Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Neznanje vlasti nije izgovor

Objavljeno prije

10 godina

na

tea-gorjanc-prelevic-3

MONITOR: Na kojem su nivou zaštita ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori u odnosu na Evropu i evropske standarde?
GORJANC-PRELEVIĆ: Nije na dovoljnom nivou, a dovoljni nivo je kad možete da kažete da su kršenja ljudskih prava u svim oblastima slučajni izuzetak. Treba se ravnati prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima – to su zapravo minimalni standardi Savjeta Evrope, kao i prema najboljim evropskim primjerima, jer bi i naš svet radije živeo u Švedskoj, Nemačkoj ili Sloveniji, nego u Rusiji, Rumuniji ili Bugarskoj. Poređenja Crne Gore sa Makedonijom, sa Kosovom i Srbijom su nezahvalna, jer stvaraju utisak da je ovde čak i bolje. Odavno je bilo uslova da se poštuju ljudska prava u Crnoj Gori da je za to bilo volje. Bilo je toliko skupih obuka u ovoj maloj zemlji da niko više ne može da se izvlači na to da nešto ne zna, posebno kada je trebalo kazniti torturu, obezbediti socijalnu pomoć dovoljnu za preživljavanje ili zabraniti partijsko zapošljavanje.

Ovde se prava krše jer vlast u najmanju ruku toleriše takva kršenja. Na primer, prava seksualnih manjina su doživela napredak zahvaljujući prvo heroizmu Zdravka Cimbaljevića, onda i drugih, ohrabrivanju Evropske unije i SAD-a, pa se pojavila i politička volja.

Volje još nema kad je viši cilj da se zaštite od odgovornosti za kršenje ljudskih prava oni koji su posebno važni za vlast – kao što je specijalna jedinica policije SAJ, koja brutalno prebije građane, pa onda skoro – ,,nikom ništa”. To i ne liči na vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Da je u slučaju snimljenog prebijanja Mija Martinovića ministar policije izašao i rekao ,,to je očigledno neprihvatljivo u državi vladavine prava i ljudskih prava kao što je Crna Gora… pokrenuo sam disciplinske postupke… danas smo direktor policije i ja ponudili ostavke”, a državni tužilac odmah preduzeo krivično gonjenje protiv svih šefova koji su očigledno sprečavali sprovođenje pravde i pomagali učiniocima krivičnih dela, onda bismo se osećali drugačije, kao da nas država štiti bez obzira na to ko se usudi da bije, osećali bismo vladavinu prava i bili na pragu članstva u EU. Ali nismo još dotle došli, i ne verujem da ćemo uskoro i zbog padanja na tako prostim ispitima… ovde građani moraju da se zapitaju da li stvarno žele da žive u državi u kojoj mogu da završe kao Mijo Martinović, na primer.

MONITOR: Prošle nedjelje, povodom 24. godišnjice deportacija bosnasko–herecegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, rečeno je da je to jedan od najvećih poraza crnogorskog pravosudnog sistema…
GORJANC-PRELEVIĆ: Da, to je lepo rečeno, nažalost. Ispravno poravnanje sa žrtvama nije pratio ispravan krivični postupak. Svesno ili podsvesno, državno tužilaštvo i sud su zajedničkim snagama doveli do toga da svi optuženi budu oslobođeni i to ne zato što nije bilo dokaza da su se nezakonito hapsile izbeglice po Crnoj Gori i izručivale njihovim dželatima pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića – za to je bilo pisanih dokaza sa potpisom i pečatom – nego zato što prvo tužilac nije smogao snage da to delo nazove pravim imenom, a onda sud nije smogao snage da osudi, već je uradio savršenu političku egzibiciju – ne samo što je oslobodio optužene odgovornosti, već je oslobodio i državu odgovornosti da je aktivno podržavala Srpsku Republiku u BiH u to doba tako što je hvatala taoce po Crnoj Gori i slala Karadžiću da ih razmeni ili poubija, što se i desilo. Sud je proglasio da optuženi nisu imali svojstvo pripadnika strane u sukobu u BiH, koje im je navodno bilo neophodno da bi bili kažnjeni za ratni zločin – iako je crnogorska policija u to doba faktički imala to svojstvo, iako je ono sasvim nepotrebno u međunarodnom pravu da bi se odgovaralo za zločin protiv civila. Tu kritiku Akcije za ljudska prava je potvrdio ekspert Evropske unije, državni tužilac u Italiji i međunarodni sudija na Kosovu Mauricio Salustro, što nam veoma znači.

MONITOR: U slučaju deportacije odavno ćutei nadčležni u BiH. Je li moguće da su se vlasti Crne Gore i BiH dogovorile da ovaj ratni zločin nikad ne dobije sudski epilog?
GORJANC-PRELEVIĆ: Razgovarala sam sa glavnom nadležnom tužiteljicom za istraživanje ratnih zločina u BiH Gordanom Tadić, koja tog slučaja nije mogla da se seti, iako znam da je davno prijavljen. Ostalo je da provere. Znam da su poginuli neki za koje se sumnjalo da su odgovorni za ubistvo izbeglica upućenih iz Herceg Novog u Republiku Srpsku 27. maja 1992. To bi tužilaštvo BiH trebalo temeljno da istraži. Haški tribunal je davno osudio upravnika fočanskog logora za zločine i u toj presudi utvrdio da su u logor dovedeni ljudi nezakonito uhapšeni u Herceg Novom. Samo želim da naši završe svoj deo posla. To što je ovde urađeno bilo je krajnje surovo, puno mržnje prema ljudima drugačijeg imena, vere, sve u atmosferi gde kao Crna Gora i Srbija, tj. SRJ nisu bile u ratu. Bilo bi samo licemerno da nije ispalo i tragično.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o medijskim slobodama i uopšte o stanju u medijima?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da je svaki privatni medij vođen privatnim interesom, koji se u pojedinačnim slučajevima manje ili više poklapa sa javnim, tj. nesebičnim interesom. Kad su privatni mediji profesionalni i forsiraju i teme od javnog interesa koje nisu baš popularne, obradujem se, jer objektivno posmatrano na Balkanu je nažalost pretežno isplativ kič i ulizivanje vlastima. Zato, šire posmatrano, stanje u medijima u Crnoj Gori i nije toliko loše, ima šta da se pročita i ima sadržaja u medijima koji podstiču javni diskurs ka neophodnim promenama i progresu. Ali, štampani mediji i televizija po pravilu nisu isplativi, zato mislim da država treba da ih pomaže, da li smanjivanjem poreza ili fondom za podršku projektima i sadržajima od javnog interesa u štampanim medijima i na televizijama – kao što postoji fond samo za radio stanice. Javni servis, koga plaćaju svi građani pa bi morao da bude takav – nesebičan – suštinski to još nije, otprilike je odgovoran prema svim građanima onoliko koliko je to i vlast. Tu su potrebne korenitije promene da bi i po objektivnosti i kvalitetu programa ličio na BBC. Ne možemo da utičemo na to da se više privatnih medija bavi istraživačkim, kritičnim novinarstvom, ali zato nema opravdanja da javni servis to ne radi, da čak skine s programa emisiju nagrađenog novinara Boškovića.

MONITOR: A kad je riječ o zaštiti slobode medija…
GORJANC-PRELEVIĆ: Što se tiče zaštite slobode medija, mislim da više sudske instance suštinski ne razumeju slobodu izražavanja. Nerazumno i neevropski zahtevaju da crnogorski novinari moraju neke stvari da u potpunosti dokažu prije nego objave. Novinari izvještavaju kad postoji osnovana sumnja. Kao kad sestru premijera američka Komisija za hartije od vrednosti optuži da je učestvovala u korupciji pa se novinari usude da objave fotografiju sestre o kojoj se i piše.

Takvo nerazumevanje jede i vreme i novac, pa zato treba dopuniti Zakon o medijima standardima iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, da bi ih svi bolje razumeli i primenjivali, i mediji i sudije. Ovde neće biti atmosfere za slobodno istraživanje i pisanje, kakvu je država dužna da stvori, dok god se ne reše ubistvo Duška Jovanovića, ubistvo Srđana Vojičića, napadi na Tufika Softića, napad na Željka Ivanovića, napad i pretnje Oliveri Lakić… Svi su oni bili izraziti kritičari vlasti onda kada su fizički stradali. Dok god se ne utvrdi ko je sve za to odgovoran, sumnjaćemo da je vlast te napade naručila, organizovala i platila. Uz to, je, kao bakšiš, poslata zastrašujuća poruka i svima ostalima. Zato se iznerviram kad kažu da je Crna Gora zaslužila da uđe u NATO jer je dostigla potrebni nivo vladavine prava. Ne verujem ni da NATO-vci to iskreno misle. Crna Gora neće ući u NATO zato jer je dovoljno uradila da istraži napade na novinare, kazni torturu i ratne zločine, nego iz nekih drugih razloga koji nemaju veze s tim.

Istraga o ubistvu Jovanovića

MONITOR: Ovih dana navršilo se dvanaest godina od ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. NVO Akcija za ljudska prava objavila je izvještaj ,,Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića – pitanja bez odgovora”, koji je dostavila vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću i ministru unutrašnjih poslova Goranu Daniloviću. Šta se posebno apostrofira u tom izvještaju?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mnoga pitanja u vezi istrage tog ubistva ostala su bez odgovora. Posle 12 godina istrage, koja je jedino uspela da dovede do procesuiranja jednog saučesnika u ubistvu, a i to na osnovu posrednih dokaza, vođenje te istrage je zrelo za temeljno preispitivanje koje treba da uradi strani stručnjak. Taj stručnjak može da sarađuje sa nekom novom komisijom koja će se osnovati za preispitivanje i te i drugih istraga, ali bi neko stručan i potpuno nepristrasan morao da pogleda s policijskog, istražiteljskog aspekta da li je tu urađeno sve što je razumno moralo biti urađeno ili ne i kaže šta bi sad trebalo uraditi. Da ne bismo pametovali, mi smo pokušali da sagledamo taj predmet iz ugla zainteresovanih građana i postavili desetak pitanja na koja mislimo da neopravdano nema odgovora do danas. Sva ta pitanja se suštinski vrte oko toga da li je neko iz državne vlasti stajao iza tog ubistva ili ne.

Jaki politički uticaji

MONITOR: Da li su i dalje jaki politički uticaji koji sprječavaju rasvjetljavanje i adekvatno procesuiranje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?
GORJANC PRELEVIĆ: Dok god me ne uvere u suprotno, mislim da jesu, da su vrlo jaki i da veoma inspirišu i državne tužioce i sudije posredno ili neposredno.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti

Objavljeno prije

2 sata

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

 

 

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD

Objavljeno prije

2 sata

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ponekad mi se čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je nedavno primio priznanje za liderstvo, posvećenost nacionalnom suverenitetu i demokratskim principima, na baptističkom Univerzitetu Džadson u Ilinoisu. Ovim kao da se nižu njegovi uspjesi u SAD, otkako je oslobođen sankcija. Da li je to samo uspješno lobiranje-koje ima cijenu -ili je neko od uticajnih Republikanaca, procjenio da Dodik može biti koristan Trampovoj administraciji?

PUHALO: I jedno i drugo. Što se tiče lobiranja njemu su skinute sankcije-kao i njegovim saradnicima, medijima i firmama bliskim njemu. Možemo reći da je prvi i najlakši zadatak ostvaren, mada je uloženo mnogo novca i truda za to. Sada se svaki njegov odlazak u SAD, a učestao je, kao i posjeta njegovih lobista Republici Srpskoj, smatra njegovim uspjehom, što realno treba uzeti s rezervom. Realno, on je iz minusa sada na nuli i pokušava da izgradi imidž koji bi se svidio Trampovoj administraciji. Trenutno je u fazi preobraćenog hrišćanina, koji se bori protiv islanskog fundamentalizma u Evropi koja „propada“ i gubi svoj identitet. Trenutna administracija traži u Evropi saveznike-ali pošto su ostali bez Orbana, nema ih baš mnogo. Čak se i Melonijeva povukla i zauzela gard. Tu Dodik-ma koliko god bio nevažan, dobija na važnosti. Naravno, Tramp u ovom trenutku ima velikih problema širom svijeta, da bi se bavio Dodikom i Bosnom i Hercegovinom. Ali, Dodiku to i nije toliko važno, jer svaka njegova posjeta SAD na unutrašnjem planu pokazuje koliko je jak i da još nije za „staro gvožđe“, iako više nije predsjednik Republike Srpske.

MONITOR: Na dodjeli nagrade , u okviru univerzitetskog Foruma svjetskih lidera, Dodik je rekao da se odriče svakog Srbina koji je činio zločine. Ako se sjetimo kako je svečano dočekivao neke od osuđenih za zločine, ali i da je rekao pa porekao, da je u Srebrenici bio genocid, koliko je njegovim podržavaocima u RS, uopšte važno to pitanje?

PUHALO: Dodik je poznat po tome da „prijanja na svaku podlogu“ i njegov politički put pokazuje da ne bira sredstva-a pogotovo idelogiju i retoriku, da bi ostao na vlasti. U Bosni i Hercegovini to nikad ne bi rekao i možemo reći, da imamo Dodika za američko tržište i Dodika za domaće. Čovjeku koji je od kraja rata u zemlji do danas, bio socijaldemokrata, nacionalista, hrišćanin, ne možete vjerovati. Na kraju krajeva nije važno šta političar priča-bez obzira jel Dodik ili nije, već šta radi, a Milorad Dodik sve radi da ostane na vlasti. Ono što je rečeno u Americi ostaje u Americi, on se vratio kući i sad opet može da bude onaj stari, dok god ne prelazi granice koje mogu da destabilizuju državu.

MONITOR: Pred opšte izbore u BiH ovog oktobra, uveliko se spekuliše da bi Dodikov sinIgor Dodik (koji je organizacioni sekretar SNSD), mogao i dalje napredovati, do stranačkog kandidata za predsjednika RS. Da li bi to moglo dovesti do rascjepa u sada vladajućoj partiji?

PUHALO: U ovom trenutku to su samo spekulacije, ali to pokazuje nešto drugo,mnogo važnije, da Dodik nema baš mnogo povjerenja u kadrove SNSD-a i da je procijenio da će njegove interese najbolje da zaštiti sin. S druge strane, SNSD je Milorad Dodik i ko god da bude kandidat moraće da sluša „šefa“, bezpogovorno. To smo vidjeli na zadnjim predsjedničkim izborima i kako se ponaša novoizabrani predsjednik Karan. Igor neće nikada biti Milorad i ako pokuša da ga imitira, biće to neuspješno i karikaturalno. Dodik je najjača i najslabija karika SNSD-a i to je najveći problem ove partije- da li će preživjeti, kada njega više ne bude.

MONITOR: Može li se očekivati da će izbori u oktobru, donijeti novu podjelu karata, usled promjene izbornog zakonodavstva koje je 2024. uveo VP Kristijan Šmit? Kakve su šanse da se na vlast vrati SDA-koja je i na prošlim izborima, imala najveći broj glasova?

PUHALO: Teško je to sada procjenjivati, jer postoje previranja u SDA i oni tek treba da pokažu jedinstvo i snagu, mada oni imaju svoje biračko tijelo koje je formirano još prije rata i koje zbog Alije Izetbegovića uvijek glasa za SDA. Ali, ti ljudi polako izumiru. Takođe će biti zanimljivo koga će i kako podržati Islamska zajednica BiH-a, do sada je to bila uvećoj ili manjoj mjeri SDA-a, ali i ona gleda svoje interese. Na kraju, teško je reći kako javno mnjenje opaža sadašnju vlast i koliko su nezadovoljni ili zadovoljni trenutnim stanjem. Što je više nezadovoljnih, to su veće šanse SDA da dođe na vlast.

MONITOR: Malo je zemalja koje –kao BiH, imaju toliko neujednačenu spoljnu politiku. Spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH-čiji se članovi/ce, uglavnom ne slažu, čak ni u vezi sa onim odlukama koje su temelj zvanične BiH politike-kao što su evroatlantske inegracije. Naša stranka je predlagala ustavne promjene u vezi sa tim…Da li je, uopšte, moguća spoljna politika koju zastupaju etnonacionalni lideri?

PUHALO: Naravno da je moguća, kada bi bilo dobre volje. Ovako sve liči na šizofreniju i ne zna se ko pije i ko plaća. Da postoji pameti i političke volje, ova etnonacionalna politika ne bi trebala biti problem, jer bi mogli imati dobre veze i sa Rusijom, i sa muslimanskim državama i sa Zapadom. Na žalost, mi smo sami sebi najveći neprijatelji. S druge strane, mi smo toliko nebitni kao država, da od nas niko ništa i ne očekuje u ovoj trenutnoj „borbi slonova“. Nema mnogo racionalnog u našoj spoljnoj politici, ako uopšte postoji ta naša spoljna politika?

MONITOR: Iz Zagreba je nedavno stigla vijest da je na jednoj NVO konferenciji prikazana mapa poželjne etnonacionalne podele BiH. Vlast-kada govori o RS, uvijek tu dodaje i Srbiju i vice versa. Da li, po Vama, postoji politički prihvatljivo rešenje za ovu stalnu političku klackalicu koju tutorišu Srbija i Hrvatska, koje su- sa BiH, potpisnice Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH ?

PUHALO: Realno, od 90-ih godina do danas, ova priča postoji i nekad je intenzivnija, a nekad ne. Takođe, realno je nezadovoljtsvo svojim položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali je teško reći koliko je ono opravdano, a koliko je to sredstvo HDZ-a da drži Hravte u pokornosti, zarad ostvarivanja obećanog cilja tj. entiteta. Realno je da na to ne pristaju Bošnjaci, ali ne bi pristali ni Srbi, ako bi to dovelo do promjene dejtonske Bosne i Hercegovine. Previše je nepoznanica oko svega toga. Ono što je neralno, jeste da Srbija i Hrvatska prestanu da se miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Što se tiče samog skupa, to je ekipa marginalaca i desničara iz Evrope i SAD, koji nastoje da se okoriste od prodaje ove priče. Koliko sam upratio sve to, zvanična politika Hrvatske je ignorisala ovaj skup, ali to ne znači da im nije bilo drago što se održava.

MONITOR: EU želi novu politiku. Manje zavisnu od starih saveznika.. Može li-i ekonomski oslabljena EU, brže realizovati svoju politiku proširenja, sem kada je u pitanju Crna Gora?

PUHALO: Ne vjerujem jer EU sada ima problema koji su mnogo važniji od Bosne i Hercegovine. Naravno, ako procijeni da joj je šteta koju pravi naša zemlja prevelika, oni nas mogu primiti preko noći u EU. Bez obzira na standarde, ciljeve i vrijednosti koje zastupa, ako ih još zastupa. Ovo je vrijeme pragmatizma, a izgleda da je EU natjerana da postane pragmatična, a tada je sve moguće. Trenutno u Bosni i Hercegovini niko mnogo niti razmišlja niti želi u EU-ni političari, ni administracija, a građani i da hoće nemaju snage da bilo šta urade-jer su razjedinjeni, posvađani i EU više nije onako poželjna udavača, kao prije.

MONITOR: Svijetom vladaju izuzetno uspješni populisti koji manipulišu opštim ideološkim matricama, tvrdeći da su velike demokrate. Kako vi razumijete političke igre Trampa, Putina-pa i Sija-uz naše balkanske, i da li je izuzetno manipulativni i neokonzervativni populizam trajnije djelotvoran i koliko je opasan za budućnost svijeta?

PUHALO: Mnogo me pitate-ali kao što rekoh ranije, „kada se slonovi bore“, miševima je najbolje da gledaju sebe i svoje interese. A to znači da stoje sa strane i paze da ih ne izgaze. Mada mi se ponekad čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Nećemo dozvoliti da nas gaze i marginalizuju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard

 

 

,,Ova Vlada, kao treća vlada diskontinuiteta, je svoj imidž i politiku gradila na poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja zapošljenih, penzionera i građana. Kroz program Evropa 1, Evropa sad 2, povećanjem najniže penzije i nekih drugih socijalnih davanja i to je bilo pozitivno”, kaže na početku razgovora za Monitor, dan prije ovonedjeljnog protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore, njen generalni sekretar Srđa Keković. Protest je organizovan zbog upornog odbijanja Vlade na dijalog o Opštem kolektivnom ugovoru (OKU) koji je istekao 30. aprila.

,,Vlada koja Crnu Goru želi da uvede u EU zna da na tom putu moramo da se približimo standardom i zaradama razvijenim zemljama. A mi se trenutno nalazimo negdje na 52 odsto u odnosu na prosjek država EU, a sa ova predhodna dva programa smo bili došli na 54 odsto. Znači ponovo gubimo trku. EU počiva na socijalnom dijalogu. Sve razvijene države Evrope baštine  socijalni dijalog. Kroz dijalog se traže i nalaze najbolja rješenja za tu zajednicu“, kaže Keković.

„Vlade Crna i Gore koja ne želi ni da odgovori na dopis sindikata samo pokazuje da je lažna priča kojom se oni kite i u zemji i van zemlje – da su oni Vlada koja njeguje socijalni dijelog. To je sada razotkriveno, ali od toga nama kao sindikatu nije ništo bolje”, konstatuje generalni sekretar USSCG.

MONITOR: Nakon proslave Prvog maja, koliko radnika će nevaženjem OKU biti nezaštićeno?

KEKOVIĆ: Najmanje stotinu hiljada naših koleginica i kolega ostaće bez nekih značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni rad, za minuli rad, praznični rad, rad nedeljom…

Imamo tu i otpemninu za odlazak u penziju, koju ljudi  ne bi dobili bez OKU, kao i određene jednokratne novčane pomoći koje su obavezne u datim slučajevima. OKU je veoma važan jer mi imamo jako nisku kulturu socijalnog dialoga u realnom sektoru, pogotovo na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca. Imamo i zabrinjavajući status u nekim djelatnostima, kao što je trgovina, koja je najveća djelatnost po broju zapošljenih, zatim bankarski sektor, sektor medija, gdje nemamo granski kolektivni ugovor i skoro zanimarljiv broj kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Svi ti koje sam nabrojao, i brojni drugi u djelatnostima gdje nema granskog kolektvnog ugovora, bi bili dovedeni u situaciju da bi uslovi njihovog rada bili značajno uniženi.

MONITOR: Tražili ste povećanje plate od 10 odsto.

KEKOVIĆ: OKU se utvrđuje za svaku godinu na osnovu sporazuma između potpisnika tog kolektivnog ugovora. Potpisnici su reprezentativna organizacija poslodavaca, dvije reprezentativne  sindikalne centrale i vlada.

Plate je trebalo povećavati kroz obračunsku vrednoću koeficijenta. Međutim, vladama već 13 godina je više odgovaralo da trguju oko   povećanja zarada. Prvo su pregovarali sa jednom djelatnosti, primjera radi prosvetom. Pa prosveti ne povećaju kroz obračunsku vrednoću koeficijenta, jer bi onda bilo povećano svima, nego kroz koeficijente.Onda, kad povećaju jednoj djelatnosti, pobune se službenici, pa  onda povećaju njima, pa se onda pobuni vojska, pa se povećaju koeficijenti vojsci. Plate su se povećavale na jedan paušalni način. Kroz povećavanje koeficijenata složenosti poslova.

Kada smo počeli da reagujemo i da tražimo da se takva politika zaustavi, došlo je vrijeme kovida. Donijelo i budžetsku katastrofu , jer se desio fijasko u turizmu. I tada smo kao odgovorna organizacija dali saglasnost i za 2020. i za 2021.

Posljednje tri godine tražimo povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura. Pričali smo da li ima para u budžetu za to povećanje. Mi odgovorno tvrdimo da ima, i na prihodnoj i na rashodnoj strani, a to smo prezentovali više puta.

MONITOR: U toku pregovara pominjalo se i predizbormo obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu.

KEKOVIĆ: Mi smo u našoj rezoluciji ugradili zahtjev da se smanji dužina trajanja radnog vremena, da ona bude sedmično 35 sati, kako bi se našla  ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više prostora izvojilo za porodicu. To nije ništa novo, to je trend koji je prisutan svuda u svim razvijenim zemljama svijeta. Onda se desila ona politička kampanja, gdje je PES koji je čini okosnicu ove Vlade, iznio taj svoj predizborni program u kome je naveo da oni žele da radna sedmica bude 35 sati. Podržali smo to,  jer je to dio naše rezolucije.

O tome  se trenutno ništa ne priča. Na nivou Socijalnog savjeta je napravljeno nekoliko radnih grupa u kojima su  poslodavci izrazili  nevjericu da ne dođe do većih poremećaja u prihodima i u zapošljavanju.

Moram da priznam i sledeće, da smo upali u ubrzanu fazu pristupanja EU i da nam je cijela prošla godina prošla u razmatranju brojnih zakonskih propisa iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva koje smo morali da pregovaramo. To je zaista bilo zahtjevno i  , da ne pravdam sad Vladu, ali možda nas je upravo taj proces malo odaljio od ove priče. A priča oko sedmočasovnog radnog vremena jesta ozbiljna. Ako pristupite jednomu problemu i želite da nađete rješenje, onda sam ubjeđen da ga možemo naći na zadovoljstvo i zapošljenih, poslodavaca, ali i Vlade.

MONITOR: Nedavno je ponovo vraćena odredba o mogućnosti odlaska u penziju sa 67 godina.

KEKOVIĆ:To je priča koju je Unija zagovarala pet godina i borila se nakon što je 2021. došlo do jedne regresije prava zapošljenih. Ta odluka je bila politička, trebalo je smijeniti pojedine kadrove. Hiljade naših koleginica i kolega je moralo godinu dana ranije da napusti tržište rada i da godinu dana maltene gladuje da bi vraćali kredite.

Ima još dosta pitanja koje dobijamo od naših članova. Postavlja se pitanje da li ova odredba o 67 godina važi i za službenike i namještenike, jer  je u Zakonu o državnim službenicima ostala odredba koja je bila ranije usklađena na 66 godina. Ovo je vrlo važno da naglasim –  da važi. Jer je  u Zakon o radu unijeta nova odredba koja kaže da specijalni zakon ne može da daje manja prava od zakona koji propisuje opšti zakon, u ovom slučaju, Zakon o radu.

Dobijamo informacije da čak i poslodavci pokušavaju da manipulišu sa tim i da u penziju šalju naše koleginice i kolege koji žele i imaju pravo da rade do 67 godina.

MONITOR: Unija je imala kampanju o izgradnji socijalnih stanova po modelu grada Beča, međutim Vlada se opredjelila za Velje brdo.

KEKOVIĆ: Unija je napravila projekciju gradnje socijalnih stanova od po 60 kvadrata na teritoriji cijele Crne Gore, po modelu socijalnog stanovanja grada Beča. I ta projekcija govori koje su prednosti, i koji su nedostaci projekta Velje Brdo u odnosu na bečki model stanovanja. Ovaj model inače zagovara EU, koja je izdvojila značajna sredstva da države članice reformišu svoje stambene politike i preko tog modela omoguće priuštivo stanovanje.

Umjesto toga dobili smo model Veljeg brda u kome se u Podgoricu dovode ljudi iz cijele Crne Gore uz, nedavno najavljene troškove koji su porasli na preko milijardu eura.

Primjena bečkog modela u Crnoj Gori koštala bi 600 miliona za 10.000 stanova veličine 60 kvadrata. S tim što bi, za razliku od Veljeg brda, ti stanovi mogli da počnu da se grade vrlo brzo, jer bi opštine davale plac, na kojem već postoje priključci za struju, vodu, postoje putevi. Sve ono što na Veljen brdu tek treba da se izgradi.

Kada su naši predstavnici bili u studijskoj posjeti Beču, informisani su da 60-70 odsto građana i građanki živi u državnim stanovima, cijena zakupa stana od 60 kvadrata kreće se od 10-12 odsto prosječne plate. Ako bi to preveli na naš model, zakup bi bio 100-120 eura.

Kod njih sa 16-17 godina može građanin ili građanka da aplicira za taj stan. Vrijeme čekanja na stan je od godinu i po do dvije godine. Stan se može doživotno koristiti, a imaju pravo da ga koriste i nasljednici. Taj stan održava država. Nema ulaganja za održavanje, plaćanja poreza. Obaveza je jedino da se plaća zakupnina.

Kada smo uporedili bečki model i Velje brdo, došli smo do računice da bi za stan od 60 kvadrata po bečkom modelu za 30 godina bilo plaćeno nešto preko 30 hiljada eura, a za stan na Veljem brdu preko 110 hiljada.

MONITOR: Šta očekujete nakon protesta?

KEKOVIĆ: Izuzetno je bitno da se OKU dogovori i da se povećaju zarade. Važno je i da da nećemo dozvoliti nikom da nas gazi, da nas marginalizuje.

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard.

Ko ima najbolji standard u Evropi? Imaju upravo one države, čija stopa sindikalizma je najveća. Ona se kreće do 70 odsto u zemljama poput Finske, Švedske, Islanda…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo