Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: MIGRACIJE: Dobrodošli u bijedu

Objavljeno prije

na

Uprkos tome što njemačke vlasti polako i selektivno otkazuju gostoprimstvo crnogorskim azilantima, bračni par iz Petnjice, koji je proteklog proljeća otišao u tu zapadnoevropsku državu sa troje maloljetne djece, ne razmišlja o povratku. Oni smatraju da se u međuvremenu nije ništa promijenilo što bi moglo biti motiv da počnu da razmišljaju o domovini.

„Mi znamo da domovina ne misli na nas. Shvatili smo da je domovina tamo gdje je dobro i sigurno. Sjetili su nas se sada kada se približavaju parlamentarni izbori, pa šalju glasove preko svojih medija da nas na povratku čeka cvijeće. Možda se neko i prevari. Mi, ako budemo mogli da ostanemo, nećemo se vraćati”, kaže za Monitor čovjek koji ne želi da otkriva svoj identitet.

On potvrđuje da će Njemačka vrlo brzo početi da vraća jedan broj onih koji su u talasu s početka ove godine stigli u tu zemlju, uglavnom sa sjevera Crne Gore.

„Nekima je procedura u kojoj im je odbijen azil okončana i sigurno će biti vraćeni. Nama, koji smo kasnije došli, još ne prijeti otkazivanje gostoprimstva i ne mislimo se vraćati dok ne budemo morali, pa neka je stotinu izbora u Crnoj Gori”, poručuje naš sagovornik.

On kaže da je sve do odlaska u Njemačku glasao za vladajuće partije.

„Supruga i ja smo uvijek bili glasači DPS-a, ali od toga nijesmo nikad vidjeli koristi. Ja sam radio kod privatnika na crno, i tako smo sastavljali kraj s krajem. Djeca su mi ostala gladna, a države nije bilo da pomogne. Čak i da nas odmah vrate, u šta ne vjerujem, ni ja ni supruga više nećemo izlaziti na izbore”, ogorčeno priča taj Petnjičanin.

Upozorenja civilnog sektora da se sa sjevera od početka godine u države Evrope iselilo više hiljada građana, Vladini zvaničnici dugo su ocjenjivali kao proizvoljna i uporno ignorisali. Sada, kada se približavaju parlamentarni izbori, a situacija u Crnoj Gori je takva da bi svaki glas mogao biti presudan i kada se DPS suočava s najozbiljnijom krizom, vlasti su preko svojih medija započele kampanju za povratak azilanata.

Čitave porodice, najviše iz Rožaja, Berana, Petnjice, Gusinja, Bijelog Polja, Pljevalja, krajem prošle i sve do polovine ove godine pakovale su kofere i od socijalne bijede spas tražile u zapadnoevopskim zemljama. Računica je bila jasna. Ako im i ne uspije da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada na crno, što jeste rizično ali ne i neizvodljivo, zaradiće mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije.

Mladi Petnjičanin ispričao je tada za Monitor da je od kada je uvedena vizna liberalizacija, za Luksemburg išao više puta po tri mjeseca, i da će to činiti sve dok bude mogao. Pokušaće i da ostane jer su u toj zemlji od ranije njegova braća. U Crnoj Gori je radio kod privatnika „od jutra do mraka”, jedva preživljavajući.

Nemogućnost zaposlenja, siromaštvo i socijalna bijeda, bankarski i zelanaški dugovi, kamataši, stvari su koje i stanovnike Plava i Gusinja tjeraju da spas potraže tradicionalno u Sjedinjenim Američkim Državama. Koliko je mladih iz ovog kraja u međuvremenu otišlo, ne zna se precizno.

Potresne ispovijesti o tome da u svojoj državi ne mogu ostvariti osnovna ljudska prava, pravo na rad i pravo na život, mogle su se pročitati i vidjeti u nezavisnim medijima, koji su redovno izvještavali o talasu iseljavanja, dok su državni i paradržavni mediji baš kao i Vlada „glasno ćutali”.

Sada su upravo režimski mediji pokrenuli priču da Crna Gora spremno dočekuje azilante da se vrate u domovinu. Navodno su čelnici nekih sjevernih opština, poput Pljevalja i Bijelog Polja, potvrdili da će Njemačka uskoro organizovati povratak naših građana čiji su zahtjevi za azil odbijeni i obećali da će crnogorske institucije pružiti svu raspoloživu pomoć.

Šta se to promijenilo u Crnoj Gori za nepunih godinu dana? U ekonomskom i socijalnom pogledu situacija je kudikamo gora nego što je bila u trenutku kada su počeli talasi iseljavanja.

Da li se nešto promijenilo u Beranama i čemu bi se mogli nadati oni koji se tu vrate? Posljednji statistički podaci o zaposlenosti, nezapolenosti, primanjima i socijalnim davanjima potvrda su da je socijalno-ekonomska situacija u ovom gradu izuzetno teška. Podaci govore i u prilog tome da je cjelokupan sjever Crne Gore i dalje u propadanju kojem se ne nazire dno.

Prema zvaničnim podacima broj zaposlenih u Beranama za decembar prošle godine je 4.362, sa prosječnom platom od 438 eura, što je manje od državnog prosjeka čak za 46 eura ili skoro 10 odsto. Statistika govori i da je broj penzionera u Beranama u januaru bio 5.921, a prosječna penzija 218 eura. To je za 55 eura ili 20 odsto manje od državnog prosjeka.

Tužna je i slika oblasti socijalnih davanja. Statistički podaci za februar ove godine kažu da je broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, ili socijalne pomoći u ovom gradu 1.476. Ako se taj broj pomnoži sa članovima porodica nosilaca socijalnih primanja, onda se može precizno konstatovati da od socijale u gradu na Limu živi 4.662 stanovnika. Nezaposlenih koji su evidentirani na birou rada je dvije hiljade i dvjesta, mada je jasno da je taj broj višestruko veći nakon što su mnogi raznim mjerama skinuti s evidencije, što nije promijenilo njihov radni status.

Iako ni u drugim sjevernim opštinama nije ništa bolje, ako ne i gore, centralne vlasti ipak šalju u svijet uljepšanu sliku stvarnosti. Crnogorski azilanti koji ne budu morali da se vrate, tome sigurno neće nasjesti. ,,Nadamo se da nas neće deportovati tako brzo. Za sada se vraćaju oni koji nemaju drugi izbor. Ali, sve i da nas vrate, nijesmo ništa izgubili. Skupili smo nešto novca da živimo neko vrijeme u Petnjici. U toj varoši nemamo gdje ni potrošiti pare. Dvije prodavnice, tri kafane i dva butika. To je ono što nas čeka i što nam nije pobjeglo”, kaže naš sagovornik.

Trinaest opština sa sjevera, uprkos tome što posjeduju dvije trećine prirodnih bogatstava Crne Gore, ispod su prosječne stope razvoja. Tvrdnje Vlade koja je, navodno, za pet godina uložila 350 miliona eura u razvoj ove regije, demantuje statistika po kojoj na sjeveru živi 40 odsto nezaposlenih i 60 odsto siromašnih u državi. Kako će se azilatni poslije kratkog života na Zapadu ponovo uklopiti u ovu sliku? Dobro došli u domovinu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo