Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: MINULIH GODINA UDVOSTRUČEN BROJ KLADIONICA: Kupovanje nade

Objavljeno prije

na

kl-kladionice1

U Kolašinu, trenutno, radi uspješno ukupno 14 uplatnih mjesta za igre na sreću. Kladionica Volkano ih ima devet, po dva Premijer i Lutrija Crne Gore i jedno kladionica Sporting. Sve ta uplatna mjesta smještena su u dvije ulice, odnosno u krugu prečnika od najviše 300 metara. Prema nezvaničnim podacima, Kolašinci godišnje, kao uloge za igre na sreću, uplate blizu 800.000 eura. Sve to u varoši u kojoj se privredna preduzeća mogu izbrojati na prste jedne ruke i čija je stopa nezaposlenosti 14,9 odsto viša od one na državnom nivou. Uspješan rad kladionica može biti čudan i ako se zna da je zaposleno tek nešto više od 1.250 Kolašinca, čija je prosječna zarada 448 eura.

Tokom 20 godina u tom gradu samo su dvije kladionice zatvorene, a po svemu sudeći to se skoro neće ponoviti. „Nije Kolašin specifičan po pojavi da što je siromaštvo vidljivije, to je više onih koji pokušavaju da igrama na sreću dođu do novca. Broj onih koji se klade ili igraju neku drugu igru svakodnevno se povećava i mislim da nijedna naša kladionica neće imati poslovnih problema u narednom periodu”, kaže radnica na uplatnom mjestu u centru grada.

Činjenicu da u Kolašinu jedino kladionice nemaju problema u poslovanju, stariji građani, koji pamte bolje dane, nazivaju poraznom. Advokat Zoran Rakočević, kaže da je povećanje broja uplatnih mjesta za igre na sreću, jasan pokazatelj rasta beznađa.

On objašnjava da se i sa mjesta načelnika kolašinskog Odjeljenja bezbjednosti, tokom osamdesetih godina minulog vijeka odlučno borio protiv kocke.

„Tada je vladala epidemija igranja pokera po kafanama, a ljudi su gubili ogroman novac. Članovi porodica tih pokeraša dolazili su da mole da toj pojavi stanem na kraj. Zabranio sam ne samo igranje za novac, već i druge igre kartama na javnim mjestima. Sjećam se da su penzioneri molili da im se dozvoli da igraju, naravno, samo iz zabave, ali nijesam ni to dozvolio”, sjeća se on.

Samo desetak dana nakon što je Rakočević napustio funkciju načelnika policije, jedna partija pokera u hotelu Bjelasica završila se dvostrukim ubistvom.

Ranije, sjeća se kolašinski advokat, kada je postojala samo državna lutrija, to je bilo sasvim drugačije i bezazlenije. „Manje se igralo, ali se pamte dvije premije koje su osvojili naši sugrađani tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. To je bio kuriozitet da u maloj varoši stigne toliki novac Lutrije velike Jugoslavije. Ti dobici imali su otprilike vrijednost sadašnjih 100.000 eura”, sjeća se on.

Pamti se i jedna premija između dva svjetska rata. Srećni dobitnik lutrije Kraljevine Jugoslavije tada je bio predsjednik Okružnog suda, koji je od tog novca napravio i danas jednu od najljepših zgrada u varoši – Dom penzionera.

Danas, kako tvrde zaposleni, na uplatnim mjestima, igrači uglavnom dobijaju manje sume novca, a tek se rijetko dogodi da dobitak pređe 1.000 eura. Samo nekoliko puta tokom minulih godina Kolašincima se posrećilo, pa su dobici bili veći od tog iznosa. Prije nekoliko dana grupa mladića, koja je igrajući „jedan plus” (gol u prvom poluvremenu), dobila je više od 5.000 eura.

„Nekoliko sugrađana baš su redovni gosti i oni uglavnom vrijeme provode sjedeći na uplatnom mjestu i čekaju. Satima su u kladionici i kao da im se život vrti oko rezultata. Koliko sam primijetila rjeđe nam svraćaju ljudi koji rade teške fizičke poslove. Što se godina tiče, pravila nema, ali su stariji Kolašinci baš rijetko u kladionicama”, kaže djevojka iz jedne od najbolje posjećenih kladionica u gradu.

Iz iskustva onih koji rade na uplatnim mjestima najviše novca na igre na sreću ostavljaju mladi i nezaposleni Kolašinci. Nerijetko se za ulog i pozajmljuje novac od poznanika.

„Vidjela sam nekoliko puta kako su neki od njih istrčavaju na ulicu i, uz laž da im novac treba za nešto drugo, pozajmljivali za klađenje. Poslije pet godina rada u kladionicama znam tačno ko je zavisnik, a ko tek ponekad odigra iz zabave, ali i ko na ulog troši svoj zarađeni, a ko pozajmljeni ili novac koji je od roditelja dobio za nešto drugo”,objašnjava ova radnica.

Među strastvenim igračima su i tri srednjovječne Kolašinke, a sve je više i jedva punoljetnih, koji pokušavaju svoje finansijske probleme riješiti ispunjavanjem tiketa.

Ljubavi prema kocki doprinijela je i činjenica da se u sve brojnijim kafićima i kafanama nalaze aparati kladionice Volkano. Malo je gostiju tih ugostiteljskih objekata, koji propuste priliku da odigraju bar tombolu na kojoj je minimalna uplata 0,50 eura. Jedan od njih, objašnjavajući zbog čega to radi, kaže da nije riječ o poroku već o zabavi. Na to gleda kao da je za pola eura kupio nekoliko minuta nade. „Ne očekujem da ću se obogatiti, možda samo da dobijem za turu pića s prijateljima”.

Uspješan rad kolašinskih kladionica je, objašnjavaju vlasnici, rezultat potrebe da se „kupi nada” i ispuni monotonija provincijske svakodnevice. Broj onih koji se klade poveća se svaki put kada se u gradu čuje da je neko osvojio znatniji dobitak.

Po velikim dobicima, svako je najpoznatiji bivši predsjednik Skupštine opštine Mile Šuković. Prema podacima, koje je naveo u svom imovinskom kartonu, tokom 2010. godine, on je u kladionicama zaradio čak 36.000 eura.

„Mogu vam reći da mi ta godina i nije bila baš najbolja, kada je riječ o zaradi u kladionicama. Jedne godine zaradio sam čak 68.000 eura, druge 28.000, zatim 11.000. Ove godine nijesam bio baš sjajan, svega 6.000 eura”, objasnio je Šuković 2011. godine novinarima.

Dobru zaradu, kako je tada tvrdio, omogućava mu dobro poznavanje fudbala. Prati i „igra” uglavno englesku, italijansku i njemačku ligu. Šuković se pohvalio i da je „srećne ruke”.

Bilo da vjeruju da se toliki novac može zaraditi „poznavanjem fudbala” ili ne, tek Kolašinci se u sve većem broju odlučuju da novu šansu potraže u kladionicama. To je, svakako, najbolje za vlasnike tih objekata.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo