Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BERANE: SVE LAŽI O UNIVERZITETSKOM CENTRU: Povratak u palanku

Objavljeno prije

na

Tabla sa natpisom Rekonstrukcoja dijela Doma zdravlja u Studentski dom Berane, odavno je izblijedjela i pohabana. Postavljena je pred lokalne izbore u Beranama 2010. godine, kada je Demokratska partija socijalista u neletu megalomanskih obećanja osvojila drugi mandat u ovom gradu. Na tabli još uvijek kao završetak radova stoji rok – 2011. godina.

Onda su došli parlamentarni izbori 2012. godine, i neposredno uoči njih aktuelizovano je pitanje otvaranja ovog objekta, koji je u međuvremenu promijenio naziv u Univerzitetski centar Berane.

Promijenjen je i plan. Tu je trebalo na jednom mjestu da bude svih pet univerzitetskih jedinica koje su u međuvremenu otvorene u Beranama, a radile podstanarski u drugim gradskim objektima. Univerzitetski centar je djelovao impozantno sa pet i po hiljada kvadratnih metara unutrašanjeg prostora i prostranim dvorišnim kompleksom.

Tu je trebalo da bude izmještena i Visoka medicinska škola, koja se od otvaranja 2012. godine nalazi u prostorijama zgrade Crvenog krsta.

Sada je prostrujala vijest da država namjerava i ovu visokoškolsku ustanovu da iz Berana premjesti u Podgoricu. Zato su se i pobunili studenti, tražeći da škola ostane tu gdje je i otvorena i gdje ima idealne uslove za rad. U krugu Opšte bolnice i buduće poliklinike te beranskog Doma zdravlja. Idealno za učenje, dobro za praksu.

Studenti Visoke medicinske škole ovih su dana organizovali potpi-sivanje peticije, navodeći da upravo u Beranama postoje svi odgo-varajući uslovi za izvođenje nastave i nesmetan rad ove visokoškolske ustanove. Oni su istakli da je krajnje loša namjera da se njihova škola, koja trenutno broji oko 300 studenata, poslije 12 godina postojanja seli za Podgoricu.

,,Osnivači Visoke medicinske škole u Beranama uložili su velike napore kako bi dobili akreditaciju i zadovoljili sve neophodne uslo-ve za njen rad. Sad kada smo, uz obezbjeđivanje adekvatnog pro-stora, sve to postigli neko je namjerio da ovu ustanovu prebaci za Podgoricu. Podgorica trenutno nema ni akreditaciju ni prostorije u kojima bi se odvijala nastava na ovom studijskom programu. Zato tražimo da se odustane od ove namjere”, naglašava redovni preda-vač na Visokoj medicinskoj školi docent dr Salija Adrović.

On objašnjava da su s Medicinskog fakulteta iz Podgorice usmeno saopštili da će se Visoka medicinska škola iz Berana preseliti u Podgoricu.

I studentkinja Jovana Čukić kaže da bi ukidanje Visoke medicin-ske škole u Beranama bio još jedan doprinos konstantnoj diskrimi-naciji sjevera Crne Gore u odnosu na centralni i južni region.

Ova studentkinja podsjeća da je na toj visokoškolskoj ustanovi od osnivanja do danas upisano 870 polaznika, a da je diplomu stekao 351 student iz cijele Crne Gore i gradova iz okruženja. Kao argument da školu treba ostaviti tu gdje jeste ona navodi i činjenicu da je oko 70 odsto upisanih studenata sa sjevera i da bi izmješta-nje škole predstavljalo ozbiljan udar na ioanako skroman budžet njihovih roditelja.

,,Svi pričaju o razvoju sjevera, ali često smo svjedoci, što potvrđuje i ovaj slučaj, da se sve završava samo na deklarativnom zalaganju. U Beranama imamo adekvatno zastupljenu nastavu, koja se odvija redovno, kao i asistente koji odrađuju vježbe. Zadovoljni smo uslo-vima rada, tako da nas prosto čudi kako je nekome moglo da pad-ne na pamet da školu seli u Podgoricu. Zato apelujemo na dekana Medicinskog faklteta, ministra prosvjete i sve nadležne institucije koji imaju uticaja, da nam pomognu da očuvamo školu, i za nas i za generacije koje dolaze, i da konačno i na taj način damo šansu raz-voju sjevera”, kaže ova mlada buduća medicinska radnica.

Njena koleginica sa završne godine osnovnih studija Ivana Radević takođe smatra da škola koja je osnovana u Beranama, treba tu i da ostane, jer je to, kako kaže, ,,jedna od rijetkih svijetlih tačaka u gradu”.

,,Pitamo se zašto sve ide u Podgoricu? Sjever je jako siromašan i opustošen dio države. Studentima i osobama koje finansiraju njihovo školovanje nije lako uplaćivati 1.000 eura po godini, a tu su još dodatni troškovi za knjige, skripte, štampanje seminarskih radova i uniformu koja je neophodna za praktični rad. Grozno je zamisliti da jedan student mora imati finansijskih sredstava još za prevoz, stan i hranu, a oslonio se na to da će školovanje završiti u Beranama. Sedamdeset odsto studenata je sa sjevera, a veća polovina bi sigurno odustala od daljeg školovanja”, vjeruje ova djevojka.

Opstanak Visoke medicinske škole je kao malo koji drugi problem ujedinio mišljenja svih u gradu na Limu.

Odbornica u lokalnom parlamentu Anđela Bojović (SNP) izjavila je da su se predstavnici svih političkih partija u Beranama na sastan-ku kod gradonačelnika Dragoslava Šćekića saglasili da se zajed-ničkim djelovanjem suprotstave preseljenju Visoke medicinske škole u Podgoricu.

,,Seliti poslije toliko godina jednu visokoobrazovnu ustanovu iz Be-rana u trenutku kada za tako nešto ne postoji nijedan valjani razlog krajnje je nekorektan i neprofesionalan potez, ne samo prema stu-dentima nego i prema građanima sjevera”, kaže Bojovićeva.

Predsjednik opštine je izjavio da je imao neformalne razgovore sa predsjednikom Vlade o ovom pitanju.

,,Poslali smo zvanični poziv za sastanak sa ministrom prosvjete Damirom Šehovićem i nadamo se da će se odazvati pozivu. Odlazak Visoke medicinske škole šteti imidžu grada. Suvišno je reći koliko je ovo važno za sjever, jer bi studenti ovdje ostali. Osim toga većina tih studenata nije baš iz dobro situiranih porodica i odlazak u Podgoricu bi im napravio nove troškove”, kaže Šćekić.

A kao da je bilo juče. Ova visokoobrazovna ustanova otvorena je 2005. godine, i tada je bila prvi studijski program na sjeveru Crne Gore. Otvorena je kao studijski program Medicinskog fakulteta iz Podgorice, a prirodno se naslonila na tradicionalno jaku i dobru srednju medicinsku školu u ovom gradu i tradicionalno jak medicinski centar u regionu.

Godinu kasnije Demokratska partija socijalista je osvojila vlast u Beranama i počela sa megalomanskim projektima od kojih mnogi nikada nijesu završeni. Tada su u Beranama otvorene još tri faklultetske jedinice – Učiteljski fakultet, Engleski jezik, Primijenjeni računari, kao i privatni Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama. U jednom trenutku u Beranama je bilo čak hiljadu studenata koji su započeli nastavu na pragu kuće.

Kroz grad su defilovali ministri prosvjete, dekani i ugledni univerzitetski profesori. Nizala su se obećanja. Otvarani su zvanično čak i naučno-istraživački centri. Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama dobio je licencu za tu djelatnost i najavio čak otvaranje postiplomskih studija.

Berane je trebalo da postane regionalni univerzitetski centar. Zašto i ne bi, kada su to mogli postati Tutin ili Blace u susjednoj Srbiji.

U naletu takvog elana započeta je i rekonstrukcija, odnosno izgradnja zgrade budućeg univerzitetskog centra, vrijedna četiri i po miliona eura. Onda je došla 2014. godina, kada je Demokratska partija socijalista poslije dva mandata izgubila vlast u gradu.

Pod izgovorom da nijesu rentabilni, država je počela da povlači jedan po jedan studijski program iz Berana. I povučeni su i pogašeni svi, osim Visoke medicinske škole, za koju se sada najavljuje da bi i ona mogla da se preseli u Podgoricu.

Zbog ovih činjenica i zbog vraćanja Berana u status palanke nije se pobunio niko od poslanika vladajućih partija. Opstrukcija opozicionih vlasti u ovom gradu bila je očigledna.

Kao i u svim opozicionim opštinama. Poznata priča. Svjedočanstvo toga je i nikada useljena zgrada univerzitetskog centra Berane, čiji je finansijer bila Vlada Crne Gore posredstvom Direkcije za javne radove.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo