Povežite se sa nama

OKO NAS

SPORT I POLITIKA: Važno je biti uz vlast

Objavljeno prije

na

predrag-boskovic

Najveći uspjesi crnogorskih boksera na međunarodnoj sceni ostvareni su posljednjih godina posredstvom Crnogorske profesionalne bokserske federacije. Nakon što je predsjednika ove Federacije Miodraga Mija Martinovića pretukla četa SAJ-ovaca, primjetno je da nema osude ovog čina od strane sportske javnosti.

,,Poslije onako brutalnog prebijanja, ja bih rekao ubijanja Mija Martinovića, prvi koji su morali da mu stanu u javnu zaštitu su trebali biti sportski savezi i organizacije, prije svega Bokserski savez. Međutim, niko od njih se nije ni bar stidno oglasio – da sam ja bar čuo”, javno je saopštio bloger Omer Šarkić, koji je kao osnivač i predsjednik vindsurf kluba Pelikan osudio torturu nad Martinovićem.

Odgovor na to zašto nema osude i od strane sportista, čina koji je zgrozio cjelokupnu javnost, možda leži u tome što u upravama sportskih saveza i organizacija sjede uglavnom kadrovi kojima su bliža partijska od sportskih pravila. Manji dio njih su bivši sportisti, a više je onih koji vole da gledaju i razumiju se u sport ili im je to nedosanjani san.

Predsjednik prozvanog Bokserskog saveza CG je duže od deceniju (od novembra 2004) bivši karatista Božidar Vuksanović. Teško bi od Vuksanovića, po partijskoj i karijernoj liniji, bilo očekivati da osudi prebijanje kolege. Član je Glavnog odbora DPS-a, trenutno je direktor Uprave carina, a kalio se kao direktor zatvora u Spužu i v.d. direktora Uprave policije. A počeo je kao predsjednik Upravnog odbora Dječijeg saveza Podgorica. Prije tri godine, Vuksanović je javno saopštio da je razmišljao da se povuče sa mjesta predsjednika Bokserskog saveza. Ali, eto, osta.

Osuda sigurno nije mogla doći od predsjednika Košarkaškog saveza Mila Đukanovića. Poznato je da je pored politike i biznisa premijer slab na satove i košarku. Ovaj savez je krajem oktobra proslavio 60 godina postojanja na glamuroznoj svečanosti u Crnogorskom narodnom pozorištu. Koliko je Đukanović tačno na čelu Košarkašog saveza nema preciznih podataka. Za državu se zna – 27 godina.

Đukanoviću u Predsjedništvu KSCG društvo prave kolege iz politike i biznisa: Veselin Barović, Danilo Mirović, Miroslav Ivanišević, Radoš Šućur, Vladimir Kavarić… Predsjednik Nadzornog odbora Saveza je Milorad Katnić, a komesar svih muških liga Miomir M. Mugoša.

I tenis je na cijeni kod novobogataša. Pa su u upravnom odboru Teniskog saveza Crne Gore i građevinski biznismen Blagota Baća Radović, predsjednik Skupštine Glavnog grada dr Đorđe Suhih, bivši gradonačelnik Ulcinja Nazif Cungu…

Kadrovski je jak i jedan od najtrofejnijih crnogorskih sportova – rukomet. Ministar prosvjete Predrag Bošković je od kraja 2006. na čelu Ženskog rukometnog kluba Budućnost, a od 2011. je predsjednik Rukometnog saveza CG. Potpredsjednica RSCG je ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević. Kovačevićeva je i potpredsjednica Crnogorskog olimpijskog komiteta. Cijela Vlada – reprezentacija.

U aprilu ove godine održana je međunarodna konferencija Sportska dostignuća. Premijer je tada izjavio da je ,,Sport najprestižnija djelatnost u zemlji”. Pored brojnih DPS funkcionera, koji upravljaju sportskim savezima, u Odboru konferencije bili su i rektorka Radmila Vojvodić, ministarska nauke Sanja Vlahović, gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović…

Iako u crnogorskom vaterpolu ne manjka sportskih stručnjaka, a pojedini su i angažovani u upravi Vaterpolo saveza, čelno mjesto zauzima Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG i član DPS-ove Komisije za održivi razvoj. Njegov potpredsjednik je Aleksandar Tičić, savjetnik premijera za preduzetništvo i strana ulaganja. Nedavno je podnio ostvaku zbog budvanske afere.

Da od DPS kadrovika nema boljih za upravljanje sportskim savezima pokazuju i primjeri Odbojkaškog saveza CG – predsjednika Dragana Marovića, nakon sudske presude, zamijenio je Cvetko Pajković, sekretar Sekretarijata za investicije Opštine Budva; predsjednik Atletskog saveza CG je Milorad Vuletić, poslanik DPS-a u Skupštini CG; Predsjednik Planinarskog saveza CG je Darko Brajušković, bivši DPS gradonačelnik Kolašina, koji je ovu funkciju dobio nakon što je njegova partija izgubila opštinsku vlast… Iznimka je predsjednica Crnogorskog skijaškog saveza Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore.

Pored Skijaškog, jedan od rijetkih saveza na čijem čelu nije deklarisani DPS-ovac je i Fudbalski savez CG. O tome da je Dejan Savićević, predsjednik FSCG, pomogao Đukanoviću da uspostavi veze sa italijanskim investitorima, prije svega Berluskonijem, Monitor je već pisao. Đukanović je uoči izbora Savićevića za prvog čovjeka Saveza, naglasio: ,,Sve da je i šešeljevac, a ne to što jeste, Savićević će – svidjelo se to vama ili ne – biti predsjednik”.

Savićeviću društvo u upravi FSCG prave partijski poznavaoci fudbala: potpredsjednici Boro Lazović, prvi čovjek budvanskog DPS-a; Vladan Vučelić, šef DPS-a Podgorice; Vojislav Došljak, sekretar Opštinskog odbora DPS – Berane, i Milenko Maraš, predsjednik Skupštine GO Golubovci. U Izvršnom odboru su i: Kemal Đečević, direktor Fonda rada i predsjednik Nadzornog odbora DPS-a, poslanik DPS-a i član Predsjedništva te partije Melvudin Nuhodžić, Mihailo Đurović, direktor JP Morsko dobro i predsjednik Opštinskog odbora SDP-a Budva…

U statutima većine sportskih saveza piše da su nepolitičke i nestranačke organizacije ili da su neutralni po političkim pitanjima. U praksi, na predizbornim skupovima, kada se visokom funkcioneru partije, ministru i predsjedniku Saveza Predragu Boškoviću pomute tokom govora funkcije, to zvuči ovako: ,,Okupili smo se večeras ovdje da svi zajedno kažemo jedno veliko Naprijed Crna Goro. Kao što su to uradile naše rukometašice, naši košarkaši, naši vaterpolisti i svi oni sportisti Crne Gore koji su ove godine i prethodnih godina pronosili slavu Crne Gore…”.

Poput političkih mitinga, u sportskoj i ostalim državnim slavljima, sve češće, mogu uživati samo odabrani, jer je, kako premijer izjavi, sport postao ,,najprestižnija djelatnost”. Postala je praksa da se za važne, reprezentativne ili klupske utakmice ulaznice dijele ,,ispod ruke” preduzećima, ustanovama, članovima partije. Pa se i sportske manifestacije, uz obaveznu asistenciju policije, pretvaraju u privatno-političke performanse.

Većini sportista to ne smeta, kao ni zloupotreba njihovih rezultata tokom predizbornih ili drugih kampanja vlasti. S druge strane, kada treba stati u odbranu kolega kojima je ta ista vlast prebila rebra – ćute. Znaju dobro da je važno učestvovati, ali je još važnije biti uz vlast.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo