Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVIJE I PO DECENIJE OD DEPORTACIJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH IZBJEGLICA: Najveći nekažnjeni ratni zločin

Objavljeno prije

na

Niko ni od nalogodavaca ni izvršilaca, koji su desetine građana Bosne i Hercegovine iz Crne Gore isporučili vlastima Republike Srpske, gdje je većina našla smrt, nije osuđen. Svih devet visokih policijskih funkcionera za to optuženih oslobođeni su po drugi put. U Herceg Novom, gdje su ti građani većinom hapšeni, još, i pored nekoliko inicijativa da se to uradi, nema spomen obilježja niti je 27. maj proglašen za Dan sjećanja na stradale.

Crna Gora je sa tim poraznim činjenicama dočekala i dvadeset petu godišnjicu najvećeg ratnog zločina počinjenog na njenoj teritoriji ratnih devedesetih. Riječ je o deportaciji bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje su, bježeći od ratnih strahota, potražile spas kod komšija, a oni ih predali vojsci Republike Srpske, zapravo vratili u – logore i smrt.

Crnogorska policija je u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila Muslimana i Srba iz BiH, a po mnogim izvorima čak 160, i predala ih snagama Radovana Karadžića. Protivno crnogorskoj etici, Ustavu i međunarodnim konvencijama. Lov na izbjeglice trajao je mjesecima. Nesrećni ljudi hapšeni su duž Crnogorskog primorja od Ulcinja do Herceg Novog, ali i u unutrašnjosti. Većina je 27. maja te godine odmah ubijena, ostali su mučeni pa ubijeni u logorima, a samo je manji broj njih preživio. Tijela nekih još nisu pronađena, niti se zna gdje su tačno ubijeni. Na crnogorskoj teritoriji ubijene su i dvije tročlane izbjegličke porodice – Klapuh i Avdagić, iz Foče, o čemu je pisao i naš nedjeljnik.

Pozivajući se na dokumente Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje Savezne republike Jugoslavije Monitor je objavio da je vlada premijera Mila Đukanovića i početkom 1994. godine deportovala vlastima u RS izbjeglice iz BiH koje su utočište pronašle u Crnoj Gori. U BiH su izvršene prisilne moblizacije Srba, građana BiH, koji su u Crnoj Gori imali status izbjeglica. Izbjegli Muslimani su 1992. godine deportovani na zahtjev Radovana Karadžića pod izgovorom „razmjene”, a izbjeglice Srbi zbog „vojne obaveze”!

Da su nezakonito uhapšeni i izručeni utvrđeno je i presudom Haškog tribunala. Međutim, sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da za taj ratni zločin bilo koga kazne.

Viši sud u Podgorici oslobodio je 29. marta 2011. sve optužene. Prvooptuženi je bio bivši šef crnogorske tajne policije Boško Bojović. Optuženi su bili i Milisav Marković, Radoje Radunović, Milorad Ivanović, Milorad Šljivančanin, Božidar Stojović, Sreten Glendža, Duško Bakrač i Branko Bujić.

Apelacioni sud je potvrdio tu presudu. Optuženi su oslobođeni optužbe jer navodno nisu imali status “pripadnika strane u sukobu u BiH”. U optužnici je navedeno da su oni izvršili „nezakonito preseljenje građana Bosne i Hercegovine srpske i muslimanske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica izvršavajući naredbu tadašnjeg crnogorskog ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića”.

,,Tokom postupka nije dokazano da su optuženi izvršili krivična djela koja im je tužilaštvo stavilo na teret”, kazala je obrazlažući presudu predsjednica Sudskog vijeća Milenka Žižić. Ona je navela da je nesporno da je bilo prinudnog preseljenja, ali ne i deportacije izbjeglica iz BiH. ,,Optuženi su vršili svoje svakodnevne poslove. Nisu kršili odredbe međunarodnog humanitarnog prava ni izvršili ratni zločin protiv civilnog stanovništva”, navela je Žižić.

Crnogorski čelnici koji su svjedočili u istrazi o zločinu deportacija kazali su da se radi o „državnoj, a ne o pojedinačnoj greški”. Predsjednik i premijer Crne Gore tada su bili Momir Bulatović i Milo Đukanović.

Bulatović je na svjedočenju 2010. godine kazao: ,,Ako je napravljena greška, onda je ona bila državna, a ne pojedinačna. To potvrđuje dokumentacija koju sam predao sudu. Optuženi za deportaciju nisu ništa radili samostalno i sve aktivnosti sprovedene su u konsultacijama sa državnim tužilaštvom”, kazao je bivši crnogorski predsjednik. Prema njegovim riječima, izručenje je bio sastavni dio ,,redovnih aktivnosti na očuvanju građanskog mira i sprječavanja prenošenja terorizma iz BiH na crnogorsku teritoriju”.

Đukanović je, svjedočeći u istrazi o deportacijama, pred sudijom kazao da o tome ništa nije znao.

Glavni svjedok u ovom procesu, bivši policijski inspektor u Herceg-Novom Slobodan Pejović kazao je: „Muslimani su deportovani da bi kasnije bili ubijeni, a Srbi da bi ratovali, kako se to u Crnoj Gori govorilo, da bi branili svoja ognjišta”. Pejović je zbog svojih stavova od 1992. godine nekoliko puta i fizički napadan, a protiv njega je pokrenuta višegodišnja hajka.

Poslije četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja Crna Gora je porodicama žrtava ovog zločina, po njihovoj tužbi, platila naknadu štete. No, osim toga i deklarativnih izvinjenja, nije se dalje otišlo.

NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković, prije šest godina uputili su inicijativu predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve zločina deportacije izbjeglica 1992. godine. Istovremeno su uputili inicijativu tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću – da se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom. Nijedna od tih inicijativa nije prihvaćena.

Nekadašnji predsjednik Skupštine Opštine Herceg-Novi Dejan Mandić izjavio je da Herceg-Novi nije spreman da podrži inicijativu za podizanje spomen obilježja.

Krivična prijava protiv Đukanovića

Sredinom 2012. godine Milan Popović, Esad Kočan i Koča Pavlović podnijeli su krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. ,,Godinama insistiramo na tome da crnogorska država privede pravdi i osudi naredbodavce i počinioce ratnog zločina deportacije BiH izbjeglica. To podrazumijeva suđenje Milu Đukanoviću, kojega kao ondašnjeg premijera smatramo najodgovornijim za deportaciju i za 20-godišnje prikrivanje tog državnog zločina. Uprkos tome, crnogorsko tužilaštvo, sudstvo, režimski mediji i medijski režimski agenti na čelu sa Šemsudinom Radončićem – složno ponavljaju da nema dokaza o krivici Mila Đukanovića. Vlast i njeni servisi pokušavaju za krivca proglasiti bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića, jedinog čovjeka iz državnog aparata koji je o tom zločinu javno progovorio”, naveli su u krivičnoj prijavi. Ni do danas tužilaštvo na nju nije reagovalo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo