Desetak dana nakon što je u parlamentu premijer podržao sankcionisanje Patricije Pobrić koja je objelodanila korupciju i zloupotrebe državnih resursa od strane njegovih političkih satelita, u centru Podgorce ranjen je drugi zviždač. Policajac. U centralnoj podgoričkoj ulici, prepunoj ljudi, usred dana, upozoren je da se ne igra, mecima u noge Predrag Šuković, bivši načelnik Odeljenja za organizovani kriminal, koji je svojevremeno za šverc cigareta optužio svoje nadređene – bivšeg šefa ANB i policije – Duška Markovića i Veselina Veljovića. Da je šverc cigareta kontrolisan od strane vrha bezbjednosnih službi svjedočili su i drugi brojni policajci zviždači. Većina je tražila azil.
Marković, koji je i privatno tužio Šukovića, osudio je napad i odbio mogućnost da je on povezan sa tim. Premijer je otćutao. A i šta bi rekao – da nije u redu opanjkavati šefa, kao što je u parlamentu kazao o slučaju sankcionisanja Patricije Pobrić, menadžerke hotela Ramada koja je otpuštena nakon što je razotkrila zloupotrebe ministra saobraćaja Ivana Brajovića, čiji su partijski skupovi u tom hotelu plaćani parama državne Željeznice. Konačno, priupitan da prokomentariše slučaj, premijer je procijedio da je to stvar kriminalističke policije i da je država jača od mafije.
Da je Đukanović još vještije, kao što zna, odglumio premijera zabrinutog za vladavinu prava u Monte Karlu – istina o suštini ovog sistema smještena je upravo u njegovom govoru u Parlamentu kada je podržao sankcionisanje Patricije Pobrić. Baš kao što je istina o ovom sistemu i u Đukanovićevoj javnoj presudi i osudi Vanje Ćalović, direktorice MANS-a, u momentu kada je protiv ove hrabre aktivistkinje – koja godinama zviždi na organizovani kriminal, korupciju, krađu izbora – vođenja najprljavija hajka ikad. Njoj danas u Đukanovićevoj Crnoj Gori prijeti mogućnost da izgubi svu imovinu. Zbog nezapamćene presude protiv slobode govora. O kojoj premijer nema šta da kaže. Ah, da, autonomija sudstva u odnosu na izvršnu vlast, demokratski principi, vladavina prava, i trista čuda. Ne budite sitničavi, drugo je kad premijer prije suda osudi svoje kritičare.
Zato bi u izvještajima Briselu za razna poglavlja, umjesto svih amdinistrativnih termina o poluispunjenosti uslova, priče o kapacitetima, kompjuterima koji nedostaju policiji ili procentu riješenih slučajeva u pravosuđu, trebalo pisati: Patricija Pobrić, izgubila posao nakon što je prijavila korupciju, a sistem se uljučio u njen progon. Trenutno – nezaposlena samohrana majka. Vanja Ćalović, direktorica MANS-a, nakon decenija borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala ima blokiran račun, saslušanja u policiji jer je diskreditovala osumnjičene za organizovani kriminal i arhivu pokušaja javnog blaćenja, pa i iskonstruisanom porno aferom. Predrag Šuković, bivši načelnik Odeljenja za organizovani kriminal koji je za šverc optužio svoje nadređene posjeduje – nekoliko metaka u nozi, presudu u korist nadređenih u koje je upirao prstom, neraspoređen na poslu.
To je tek početak niza. Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač i Nedžad Kuč , policajci koji su svjedočili o švercu i nelegalnim magacinima u Rožajama i oko njega, posjeduju sjećanja na otkaze i prijetnje i suze porodica dok su bježali u inostranstvo zbog straha za bezbjednost. Neki su u azilu, neki su se vratili i ćute. Goran Stanković, policajac koji je javno progovorio o mučenju pokojnog Aleksandra Pejanovića 2008. godine u „betonjerci”, danas je u azilu u Luksemburgu, nakon što je prisilno penzionisan, šikaniran i doveden na rub egzistencije. Posjeduje hrpu sjećanja na strahove za svoga maloljetnog sina. Svjedok prekograničnog šverca Muharem Fejzić posjeduje pravosnažnu presudu po kojoj mora da plati 14.000 eura. Teško da je zaboravio mučenja i prebijanja od strane NN lica. Trenutno je u Luksemburgu. Slobodan Pejović, hrabri svjedok deportacija bosanskih izbjeglica 1992, koje je naredila Đukanovićeva vlada, posjeduje godine raznovrsnog šikaniranja i konstantne najgnusnije podvale.
U izvještajima Briselu trebalo bi i da piše: Đukanovići, Jelići, Gvozdenovići, Mugoše, Brkovići, Barovići – mogu sve. I Marovići su mogli. Dok nijesu pali zbog izvještaja Briselu.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