Nebojši Medojeviću prijeti hapšenje. Malo je vjerovatno da će neko od DPS satelita otkazati poslušnost i da u parlamentu neće 29. juna glasati da mu se ukine imunitet. Malo je vjerovatno da će tužilac Ivica Stanković ponoviti mjeru sličnu onoj kad je onemogućio specijalcu Milivoju Katniću da zabravi Andriju Mandića i Milana Kneževića, tokom istrage o njihovoj ulozi u aferi državni udar. Nema nijednog razloga da se istraga o navodnoj umiješanosti Medojevića u pranje novca vodi dok on čami u zatvoru. Ničim on tu istragu ne može omesti ni spriječiti, ako je na slobodi.
O Medojeviću i njegovoj politici može se i treba misliti kritički. Samo, red je posvjedočiti, Nebojša Medojević je od svega što je radio, najbolje radio upravo to: otkrivao veze vlasti i podzemlja, pratio trag novca koji ih povezuje. Još od vremena NVO Grupa za promjene, bio je mnogo puta pouzdan izvor medijima u razobličavanju naše kriminalne hobotnice, uvezane u regionalni i globalni mafijaški sistem. Zato ne može računati na popust vlasti. Zato se može desiti da bude prvi politički uhapšenik u NATO Crnoj Gori. To bi bio opak znak. Pokazatelj, da ulazak u moćnu alijansu nije promijenio već osilio režim.
Pitanje je običnog samopoštovanja stati na crtu režimu u slučaju Nebojše Medojevića. Opozicione partije, civilni sektor, slobodni ljudi, dužni su da svim nenasilnim sredstvima, protestima, građanskom neposlušnošću, poruče režimu da će gaženjem ove crte oni na kraju biti na najvećem gubitku. Ako ih nije moguće spriječiti da hapse, moguće je nagnati ih da primijete: goniči su najveći robovi.
Medojevića jedino ne treba braniti na način na koji je krenuo da ga brani koalicioni Andrija Mandić. Njegov koncept društva kao međusobne borbe svih naših i svih njihovih ličnih neprijatelja je ono što Đukanoviću treba. Tako se ne ruši DPS već potencijal opozicije da se objedini i smijeni vlast. Uostalom, odmah nakon Mandićeve promocije tog principa, vidjeli smo njegovu izvedbu, ali u dvorištu Nove kad su napadnuti pratioci lidera DF-a. Koncept ličnih neprijatelja ruši rezultate koje su alternativni pokreti u Crnoj Gori posljednjih godina postigli. Danas smo daleko od dometa Vanjinog proljeća iz 2012. godine, kad je društvo demonstriralo kako izgleda oslobođeno grča, straha od sebe, kolika je snaga i ljepota njegove razigranosti. Sve smo dalje i od dometa protesta iz oktobra 2015. kad su građani odgovorili masovnim okupljanjem na nasilje režima prema liderima i aktivistima DF-a.
Svojevremenim stišavanjem nacionalističke retorike i pružanjem ruke drugima, Mandić je doprinio saradnji opozicije i lakšem djelovanju alternativnih grupa. Đukanović je od takvog Mandića imao razloga da zazire. Ovog Mandića koji se uzda u snagu Miloševićevog Sedmog bataljona ne boji se on nego drugi, oni ranjiviji, koji devedesete nose u sebi kao traumu. Đukanović im se opet nudi za zaštitara.
Slučaj Nebojše Medojevića je dio procesa u kojem je spleteno mnogo interesa. Znaci prijetećeg sunovrata su tu, lako vidljivi. No, ovo je i prilika da zajednica pokaže zrelost da brani svoje najbolje učinke. Nakon uzleta društva, Đukanović je nekoliko puta gubio izbore, republičke, predsjedničke i lokalne. Politička klasa je dobijene prilike puštala niz vodu. Još nije sve propalo. Pretrajava – bojkot. Treba ga održati, popuniti novim sadržajem. Važno je i to što izborni rezultati pokazuju da se opozicioni glasovi nisu vratili DPS-u. Prelaze iz jedne drugoj opozicionoj grupaciji. Zasad iz DF-a, najčešće Demokratama. Stranačkim liderima ovo seljenje glasova može izgledati važno, građanima je nebitno, oni tako šalju poruku da žele promjene. Ako se pogube orijentiri to ne može trajati. Mnogo puta je analitičarima, kad se potroše nade, ostajalo da zapišu: iza svake apatije, diktature, haosa ili fašizacije društva krije se neuspjeh alternativnih pokreta da ostvare težnje građana.
Biti žrtva nije dovoljno da bi neko bio u pravu. Samo, niko nikada nije bio u pravu kad nije pružio ruku žrtvi. Niko nikad nije stekao krediblitet da kritikuje nekoga ako nije stao uz njega kad ga progone. Ovih dana kad je u žiži lična i politička sudbina Nebojše Medojevića svi smo odgovorni za izbor. Mnogi vele – vuk dlaku mijenja, ćud nikako. Uman čovjek primjećuje – to važi za vuka. Čovjek se može promijeniti – nabolje i na gore. Saučestvovati u zlu ili mu se suprotstaviti. Danas, ovdje. Pred činjenicom državnog terora šute samo njegovi saučesnici.
Esad KOČAN