Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BERANE: SVE LAŽI O UNIVERZITETSKOM CENTRU: Povratak u palanku

Objavljeno prije

na

Tabla sa natpisom Rekonstrukcoja dijela Doma zdravlja u Studentski dom Berane, odavno je izblijedjela i pohabana. Postavljena je pred lokalne izbore u Beranama 2010. godine, kada je Demokratska partija socijalista u neletu megalomanskih obećanja osvojila drugi mandat u ovom gradu. Na tabli još uvijek kao završetak radova stoji rok – 2011. godina.

Onda su došli parlamentarni izbori 2012. godine, i neposredno uoči njih aktuelizovano je pitanje otvaranja ovog objekta, koji je u međuvremenu promijenio naziv u Univerzitetski centar Berane.

Promijenjen je i plan. Tu je trebalo na jednom mjestu da bude svih pet univerzitetskih jedinica koje su u međuvremenu otvorene u Beranama, a radile podstanarski u drugim gradskim objektima. Univerzitetski centar je djelovao impozantno sa pet i po hiljada kvadratnih metara unutrašanjeg prostora i prostranim dvorišnim kompleksom.

Tu je trebalo da bude izmještena i Visoka medicinska škola, koja se od otvaranja 2012. godine nalazi u prostorijama zgrade Crvenog krsta.

Sada je prostrujala vijest da država namjerava i ovu visokoškolsku ustanovu da iz Berana premjesti u Podgoricu. Zato su se i pobunili studenti, tražeći da škola ostane tu gdje je i otvorena i gdje ima idealne uslove za rad. U krugu Opšte bolnice i buduće poliklinike te beranskog Doma zdravlja. Idealno za učenje, dobro za praksu.

Studenti Visoke medicinske škole ovih su dana organizovali potpi-sivanje peticije, navodeći da upravo u Beranama postoje svi odgo-varajući uslovi za izvođenje nastave i nesmetan rad ove visokoškolske ustanove. Oni su istakli da je krajnje loša namjera da se njihova škola, koja trenutno broji oko 300 studenata, poslije 12 godina postojanja seli za Podgoricu.

,,Osnivači Visoke medicinske škole u Beranama uložili su velike napore kako bi dobili akreditaciju i zadovoljili sve neophodne uslo-ve za njen rad. Sad kada smo, uz obezbjeđivanje adekvatnog pro-stora, sve to postigli neko je namjerio da ovu ustanovu prebaci za Podgoricu. Podgorica trenutno nema ni akreditaciju ni prostorije u kojima bi se odvijala nastava na ovom studijskom programu. Zato tražimo da se odustane od ove namjere”, naglašava redovni preda-vač na Visokoj medicinskoj školi docent dr Salija Adrović.

On objašnjava da su s Medicinskog fakulteta iz Podgorice usmeno saopštili da će se Visoka medicinska škola iz Berana preseliti u Podgoricu.

I studentkinja Jovana Čukić kaže da bi ukidanje Visoke medicin-ske škole u Beranama bio još jedan doprinos konstantnoj diskrimi-naciji sjevera Crne Gore u odnosu na centralni i južni region.

Ova studentkinja podsjeća da je na toj visokoškolskoj ustanovi od osnivanja do danas upisano 870 polaznika, a da je diplomu stekao 351 student iz cijele Crne Gore i gradova iz okruženja. Kao argument da školu treba ostaviti tu gdje jeste ona navodi i činjenicu da je oko 70 odsto upisanih studenata sa sjevera i da bi izmješta-nje škole predstavljalo ozbiljan udar na ioanako skroman budžet njihovih roditelja.

,,Svi pričaju o razvoju sjevera, ali često smo svjedoci, što potvrđuje i ovaj slučaj, da se sve završava samo na deklarativnom zalaganju. U Beranama imamo adekvatno zastupljenu nastavu, koja se odvija redovno, kao i asistente koji odrađuju vježbe. Zadovoljni smo uslo-vima rada, tako da nas prosto čudi kako je nekome moglo da pad-ne na pamet da školu seli u Podgoricu. Zato apelujemo na dekana Medicinskog faklteta, ministra prosvjete i sve nadležne institucije koji imaju uticaja, da nam pomognu da očuvamo školu, i za nas i za generacije koje dolaze, i da konačno i na taj način damo šansu raz-voju sjevera”, kaže ova mlada buduća medicinska radnica.

