Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ANTITURISTIČKE MJERE NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Cijene na plažama lete u nebo

Objavljeno prije

na

Cijene usluga na elitnim plažama budvanske rivijere za predstojeću turističku sezonu drastično su povećane. Zbog novih cijena koje lete u nebo, topli šljunak i pijesak uz more, po crnogorskom Ustavu i zakonima jednako dostupan svima, odjednom postaje dalek i nedostižan.

Za komplet plažnog mobilijara, dvije ležaljke i suncobran, dnevno treba izdvojiti od 10 pa do vrtoglavih 126 eura, zavisno od lokacije. U ekskluzivnom ljetovalištu Sveti Stefan – Miločer izašli su sa novim cjenovnikom na pragu turističke sezone. Kod njih, na velikoj miločerskoj plaži ispred starog hotela Miločer, dvije ležaljke i suncobran uz tanjir voća i flašicu vode, staju nevjerovatnih 126 eura dnevno. Na hotelskoj plaži Svetog Stefana ista usluga košta 110 eura, što je povećanje za gotovo 30 odsto u odnosu na prošlu turističku sezonu.

Najpoznatijim crnogorskim ljetovalištem po osnovu višegodišnjeg zakupa gazduje poznati grčki biznismen Petros Statis, koji je prošle godine kupio hotel Maestral u Pržnu, čime je zaokružio svoje hotelsko carstvo u budvanskoj opštini. Uz hotele idu i plaže, pa je ovaj preduzmiljivi Grk, s nepoznatim partnerima, zakupio puni kilometar najljepših crnogorskih plaža i postao prvi plažni monopolista u istoriji crnogorskog turizma.

Bogatu nisku njegovih kupališta čini poznata mala Kraljičina plaža u Miločeru, koju je opasao gvozdenim ogradama, kapijama i zaštitarima, na način da se ni ptica ne može provući na pješčano žalo, osim članova njegove i porodica visokih funkcionera Vlade Crne Gore. Niz se nastavlja velikom Kraljevom plažom i kupalištima na Svetom Stefanu. Ne samo hotelskom, nego je pohlepni Statis, uz logistiku Morskog dobra, uspio da mještanima preotme i preostalu gradsku plažu, sa lijeve strane prevlake koja vodi ka gradu hotelu Sv. Stefan, na kojoj je nametnuo visoke cijene usluga po sopstvenom nahođenju.

Drastično je uvećana cijena ležaljki i suncobrana na jedinoj plaži u malom turističkom naselju Pržno, ispred Statisovog hotela Maestral. Sa nekadašnjih 15 eura, pa 30 i 50 eura, cijena je ovoga ljeta „skočila” na cijelih 65 eura za komplet. Očigledno je da podizanje cijena ima za cilj odbijanje takozvanog „običnog” svijeta i lokalnog stanovništva iz Statisove zone umišljenog luksuza, od Pržna preko Miločera do Svetog Stefana.

Sličnu cjenovnu politiku vodi kompanija Dukley gardens, koja je zakupac male plaže Guvance, ispred vila turističkog naselja Zavala. Dvije ležaljke i suncobran na ovom kupalištu koje nema status hotelskog, iznajmljuju se za 100 eura na dan. Dok na gradskoj plaži Pizana, lociranoj podno bedema Starog grada, čiji je zakupac ista firma, komplet staje 35 eura.

Na plaži ispred hotela Avala plažni komplet staje 25 eura, ispred hotela Astorija 20 eura, dok se na ostalim plažama budvanske rivijere, kod zakupaca kupališta na Jazu, Slovenskoj plaži, Bečićima, Kamenovu, Drobnom pijesku, te cijene kreću od 10 do 15 eura.

Ako turisti sopstvenim automobilom odlaze na kupanje, dočekaće ih visoke cijene parkinga pored navedenih plaža, koje određuju privatni vlasnici zemljišta. Za parkiranje vozila na ovim privatnim livadama i poljanama treba izdvojiti dodatnih 3, 4 ili 5 eura po danu.

Da se samo spusti na pijesak pored morske obale posjetiocu u startu treba nekih petnaest ili dvadeset eura na većini plaža, dok će bogati sloj društva za to uživanje izdvojiti par stotina eura.

Kuriozitet predstavlja podatak da na budvanskoj razuđenoj obali, sa nizom prirodnih i uređenih plaža, nema nijednog javnog kupališta za narod, na koji posjetioci mogu donijeti svoje plažne rekvizite, peškire i suncobrane.

Država je komercijalizovala cijelu obalu, a takozvana obaveza zakupaca javnog morskog dobra, da polovinu zakupljenog pijeska oslobode od obaveze korišćenja plažnih kompleta, samo je prazno slovo u ugovorima koje prave sa Javnim preduzećem Morsko dobro. Nijedan od zakupca ne poštuje to pravilo.

Turistima koji ne žele ležaljke i suncobrane ostavljaju se, po pravilu, najružniji dijelovi plaža, neuređeno kamenje ili stijene. Ukinuta je naplata ulaza na plaže, ali su se slobodnom korišćenju javnog prirodnog dobra, ispriječile ležaljke.

Na naše pitanje, da li državno preduzeće Morsko dobro, koje upravlja obalom, utiče na formiranje cijena mobilijara po plažama, dobili smo odgovor da taj posao nije u njihovoj nadležnosti, te da je cjenovna politika zakupaca stvar slobodne tržišne trgovine.

Kako je crnogorski turizam dospio do tačke u kojoj zakupci, odnosno nekolicina moćnika, vlasnici hotela u takozvanoj prvoj liniji do mora, diktiraju uslove korišćenja opšteg dobra, na čije uživanje imaju pravo svi građani i turisti podjednako, pitali smo istaknute turističke radnike.

Svi su složni u ocjeni da je ponašanjem vodećih hotelijera na rivijeri ugrožen javni interes. Nerealnim cijenama plažnih usluga oni onemogućavaju druge da koriste dijelove morske obale.

Divljanje cijena na plažama predstavlja direktni udar na javni interes, na interese svih učesnika u lancu turističkog privređivanja, ostalih vlasnika hotela i privatnog smještaja i udar na ukupni crnogorski turizam. To je prava antituristička mjera. Umjesto države i opštine, turističku politiku diktiraju moćna svetostefansko-maestralska, zavalska, avalska i druge grupe, ističu naši sagovornici.

Dešavanja u luksuznom odmaralištu Sveti Stefan – Miločer pokazuju kako monopolski model vodi u izolaciju poznatog rizorta. Najveći gubitnik je Crna Gora jer je dozvolila amputaciju najekskluzivnije lokacije koja je izbačena iz nacionalne turističke ponude.

Monopoliste poput Statisa ne interesuju posjetioci ni crnogorski turizam, oni sve čine kako im niko ne bi dolazio u zabran koji su zaposjeli, osim njihove specijalizovane klijentele. Poput hotela Maestral u kome je sve prilagođeno gostima koji preferiraju kazino-turizam. U pitanju su specijalne ponude sa garantovanom diskrecijom u rezervatu, smatra jedan od nekadašnjih direktora hotelske grupe Budvanska rivijera.

Po mišljenju mnogih Budvana Morsko dobro bi moralo da se umiješa, da zaštiti javni interes na javnom dobru kojim upravlja, da utiče na usaglašavanje cijena plažnog mobilijara i ostalih usluga kojima je uslovljen boravak na plažama. Postojeći pravilnik o korišćenju uređenih i izgrađenih kupališta nije sveto pismo i mora da se mijenja. Nije valjda po pravilniku da neko uzme javno dobro i postavi cijene koje niko ne može da plati. Koji je interes zakupca i države da onolike plaže u špicu sezone zvrje gotovo prazne, dok na hiljade turista i građana Crne Gore ne mogu naći mjesto pod suncem.

Daleko je veći broj smještajnih jedinica u privatnim sobama, hotelima, vilama i apartmanima u zaleđu Svetog Stefana, Pržna, Budve.., u rukama privatnika čiji gosti nemaju gdje da se sunčaju i kupaju. Uzalud stanovnicima turističkih mjesta njihove lijepe kuće i apartmani, kada nemaju pristup plažama. Mještani se žale kako je negodovanje turista i otkazivanje smještaja zbog visokih cijena na plažama zabrinjavajuće. Ali organizovanog otpora nastaloj situaciji nema.

Problem sa plažama komplikuje se iz godine u godinu. Pijesak je ograničen, ali gradnja nebrojenih stanova i apartmana na teritoriji opštine Budva nije.

Dok je u susjednoj Hrvatskoj sve popularniji novi vid turizma, nazvan robinzonski turizam, koji u svijetu godišnjih odmora i ljetovanja uzima sve više maha, kod nas se obala betonira soliterima i stanovima za čije stanare nema mjesta na plažama. Smještaj u robinzonskom stilu u netaknutoj prirodi, u osami udaljenih uvala, u starim ribarskim kućama i primorskim selima, novi je izazov za pustolove i turiste novog doba. To u Crnoj Gori još niko nije prepoznao.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo