Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BERANE: SVE LAŽI O UNIVERZITETSKOM CENTRU: Povratak u palanku

Objavljeno prije

na

Tabla sa natpisom Rekonstrukcoja dijela Doma zdravlja u Studentski dom Berane, odavno je izblijedjela i pohabana. Postavljena je pred lokalne izbore u Beranama 2010. godine, kada je Demokratska partija socijalista u neletu megalomanskih obećanja osvojila drugi mandat u ovom gradu. Na tabli još uvijek kao završetak radova stoji rok – 2011. godina.

Onda su došli parlamentarni izbori 2012. godine, i neposredno uoči njih aktuelizovano je pitanje otvaranja ovog objekta, koji je u međuvremenu promijenio naziv u Univerzitetski centar Berane.

Promijenjen je i plan. Tu je trebalo na jednom mjestu da bude svih pet univerzitetskih jedinica koje su u međuvremenu otvorene u Beranama, a radile podstanarski u drugim gradskim objektima. Univerzitetski centar je djelovao impozantno sa pet i po hiljada kvadratnih metara unutrašanjeg prostora i prostranim dvorišnim kompleksom.

Tu je trebalo da bude izmještena i Visoka medicinska škola, koja se od otvaranja 2012. godine nalazi u prostorijama zgrade Crvenog krsta.

Sada je prostrujala vijest da država namjerava i ovu visokoškolsku ustanovu da iz Berana premjesti u Podgoricu. Zato su se i pobunili studenti, tražeći da škola ostane tu gdje je i otvorena i gdje ima idealne uslove za rad. U krugu Opšte bolnice i buduće poliklinike te beranskog Doma zdravlja. Idealno za učenje, dobro za praksu.

Studenti Visoke medicinske škole ovih su dana organizovali potpi-sivanje peticije, navodeći da upravo u Beranama postoje svi odgo-varajući uslovi za izvođenje nastave i nesmetan rad ove visokoškolske ustanove. Oni su istakli da je krajnje loša namjera da se njihova škola, koja trenutno broji oko 300 studenata, poslije 12 godina postojanja seli za Podgoricu.

,,Osnivači Visoke medicinske škole u Beranama uložili su velike napore kako bi dobili akreditaciju i zadovoljili sve neophodne uslo-ve za njen rad. Sad kada smo, uz obezbjeđivanje adekvatnog pro-stora, sve to postigli neko je namjerio da ovu ustanovu prebaci za Podgoricu. Podgorica trenutno nema ni akreditaciju ni prostorije u kojima bi se odvijala nastava na ovom studijskom programu. Zato tražimo da se odustane od ove namjere”, naglašava redovni preda-vač na Visokoj medicinskoj školi docent dr Salija Adrović.

On objašnjava da su s Medicinskog fakulteta iz Podgorice usmeno saopštili da će se Visoka medicinska škola iz Berana preseliti u Podgoricu.

I studentkinja Jovana Čukić kaže da bi ukidanje Visoke medicin-ske škole u Beranama bio još jedan doprinos konstantnoj diskrimi-naciji sjevera Crne Gore u odnosu na centralni i južni region.

Ova studentkinja podsjeća da je na toj visokoškolskoj ustanovi od osnivanja do danas upisano 870 polaznika, a da je diplomu stekao 351 student iz cijele Crne Gore i gradova iz okruženja. Kao argument da školu treba ostaviti tu gdje jeste ona navodi i činjenicu da je oko 70 odsto upisanih studenata sa sjevera i da bi izmješta-nje škole predstavljalo ozbiljan udar na ioanako skroman budžet njihovih roditelja.

,,Svi pričaju o razvoju sjevera, ali često smo svjedoci, što potvrđuje i ovaj slučaj, da se sve završava samo na deklarativnom zalaganju. U Beranama imamo adekvatno zastupljenu nastavu, koja se odvija redovno, kao i asistente koji odrađuju vježbe. Zadovoljni smo uslo-vima rada, tako da nas prosto čudi kako je nekome moglo da pad-ne na pamet da školu seli u Podgoricu. Zato apelujemo na dekana Medicinskog faklteta, ministra prosvjete i sve nadležne institucije koji imaju uticaja, da nam pomognu da očuvamo školu, i za nas i za generacije koje dolaze, i da konačno i na taj način damo šansu raz-voju sjevera”, kaže ova mlada buduća medicinska radnica.

Njena koleginica sa završne godine osnovnih studija Ivana Radević takođe smatra da škola koja je osnovana u Beranama, treba tu i da ostane, jer je to, kako kaže, ,,jedna od rijetkih svijetlih tačaka u gradu”.

,,Pitamo se zašto sve ide u Podgoricu? Sjever je jako siromašan i opustošen dio države. Studentima i osobama koje finansiraju njihovo školovanje nije lako uplaćivati 1.000 eura po godini, a tu su još dodatni troškovi za knjige, skripte, štampanje seminarskih radova i uniformu koja je neophodna za praktični rad. Grozno je zamisliti da jedan student mora imati finansijskih sredstava još za prevoz, stan i hranu, a oslonio se na to da će školovanje završiti u Beranama. Sedamdeset odsto studenata je sa sjevera, a veća polovina bi sigurno odustala od daljeg školovanja”, vjeruje ova djevojka.

Opstanak Visoke medicinske škole je kao malo koji drugi problem ujedinio mišljenja svih u gradu na Limu.

Odbornica u lokalnom parlamentu Anđela Bojović (SNP) izjavila je da su se predstavnici svih političkih partija u Beranama na sastan-ku kod gradonačelnika Dragoslava Šćekića saglasili da se zajed-ničkim djelovanjem suprotstave preseljenju Visoke medicinske škole u Podgoricu.

,,Seliti poslije toliko godina jednu visokoobrazovnu ustanovu iz Be-rana u trenutku kada za tako nešto ne postoji nijedan valjani razlog krajnje je nekorektan i neprofesionalan potez, ne samo prema stu-dentima nego i prema građanima sjevera”, kaže Bojovićeva.

Predsjednik opštine je izjavio da je imao neformalne razgovore sa predsjednikom Vlade o ovom pitanju.

,,Poslali smo zvanični poziv za sastanak sa ministrom prosvjete Damirom Šehovićem i nadamo se da će se odazvati pozivu. Odlazak Visoke medicinske škole šteti imidžu grada. Suvišno je reći koliko je ovo važno za sjever, jer bi studenti ovdje ostali. Osim toga većina tih studenata nije baš iz dobro situiranih porodica i odlazak u Podgoricu bi im napravio nove troškove”, kaže Šćekić.

A kao da je bilo juče. Ova visokoobrazovna ustanova otvorena je 2005. godine, i tada je bila prvi studijski program na sjeveru Crne Gore. Otvorena je kao studijski program Medicinskog fakulteta iz Podgorice, a prirodno se naslonila na tradicionalno jaku i dobru srednju medicinsku školu u ovom gradu i tradicionalno jak medicinski centar u regionu.

Godinu kasnije Demokratska partija socijalista je osvojila vlast u Beranama i počela sa megalomanskim projektima od kojih mnogi nikada nijesu završeni. Tada su u Beranama otvorene još tri faklultetske jedinice – Učiteljski fakultet, Engleski jezik, Primijenjeni računari, kao i privatni Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama. U jednom trenutku u Beranama je bilo čak hiljadu studenata koji su započeli nastavu na pragu kuće.

Kroz grad su defilovali ministri prosvjete, dekani i ugledni univerzitetski profesori. Nizala su se obećanja. Otvarani su zvanično čak i naučno-istraživački centri. Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama dobio je licencu za tu djelatnost i najavio čak otvaranje postiplomskih studija.

Berane je trebalo da postane regionalni univerzitetski centar. Zašto i ne bi, kada su to mogli postati Tutin ili Blace u susjednoj Srbiji.

U naletu takvog elana započeta je i rekonstrukcija, odnosno izgradnja zgrade budućeg univerzitetskog centra, vrijedna četiri i po miliona eura. Onda je došla 2014. godina, kada je Demokratska partija socijalista poslije dva mandata izgubila vlast u gradu.

Pod izgovorom da nijesu rentabilni, država je počela da povlači jedan po jedan studijski program iz Berana. I povučeni su i pogašeni svi, osim Visoke medicinske škole, za koju se sada najavljuje da bi i ona mogla da se preseli u Podgoricu.

Zbog ovih činjenica i zbog vraćanja Berana u status palanke nije se pobunio niko od poslanika vladajućih partija. Opstrukcija opozicionih vlasti u ovom gradu bila je očigledna.

Kao i u svim opozicionim opštinama. Poznata priča. Svjedočanstvo toga je i nikada useljena zgrada univerzitetskog centra Berane, čiji je finansijer bila Vlada Crne Gore posredstvom Direkcije za javne radove.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DVADESET GODINA OD UBISTVA DUŠKA JOVANOVIĆA: Nada još tinja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok parodica najavljuje tužbu protiv države, a Komisija za praćenja istraga napada na novinare i medije predlaže angažovanje nezavisnih eksperata i raspisivanje novčane nagrade za informacije o nalogodavcima i izvršiocima ubistva, nadležni najavljuju nove “aktivnosti, mjere i radnje”

 

Navršilo  se 20 godina od ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića, a tužba protiv države Crne Gore zbog nedjelotvorne istrage jedini je izvjestan ishod zločina izvršenog 27. maja 2004.

Za porodicu Duška Jovanovića, jedina preostala utjeha može biti zadovoljenje pravde. “Za mene, mog brata Miška, našu majku, našu porodicu, zadovoljenje pravde će biti otkrivanje istine i procesuiranje počinilaca i nalogodavaca. Ukoliko ova država ne smogne hrabrosti za to, potražićemo pravdu van njenih granica”, kaže Duškova sestra Danijela Pavićević.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević smatra da je prvi korak na tom putu obraćanje Ustavnom sudu: “ Od kako je Sud u Strazburu utvrdio da je ustavna žalba u Crnoj Gori djelotvoran pravni lijek, neophodno je obratiti se prvo Ustavnom sudu“.

U presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, kao dokazi da neka istraga nije bila djelotvorna navodi se da ona nije zadovoljila standarde hitnosti, temeljitosti i nezavisnosti, i nije dovela do identifikacije i kažnjavanja počinilaca. Sve to imamo u slučaju istrage ubistva Duška Jovanovića. Na to ukazuju i izvještaji HRA i Komisije za praćenje istraga napada na novinare.

Ni najnovije informacije iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici ne ukazuju na pomake. Rukovoditeljka i portparolka Lepa Medenica navodi da je predmet tog tužilaštva “preotvoren” 26. aprila prošle godine.  „Do sada preduzete mjere i radnje nisu dale rezultate koji bi bili od značaja za utvrđivanje identiteta ostalih saizvršilaca ovog krivičnog djela“, zaključila je Medenica uz konstataciju „da će preduzeti i druge aktivnosti, mjere i radnje u cilju potpunog rasvjetljavanja predmetnog krivičnog djela…“.

Zoran RADULOVIĆ/Mila RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOČIN DEPORTACIJA, 32 GODINE JE: Bez pravde, dana sjećanja i obilježja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodice deportovanih BiH izbjeglica 32 godine čekaju na pravdu, neke i da pronađu ostatke svojih bližnjih, institucije su gluve na zahtjeve za podizanje spomen obilježja. Umjesto suočavanja sa prošlošću, imamo inicijative za imenovanje ulice po Pavlu Bulatoviću, jednom od odgovornih za deportacije, a trećina ispitanih građana Herceg Novog smatra da je ovaj zločin bio sasvim ili djelimično opravdan

 

 

I ove godine 25. maj ispred zgrade policije u Herceg Novom obilježen je bez otvaranja krivične istrage za deportacije BiH izbjelica  1992. godine, bez spomenika i bez dana sjećanja na žrtve ovog zločina.

Alen Bajrović, sin stradalog Osmana Bajrovića, kazao je da su maja 1992. godine dvojica uniformisanih policajaca zarobila njegovog oca i iz njegovog i zagrljaja njegove sestre odveli ga u zgradu policije ispred koje je sada održan memorijalni skup.

,,Za mene je ovo veliki logor i stratište mog oca. Država ništa nije uradila kako bi nama žrtvama rekla kako ga je ubila, kada i ko je ubio moga oca i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Smatram da su posmrtni ostaci moga oca i ostalih ljudi možda danas u temeljima ove zgrade, a to zasnivam na tome što mi država nikada nije zvanično rekla gdje ga je ubila i kako i ko ga ubio. Ogorčen sam jer ne znam ni ko ga je zarobio u našoj porodičnoj kući”, poručio je Bajrović, pozivajući Specijalno državno tužilaštvo i Vrhovno državno tužilaštvo da pokrenu ponovni postupak u ovom slučaju.

O sramnom zločinu se ćutalo, a o njemu je prvi progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga, na njega su pucali, napadali, prijetili, podmetali mu… DPS i državna mašinerija upregli su medijska oruđa da od heroja naprave zločinca.

Dosada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.

Iako za ovaj zločin u Crnoj Gori niko nije odgovarao, država Crna Gora je priznala svoju umiješanost i krivicu. Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine. U predmetu Deportacija, porodicama bosanskohercegovačkih izbjeglica, na osnovu poravnanja, na ime naknade štete isplaćeno je 4.135.000 eura.

Tokom procesa u Crnoj Gori od državnog rukovodstva Crne Gore saslušan je, kao svjedok, samo tadašnji predsjednik Momir Bulatović koji je ocijenio da je deportacija bila „državna greška“.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je  odbačena.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 31. maja 2024. Ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GLOBALNA INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Balkanske kriminalne grupe u centru trgovine kokainom u Holandiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji, navodi GI-TOC

 

Kriminalne organizacije sa sjedištem u Holandiji sa transnacionalnim vezama postale su centralne, posebno u upravljanju uvozom kokaina iz Južne Amerike u Evropu. To je objavila Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala (GI-TOC) navodeći da kriminalci otpremaju najveći dio svog kokaina iz Ekvadora i Kolumbije kroz luke Roterdam i Flisingen u Holandiji i Antverpen u Belgiji.

Prema njihovom pisanju trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji.

Kriminalci iz Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine posluju u partnerstvu sa holandskim kriminalcima i pribavljaju drogu preko holandskih morskih luka i aerodroma. Pored trgovine kokainom, krijumčare i sintetičke droge i bave se trgovinom ženskim osobama koje primoravaju da rade u legalizovanim “distriktima sa crvenim fenjerima“, među kojima je i popularni amsterdamski distrikt De Valen.

Po riječima višeg policijskog operativca, balkanske grupe trguju i oružjem. Holandska policija često pronalazi „male autobuse pune vatrenog oružja“, većinom porijeklom iz Albanije, Srbije i Crne Gore.

Dijaspora bivše Jugoslavije koordiniše trgovinom u Antverpenu, Roterdamu i Luksemburgu. Uz to, poslednjih šest godina, kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana usvojile su poslovni model usredsređen na uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru u EU.

“Oni su prisutni u cijeloj Holandiji”, kaže visoki portparol holandske policije o kriminalnim grupama sa Zapadnog Balkana.

“Veoma su aktivni i agresivni. Ne samo da učestvuju u preuzimanju kokaina iz luka kao što je Roterdam i njegovom transportu širom Evrope, već vode i kotlarnice i skladišta. Poznato je da balkanski kriminalci iznajmljuju takozvane “kuće duhova“ u parkovima za odmor na jugu Holandije od kriminalnih agencija za nekretnine.” Drugi balkanski kriminalci dođu samo “da preuzmu kokain iz luke ili da nekoga likvidiraju, a zatim se odmah vrate kući“.

Holandski službenici za sprovođenje zakona navodno često pogrešno identifikuju nacionalnosti kriminalaca sa Zapadnog Balkana. Bosance, Crnogorce i Srbe  ili svrstavaju u istu grupu, ili čak miješaju sa Albancima. Po riječima višeg policijskog portparola, “Balkan se nedovoljno poznaje“, zbog čega većina policijskih izvora govori o “grupama sa Balkana“ ili čak koristi pogrdan termin „Jugo“ za opisivanje balkanskih kriminalaca.

Kriminalne organizacije kao što su “Kavači” i “Škaljari” – grupe koje su prisutne u nekoliko balkanskih zemalja – koriste luke kao što je Roterdam za svoje nezakonite pošiljke narkotika.

Slovenački ogranak kavačke kriminalne grupe, na primjer, švercuje drogu (kanabis i kokain) u Sloveniju iz Holandije. Okršaji između Kavača i Škaljara u prošlosti su uzrokovali nasilje u holandskim gradovima. Na primjer, 2018. godine, jedan državljanin Srbije ubijen je iz vatrenog oružja, a drugi je ranjen u piceriji u zapadnom Amsterdamu. Srpska policija je konstatovala da je jedna od žrtava, koja je povrijeđena ali preživjela, pripadnik bande Bar-Budva u Srbiji, koja ima veze sa škaljarskim klanom.

Drugi kriminalci iz Srbije i Crne Gore takođe uvoze kokain iz Kolumbije, Brazila i Ekvadora preko holandskih luka. Srpski kriminalci navodno angažuju holandske i belgijske “brokere“ da preuzimaju njihovu drogu iz luka i trguju drugim supstancama sa njima. Crnogorci su navodno pomagali ribarima iz holandskog grada Urka u švercu kokaina na ribarskim baržama na otvorenom moru.

Većina kokaina koja stiže do Antverpena, u Belgiji, vjerovatno je namijenjena organizacijama koje posluju van Holandije, odakle se skupocjeni bijeli prah distribuira ka drugim evropskim destinacijama.  Ono što mnoge kriminalne grupe posjeduju registrovano je i kod ovih a to je održavanje bliskh veza sa grupama u Holandiji, ponekad na osnovu porodičnih veza.

“Kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana, sa direktnim vezama sa južnoameričkim kartelima, upravljaju sa oko trećinom ukupnog kokaina koji se uvozi u Evropu, oslanjajući se na ove vrste mreža. Pored trgovine kokainom, kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana takođe su uključene u uvoz heroina i oružja, trgovinu ljudima, uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru i izvoz sintetičkih droga, piše GI-TOC,.

Da se Holandija može nazvati obećanom zemljom za kriminalce možda govori i podatak da ona nudi više prednosti za kriminalce sa Zapadnog Balkana, uključujući geografski položaj, infrastrukturu i trgovinski položaj.

„ Takođe ima „sjajan pravosudni sistem, posebno u vezi sa ljudskim  pravima i pravom na odbranu, kao i liberalan pristup drogama i kaznama za ova krivična djela”.

“Samo pogledajte sporazum sa Gačaninom“, reklo je lice dobro upućeno u srpski organizovani kriminal, pozivajući se na blagu presudu velikom dileru droge Edinu Gačaninu.

Edin Gačanin, poznat kao veliki diler droge, postigao je sporazum sa tužilaštvom u Holandiji 2023. godine i dobio sedmogodišnju zatvorsku kaznu za krijumčarenje 2,4 tone kokaina.

S druge strane iako mala, Holandija je najveća zemlja za pomorski transport tereta u Evropi i globalno trgovinsko čvorište. Njena najveća luka Roterdam deseta je najveća kontejnerska luka na svijetu. Samo u luku Roterdam godišnje uđe oko 467 miliona tona tereta.

Droga se često krije u paketima voća: 2023. godine je, na primjer, holandska carina presrela pošiljku kokaina od 90 miliona eura skrivenu u kontejneru sa bananama iz Ekvadora. A trgovina je u porastu, kaže policija: 2023. godine ukupno je presretnuto 176.000 kilograma kokaina.

Kriminalci koriste različite metode kako bi zaobišli kontrolu holandskih organa. “Jedna je takozvana metoda zamjene, u kojoj kriminalci premještaju drogu iz jednog kontejnera u drugi kako bi izbjegli kontrolu. Ovo se obično odnosi na kontejnere voća ili drugih svježih proizvoda iz Centralne Amerike, gdje su vreće sa drogom ubačene u luci porijekla. Zbog često ograničenog roka trajanja sadržaja, ove vrste kontejnera moraju brzo proći kroz carinu, što znači da kriminalci takođe imaju ograničeno vrijeme za premještanje droge u drugi kontejner; po mogućnosti kontejner sa porijeklom i odredištem u Evropi, jer se, u principu, oni ne provjeravaju“, rekao je viši zvaničnik tima “Hit and Run Cargo” u luci u Roterdamu.

Skorašnje policijske akcije pokazale su da kriminalci sa Balkana koji posluju na međunarodnom nivou koriste holandske luke kao ulazne tačke za svoje nezakonite radnje i eksploatišu finansijske sisteme zemlje za pranje nezakonitih prihoda. Odgovor organa za sprovođenje zakona ograničen je oskudnim resursima i nedostatkom stručnosti u identifikovanju balkanskih kriminalnih mreža. Kriminalci sa Zapadnog Balkana, kako se izvještava, čine samo 2% populacije zatvorenika u Holandiji, sa većom zastupljenošću lica iz Albanije i Srbije 2023. godine.

Efikasno rješavanje izazova kriminala sa Zapadnog Balkana u Holandiji zahtijevaće jačanje međunarodne saradnje, unapređenje tehnologije detekcije, povećanje finansijskih sredstava za sprovođenje zakona i strože mjere za borbu protiv pranja novca. Imajući u vidu ogroman broj kontejnera koji ulaze u Holandiju, sprovođenje detaljnih provjera postaje neizvodljivo, navodi GI-TOC.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo