bratić, bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta, do sada je 130 okončano pravosnažnim presudama koje utvrđuju nezakonitost tih smjena i administracije kojom je rukovodila Bratić. U toku je 10 postupaka.
Ministarstvo prosvjete iz Budžeta Crne Gore mora da isplati 102 hiljade eura samo na račun sudskih troškova. Iznos će biti višestruko veći jer traju i paralelni postupci za naknadu štete.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) je nedavno podsjetio da su zbog ovog slučaja u novembru 2022. predali krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu koje, po dostupnim informacijama, do danas po njoj nije postupilo. Takođe, zaštitnica imovinsko-pravnih interesa najavljivala je tokom 2022. regresnu tužbu protiv Bratić koja, po dostupnim informacijama, još nije pokrenuta.
CGO ukazuje da ni nadležno Ministarstvo prosvjete nije iskoristilo mogućnost sudskog poravnanja kroz mirno rješavanja sporova pred Agencijom za mirno rešavanje radnih sporova u ovim predmetima , koji je bio najefikasniji mehanizam za smanjenje troškova koji padaju na teret države, odnosno građana i građanki, a što predstavlja dodatni vid odgovornosti onih koji su na ovo morali paziti po službenoj dužnosti. Pozvali su tužilaštvo i zaštitnicu imovinskopravnih interesa u Crnoj Gori da pokrenu postupke iz domena svoje nadležnosti u vezi sa ovim pitanjem.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Otvaranje rekonstruisanog puta Jezerine -Lubnice, još je jedan od projekata za koji kolašinska infrastruktura nije bila spremna. Ulice tog grada sada su tranzit, to jest, veza između auto puta i tunela Klisura. Lokalna vlast tek treba da nađe način da gradske ulice postanu bezbjednije za pješake
Stanje na kolašinskim ulicama, nakon otvaranja puta Jezerine-Lubnice i tunela Klisura, mještani opisuju kao haotično i nebezbjedno. Lokalne vlasti za sedam godina, koliko je trajala rekonstrukcija puta ka Beranama, gotovo ništa nijesu učinile da spremnije dočekaju okončanje tog projekta, pa se djelimična rješenja tek sada traže.
Nekoliko saobraćajnica u centru grada sada služe kao tranzit ka auto putu, odnosno, novom putu ka Beranama. Vozači vrlo često ne poštuju propise, pa gradske ulice tretiraju kao magistralu. Zbog toga, kako je nedavno kazao predsjednik Opštine Petko Bakić, dnevno stigne i po 30 pritužbi Kolašinaca koji smatraju da su nebezbjedni na ulicama. Iako iz lokalne uprave najavljuju rješavanje problema, još nije jasno na koji način namjeravaju to da učine, a dosadašnji trud sveo se na postavljanje „usporivača“ u nekim ,i početak gradnje trotoara u jednoj saobraćajnici. Izostalo je, čak, i postavljanje adekvatane vertikalne signalizacije, nedostaju putokazi…
Početak ljetnje sezone, jasno je, značajno će pogoršati takvo stanje, naročito u ulicama Boška Rašovića, Milivoja Bulatovića, Željezničkoj i Zaobilaznici. Nekoliko desetina Kolašinca na tim adresama nedavno su, u otvorenom pismu Opštini, kazali da su im čak i životi ugroženi zbog neprospisne vožnje i nepostojanja signalizacije. Ponovo je i aktelizovano pitanje gradnje obilaznice, kao veze puta od Mateševa i skijališta u blizini kojih je i početak tunela Klisura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna
SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera
ESKOBAR I MI: Specijalan
-
DRUŠTVO4 sedmiceAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS4 sedmiceHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO4 sedmiceKRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
-
INTERVJU4 sedmiceSLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati
-
DRUŠTVO4 sedmiceI DIREKTORICA ASK-A JELENA PEROVIĆ NA POPISU UHAPŠENIH DRŽAVNIH FUNKCIONERA: Duge vožnje dovele u pritvor?
-
DRUŠTVO4 sedmicePREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
FOKUS3 sedmiceMILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi
-
INTERVJU4 sedmiceSERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu