Povežite se sa nama

DRUŠTVO

REFORMA OBRAZOVANJA: Olaka obećanja

Objavljeno prije

na

Ne patiše ministar prosvjete Damir Šehović od reklamiranja brzopotezne reforme obrazovanja. Po onome što se dosad čulo – što više izjava, to manje informacija.

Jedan od najupečatljivijih primjera je priča o smanjenju broja učenika u odjeljenjima. U stvarnosti se neke škole suočavaju sa ogromnim brojem učenika koje nemaju gdje da upišu. Monitorovi izvori objašnjavaju kako, na primjer, u OŠ „Radojica Perović” u Podgorici, dijete koje živi na sto metara od škole, nije moglo da se upiše jer već nakon 6-7 dana od početka upisa nije bio mjesta. U prvih deset dana upisano je 170 učenika što se nikada ranije nije desilo.

Usput, OŠ „Radojica Perović” napravljena je osamdesetih godina. To je montažni objekat koji je Italija donirala Crnoj Gori nakon zemljotresa. Ideja je bila da se koristi desetak godina. O kvalitetu njene gradnje svjedoče komšije kojie pamte da je sa škole ponekad znao da odleti krov. Sad kažu kako će je ,,proširivati”, ne bi li negdje smjestili djecu koja žive u novim naseljima – Bloku IX i City kvartu. Škola ,,Štampar Makarije” u Bloku pet takođe je prenatrpana. Toliko o planiranju.

Normalno, uvijek neko dođe na genijalnu ideju – na primjer da đacima iz Bloka IX organizuje prevoz do neke od gradskih škola u kojima je manja gužva. Gubljenje vremena, troškovi, maltretiranje djece. Nema veze. Kad se čovjek zamisli, možda bi bilo logično i da djeca iz Podgorice popune škole, na primjer, u Pljevljima ili Šavniku. Upoznali bi i domovinu.

Skraćena javna rasprava o izmjena zakona o obrazovanju je završena, u Zavodu za školstvo prave se novi predmetni programi. Javnost manje-više nema pojma o tome šta se zapravo radi. Čak i kad se desi da mu neko postavi konkretno pitanje ministar Šehović, vrlo uspješno objasni nešto drugo. Otprilike – biće sve to dobro.

Profesorica književnosti Božena Jelušić u izjavi za Monitor podsjeća da je prošla reforma podrazumijevala preispitivanje nastavnih planova i programa, prilagođavanje udžbenika, usaglašavanje sa dobrim praksama u svijetu nakon svakih šest godina. ,,Pravo pitanje je zbog čega je takav pristup izostao i kakvog smisla ima uporno počinjanje ‘od ledine'”, kaže Božena Jelušić.

Po njenim riječima, reforma obrazovnog sistema mora biti trajan proces, ali to ne podrazumijeva uvijek izmjenu zakona: „Nije nama zakonodavni okvir kriv zbog ‘dijagnoze’ koju već četvrti put dobijamo na PISA testiranju, već vrlo realne slabosti: kadrovski potencijali i oblici poučavanja, materijalno-tehnička ograničenja i kriza društvenog povjerenja, odnosno narušena vaspitna uloga škole”.

Profesorica Jelušić potvrđuje da se ne zna kakve tačno promjene očekuju učenike i nastavnike u srednjim školama, kao ni to kako će planovi i programi biti ,,rezani” u tačno određenom procentu i za ovako kratko vrijeme.

Na pitanje zašto prethodna reforma nije dala dobre rezultate Božena Jelušić kaže da je bila u prilici da vidi sa koliko su entuzijazma i posvećenosti mnogi nastavnici tada počeli da usvajaju nova znanja i nove pedagoške prakse. „Obećana decentralizacija sistema, međutim, nije nastavljena. Umjesto toga započela je i okončala se nova centralizacija koja je, figurativno rečeno, umrtvila sistem.”

U toku prethodnog reformskog procesa „zakazala” je posljednja i veoma važna karika – državni univerzitet, smatra profesorica Jelušić. Ona objašnjava kako su, da studenti ne bi otišli na privatne fakultete, enormno uvećane upisne kvote i nije bilo važno sa kakvim uspjehom i obrazovnim profilom učenici dolaze. Bilo je i opstrukcija vezanih za eksternu maturu, koja je dodatno otkrila brojne slabosti sistema – prepisivanje, administratore koji to omogućuju, tip i kvalitet pitanja i slično. Isto kao što univerzitet može optužiti niže obrazovne nivoe za loše znanje dolazećih studenata, isto tako su merkantilna orijentacija i opstrukcije univerziteta obesmišljavale kriterijum na nižim obrazovnim nivoima, pa se uobičajila pošalica „Da sam znao da je tako lako završiti fakultet, završio bih i srednju školu”.

Kako za osnovnu i srednju školu, tako i za fakultete važi da se zasad vidi uglavnom – zbrka. Kad završe tri godine studija, visokoškolci će postajati „bečelori”, a nakon pet „masteri”.

Trenutno se ne zna da li će studenti koji su ranije stekli diplomu specijaliste nakon četiri godine studija biti izjednačeni sa budućim ,,masterima” koji će studirati pet godina. Oni koji su prije Bolonje završili četvorogodišnje studije najvjerovatnije će postati ,,masteri” – i njima će biti „poklonjeno” 60 kredita odnosno jedna godina.

Diploma specijaliste bi na osnovu predloženog rješenja trebalo da se broji kao master i da tako bude vrednovana na tržištu rada.

Ali, 90 odsto postojećih sistematizacija, i u državnom i privatnom sektoru za visoku školsku spremu predviđa stepen VII1 (bečelor 240 kredita odnosno specijalista 240 kredita). I sve će ove sistematizacije morati da se mijenjaju, a poslodavci će dalje određivati gdje će definisati da traže VI stepen bečelora (180 kredita) ili master (300 kredita).

Ne zna se sa kojom diplomom će moći da se, na primjer, postane nastavnik ili polaže pravosudni ispit.

Na pitanje kako objašnjava ministrovu ,,olako obećanu brzinu” Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, za Monitor kaže kako je dobro da imamo konačno ministra koji pokazuje interesovanje i entuzijazam za svoj posao, ali da nije dobro da se brzo ulazi u vrlo sveobuhvatne procese bez adekvatne procjene stanja i posljedica koje te promjene donose, a sve kako bi se zapravo ozakonila reforma na UCG, koja je inače sprovedena bez otvorene akademske i šire rasprave.

„Mi u CGO-u nismo imali priliku da vidimo analize koje daju dovoljno materijala da se sa ovim zamajcem uđe u ovaj nivo izmjena i dopuna obrazovnih zakona i stoga brinemo da nam se to svima ne vrati kao boomerang kad dođe račun na naplatu. Dodatno, ostaje nam nejasno uporno odbijanje ministra da uključi u izmjene one odredbe koje povećavaju nivo transparentnosti finansijskog rukovođenja na UCG, a posebno imajući u vidu da će UCG postati sada mnogo veći korisnik budžetskih sredstava nego ranijih godina, kao i da se javno u cjelini objavljuju magistarske i doktorske teze akademskog osoblja na UCG i onih koji ta zvanja steknu na UCG a što bi bio efikasan doprinos borbi protiv brojnih do sada identifikovanih akademski nečasnih radnji”.

U CGO su saglasni sa mišljenjem stručnjaka koji tvrde da se trenutno aktuelne izmjene ne mogu nazvati reformom. „Reforma je proces, a ovo su intervencije, koje variraju od formalnih, preko promotivnih do onih koje su ozbiljnijeg karaktera. Ali, i te intervencije su morale privući mnogo više pažnje različitih zainteresovanih strana”, kaže Daliborka Uljarević.

Prošle godine, kada je u Hrvatskoj obustavljen rad na reformi obrazovanja, na ulice su izašli ljudi u dvanaest gradova. Samo u Zagrebu bilo ih je preko 40 hiljada. Ta vrsta zanimanja za obrazovanje kod nas je nezamisliva.

„Naš obrazovni sistem ne uči učenike i studente da kritički promišljaju, naprotiv – svaka se različitost u obrazovnom sistemu, od osnovnog do visokoškolskog, grubo kažnjava a rezultat jeste da imamo nedovoljno razvijenu građansku svijest o značaju ovakvih izmjena zakona”, kaže Uljarević. Po njenom mišljenju, dok ne budemo imali zdrav obrazovni sistem, oslobođen partijskih stega, ličnih nezajažljivih ambicija ali i sa uspostavljenim sistemom odgovornosti za kvalitet nastave i finansijsko rukovođenje, teško je očekivati da će taj sistem proizvoditi aktivne građane. „No, možda je i cilj onih koji ga oblikuju da učine da se građanin i građansko u Crnoj Gori nikada ne razvije na način koji može dovesti u pitanje dominantne projekte moći”.

I tako. Sve vodi tome da je jedino razumno što možete učiniti za svoju djecu – omogućiti im da pobjegnu. Što dalje od ovakvog stanja i obrazovanja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PLJEVALJSKA DF VLAST – ČUVARI NAJGORE ĐUKANOVIĆEVE BAŠTINE: Srpstvo buja dok grad propada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pljevaljska lokalna vlast nastavlja praksu ograđivanja ulica i trgova imenima ljudi čiji životi se dovode u vezu sa percipiranom borbom za srpstvo. I velikosrpstvo

 

Prije nedjelju dana je osvanula vijest da će Savjet za davanje naziva ulica i trgova Opštine Pljevlja u skupštinsku proceduru poslati prijedlog da se Bobovska ulica u naselju Balibegovo brdo preimenuje u Ulicu pilota Eldina Hrapovića. Poručnik Hrapović, rođeni Pljevljak, je bio među tri prve žrtve kratkotrajnog slovenačkog rata kada je njihov helikopter oboren iznad Ljubljane 27.juna 1991. Još jedna ulica u Pljevljima treba dobiti ime po sugrađaninu Vukomanu Vulu Tešoviću, koji je kao vojnik na odsluženju vojnog roka poginuo na karauli Košare 10. maja 1999. tokom ratnog sukoba na Kosovu.

Ovim imenovanjima pljevaljska lokalna vlast nastavlja praksu ograđivanja ulica i trgova imenima ljudi čiji životi se dovode u vezu sa percipiranom borbom za srpstvo.  Dok su dvojica gorepomenutih,  osobe nespornih biografija,  silom prilika akteri dešavanje iz 90-tih, mnogi drugi „heroji“ su i te kako problematični. Glavna ulica u Pljevljima već 20 i nešto godina nosi ime srbijanskog i jugoslovenskog kralja Petra I Karađorđevića,. Ulica koje je siječe je nazvana po Nikoli Pašiću, dugogodišnjem premijeru Kraljevine Srbije. Obojica su tvorci krvave post-Versajske Jugoslavije pod velikosrpskom dominacijom u kojoj je nasilno nestala Crna Gora kao država. Nesrpski narodi su takođe gaženi i porobljeni u ime srbijanske dinastije „oslobodilaca i ujedinitelja“.

Najblamantniji Pljevljak čije ime „krasi“ raskrsnicu koja će biti pretvorena u trg sa bistom je drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja, Varnava Rosić koji je na tom mjestu bio od 1930 do 1937. godine. Nedugo pošto je izabran za gradonačelnika krajem aprila ove godine, dr Dario Vraneš iz Nove srpske demokratije je podržao ranije zahtjeve ne samo prosrbijanskih stranaka, već i opstinskog odbora navodno građanskih Demokrata (još 2017.god.) i odbornika Ermina Harbića (2019.godine.) iz DPS-a.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Kako sve to sporo ide govori i podatak da u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tom gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni i dalje liječe sa lažnim diplomama.

Pored ,,lažnih” medicinskih radnika, analize pokazuju da je u Crnoj Gori najviše istih takvih stručnjaka zaposleno u policiji, obrazovanju i javnim službama. Sve oblasti u kojima bilježimo nenapredak.

Iz Alternative koja godinama prati i ukazuje na ovaj problem, ocjenjuju da je u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto zaposlenih sa lažnim diploma, što je preko 30.000 zaposlenih koje plaćamo a koji bi trebalo krivično da odgovaraju.

Kako smo vidjeli i kada se desi i ta rijetkost da se prevare otkriju, kazne se adekvatno ne primjenjuju. Krivičnim zakonikom predviđena je zatvorska kazna do tri godine za krivično djelo falsifikovanje isprave. ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”, piše u zakonu.

Nakon najnovije afere, i potpredsjednica Pokreta za promjene i univerzitetska profesorka Branka Bošnjak upozorila je: ,,Ovakvih sumnjivo stečenih diploma imamo nažalost i u poslaničkim klupama, u vrhu Vlade, najznačajnijim državnim preduzećima, ali očigledan je izostanak političke volje da se ovome stane na kraj, jer ovakvih ‘mangupa’ ima u redovima svih partija, tako da se vrlo svjesno obesmišljava znanje”.

Da se sa političkim predumišljajem ne istražuju lažne diplome jasno je i po do sada najavljivanim akcijama rješenje ovog sve većeg problema.

Dok je bio ministar prosvjete Predrag Bošković se  2015. godine sastajao sa kolegama iz Srbije, Republike Srpske i Kosova i dogovarao strategiju suzbijanja kupovine diploma. Za vrijeme mandata Damira Šehovića obećane su izmjene Zakona o nostrifikaciji inostranih diploma, kojim bi se postrožila kontrola izdavanja obrazovnih isprava iz regiona.

Od ovih najava nije bilo ništa, isto kao i sa zaklinjanjem nove vlasti da neće raditi kao stara, ni što se tiče ovog problema.

„Dao sam nalog da sve zdravstvene ustanove dostave podatke o srednjem i višem medicinskom kadru koji se prekvalifikovao i koji je stekao diplome u državama regiona“, najavio je u maju prošle godine ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. U Ministarstvu unutrašnjih poslova formirali su komisiju iste godine koja je trebalo da provjeri diplome „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. U sličnu akciuju krenulo je i Ministarstvo prosvjete.

Rezultati istrage bili su ništa! Nula, izjavio je početkom ove godine Zarija Pavićević, jedan od koordinatora Alternative Crna Gora.

„Nova vlast ne samo da nije promjenila takvo stanje, već je dovela do povećanja problema. Primali su, na primjer, u preduzeću EPCG – Solar gradnja ljude koji u životu nijesu utičnicu zamijenili. Jedan od direktora, visokokotiranih članova Demokratskog fronta (DF) poslao je sekretaricu službenim autom da mu kupi diplomu u susjednoj državi”, izjavio je nedavno Vesko Pejak iz Alternative.

Priča o kupljenim diplomama odavno traje i nikada do sada nije imala ozbiljniji epilog u smislu kažnjavanja onih koji su kupili znanje i dobili sigurne državne poslove.

Tokom referendumske 2006. u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma, ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.

Bilo je i iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.

„Jednom riječju, falsifikuje se sve i svašta – vozačke i saobraćajne dozvole, putne isprave, diplome o završenom srednjem, višem i visokom obrazovanju, ugovori, dokumentacija koja prati robu u prevozu…“, nabrajao je 2006. predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić objašnjavajući da se čak 25 odsto od ukupno primljenih predmeta odnosi na krivična djela falsifikovanja isprava.

,,Ništa se nije uradilo jer bi istraga lažnih diploma vodila do najviših državnih funkcija i do samog vrha nekih partija u vlasti, kako za vrijeme DPS-a, tako i za vrijeme ‘nove’ vlasti. Najveća prednost ‘budala’ u odnosu na poštene ljude je to što su ‘budale’ neracionalno ambiciozne. Dodajte tome i nerad državnih institucija, koje su morale da sankcionišu ovu pojavu, dobijate sistem u kojem ne možete da izvadite najobičniju potvrdu po nedjelju dana. Loši đaci su potpuno preuzeli državu. Od države smo napravili ‘reality show”’, izjavio je Pejak.

S druge strane preko 10.000 visokoškolaca čeka posao na Zavodu. Njihova mjesta zauzimaju oni koji su se snašli i na lakši način došli do neophodne diplome. Imao je i ima ko da ih progura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša smatra da je poražavajuće za građansku Crnu Goru da nemamo među sedam  sudija pripadnike  manje brojnih naroda. Ukazao je da se izborom sedmog sudije Ustavni sud ne čini funkcionalnim već da se on kompletira.

” Zar nije poniženje da sudije svodimo na odnos tri prema tri, a da Resulbegović bude tas na vagi?! Oni bi trebalo oko sistemskih pravnih stvari da imaju ista mišljenja. Treba li da se takmiče – tri prema tri, četiri prema tri?”, upitao je.

Izbor Ruselbegovića pozdravili su domaći  funkcioneri  i predstavnici  mađunarodne zajednice. Predsjednik  Jakov Milatović kazao je da će se izborom sedmog sudije Ustavnog suda konačno stvoriti neophodne pretpostavke za funkcionisanje te institucije u punom kapacitetu.

“Takođe, kompletiranje Ustavnog suda je podstrek zakonodavnoj vlasti za izbor vrhovnog državnog tužioca i nedostajućih članova Sudskog savjeta do kraja godine, što bi značilo nesumnjiv uspjeh za Crnu Goru. Ohrabrujuće poruke od partnera kada je u pitanju perspektiva EU članstva obavezuju nas na još snažnije zajedničko djelovanje u cilju uspješnog okončanja našeg evropskog puta”, napisao je Milatović na društvenoj mreži Iks (Tviter).

Premijer Milojko Spajić kaže da je izborom Faruka Resulbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda napravljen „prvi korak ka deblokadi pravosuđa“. On je rekao da je ovo tek početak i da se mora završiti proces. “Dogovor oko izbora vrhovnog državnog tužioca i kompletiranje Sudskog savjeta trebalo bi da imaju prioritet, jer će ubrzati integracioni put”, naveo je Spajić na društvenoj mreži X.

Crna Gora je u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) dobila loše ocjene u pregovaračkim poglavljima u oblasti vladavine prava, od kojih dominantno zavisi njen dalji put ka Evropskoj uniji (EU). EK u izvještaju konstatuje da nije bilo napretka u reformi pravosuđa.

“Potrebna je stvarna i nedvosmislena posvećenost izvršne i pravosudne vlasti za garantovanje primjene reformi, kao i politički dijalog u parlamentu kako bi se osigurala potrebna većina za sva imenovanja u pravosuđu i zakonodavne predloge”, piše u dokumentu.

Evropski komesar sa susjedstvo i proširenje Oliver Varhelji pozdravio je imenovanje sedmog sudije Ustavnog suda “Davno zakašnjela imenovanja u Ustavnom sudu su konačno završena, sa impresivnom međustranačkom kvalifikovanom većinom. Radujemo se daljim odlukama o ključnim imenovanjima sudija i drugim neriješenim reformama”, napisao je Varhelji.

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od predsjednika  Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnog sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT).

Sudski savjet je od 2018. godine u neustavnom mandatu, a funkcija VDT-a u v. d. stanju od 2019. Milović je u dopisu naveo da je za predloženi cilj od izuzetne važnosti saradnja vlasti i opozicije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo