Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: MINULIH GODINA UDVOSTRUČEN BROJ KLADIONICA: Kupovanje nade

Objavljeno prije

na

U Kolašinu, trenutno, radi uspješno ukupno 14 uplatnih mjesta za igre na sreću. Kladionica Volkano ih ima devet, po dva Premijer i Lutrija Crne Gore i jedno kladionica Sporting. Sve ta uplatna mjesta smještena su u dvije ulice, odnosno u krugu prečnika od najviše 300 metara. Prema nezvaničnim podacima, Kolašinci godišnje, kao uloge za igre na sreću, uplate blizu 800.000 eura. Sve to u varoši u kojoj se privredna preduzeća mogu izbrojati na prste jedne ruke i čija je stopa nezaposlenosti 14,9 odsto viša od one na državnom nivou. Uspješan rad kladionica može biti čudan i ako se zna da je zaposleno tek nešto više od 1.250 Kolašinca, čija je prosječna zarada 448 eura.

Tokom 20 godina u tom gradu samo su dvije kladionice zatvorene, a po svemu sudeći to se skoro neće ponoviti. „Nije Kolašin specifičan po pojavi da što je siromaštvo vidljivije, to je više onih koji pokušavaju da igrama na sreću dođu do novca. Broj onih koji se klade ili igraju neku drugu igru svakodnevno se povećava i mislim da nijedna naša kladionica neće imati poslovnih problema u narednom periodu”, kaže radnica na uplatnom mjestu u centru grada.

Činjenicu da u Kolašinu jedino kladionice nemaju problema u poslovanju, stariji građani, koji pamte bolje dane, nazivaju poraznom. Advokat Zoran Rakočević, kaže da je povećanje broja uplatnih mjesta za igre na sreću, jasan pokazatelj rasta beznađa.

On objašnjava da se i sa mjesta načelnika kolašinskog Odjeljenja bezbjednosti, tokom osamdesetih godina minulog vijeka odlučno borio protiv kocke.

„Tada je vladala epidemija igranja pokera po kafanama, a ljudi su gubili ogroman novac. Članovi porodica tih pokeraša dolazili su da mole da toj pojavi stanem na kraj. Zabranio sam ne samo igranje za novac, već i druge igre kartama na javnim mjestima. Sjećam se da su penzioneri molili da im se dozvoli da igraju, naravno, samo iz zabave, ali nijesam ni to dozvolio”, sjeća se on.

Samo desetak dana nakon što je Rakočević napustio funkciju načelnika policije, jedna partija pokera u hotelu Bjelasica završila se dvostrukim ubistvom.

Ranije, sjeća se kolašinski advokat, kada je postojala samo državna lutrija, to je bilo sasvim drugačije i bezazlenije. „Manje se igralo, ali se pamte dvije premije koje su osvojili naši sugrađani tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. To je bio kuriozitet da u maloj varoši stigne toliki novac Lutrije velike Jugoslavije. Ti dobici imali su otprilike vrijednost sadašnjih 100.000 eura”, sjeća se on.

Pamti se i jedna premija između dva svjetska rata. Srećni dobitnik lutrije Kraljevine Jugoslavije tada je bio predsjednik Okružnog suda, koji je od tog novca napravio i danas jednu od najljepših zgrada u varoši – Dom penzionera.

Danas, kako tvrde zaposleni, na uplatnim mjestima, igrači uglavnom dobijaju manje sume novca, a tek se rijetko dogodi da dobitak pređe 1.000 eura. Samo nekoliko puta tokom minulih godina Kolašincima se posrećilo, pa su dobici bili veći od tog iznosa. Prije nekoliko dana grupa mladića, koja je igrajući „jedan plus” (gol u prvom poluvremenu), dobila je više od 5.000 eura.

„Nekoliko sugrađana baš su redovni gosti i oni uglavnom vrijeme provode sjedeći na uplatnom mjestu i čekaju. Satima su u kladionici i kao da im se život vrti oko rezultata. Koliko sam primijetila rjeđe nam svraćaju ljudi koji rade teške fizičke poslove. Što se godina tiče, pravila nema, ali su stariji Kolašinci baš rijetko u kladionicama”, kaže djevojka iz jedne od najbolje posjećenih kladionica u gradu.

Iz iskustva onih koji rade na uplatnim mjestima najviše novca na igre na sreću ostavljaju mladi i nezaposleni Kolašinci. Nerijetko se za ulog i pozajmljuje novac od poznanika.

„Vidjela sam nekoliko puta kako su neki od njih istrčavaju na ulicu i, uz laž da im novac treba za nešto drugo, pozajmljivali za klađenje. Poslije pet godina rada u kladionicama znam tačno ko je zavisnik, a ko tek ponekad odigra iz zabave, ali i ko na ulog troši svoj zarađeni, a ko pozajmljeni ili novac koji je od roditelja dobio za nešto drugo”,objašnjava ova radnica.

Među strastvenim igračima su i tri srednjovječne Kolašinke, a sve je više i jedva punoljetnih, koji pokušavaju svoje finansijske probleme riješiti ispunjavanjem tiketa.

Ljubavi prema kocki doprinijela je i činjenica da se u sve brojnijim kafićima i kafanama nalaze aparati kladionice Volkano. Malo je gostiju tih ugostiteljskih objekata, koji propuste priliku da odigraju bar tombolu na kojoj je minimalna uplata 0,50 eura. Jedan od njih, objašnjavajući zbog čega to radi, kaže da nije riječ o poroku već o zabavi. Na to gleda kao da je za pola eura kupio nekoliko minuta nade. „Ne očekujem da ću se obogatiti, možda samo da dobijem za turu pića s prijateljima”.

Uspješan rad kolašinskih kladionica je, objašnjavaju vlasnici, rezultat potrebe da se „kupi nada” i ispuni monotonija provincijske svakodnevice. Broj onih koji se klade poveća se svaki put kada se u gradu čuje da je neko osvojio znatniji dobitak.

Po velikim dobicima, svako je najpoznatiji bivši predsjednik Skupštine opštine Mile Šuković. Prema podacima, koje je naveo u svom imovinskom kartonu, tokom 2010. godine, on je u kladionicama zaradio čak 36.000 eura.

„Mogu vam reći da mi ta godina i nije bila baš najbolja, kada je riječ o zaradi u kladionicama. Jedne godine zaradio sam čak 68.000 eura, druge 28.000, zatim 11.000. Ove godine nijesam bio baš sjajan, svega 6.000 eura”, objasnio je Šuković 2011. godine novinarima.

Dobru zaradu, kako je tada tvrdio, omogućava mu dobro poznavanje fudbala. Prati i „igra” uglavno englesku, italijansku i njemačku ligu. Šuković se pohvalio i da je „srećne ruke”.

Bilo da vjeruju da se toliki novac može zaraditi „poznavanjem fudbala” ili ne, tek Kolašinci se u sve većem broju odlučuju da novu šansu potraže u kladionicama. To je, svakako, najbolje za vlasnike tih objekata.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo