Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ BORIVOJA RAIČEVIĆA: Pobijedio drogu, završio fakultet, a posao mu ne daju

Objavljeno prije

na

Borivoje Raičević je 14 godina bio heroinski zavisnik. Jedan je od prvih klijenata Javne ustanove za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj gori kod Podgorice, odmah nakon njenog osnivanja 2008. godine.

Godinu dana je bio na Kakarickoj gori i, kako kaže, izborio se s drogom. Od njih četvoro koji su prvi došli, troje ih je ostalo do kraja, a jedan je poslije par mjeseci odustao. Nakon devet godina samo je on ostao – ,,čist”.

Još dok je bio na Kakarickoj, tokom 2009., upisao je studij psihologije u Nikšiću. Fakultet je završio u roku. Nakon što je odradio pripravnički u vrtiću, iz klinike u kojoj se liječio dobija ponudu da volontira. Prihvata je, jer mu je rečeno da će se uskoro otvoriti mjesto za zapošljenje psihologa u ovoj ustanovi.

,,Bio sam štafeta uspješnosti, davao sam podstrek tim momcima, živ primjer kako se može uspjeti i pobijediti droga”, priča Raičević. Dok je radio preko 60 ljudi je prošlo tretman, pisao je članke, govorio o ovom problemu u medijima i kao psiholog i kao bivši zavisnik.

O njegovoj uspješnosti u poslu govori i ova preporuka: ,,U toku rada u Ustanovi pokazao se kao izuzetno posvećen, motivisan i odgovoran. Svoj najveći doprinos dao je u segmentu grupne i individualne psihoterapije sa klijentima. Borivoje posjeduje izuzetne vještine komunikacije pa je u skadu sa tim njegov terapijski pristup klijentima bio na zavidnom nivou… U poslu je izuzetno energičan i inovativan. Borivojev entuzijazam se reflektovao i na ostale članove stručnog tima… Pokazao je izuzetno znanje u oblasti bolesti zavisnosti, kao i dobar pristup zavisnicima od psihoaktivnih supstanci”, navode nadležni u Kakarickoj gori.

,,Nije mi bilo teško da se svako jutro budim u četiri ujutru i iz Nikšića putujem do Podgorice. Imalo je smisla – pomagao sam ljudima, a i nadao se poslu”, kaže Raičević.

Na jesen 2015. izlazi konkurs za psihologa. Konkurs se odužio. Početkom decembra ga kontaktiraju i saopštavaju mu da je na to mjesto primljena druga osoba.

,,Imao sam cilj da prenesem poruku, da budem primjer da se može. I na kraju veza. Ogorčenje. Ispalo je da nisam primljen jer nisam imao vezu. Smatrao sam da mi veza i ne treba. Mogao sam je naći, ali sam računao koga će primiti ako neće mene. Računao sam da će mi dati šansu, a i ko bi mi je drugi pružio ako ne oni”, pita se i dan danas Raičević.

Govori i da je tada konkurisala prihološkinja koja je imala bolje reference od njega. Da je ona primljena, kaže, pa nekako i da prihvati ali ni ona nije dobila posao: ,,Da su mi odmah rekli – treba da hvatam vezu, a ne volontiraj godinu dana pa onda kući. Ja sam izgubio silne godine tako da nemam taj luksuz da gubim još jednu. Pomislim da je sve to fino što sam lično uspio u borbi, ali što vrijedi kad se ujutru probudiš i nemaš đetetu da kupiš litar varenike”.

On, supruga i dvoje djece, žive kao podstanari. Ipak, ne odustaje. ,,Jedan sam od rijetkih psihologa u Crnoj Gori koji sam prešao sve nivoe, radio sam u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi i na klinici. Uvidio sam da ljudima često treba hrabrost i da mi dopuste da budem na zamjeni u nekoj školi. Dešavalo mi se da me odmah sa vrata isprate sa riječima – Što ćeš ti narkomančino”.

I iz škole su mu napismeno ostali hvalospjevi u vidu preporuka. Nedavno je konkurisao za posao psihologa na Žabljaku. Opet ništa. Veza.

,,Računao sam da kada sam prešao na ovu drugu stranu da će biti lakše, ali konstantno nailazim na zidove. Ponekad imam osjećaj da me izdaje snaga, ali opet to ne smijem sebi dozvoliti jer moramo podizati djecu”, priča Raičević.

Nije se libio ni fizičkih poslova, ali odnedavno ni to ne može jer je obolio od reumatskog artitisa, pa prima jaku terapiju.

,,Mogu reći da je boravak na Kakarickoj bio najljepša godina u mom dotadašnjem životu”, sjeća se Raičević perioda kada se kao zavisnik liječio. ,,Kada sam kasnije došao da radim to već nije bilo to. Uz sve napore sjajnog doktora Ljubinka Kaluđerovića, to je sada daleko od onoga što je trebala da bude ta ustanova. Bave se nekim sporednim stvarima, a ne, na primjer, time što je nekome uveče kriza i što plače. Oko 90 odsto zaposlenih je sada nezadovoljno. Smatram da je za to najodgovornija uprava, na čelu sa direktorom. Sada imate situaciju da tamo preko 50 zavisnika godišnje dođu, a da tretman završi samo par ljudi”.

Ističe da i pored brojnih akcija institucija i nevladinih organizacija nema ozbiljnog državnog sučeljavanja sa problemom narkomanije. ,,Ono što zabrinjava je da se spustio starosni prag uživaoca, pa se iz početnih razreda srednje, sada pomjerio na 8. i 9. razred osnovne škole. To ima razmjere epidemije. Samo procenat uzimanja marihuane se povećao 100 odsto, a ona je jedna od najgorih droga. Pored toga što je ona ulaz, prva stepenica u taj svijet, istraživanja su pokazala da se nakon sedam godina uzimanja ove droge inteligencija smanjuje za 40 IK jedinica. Dovodi te na granicu imbecilnosti”, priča i ističe: ,,Jedno uzimanje ekstazija dovodi do toga da pređeš prag i odeš sa druge strane sa mogućnošću da završiš na psihijatriji. A danas se to djeci prodaje za tri eura”.

Raičević svjedoči da kada je on bio na Kakarickoj, samo je dvoje-troje imalo hepatitis C. ,,Sada ga imaju skoro svi koji dođu tamo. Sada SIDU ima dvoje-troje. Pretpostavljate što će biti za par godina”.

Sjeća se jednog od predavanja koje je držao na primorju. ,,Bila je puna sala i dok sam govorio o svom iskustvu primijetio sam da jedna cura stalno vrti glavom. Pitao sam je zašto to radi, a ona je kazala – Nije to baš tako. Rekao sam joj – Tako je. Nakon par godina završila je na Kakarickoj. Sjećam se da sam nekim drugovima govorio da će da završe spavajući na ulici i da će da prose 50 centi po gradu. Bili su uvjereni da neće. Problem sa narkomanijom je upravo u tome da se čovjek i ne osvrne a već je dotakao dno, a nije ni svjesan koliko je propao”.

I pored svega, poručuje da uvijek postoji način da se izađe iz problema. ,,Život je apsolutno lijep. Mora se čovjek boriti jer odgovor nije ‘klepit’ se po nosu ili veni. Preporučio bih roditeljima da komuniciraju sa djecom. Komunikacija je nešto što je stvorilo civilizaciju i jedna od stvari koja nas razikuje od životinja, a mi smo to zapostavili. Za to što sam sa 14 godina postao narkoman nije krivo ni društvo, ni partija, ni sistem. Roditelji su tu uvijek presudni i ta komunikacija. Tako da bih roditeljima preporučio da se zapitaju i nađu vremena da više pričaju sa svojom djecom”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO PONIŠTIO ODLUKU O IZBORU DIREKTORA RTCG: Igranje sa pravdom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici po drugi put je poništio odluku Savjeta da na mjesto generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore izabere Borisa Raonića, čija je kandidatura osporena još 2021. godine

 

 

Boris Raonić, dugogodišnji aktivista civilnog sektora, postao je generalni direktor Radio-televizije Crne Gore (RTCG) u avgustu 2021. godine. Prvi čovjek na čelu nacionalnog Javnog servisa nakon dolaska tridesetoavgustovske većine. Od tada su promijenjene tri Vlade i dva Parlamenta, a Raonić i dalje sjedi na svom mjestu. Nezakonito. I to ne po jednoj, već prema tri presude nadležnih sudova.

Čime je Raonić zaslužio tu povlasticu?

Na programima i informartivnom programu RTCG, nakon njegovog imenovanja, odmah je bila vidiljiva promjena. Jedna upravljačka garnitura je zamijenila drugu, dobili smo nova lica na televizijskim kanalima Javnog servisa, i nove aktere sa političke scene u udarnim  terminima. Promjenu na bolje prepoznala je u svojim izvještajima i Evoropska Komisija. Za razliku od državne televizije pod upravljačkom palicom Demokratske partije socijalista, opozicija je dobrodošla u Raonićevoj eri, ali na kanalima Javnog servisa sad se uživo prenose pojedini religijski skupovi i izvještava sa partijskih skupova stranaka na vlasti.

„Parlamentarni kanal treba da prati rad skupštinskih tijela, a ne partija koje imaju svoje skupove i koji nisu od javnog interesa. RTCG mora prema svi političkim partijama imati isti odnos, što podrazumjeva da se sa njihovih skupova mogu dati kratke vijesti u informativnim programima ali ne reportaže koje predstavljaju političku propagandu van izbornih procesa“, navodi se u saopštenju Media centra.

Međutim, u Raonićevom slučaju programski standardi i principi nijesu bili u fokusu, iako je to glavna uloga Javnog servisa. Ključ problema bio je „u kući“. Raonić je kršio prava radnika kažnjavajući ih i za izgovorene riječi na zatvorenim vajber grupama, dok mu je plata u jednom trenutku bila najveća od svih koje se finansiraju iz državnog budžeta u državnoj upravi – 4.042 eura mjesečno. Primao je veću zaradu od ljekara specijalista i redovnih profesora na fakultetima, dok je Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović imao petsto eura manji mjesečni prihod od prvog čovjeka televizije. Nakon što je ova informacija izašla u javnost, Raonić je podnio zahtjev Savjetu da mu se tzv. varijabila smanji sa 2.400 na 1.600 eura mjesečno. Iako, prema zakonu, nije bio dužan da puni iznos varijabile prima svakog mjeseca, niti da je dodjeljuje sam sebi. Kao što ni varijabila, prema nekim očito zaboravljenim propisima, nije mogla biti veća od osnovne plate.

Raonić  je izabran 2021. glasovima sedam od ukupno devet članova Savjeta RTCG, upravljačkog tijela Javnog servisa. Pet članova Savjeta koji su ga glasali na razne načine su, prethodno, sarađivali sa njegovom NVO Građanskom alijansom. Sa druge strane, Raonić je prethodno izabran na mjesto člana Savjeta Agencije za elektronske medije, čime je, kako su tvrdili pravnici i drugi učesnici konkursa, bio u konfliktu interesa, jer na mjesto prvog čovjeka RTCG dolazi iz drugog državnog organa.

Odmah nakon Raonićeve prijave na konkurs za generalnog direktora, Osnovnom sudu je tužbu podnio protivkandidat – dugogodišnji novinar i aktuelni direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Osnovni sud je prošle godine donio presudu, a Viši sud pravosnažno potvrdio da je Raonić bio u sukobu interesa kada je u avgustu 2021. godine izabran na tu funkciju, jer je već bio imenovan od Skupštine na drugu javnu funkciju – člana Savjeta Agencija za elektronske medije. Sud je tada utvrdio da je po Zakonu o nacionalnom javnom emiteru predstavljalo smetnju što Raonić već obavlja javnu funkciju pa je pravna posljedica – poništaj odluke o izboru Raonića i ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništenje konkursa tog. Uprkos tome, Savjet RTCG u junu prošle godine ponovo je Raonića imenovao za direktora, jer je po njihovom tumačenju, iako Raonić 2021. nije ispunjavao uslove tadašnjeg konkursa, 2023. je bio zakoniti kandidat, pošto tada nije bio član drugog državnog tijela.

Osnovni sud je zaključio da je i to tumačenje Savjeta RTCG bilo nezakonito, pa je donio prvostepenu presudu kojom kaže da je Raonić i durgi put nezakonito izabran. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je još prošle godine formiralo predmet protiv pet članova Savjeta koji su, uprkos presudi suda, ponovo izabrali Raonića. RTCG je već najavio žalbu na najnoviju presudu.

Direktor nevladine organizacije Media centar i nekadašnji član Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Goran Đurović smatra da će to tijelo ignorisati i novu presudu jer je pod jakim političkim uticajem. Đurović kaže da nepoštovanje presuda suda nije do sada brinulo ni Sudski savjet, ni državno tužilaštvo, a ni Tužilački savjet.

“Na krivične prijave protiv članova Savjeta i Raonića koji svjesno krše sudske presude se niko više i ne okreće. Izgleda da svim političkim partijama odgovara nezakonito imenovani Raonić jer ga mogu ucjenjivati i lako kontrolisati”, ocijenio je Đurović.

Potpredsjednica Savjeta RTCG Marijana Camović Veličković, koja je i prvi put glasala protiv ponovnog biranja Raonića, u ponedjeljak je zatražila od kolega da se sazove hitna sjednica na kojoj će se razgovarati o toj temi. Njenu inicijativu podržalo je dvoje kolega – Predrag Marsenić i Predrag Miranović, čime su se stekli uslovi da se shodno Poslovniku o radu Savjeta zakaže sjednica. Prema tom Poslovniku, sjednica se zakazuje na predlog najmanje tri člana Savjeta. Međutim, Camović Veličković je kazala da predsjednik Savjeta Veselin Drljević odbija da zakaže sjednicu i predlaže sastanak zatvorenog tipa za petak.

Đurović smatra da će Raonić, zahvaljujući političkim mentorima, vrlo moguće ući u istoriju kao javni funkcioner koji je cijeli četvorogodišnji mandat doveo do kraja uprkos pravosnažnim sudskim odlukama. On tvrdi da ni nakon tri promjene vlasti u prethodne četiri godine političari nisu shvatili da RTCG koristi građanima samo ukoliko je profesionalan i kritikuje svaku vlast kad ne radi dobro svoj posao.

Osnovni sud navodi da je prilikom donošenja navedene odluke tuženi bio dužan da cijeni činjenično stanje, koje proizilazi iz dokumentacije dostavljene od prijavljenih kandidata po predmetnom javnom konkursu prilikom prvog konkurisanja, te isključivo činjenično stanje koje je u odnosu na svakog od prijavljenih kandidata postojalo u vrijeme objavljivanja konkursa.

“Boris Raonić je, u vrijeme prijave na javni konkurs i imenovanja za generalnog direktora, bio član SAEM, odnosno bio je javni funkcioner kojeg je imenovala Skupština, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 29 st. 1 tač. 2 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG”, piše u obrazloženju presude. Precizira se da je tom odredbom propisano da članovi Savjeta ne mogu biti lica koja bira, imenuje ili postavlja predsjednik, Skupština i Vlada. U obrazloženju presude, između ostalog, piše i da je očigledno da tuženi nije pravilno primijenio pravosnažno utvrđeno činjenično stanje koje je rezultiralo presudom Višeg suda iz maja prošle godine, pa je ponovo, nezakonito, imenovao Raonića.

“Ako je jednom utvrđeno da Boris Raonić ne ispunjava uslove da bude imenovan na pomenutu funkciju, a jeste utvrđeno pravosnažnom presudom ovog suda, onda to utvrđenje treba da veže tuženog prilikom donošenja nove odluke po istom Javnom konkursu”, konstatuje Osnovni sud.

Sud smatra da Boris Raonić ni 2023. nije ispunjavao uslove konkursa koji je bio raspisan 2021. godine. Međutim, Sud u presudi nije pominjao 2024. godinu, jer sada Raonić sigurno ispunjava uslove konkursa, tako da Savjet može da pokuša ponovo da mu produži mandat. I tako u nedogled. Ili  dok tužilaštvo ne zakuca na vrata članova Savjeta koji uporno ignorišu pravo i pravdu.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Kada je počelo suđenje javnost je bila zatečena filmskim preokretima i čudnim svjedočenjima i promjenama iskaza koja su upućivala na “štelovanja” od strane režima. Jedan DNK uzorak je nestao još tokom istrage i nije ni ušao u optužnicu. Vještakinja je izjavila da drugog uzorka nije ni bilo, već da je došlo do greške u komunikaciji sa policijom. Vrhunac  na sudu je bio kada je tehničar MUP-a, koji je uzeo uzorak bioloških tragova, izjavio da postoji mogućnost da je četkica bila „kontaminirana“, pa je i taj dokaz otpao. Jedan od Belivukovih telefona je “skonjen u fioku” za šta je kasnije optužena Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a. Izašlo je na vidjelo i da su drugi telefoni dugo putovali od policije do tužilaštva zahvaljujući opstrukcijama iz vrha srbijanskog MUP-a. Suđenje je  završeno oslobađajućom sudskom odlukom nakon nepunu godinu i po dana. Inspektor Dejan Jović, zamjenik načelnika Trećeg odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je bio zadužen za ovaj slučaj je  u međuvremenu ostao meta raznih režimskih i “patriotskih” medija koji su ga počeli optuživati za razne koruptivne radnje. Jović je uhapšen u decembru 2018., formalno zbog trgovine uticajem.

Nezvanično i po pisanjima nezavisnih medija stavljan mu je na teret savjesni i profesionalni rad na važnim istragama koje su prijetile da ukažu na direktnu vezu vrha države i policije sa kriminalnim grupama. Navodno mu je slučaj Komitet došao glave kada su Belivukovi ljudi demolirali septembra 2018. istoimeni klub. Među optuženima je i Aleksandar Vidojević, poznatiji kao Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću, sinu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Aca Rošavi je označen od strane Belivuka kao spona između predsjednika i njega. Belivuk je pred tužiocem izjavio da se navodno sa  predsjednikom sreo nekoliko puta kao i da je član njegove Srpske napredne stranke (SNS) od 2011. Vučić je  izjavio: „Nikada u životu nisam video tog čoveka, niti razgovarao sa njim”.  Dodajući  da „ubice i koljači pokušavaju politički da se izvuku” i da je spreman ići na poligraf.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović je ranije izjavila na televiziji da su savjesni policajci i tužioci koji su radili na osjetljivim slučajevima naišli na državnu opstrukciju i smjene dok je inspektor Jović “prvo diskreditovan, strpan u zatvor, pa pušten, propao mu život, propao imunitet, pa je dobio COVID i preminuo“. To je bila zvanična dijagnoza smrti koja je nastupila u julu 2020.godine – dva mjeseca nakon što su Belivuk i Miljkovič pravosnažno oslobođeni za ubistvo u centru Beograda. Međutim, Novi policijski sindikalni savez Srbije je podnio krivičnu prijavu i iskazao sumnje da je inspektor Jović ubijen.

Režim Mila Đukanovića nije imao problema sa savjesnim i profesionalnim policajcima, tužiocima i sudijama kao njegov prijatelj i saveznik u Srbiji. Suđenje Belivuku i Miljkoviću je mnoge podsjetilo na državna “štelovanja” tokom suđenja Đukanovićevom prijatelju i kontroverznom biznismenu Branislavu Branu Mićunoviću za ubistvo ranjenog i na nosilima prevoženog Radovana Kovačevića “iz bezobzirne osvete” ispred Kliničkog centra u Podgorici. Upravo je bivši GST Milivoje Katnić opravosnažio oslobađajuću presudu Mićunoviću kao sudija izvjestilac Apelacionog suda i stavio tačku na taj proces. Njegova i karijera bivše vrhovne tužiteljke Vesne Medenice će nakon te oslobađajuće presude doživjeti nove uspone.

Belivuk i Miljković su izvukli pouku iz oslobađajuće presude pa su nakon izlaska iz pritvora promijenili način likvidacija. Umjesto blamantnih ubistava na ulici oni su izabrali diskreciju „klanice“ u Ritopeku gdje su mogli na tenane mrcvariti i mučiti sve koji su im se zamjerili, bilo njima ili kavačkom-policijskom narko klanu sa kojim su blisko sarađivali.

Razbijanje SKY kodirane aplikacije (koju su kriminalci koristili za sigurnu komunikaciju) od strane zapadnih policijskih službi i prekompozicija na kriminalnoj sceni Srbije će Belivuku i Miljkoviću ipak doći glave. Isto se desilo i klanu Darka Šarića – koga su do provaljivanja SKY-ja i Encrochat-a štitili oba bratska režima uz pritiske na zarobljena pravosuđa da se obojici braće izađe u susret.

SKY transkripti koje su  Vijesti objavile u januaru ove godine između odbjeglog policajca Ljuba Milovića (visokopozicioniranog u kavačko-policijskom kartelu) i Miloša Božovića,  tada iz Crne Gore odbjeglog kriminalca sa značkom srpske državne bezbjednosti (BIA),   potvrđuju da je Belivuk uživao zaštitu države do jednog momenta. U prepisci iz januara 2021. godine Božović izvještava Milovića da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na (ZvonkaVeselinovića (narko bosa i ”branitelja srpskih ognjišta na Kosmetu”) koji „igra preko Andreja (Vučića – Prvog brata Srbije) da se Nevolja makne“ jer je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu“.  Oni pominju da su početkom 2021. godine Andrej i Zvonko slavili zajedno prvu zarađenu milijardu. Takođe, kaže da Belivukovo mjesto treba preuzeti Aleksandar Vidojević tj. Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću. To se i desilo mjesec dana kasnije. Belivuk je uhapšen pet dana po povratku iz Crne Gore gdje je prisustvovao proslavi sa šefovima kavačkom klana. Na jednoj od fotografija razmijenjenih preko SKY-ja se vide crnogorski „gosti“ Belivuk i Marko Miljković u društvu Radoja Zvicera i policajaca Milovića, Petra Lazovića (čiji otac Zoran je skinuo “zabranu”) i Nebojše Bugarina. Belivuk i Miljković se od tada se nalaze u pritvoru.

Milivoje Katnić se u javnim nastupima sa nipodaštavanjem odnosio prema SKY prepiskama koje je Crna Gora dobila od Europola i nekoliko puta stao u zaštitu Petra Lazovića, sina njegovog pobratima Zorana Lazovića rekavši da je mlađi Lazović bio na tajnom zadatku razotkrivanja kriminalaca. Oba Lazovića su sada u pritvoru. Zbog Katnićevog (ne)postupanja Europol je jedno vrijeme prekinuo saradnju sa Crnom Gorom koja je ponovo nastavljena za mandata premijera Dritana Abazovića. Da nije bilo SKY transkripta upitno je da li bi se znalo za ubistva koja su počinjena u Crnoj Gori za račun kavačkog klana koji je uživao zaštitu i podršku osoba iz bliskog Đukanovićevog okruženja što se vidi i na fotografijama razmijenjenim sa proslave rođenja unuka doskorašnjeg crnogorskog vladara.  Zabrana ulaska je bila više nego savršen alibi za sve poslove koje su Belivuk i njegovi odradili (znane i neznane) ili za ono što su trebali odraditi. Samo još da Europol nije pokvario idilu između vrha Srbije i Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo