O Ticijanu, najslavnijem slikaru svog doba, sačuvane su mnoge anegdote. Ako mene pitate, svaka od tih anegdota vrijedi koliko i najvrijednija slika. Ne samo Ticijanova, nego bilo koja slika bilo kog slikara! Neka se čude i neka negoduju svi oni koji slijepo vjeruju da je rečenica: ,,Jedna slika govori više od hiljadu riječi!” nepobitna istina kojom se definitivno promoviše superiornost slike nad pojmom! Kad ih ja u junu dočekam aperkatom: ,,Jedna riječ govori više nego milion slika!” – od toga im do februara zuji u ušima. Riječi: ,,Ljubav”; ,,Sloboda”; ,,Prijateljstvo”; riječi: ,,Pravda”; ,,Istina”; ,,Vjera” govore više nego milion slika. Značenje svake od ovih riječi ne mogu do kraja izraziti ni sve slike svijeta!
Dakle, jednom prilikom pažnju Ticijana privuče čovjek koji grupi posmatrača komentariše njegovu sliku nekog njemačkog princa.
– Vidite, kopča na desnoj cipeli nije dobro naslikana, jer…
– Kako bi trebalo da bude? – upita Ticijan
– Evo, ovako. – Čovjek izvadi jedan papir i nacrta potrebne ispravke.
– Sjajno, hvala vam, ali kako vi to znate? – upita Ticijan.
– Ja sam obućar – pa ohrabren poče da komentariše prinčev ogrtač, ruke, nos, oči, savjetujući kako da se poprave.
– Ne dalje od obuće, obućaru! – opomenu ga Ticijan.
Prvi put sam shvatio sudbonosnu važnost ove Ticijanove opomene pretencioznom obućaru u raspravama oko čuvene ,,Jedanaeste teze o Fojerbahu”, mladog Karla Marksa! Da podsjetim, Marksove ,,Teze o Fojerbahu” predstavljaju supstrat njegove filozofije a najznačajnija je upravo jedanaesta, poslednja – koja glasi:
,,Filozofi su do sada samo različito tumačili svijet, a radi se o tome da se svijet promijeni!”
I sada dok pišem ovu rečenicu, pred očima mi se opet pojavljuje onaj anonimni obućar koji je umislio da može popraviti sliku jednog Ticijana! Isti je onakav kakav mi se ukazao i kada sam prvi put pročitao ovu Jedanaestu tezu. Od tada, sve češće mi se priviđa lik Ticijanovog obućara. I sve više se umnožava. Susrećem ih na svakom koraku, viđam ih posvuda! Sve sam obućar do obućara, čovjek ne može dići glavu od tih popravljača svijeta! I kad se samo sjetim svih priča o porazu Marksove misli!? Nije to poraz – to je velika pobjeda Marksove glavne ideje, pobjeda u kojoj je obućar do nogu potukao Ticijana! Opsjednuto nastojanjem da promijeni svaki detalj svijeta, a ne da svijet razumije kao cjelinu, čovječanstvo slijepo slijedi ovaj Marksov zahtjev. Od tada, istoriju pišu marksisti, ali marksisti renegati. Njihov projekt je Marksov projekt, samo su metodi drugačiji. Svi su oni marksisti obućari, koji ne vide sliku nego samo njene detalje: cipele, ogrtač, nos, ruke, čarape, oči…
Obućari vode ovaj svijet, nalaze se na čelu država i najmoćnijih kompanija, upravljaju energetskim resursima, kroje i prekrajaju planetu kako im prahne. A najviše od svega – brišu! Brišu ono najljepše što svijet ima, pokrivajući ga ružnim i kužnim krastama. Više i ne pomišljamo da razumijemo svijet, nije nam stalo da protumačimo njegov smisao! Jer naš cilj je da svijet promijenimo!
Svijet je dopao ljudima u ruke; teško tebi svijete! Svijet treba popraviti, jer ga onaj koji ga je stvorio nije dovoljno dobro napravio! Koliko god bio uzvišen, za ove pretenciozne obućare svijet kao cjelina ne znači ništa. Kao što je za onog kunduradžiju Ticijan bio puki amater-šeprtlja, čiju sliku može samo on popraviti kako treba, tako je za savremene Marksove epigone koji slijepo i mahnito slijede uputstvo iz ,,Jedanaeste teze o Fojerbahu” da ovaj svijet ne treba ni razumjeti, ni tumačiti, nego da ga treba mijenjati – sam Bog – Onaj koji je ovaj svijet stvorio – je amater čije djelo će oni popraviti!
Ta kobna ambicija, ta pretencioznost, ta oholost bića koje bi da promijeni svijet iako sve, pa i svoje postojanje duguje Autoru svijeta, bića koje nema ništa svoje, kome je sve dato a ništa nije stvorilo, neće prestati dok cijeli svijet ne razbije u paramparčad, dok ga od lijepog ne učini ružnim; od čistog – zagađenim; od slobodnog – pokornim; od uzvišenog – prozaičnim; od svetog – profanim.
Dok još nisu uništili ovaj svijet, viknimo i zaprijetimo:
,,Dosta je bilo! Ne dalje od obuće, obućari!”
Ferid MUHIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice