Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BUDVA: LOKALNA (NE)KULTURNA POLITIKA: Grad teatar bez premijera

Objavljeno prije

na

Polovinom maja u Zagrebu je održana konferencija na temu Perspektive razvoja kulturnih politika u kontekstu Evropske unije, u organizaciji tamošnjeg Instituta za razvoj i međunarodne odnose, na kojoj je učestvovao i crnogorski ministar kulture Janko Ljumović.

Diskutovalo se o ulozi kulture u održivom razvoju, o instrumentalizaciji kulturne politike ali i o važnosti lokalnih kulturnih politika u svjetlu poznatog evropskog projekta – Evropske prijestonice kulture.

Uvodno predavanje održao je profesor Pjer Luiđi Sako, specijalni savjetnik Evropskog komesara za obrazovanje, kulturu, mlade i sport Tibora Navračiča. Profesor Sako iznio je veoma zanimljivu teoriju kulture zasnovanu na analizama uticaja koji produkcija i participacija u kulturi ima na život pojedinca. Njegov tim, u ovkviru raznih empirijskih istraživanja, ispitivao je nivo hormona stresa – kortizola, nakon posjete jednom italijanskom spomeniku kulture. Rezultati ovog zanimljivog istraživanja ukazali su na direktnu vezu između participacije u kulturi i smanjenja nivoa stresa kod ljudi. Visok stepen kulturne participacije u nekom društvu uslovljava i veći stepen inovacija kao i prosječno duži životni vijek za dvije i po godine. Dakle, umjesto da pitate nekoga kako je, pitajte ga ide li u pozorište, bioskop, muzej, navedeno je, između ostalog, u tekstu objavljenom u beogradskoj Politici.

Po teoriji profesora Sakoa ispada da su građani Budve konstantno pod visokim stresom i rizikuju skraćenje prosječnog životnog vijeka, jer takozvana turistička prijestonica nema nikakvih kulturnih sadržaja dugi niz godina. Uništene su brojne institucije kulture poput Zeta filma sa kojim je otišla jedina gradska sala sagrađena za potrebe pozorišta, bioskopa i mnogih drugih kulturnih dešavanja. Gradska Biblioteka preseljena je u udaljeni dio grada, u kome osim dva muzeja i jedne male galerije, nema nikakvih kulturnih sadržaja vrijednih pažnje.

Kap koja Budvanima pojačava psihološki stres predstavlja odomaćeni estradni šund uz pojačan nivo decibela, koji turističkom prijestonicom neprikosnoveno vlada decenijama. Ako se tome doda divljačka i nehumana betonizacija grada po kome su rasute izuzetno ružne građevine, nestanak slobodnih zelenih površina i parkova, može se reći da je budvansko društvo spremno za jednu sociološku analizu kako ostati zdrav u ovakvim, krajnje nehumanim uslovima života

A nisu mala sredstva koje Opština Budva izdvaja za kulturu. Samo za letnji festival Grad teatar kojim se na pedesetak dana pokušava nadomjestiti mrtvilo od deset mjeseci, iz gradskog budžeta izdvaja se svake godine oko milion eura. Dok za JU Muzeji i galerije odlazi nešto više od te sume. Međutim, većina tih sredstava služi za isplate zarada zaposlenih, dok za kreiranje kulturnih sadržaja preostaje daleko manji dio. To je rezultat nakaradne kulturne politike kojoj su ustanove kulture služile za partijsko zapošljavanje mahom nestručnih i neafirmisanih lica.

Katastrofalna situacija u kojoj se trideset godina od osnivanja našao Grad teatar, najbolja je negacija ocjene ministra Ljumovića o pravnom statusu kulturnih manifetsacija u lokalnim zajednicama.

Ministarstvo kulture uskratilo je dosadašnju finansijsku podršku velikim i priznatim kulturnim manifestacijama u Kotoru i Baru, festivalima KotorArt i TV Bar, pod izgovorom da nisu institucionalizovani, odnosno da se moraju pravno urediti kao javne ustanove u matičnim opštinama.

Grad teatar je javna ustanova čiji je osnivač Opština Budva i nakon trideset godina iskustva predstavlja drastičan i poučan primjer lošeg upravljanja u kulturi.

Opština je u proteklom periodu uložila na desetine miliona eura u ustanovu u kojoj plejada partijskih kadrova nije uspjela da obezbijedi ni osnovne preduslove za kontinuirano održavanje Festivala. Poslije više od četvrt vijeka Grad teatar nema matičnu pozornicu ni potrebnu tehničku opremu koju redovno iznajmljuje. Među 27 zaposlenih nema profesionalaca, poznatih kulturnih stvaralaca. Nekada prestižni pozoršni Festival u regionu, javno je kompromitovan. Njegovo poslovanje predmet je istrage Specijalnog državnog tužilaštva. Firme sa kojima je godinama poslovao, članice su budvanske organizovane kriminalne grupe, kažnjene za malverzacije kojima je opštinski budžet oštećen za milione eura.

Početkom marta ove godine promijenjena je uprava u Grad teatru. Izabran je novi Savjet Festivala i direktorica Milena Marojević-Lubarda, bivša selektorica jednog od festivalskih segmenata. Međutim, četiri mjeseca kasnije, ovogodišnji festivalski program javnosti još nije poznat. Planiran je u skraćenoj i skromnijoj verziji od dosadašnjih, zbog niza problema sa kojima se nova uprava suočava.

Na 31. festivalu neće biti premijernih pozorišnih predstava. U periodu od 5 jula do 15 avgusta u Budvi će, sa svojim predstavama, gostovati pozorišne trupe iz regiona, iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, BiH, ali i nekoliko pozorišnih kuća iz Crne Gore. Kako pregovori o vraćanju Citadele, bivše matične scene Festivala, koja je prodata poznatom tajkunu Branku Ćupiću, nisu uspjeli, predstave će se izvoditi isključivo na maloj sceni u Starom gradu, između budvanskih crkava.

Stavljena je tačka na improvizacije i izvođenja po gradskim prašnjavim poljanama i seoskim vrletima, koje vjerna publika Grad teatra nije dobro prihvatila.

Savjetom Grad teatra rukovodi Siniša Jelušić, profesor Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju uz članove, arhitektu Slobodana Boba Mitrovića, producenta Marka Pavlovića i Svetlanu Ivanović, zamjenicu direktora Festivala.

Međutim, vidljivih pomaka u Grad teatru nema. Povodom nove koncepcije Festivala i programa za 31. sezonu, uprava se nije u javnosti oglasila. Zvaničan sajt Grad teatra posve je prazan, bez osnovnih informacija. U budžetskoj ustanovi kulture nemaju sluha za obavezu da podatke stave na uvid javnosti, ko je direktor firme, ko su članovi Savjeta, kada počinje Festival, gdje, kako, šta se može očekivati i slično.

Novi Savjet Festivala angažovao je revizora za kontrolu poslovanja Grad teatra u proteklom periodu. Posao je putem neposredne pogodbe povjeren firmi A&C Company ovlašćenog revizora Ljiljane Milinović iz Morinja, koja je i ranije radila izvještaje za Javni servis Radio i TV Budva. Revizorski izvještaj za koji vlada prilično interesovanje razmatran je nedavno na sjednici Savjeta.

Za očekivati je da ovaj, nadasve zanimljiv materijal bude dostupan javnosti preko sajta Grad teatra, ali nam je rečeno da će najprije biti upućen osnivaču, odnosno Opštini na uvid i dalje postupanje. Nezvanično se saznaje da je revizor ustanovio na desetine zloupotreba, finansijskih malverzacija i pronevjera budžetskog novca. Te da će, u skladu sa nalazima iz izvještaja, protiv odgovornih biti pokrenuti odgovarajući krivični postupci.

Prethodni direktor Blažo Radoman, ostavio je račun Grad teatra u blokadi zbog duga od milion eura, više neisplaćenih plata i niz sumnjivih ugovora pravljenih uglavnom sa firmama Budvanina Marka Kentere, koji je dugi niz godina u svojstvu spoljnog saradnika, bio ekskluzivni organizator dramskog programa Festivala. Senzacionalno zvuči podatak da je JU Grad teatar poslovno sarađivao sa gotovo pet Kenterinih ili sa njima povezanih firmi, po raznim osnovama, preko kojih su naduvavanjem računa praznili bogatu festivalsku kasu. Samo za izradu ko zna koje po redu monografije Grad teatra plaćeno je 40.000 eura.

Smijenjeni Radoman obratio se novoj upravi sa zahtjevom da mu isplati 24 lična dohotka, u skladu sa ugovorom o radu koji je sačinio kada je sjeo u direktorsku fotelju. Iako svi lokalni funkcioneri kojima je prestao mandat dolaskom nove vlasti, imaju pravo na najviše 12 ličnih dohodaka.

Pritisak bivših na novu upravu Grad teatra je raznovrstan. Od blokada računa po osnovu sudskih presuda za naplatu starih potraživanja, preko obaranja javnih tendera za nabavku tehničke podrške ili smještaja učesnika Festivala putem žalbi na odluke tenderske komisije, pa do serije zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama o poslovanju i najraznovrsnijim aspektima rada Grad teatra.

Slučaj Grad teatar pokazuje da se bivša vlast i partneri teško odriču pozicija moći i privilegija u kojim su uživali dugi niz godina, te da javna ustanova pod kontrolom lokalnih političara, nije garant uspjeha lokalnih kulturnih manifestacija.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo