Kadrovi starog režima,  veting kog nema, i dalje politički kontrolisano pravosuđe, i bezbjednosni sektor, samo su neki od razloga zbog kojih pola decenije nakon pada DPS, a tik na ulazu u Evropu, Crna Gora i dalje kuburi sa vladavinom prava i nedostatkom elementarnog povjerenja u institucije i pravosuđe. Ne čudi otuda što svi ćute dok optužnice u predmetima koji su trebali da pokažu da se stvari mijenjaju, padaju jedna za drugom

Serija oslobađajućih, mahom pravosnažnh presuda u procesima protiv tzv. krupnih riba prošla je uz gromko ćutanje vlasti. Otćutala ih je i opozicija. Pa i javnost.

Višegodišnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, protiv koje se vodi više procesa pred crnogorskim sudstvom, pravosnažno je krajem prošle sedmice oslobođena u jednom od njih. Radi se o procesu u kom je Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  tereti da je zloupotrijebila službeni položaj i spriječila suspenziju nekadašnjeg sudije u Rožajama Milosava Zekića, kada se protiv njega vodio krivični postupak.

Medenica je u tom slučaju prvostepeno osuđena  4. novembra 2024, na šest mjeseci zatvora. Sada je Apelacioni sud Crne Gore preinačio tu odluku i izrekao Medenici oslobađajuću presudu.

Kako je saopšteno, Apelacioni sud je uvažio žalbu odbrane Vesne Medenice i preinačio presudu Višeg suda, jer, po njihovim nalazima,  nije dokazano da je izvršila krivično djelo za koje je optužena. “Ovaj sud je zaključio da tokom postupka nije na nesumnjiv način dokazano da je okrivljena prekoračila granice svojih službenih ovlašćenja, niti da je propustila izvršenje službene dužnosti čije je preduzimanje bilo propisano zakonom i koje bi se nalazilo u okviru njenih ovlašćenja kao predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju tog suda.

Medji su objavili da je bivša predsjednica Vrhovnog suda sa suzama u očima slušala presudu. “Srećna sam što ima još sudija koji nijesu na prodaju”, kazala je Medenica nakon što je sudija Apelacionog suda Predrag Tabaš saopštio zbog čega ju je tročlano vijeće oslobodilo krivice preinačivši presudu sutkinje Višeg suda u Podgorici Sonje Keković koja je bivšu šeficu pravosuđa, u dva navrata, osudila na šestomjesečni zatvor.

Medenica je decenijama bila na čelnim pozicijama u politički kontrolisanom pravosuđu, u vrijeme Đukanovićevog režima. Njene prepiske sa nekim od sudija koje su dospjele u javnost, samo su djelići slagalice o tome kolika je bila njena moć u to vrijeme. I koliko je sudija “bilo na prodaju”.  No,  pravosuđe, pet godina nakon pada DPS, to nije uspjelo i da dokaže.

U druga dva procesa koji se vode protiv Medenice, osuđena je tek prvostepeno. Pošto procesi još njesu stigli do institucionalnog kraja, obrti su takođe mogući.  Krajem prošle  godine, 2. decembra, Medenica je osuđena na godinu i devet mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja putem podstrekavanja. Viši sud je proglasio krivom jer je kao predsjednica Vrhovnog suda uticala na sutkinju Privrednog suda Milicu Vlahović Milosavljević da donese odluku u predmetu u korist njenog kuma Rada Arsića, a na štetu jedne ruske kompanije. Cilj, tvrdi tužilaštvo, je bio da se spriječi naplata 400.000 eura potraživanja ruske kompanije od Arsića.

Osim Medenice, i sutkinja Vlahović Milosavljević je osuđena za zloupotrebu položaja na šest mjeseci zatvora. Iz SDT su tada saopštili  da su zadovoljni presudom, ali ne i visinom kazne.

U trećem, javno najeksponiranijem slučaju, Medenica je osuđena u januaru ove godine na 10 godina zatvora, kao i njen sin Miloš, koji je u bjekstvu. Osuđena je zbog nezakonitog uticaja, primanja mita i uticanja na sudske odluke, dok je oslobođena optužbi za stvaranje kriminalne organizacije. protivzakoniti uticaj, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

Njen sin Miloš, označen kao šef kriminalne grupe, je na dan iziricanja osuđujuće presude uspio da pobjegne nadležnima. Zbog njegovog bjekstva niko nije odgovarao. Kako god, od kada je u bjekstvu, on ili njegova virtuelna verzija, redovno objavljuje teško provjerljive i osjetljive podatke putem društvenih mreža , u kojima  mahom kompromituje predstavnike bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori i ovdašnje vlasti. Te objave, kao i njegov bijeg,  otvaraju ozbiljna pitanja o tome ko stoji iza trenutno najpoznatijeg domaćeg bjegunca, i šta su im stvarne namjere. Vlast na ta pitanja nema odgovor.

Ustavni sud Crne Gore odbio je kao neosnovanu ustavnu žalbu Vesne Medenice na rješenja o određivanju pritvora nakon osuđujuće presude, a kao jedan od razloga sudovi su naveli upravo to što je njen sin u bjekstvu, te da postoji realna mogućnost da joj pruži pomoć u skrivanju. Otkako je pokrenut proces protiv Medenice i njenog sina, koji je godinama tapkao u mjestu, dio stručne javnosti je upozoravao da bi epilog mogao biti upravo bjeksto Miloša Medenice.

Bivša predsjednica Vrhovnog suda nije jedina koja je pravosnažno oslobođenja protekle sedmice. Apelacioni sud je imao posla. Potvrdio je presudu Višeg suda u Podgorici kojom je biznismen Duško Knežević oslobođen optužbe da je, zajedno sa nekadašnjim čelnicima Atlas banke Markom Nikolićem i Dijanom Zečević, oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura.

“Apelacioni sud Crne Gore je odbio kao neosnovane žalbe Specijalnog državnog tužilaštva i punomoćnika oštećenog privrednog društva ‘Aerodromi Crne Gore’ AD Podgorica i potvrdio presudu Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, kojom su optuženi Duško Knežević, Marko Nikolić, Dijana Zečević i optuženo pravno lice Atlas banka AD Podgorica u stečaju oslobođeni od optužbe”, saopšteno je iz tog suda.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni bivši specijalni tužilac Milivoje  Katnić. Novo rukovodstvo SDT ostalo je, međutim,  pri tim optužbama.

Knežević nije oslobođen samo u slučaju Aeroromi. On je , skupa sa  bivšim gradonačelnikom Podgorice Slavoljubom Stijepovićem i ostalim optuženima u slučaju Koverta, proljetos oslobođen krivice u ponovljenom postupku.  Apelacioni sud je početkom marta ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu u tom slučaju i predmet vratio Višem sudu.

Takva presuda, saopštio je sudija Nenad  Vujanović koji ju je donio, ne dovodi u pitanje događaje za koje je sveukupna javnost saznala nakon što je Knežević, u januaru 2019, objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću uoči izbora 2016, predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Problematična je u stvari bila interpretacija tog događaja od strane Katnićevog SDT, jer je u aferi koverta njegovo tužilaštvo “prepoznalo” krivična djela koja nije moglo okazati, ili nijesu počinjena, na šta je dio stručne javnosti od početka ukazivao. Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović,  ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. I –  pala.

Oslobađajuću presudu  je ovih dana ubilježio i crnogorski kontroverzni biznsmen Veselin Barović. Ni to nije posebno iznenađenje. Osnovni sud u Podgorici oslobodio je Barovića optužbe da je  izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Barović je uhapšen u februaru ove godine, u seriji hapšenja koja su uslijedila nakon bjekstva Miloša Medenice, a koja su tumačena upravo kao reakcija bezbjednosnog sektora na skandal sa bjekstvom sina Vesne Medenice. Tada su pretreseni brojni objekati u  Barovićevom vlasništvu u više gradova, a ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je tokom te akcije saopštio: “Ovo lice se sumnjiči za vršenje određenih krivičnih djela iz oblasti ekonomskog kriminaliteta. Znamo da se radi o licu koje je dugi niz godina jedan od najbližih intimusa Mila Đukanovića, ključnog i odgovornog za ovakvo zatečeno stanje”.

Nakon hapšenja Barovića izdato je i saopštenje Uprave policije: “Službenici Sektora za borbu protiv kriminala – Odsjeka za borbu protiv korupcije, ekonomskog kriminala, sprovođenja finansijskih istraga i suzbijanja ekološkog kriminala su u koordinaciji sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Podgorici, a uz podršku Poreske uprave Crne Gore, nakon sprovedenih sveobuhvatnih ciljanih aktivnosti procesuirali V.B zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo utaja poreza i doprinosa”.

Od ekonomskog kriminaliteta Barovića –  ništa. Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog zbog toga što Barović navodno nedozvoljeno posjeduje oružje. Ispostavilo se ove sedmice – i od toga ništa.

Nereformisano pravosuđe, kadrovi starog režima još moćni u sistemu, veting kojeg nema, politički kontrolisano pravosuđe, i bezbjednosni sektor, samo su neki od razloga zbog kojih pola decenije nakon pada DPS, a tik na ulazu u Evropu, Crna Gora i dalje kuburi sa vladavinom prava i nedostatkom elementarnog povjerenja u institucije i pravosuđe.

Evropa nam se raduje.

Milena PEROVIĆ

Prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već prilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Na osnovu te analize da odluči šta i kako dalje

Dugogodišnja priča o pokušaju izdavanja u zakup (30-godišnja koncesija) aerodroma u Podgorici i Tivtu dobila je novi zaplet. On nas dodatno udaljava od završetka postupka započetog prije, bezmalo, osam godina. U avgustu 2018.

Iz Vlade je saopšteno da se, na tenderu prvorangirani, južnokorejski konzorcijum koji predvodi Incheon International Airport Corporation (Inčon u daljem tekstu) povukao iz daljeg učešća u postupku za dodjelu koncesije za Aerodrome Crne Gore. Razlozi za donošenje takve odluke javnosti nijesu predočeni.

Umjesto činjenica i elaboracije narednih Vladinih poteza, saopštenje tima premijera Milojka Spajića pruža uvid u njihova glasna razmišljanja.

„Ukoliko pojedini zainteresovani investitori u bilo kojem trenutku procijene da nijesu u mogućnosti da ispune visoke standarde koje ovaj proces podrazumijeva, to ne mijenja čvrsto opredjeljenje Vlade da ni u ovom, ni u bilo kojem budućem postupku neće prihvatiti rješenja koja ne garantuju punu zaštitu vitalnih interesa Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Nastavak je u istom stilu. „Uzimajući u obzir činjenicu da Aerodromi Crne Gore bilježe izuzetne poslovne rezultate, naš cilj nije niti smije biti zaključivanje poslovnih aranžmana po svaku cijenu, već isključivo pod uslovima koji obezbjeđuju najbolje moguće benefite za državu i stvaraju pretpostavke za dugoročni infrastrukturni razvoj kompanije“. A ovo bi trebalo da je zaključak: „Vlada ostaje otvorena za dijalog i kvalitetne investicione prijedloge svih kredibilnih partnera koji mogu ponuditi model saradnje u skladu sa interesima države, ne odstupajući od principa transparentnosti, održivosti i zaštite javnog interesa…“. Što god to značilo.

Pred Vladom su tri mogućnosti. Da poništi višegodinji postupak i raspiše novi tender; da odustane od ideje davanja aerodroma u zakup, koju je promovisala još Vlada Duška Markovića, i posveti se njihovom razvoju i modernizaciji o trošku i za račun države Crne Gore; konačno, nezavršenu priču sa Inčonom Vlada može nastaviti sa drugorangiranim ponuđačem. Oni su i dalje zainteresovani.

Nakon vijesti o povlačenju Južnokoreanaca, iz američko-luksemburške korporacije Corporación América Airports (CAAP) stiglo je saopštenje u kome se ističe da CAAP ostaje „u potpunosti posvećen ulaganju u Crnu Goru kroz ovaj koncesioni postupak i spreman je da nastavi svoje učešće u skladu sa važećim pravnim okvirom i odlukama nadležnih institucija, kao kredibilan, pouzdan i dugoročan partner“.

U suprotnom, iako se to ne navodi u pristiglom saopštenju, ostaje otvorena mogućnost da se CAAP za svoje pravo upravljanja nad crnogorskim aerodromima bori na sudu. Kao što su to i najavili nakon kontroverznog bodovanja prispjelih finalnih ponuda. Nakoliko mjeseci nakon što su sličan (sudski) epilog tendera za aerodrome najavili i njihovi konkurenti iz francusko-turskog konzorcijuma Aeroports de Paris TAV .

Podsjetimo se, iako su od početka tenderskog procesa nezvanično slovili za favorite, ADP-TAV su na samom kraju višegodišnjeg postupka odustali od podnošenja finalne ponude. Odluku su, u pisanoj formi, obrazložili nezadovoljstvom odlukama Vlade, odnosno Tenderske komisije koju je predvodio potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, da u minut do 12 izmijene neke od ključnih zahtjeva, procedura i pravila za ponuđenu koncesiju. I, između redova, najavili mogućnost pokretanja sudskog postupka. „Tokom cijelog procesa dosljedno smo ukazivali na naše zabrinutosti putem formalne komunikacije, te izričito zadržavamo sva svoja prava u tom pogledu”.

Iz CAAP-a su se suda dosjetili nekoliko mjeseci kasnije, ali ni njihovi argumenti nijesu za potcjenjivanje. Na drugoj strani, iz perspektive Spajićeve Vlade, to nijesu jedini problemi koji su se ispriječili pred priželjkivanom finalizacijom dugogodišnjeg posla.

Još u aprilu Vlada je parlamentu predložila usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da sa Inčonom potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrdili su, državi donijeti „najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda. Andrija Mandić tri mjeseca nije taj prijedlog stavio na dnevni red pa, kako stvari stoje, poslanici neće ni raspravljati o ponuđenom koncesionom ugovoru sa Južnokoreancima. Koliko god je to mogla biti zanimljiva piča.

Vlada je uz predloženi koncesioni ugovor prezentovala računicu po kojoj će Crna Gora od njega imati korist veću od milijardu eura. Prema kratkom objašnjenju, 100 miliona trebala je donijeti jednokratna koncesiona naknada, dodatnih 300 najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma (sve to bi, po isteku koncesije, postalo državno vlasništvo), dok je prihod od varijabilne naknade u visini od 35 odsto prihoda sa oba aerodroma u procijenjena na makar još 600 miliona eura.

Da li su predočene brojke i približno tačne, pitao se Monitor u aprilu, nakon što je ozvaničen Vladin naum. Na njega ni danas nemamo valjan odgovor, iako su iznijete tvrdnje dovedene u pitanje sa više strana.

Prvo je predloženi koncept problematizovao nesuđeni koncesionar. Iz Incheona su problematizovali Vladin naum da jednokratnu koncesionu naknadu od 100 miliona naplati u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora, prije nego se steknu islovi za njegovu realizaciju. Naime, iako je još Master planom razvoja aerodroma Crne Gore iz 2011. godine konstatovano da neriješeni imovinsko pravni odnosi (potreba eksproprijacije zemljišta u priobalnom području) stoje na putu planiranog proširenja aerodroma u Tivtu, taj problem do danas nije riješen. Pa se moglo desiti da koncesionar fizički ne bude u mogućnosti da realizuje svoje planove. Uprkos datom novcu i dobrim namjerama. To bi u probleme dovelo i njega i državu Crnu Goru.

Nezvanično, taj nesporazum mogao bi biti jedan od razloga za Inčonovo odustajanje od dogovaranog posla. Dodatno se spekuliše i sa njihovim eventualnim nezadovoljstvom dužinom pregovaračkog postupka ali i sa činjenicom da je državna kompanija iz Seula u međuvremenu promijenila upravu i, kao što to zna da bude s novom upravom, promijenila poslovne planove o širenju u Evropu.

Listanje predloženog koncesionog ugovora dovodi u pitanje i najavljenih 300 miliona „direktnih finansijskih efekata za državu” kroz investicije u aerodrome u Podgorici i Tivtu. Inicijalni investicioni program koji je bio dio neusvojenog ugovora sa Inčonom obavezivao je koncesionara na investicije vrijedne 132 miliona. Ostalo je, uglavnom, bio spisak želja jedne i druge strane. I zgodan materijal za prezentacije po modelu koji preferira Spajićeva Vlada: velike slike sa malo teksta (obavezujućih podataka).

Najproblematičniji dio obećane milijarde bio je onaj koji se odnosio na tvrdnju da će država ubirati 35 odsto koncesionarovih bruto prihoda sa oba aerodroma. To je nerealno visok procenat ugovorene koncesione naknade. Opet, najavljeni prihod po tom osnovu – 600 miliona za 30 godina – djelovao je nesrazmjerno mali u odnosu na najavljeni procenat. Zapravo, tih 20 miliona (bruto) dobiti od aerodroma, Crna Gora bi mogla imati već ove poslovne godine. Ili u narednih godinu-dvije, u nekom manje optimističnom scenariju.

Dok su izvršne i zakonodavne vlasti ćutale tim povodom, analiza predloženog ugovora koju je uradio Miloš Vuković (Fideliti konsalting) ukazala je na moguće razrješenje rebusa. „Definicija bruto prihoda iz člana 1.1 nije dostupna u priloženom dijelu Nacrta, pa se mora posebno provjeriti“, konstatuje Vuković. To znači da možda ni ne znamo šta je sve uključeno u bruto prihod  od koga nam pripada 35 odsto!? Odnosno, još važnije – šta može biti izuzeto iz tog iznosa. Ili nam je neko namjerno pokušao uskratiti tu informaciju?

Vuković predlaže da se taj dio ugovora precizira tako što bi kao dio bruto prihoda, bez izuzetka, trebalo taksativno uključiti avionske i neavionske prihode aerodroma (takse, naknade za korišćenje terminala, tzv. ground hendling, prihodi od izdavanja prostora, parkinga, mjenjačnica, hotela…), kao i prihode od zakupa aerodromskih lokacija trećim licima, zajedničkih ulaganja, osiguranja… „Isključenja se moraju eksplicitno navesti i biti minimalna“, zaključuje.

Koliko je Vuković bio na dobrom tragu pokazale se medijske najave da je jedan od prvih poteza Inčona nakon preuzimanja crnogorskih aerodroma trebalo biti izdvajanje (outsorsovanje) radne jedinice koja se bavi zemaljskim opsluživanjem aviona, što predstavlja jedan od većih prihoda svakog aerodroma. Na taj bi se način umanjio formalni bruto prihod aerodroma, a novac bi išao nekoj drugoj firmi pod Inčonovom kontrolom. Izuzet od koncesione naknade koja bi pripala Crnoj Gori.

Pošto je to samo jedna od 15-20 crvenih i žutih primjedbi na sadržaj ugovora koje je konstatovao Vuković, očito je da u eventualnom nastavku koncesione priče na taj dio posla treba obratiti dodatnu pažnju. Koliko god da se taj naum ne bi svidio premijeru i njegovoj Vladi.

Još važnije: prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već poprilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Da onda na osnovu te analize odluči šta i kako dalje.

Nezvanične najave ukazuju da je Vlada blizu odluke da poništi aktuelni tender. Da su promišljali, to bi uradili na početku mandata. I do danas bi, kakvu god odluku da su nakon toga donijeli – novi tender i koncesionar ili unapređenje aerodromskih usluga pod vođstvom menadžmenta koje imenuje Vlada – imali završen makar dio neophodnog posla. Ovako, izgubili smo dragocjeno vrijeme. Dobro bi bilo ako se na tome završi.

Zoran RADULOVIĆ

Crna Gora razmatra usvajanje zakona o zaštiti djece na internetu, odnosno zabrane korišćenja društvenih mreža u zavisnosti od uzrasta. Iako ima onih koji pozdravljaju ovu inciijativu, relevantne međunarodne organizacije za zaštitu prava djece ukazuju da zabrane nijesu rješenje

Djeca u Crnoj Gori mlađa od 13 godina neće moći da koriste digitalne platforme, a tinejdžeri od 13 do 16 godina samo  uz saglasnost roditelja, predviđa Predlog zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru, koji je u skupštinsku proceduru sredinom prošlog mjeseca predala poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović.

Predviđene su i velike kazne, do 40.000 eura, za digitalne platforme koje ne budu poštovale ovaj zakon.

U obrazloženju zakona Kaluđerović je kazala da djeca u Crnoj Gori sve ranije koriste internet i društvene mreže, a istovremeno su sve izloženija digitalnom nasilju, štetnim sadržajima i manipulativnim materijalima koje proizvodi vještačka inteligencija. Pozvala se na podatke koji govore da  73 odsto djece uzrasta od devet do 15 godina ima profil na društvenim mrežama, 41 odsto je vidjelo uznemirujući sadržaj, dok je 32 odsto doživjelo neki oblik digitalnog nasilja. Kaluđerović smatra da ovi podaci zahtijevaju hitnu reakciju države.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona bio bi u nadležnosti Agencije za audio-vizuelne medijske usluge.

Predlažu se kazne od 1.000 do 40.000 eura za preduzetnike, pravna lica i davaoce usluge digitalne platforme ukoliko dozvole korišćenje digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina.

Istraživanje sprovedeno u Crnoj Gori između 2023. i 2025. godine, pokazalo je da 99 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina u Crnoj Gori koristi internet, 91 odsto koristi društvene mreže ili aplikacije za razmjenu poruka najmanje jednom sedmično, a 76 odsto djece igra onlajn igre najmanje jednom sedmično.

„Istraživanje je pokazalo da je 11 odsto djece koja koriste internet bilo izloženo najmanje jednom obliku seksualne eksploatacije i zlostavljanja putem tehnologije u periodu od jedne godine, što se procjenjuje na oko 4.900 djece“, navodi se u obrazloženju zakona.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je krajem juna u Skupštini podržao ovaj zakon. Objasnio je da je ideja je u zreloj fazi. „Mislim da će to doprinijeti snažnijem mehanizmu zaštite zloupotrebe maloljetnika, naročito u smislu konkretne teme – vrbovanju maloljetnika od organizovanih kriminalnih grupa”, kazao je Šaranović.

Objasnio je da je porastao broj maloljetnih izvršilaca krivičnih djela: „Imamo rast broja maloljetnih osoba u ukupnoj strukturi kad su u pitanju krivična djela, sa tri odsto 2021. godine na 5,5 odsto prošle godine“.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić ocijenila je za portal RTCG da cilj zabrane nije kažnjavanje mladih, već zaštita njihovog mentalnog zdravlja i stvaranje uslova za zdraviji razvoj. „Kao što postoji starosno ograničenje za vožnju automobila, alkohol ili kockanje smatram da bi i društvene mreže trebalo koristiti tek kada osoba dostigne određeni nivo emocionalne i kognitivne zrelosti“, istakla je ona.

Sa njom je saglasan i IT stručnjak Dejan Abazović koji ističe da je jasno da nijedna mjera ne može biti stoprocentno efikasna. „Smatram da je takva inicijativa opravdana prije svega zbog zaštite mentalnog zdravlja djece, njihove koncentracije, kognitivnog razvoja i kvaliteta socijalizacije. Posljednjih godina svjedočimo porastu problema povezanih sa prekomjernom upotrebom društvenih mreža među djecom i adolescentima – od zavisnosti od ekranâ, poremećaja pažnje i sna, do izloženosti vršnjačkom nasilju, neprimjerenim sadržajima i različitim oblicima manipulacije algoritmima“, kaže Abazović.

Psihološkinja je navela da istraživanja pokazuju da pretjerano korišćenje društvenih mreža može biti povezano sa povećanim nivoom anksioznosti, depresije, poremećajima sna, smanjenim samopouzdanjem i osjećajem usamljenosti, a to je nešto što ne želimo da naša djeca razvijaju koristeći društvene mreže od najranijeg uzrasta.

Ima i onih koji smatraju da zabrana nije adekvatna mjera za rešavanje problema.

„Takvim odlukama suštinski se ne rješava problem bezbjednosti, već se kompletna odgovornost prebacuje isključivo na djecu. Na ovaj način institucije, platforme i odrasli zapravo ‘peru ruke’ od kreiranja bezbjednog digitalnog ambijenta i budućih aktivnosti djece”, kazao je za portal Kolektiv  Bojan Jušković  iz Fondacije za bezbjedniji internet.

„Zabrana nikada ne može i ne smije biti efikasnije sredstvo u odnosu na edukaciju. Moramo biti svjesni da ovoj djeci planiramo da uskratimo pristup digitalnom svijetu u kojem oni žive i rastu praktično od svog rođenja. Izolovati ih iz tog okruženja je nemoguća misija. Umjesto toga, moramo im pružiti adekvatne alate, vještine i znanje da se u tom svijetu zaštite. Ključ nije u starosnoj granici, već u digitalnoj pismenosti“, izjavio je Jušković.

U februaru, povodom Svjetskog dana bezbjednosti na internetu, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei izjavio je da same zabrane ne mogu riješiti problem, koji je sistemski. Pozvao je na jasno  definisane odgovornosti države, kompanija i roditelja, kao i na jasna pravila koja zaista štite najmlađe.

UNICEF razumije zabrinutost vlada i pozdravlja činjenicu da se bezbjednost djece na internetu konačno shvata ozbiljno, iako potpuna zabrana pristupa digitalnom svijetu danas nije izdvodljiva. Djeca su svakodnevno izložena stvarnim rizicima u digitalnom okruženju, međutim, sama starosna ograničenja nijesu rješenje, poručeno je iz ove organizacije.

„Stav UNICEF-a je da su djeci potrebne tri stvari: platforme koje su bezbjedne po dizajnu, sa sadržajem prilagođenim uzrastu i odgovarajućim filterima, jasna pravila koja pozivaju društvene mreže i IT kompanije na odgovornost i sistemi koji pružaju podršku porodicama i školama. Bez toga, sav teret se prebacuje isključivo na roditelje i djecu a to nije ni pravedno ni djelotvorno”, ocijenio je Servadei.

Početkom godine i iz Evropske unije su stigle vijesti o namjerama za  uvođenje minimalne starosti za društvene mreže i da više evropskih zemalja, uključujući Dansku, Francusku, Italiju, Grčku, planira zabranu upotrebe društvenih mreža za djecu do 15 ili 16 godina.

Iskustva

Velika Britanija je najavila zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina, s ciljem da zakon stupi na snagu u proljeće 2027. ako prođe parlamentarnu proceduru.

Britanskim tinejdžerima od 16. i 17. godina biće uvedeno noćno ograničenje korišćenja društvenih mreža, saopštila je ovog mjeseca,  vlada Ujedinjenog Kraljevstva. To znači da bi aplikacije poput Instagrama, TikToka i Jutjuba bile automatski nedostupne između ponoći i šest ujutru.

Novi planovi uslijedili su nakon najave u junu da će mlađima od 16 godina u Velikoj Britaniji biti potpuno zabranjen pristup određenom broju platformi.

I druge zemlje uvode ili najavljuju ograničenja. U Kini već važe stroga pravila za maloljetnike. Ova zemlja je ograničenja počela da uvodi 2021. godine kada je ograničila online videoigre za maloljetnike. Nakon toga ograničeno je i korišćenje određenih digitalnih sadržaja, kao i stroža kontrola sadržaja kojima maloljetni mogu pristupiti.

U Australiji je krajem 2025. donešen zakon kojim je propisano da platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka, Snapchata, X-a, YouTubea i Reddita imaju obavezu da preduzmu „razumne mjere“ kako bi spriječile osobe mlađe od 16 godina da otvore ili zadrže nalog. Međutim, istraživanja sprovedena sredinom 2026. godine pokazuju da čak preko 80 odsto tinejdžera pod zabranom i dalje aktivno koristi platforme kao što su Instagram, TikTok i Snapchat.

U SAD su pojedine savezne države donijele zakone koji ograničavaju pristup društvenim mrežama maloljetnicima, ali se pravila razlikuju po državama i dio njih je osporen na sudovima.

Strožu provjeru uzrasta za korišćenje društvenih mreža uvela je Francuska, a  najavile Španija i Norveška. Krajem prošle godine Danska je najavila uvođenje ograničenja pristupa internetu i društvenim mrežama za djecu mlađu od 15 godina, sa ciljem zaštite njihovog mentalnog zdravlja. Ova mjera obuhvata platforme poput Instagrama, TikToka, Snapchata i X-a, a planira se primjena kroz stroge sisteme za provjeru starosti.

Predrag NIKOLIĆ