Njena koleginica sa završne godine osnovnih studija Ivana Radević takođe smatra da škola koja je osnovana u Beranama, treba tu i da ostane, jer je to, kako kaže, ,,jedna od rijetkih svijetlih tačaka u gradu”.

,,Pitamo se zašto sve ide u Podgoricu? Sjever je jako siromašan i opustošen dio države. Studentima i osobama koje finansiraju njihovo školovanje nije lako uplaćivati 1.000 eura po godini, a tu su još dodatni troškovi za knjige, skripte, štampanje seminarskih radova i uniformu koja je neophodna za praktični rad. Grozno je zamisliti da jedan student mora imati finansijskih sredstava još za prevoz, stan i hranu, a oslonio se na to da će školovanje završiti u Beranama. Sedamdeset odsto studenata je sa sjevera, a veća polovina bi sigurno odustala od daljeg školovanja”, vjeruje ova djevojka.

Opstanak Visoke medicinske škole je kao malo koji drugi problem ujedinio mišljenja svih u gradu na Limu.

Odbornica u lokalnom parlamentu Anđela Bojović (SNP) izjavila je da su se predstavnici svih političkih partija u Beranama na sastan-ku kod gradonačelnika Dragoslava Šćekića saglasili da se zajed-ničkim djelovanjem suprotstave preseljenju Visoke medicinske škole u Podgoricu.

,,Seliti poslije toliko godina jednu visokoobrazovnu ustanovu iz Be-rana u trenutku kada za tako nešto ne postoji nijedan valjani razlog krajnje je nekorektan i neprofesionalan potez, ne samo prema stu-dentima nego i prema građanima sjevera”, kaže Bojovićeva.

Predsjednik opštine je izjavio da je imao neformalne razgovore sa predsjednikom Vlade o ovom pitanju.

,,Poslali smo zvanični poziv za sastanak sa ministrom prosvjete Damirom Šehovićem i nadamo se da će se odazvati pozivu. Odlazak Visoke medicinske škole šteti imidžu grada. Suvišno je reći koliko je ovo važno za sjever, jer bi studenti ovdje ostali. Osim toga većina tih studenata nije baš iz dobro situiranih porodica i odlazak u Podgoricu bi im napravio nove troškove”, kaže Šćekić.

A kao da je bilo juče. Ova visokoobrazovna ustanova otvorena je 2005. godine, i tada je bila prvi studijski program na sjeveru Crne Gore. Otvorena je kao studijski program Medicinskog fakulteta iz Podgorice, a prirodno se naslonila na tradicionalno jaku i dobru srednju medicinsku školu u ovom gradu i tradicionalno jak medicinski centar u regionu.

Godinu kasnije Demokratska partija socijalista je osvojila vlast u Beranama i počela sa megalomanskim projektima od kojih mnogi nikada nijesu završeni. Tada su u Beranama otvorene još tri faklultetske jedinice – Učiteljski fakultet, Engleski jezik, Primijenjeni računari, kao i privatni Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama. U jednom trenutku u Beranama je bilo čak hiljadu studenata koji su započeli nastavu na pragu kuće.

Kroz grad su defilovali ministri prosvjete, dekani i ugledni univerzitetski profesori. Nizala su se obećanja. Otvarani su zvanično čak i naučno-istraživački centri. Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama dobio je licencu za tu djelatnost i najavio čak otvaranje postiplomskih studija.

Berane je trebalo da postane regionalni univerzitetski centar. Zašto i ne bi, kada su to mogli postati Tutin ili Blace u susjednoj Srbiji.

U naletu takvog elana započeta je i rekonstrukcija, odnosno izgradnja zgrade budućeg univerzitetskog centra, vrijedna četiri i po miliona eura. Onda je došla 2014. godina, kada je Demokratska partija socijalista poslije dva mandata izgubila vlast u gradu.

Pod izgovorom da nijesu rentabilni, država je počela da povlači jedan po jedan studijski program iz Berana. I povučeni su i pogašeni svi, osim Visoke medicinske škole, za koju se sada najavljuje da bi i ona mogla da se preseli u Podgoricu.

Zbog ovih činjenica i zbog vraćanja Berana u status palanke nije se pobunio niko od poslanika vladajućih partija. Opstrukcija opozicionih vlasti u ovom gradu bila je očigledna.

Kao i u svim opozicionim opštinama. Poznata priča. Svjedočanstvo toga je i nikada useljena zgrada univerzitetskog centra Berane, čiji je finansijer bila Vlada Crne Gore posredstvom Direkcije za javne radove.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo