Povežite se sa nama

FOKUS

GODINA 2017.: Đe smo bili, šta smo radili

Objavljeno prije

na

Godine počinju januarom, čuveni je davnašnji politički slogan Demokratske partije socijalista (DPS). Završe se u decembru, ali odavno dok je DPS tu đe je, nema puno razloga za slavlje. Godina koja je za nama završava se udarom vlasti na RTCG i pokušajem da se bivša državna televizija vrati pod punu političku kontrolu vladajuće partije. Počela je udarom na stečena prava majki. Udari su se samo nizali: Univerzitet, vojska, kritičari i politički rivali, slobodna volja građana, planiranje prostora, javne nabavke, slobodan pristup informacijama. Imalo bi se još šta nabrojati. Dok uživo mjesecima gledamo suđenje vijeka opozicionarima, još jedan događaj koji je obilježio 2017 – državni udar DPS je u stvari naš rijaliti.

Ove sedmice je čak i komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Evropske unije Johanes Han izrazio zabrinutost zbog dešavanja u vezi sa RTCG, odnosno čistke Savjeta javnog serivsa od nepodobnih kadrova, koju su sproveli Agencija za sprečavanje korupcije na čelu sa Sretenom Radonjićem, prijateljem premijera Duška Markovića i depees Administrativni odbor Skupštine na čelu sa Luiđom Škreljom. Nakon što su protjerali kritički nastrojene, u Savjet RTCG predloženi su DPS partijski kadrovi. Ako se obistine najave da će funkcije u Savjetu biti razriješen i Goran Đurović, zato što gaji zelenu salatu, a na čelo RTCG dođe razvlašćena rekotorka Radmila Vojvodić, koja se već dokazala u predizbornoj promociji DPS – stvar je gotova. Bastilja će biti spremna za 2018, predsjedničke i podgoričke izbore. Stara televizija, za hepi DPS. U dnevniku u sedam i po opet će se krečiti crnogorska java. A ima se šta krečiti. Evo samo ova 2017, pune ruke posla.

Godinu su oblježili protesti majki sa troje i više djece. U februaru ove godine nekoliko hiljada žena radikalizovao je proteste zbog toga što im je Vlada za oko 25 posto smanjila doživotne mjesečne naknade po osnovu rođenja troje i više djece. Iako se očekivalo da se ti protesti mogu pretvoriti u širi socijalni bunt, to ne da se nije dogodilo nego je Vlada ubrzo, sredinom godine, naknade – ukinula. Uzalud štrajk glađu i noći koje su majke provele pred parlamentom. Bilo je onako kako je najavio početkom godine premijer Marković kada im je, ko pravi predsjednik proklamovane države socijalne pravde, rekao da – idu kući. Da im je uzalud sa Vladom o davanjima pregovarati. Ovakvim odlukama Vlade pogođeno je oko 20 hiljada žena. Neke od njih napustile su poslove kako bi uzele ove nakande, misleći da se radi o doživotnom pravu. No, u Crnoj Gori je izgleda samo vlast doživotna.

I živi u paralenoj stvarnosti. Predsjednik Vlade Duško Marković ocijenio je ovih dana da je ,,Vlada u cjelini bila uspješna, da je ostvarila većinu svojih ciljeva i to u atmosferi nikad agresivnije političke destrukcije opozicije i majki sa troje i više djece koje su bile tempirana bomba i čije su naknade prijetile da potope ekonomiju Crne Gore”. To što su ovim odlukama Markovićeve Vlade potopljene ispod socijalnog minimuma brojne porodice to valjda nije njhov ekonomski problem. Majke se uzdaju u Strazbur, gdje je Crna Gora samo u posljednjih mjesec izgubila tri slučaja. Do sada nas je Starzbur koštao 1.300.000 eura. No, ni to nije valjda ekonomski problem vlasti.

Odluci Vlade da ukine naknade prethodio je amin Ustavnog suda, odnosno ocjena da su naknade neustavne. Od te odluke ogradio se sudija tog suda Miodrag Iličković. Gotovo u isto vrijeme na čelo Ustavnog suda izabran je Dragoljub Drašković, koji je prilikom kandidature za sudiju otvoreno saopštio da je član DPS. ,,Sa sjednice sam izašao sa osjećajem stida i gađenja”, prokomentarisao je nakon izbora Iličković, koji je uz sudiju Milorada Gogića bio uzdržan. Dio civilnog sektora izbor Draškovića ocijenio je nezakonitim. Taj sud, kritikovan kao politički, odnosno u raljama politike, krajem godine, međutim, usvojio je ustavnu žalbu novinara Tufika Softića, a prethodno i žalbe Mija Martinovića, Momčila Baranina i Branimira Vukčevića, žrtvi policijske torture iz oktobra 2015. Te odluke Ustavnog suda pozdravljene su. Ustavni sud utvrdio je i da je pritvor protiv Mihaila Čađenovića, optuženog u slučaju državni udar, bio nezakonit. Čađenović, vozač lidera DF Andrije Mandića, kom se sudi u tom slučaju, u pritvoru je proveo osam mjeseci. S druge strane isti sud utvrdio je da je skidanje imuniteta liderima DF Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću bilo zakonito. Ipak, sud nije uspio da obezbijedi jednoglasnost ni povodom te odluke. Prema više tumačenja, parlament je prekršio procedure prilikom donošenja odluka o skidanju imuniteta u tom slučaju.

Udar na Demokratski front svakako zauzima posebno mjesto u godini s kojom smo završili. U sudnici i na optužnicama specijalnog tužilaštva nalaze se gotovo svi lideri ovog opozicionog saveza, ali i brojni članovi. Protiv njih trenutno su podignute dvije optužnce. Za pranje novca, za koje se tereti lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević i njegovi saradnici, i druga za terorizam i pokušaj držvnog udara, zbog čega su na optuženičkoj klupi lideri DF Andrija Mandić i Milan Knežević. Suđenje vijeka, kako ga zovu, počelo je ljetos, potom je ubrzo prekinuto i nastavljeno početkom jeseni. Gledanje prenosa mnoge asocira na 1968. I jednu i drugu optužnicu krasi nedostatak ozbiljnih dokaza. Proces državni udar oslanja se na svjedočenje malo je reći kontroverznog Saše Sinđelića. Ovih dana objavljeni su snimci Sinđelića sa saslušanja u beogradskom tužilaštvu, gdje on govori kako strahuje da će ako bude izručen Crnoj Gori biti prisiljen da mijenja iskaz, te da je uplašen za svoju bezbijednost u pritvoru.

Pritvori su svakako obilježili ovu godinu. Zbog zahtjeva specjalnog tužioca Milivoja Katnića upućenog parlamentu da se lideru PZP Nebojši Medojeviću skine imunitet radi određivanja pritvora, u Skupštini su nekoliko dana proveli lideri Fronta, skupa sa Medojevićem. Napustili su parlament nakon što je VDT Ivica Stanković uputio Katniću obavezujuće Upustvo za postupanje kojim traži da se Medojeviću ne određuje pritvor. Medojević je za Monitor kazao da mu se navodno spremala likvidacija iz samog vrha.

Iz pritvora je početkom godine, nakon 15 mjeseci, pušten novinar Jovo Martinović, istraživač koji je sarađivao sa brojnim inostranim redakcijama, i radio na važnim svjetskim pričama. Optužen je da je pomagao Pink Panterima, a tužilaštvo ga je za to teretilo jer je jednom od članova ove organizovane grupe instalirao aplikaciju na telefon. Brojne međunarodne organizacije apelovale su da se Martinović pusti da se brani sa slobode, uz napomenu da je on zbog istraživanaj bio u kontaktu sa Pink Paneterima. Martinović je tvrdio da ga je tužilaštvo pritiskalo da prizna da je kriv.

Udar na insititucije je takođe ovogodišnja priča. Nije se samo Ustavnom sudu pripisivala politička obojenost i tužilaštvu. Parlament se ove godine, nakon izlaska opozicije, pretvorio u mašinu za izglasavanje svega što DPS poželi. Zbog toga su izglasane brojne kontroverzne izmjene zakona od onih koji se tiču javnih nabavki, preko slobodnog pristupa informacijama do Zakona o planiranju koji je digao na noge i stručnu javnost. Uzalud. Za ovaj zakon, koji je glasno kritikovao i civilni sektor i opozicija, zalužno je Ministarsvo turizma na čelu sa ministrom Pavlom Radulovićem. Glavne zamjerke su to što je sve centralizovano, lokalne uprave praktično izbačene iz igre, a olakšano moćnicima da igraju za sebe.

Tu je i blokiranje rada Ljekarske komore jer je na njenom čelu Aleksandar Mugoša, neko ko se ne može kontrolisati. Pa čistka u Ministarstvu odbrane, kada je ministar odbrane Predrag Bošković u penziju mimo njegove volje, između ostalih, poslao i dugogodišnjeg sindikalca koji je ukazivao na probleme u toj instituciji – Nenada Čobeljića. Da se u Vojsci sprovodi diskriminacija po nacionalnoj osnovi upozorio je general u penziji Blagoje Grahovac. On je ukazao i na kobne izmjene zakona o vojci, po kojima je vojska stavljena pod punu kontrolu DPS. Da je koriste i ako im zatreba nekog narednog 16. oktobra. Univerzitet je, nakon borbi na dvoru, ostao Markoviću. O Agenciji za sprečavanje korupcije, ne vrijedi ni trošiti riječi.

Da su institucije pod političkim uticajem, ove je godine podcrtala i Evropska komisija u posljednjem random dokumentu o napretku Crne Gore u poglavljima 23, 24, koja se tiču vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala. Takođe, ove godine je jasnije nego ikada ranije Crna Gora iz Brisela upozorena da nedostaju rezultati u ovim oblastima ali i – politička volja.

Od lickanja statistike u slučaju Marović, nije bilo pomaka. A slučaj Marović nije postao samo simbol selektivne pravde, već svojevrsne legalizacije opljačkanog. Svetozar Marović se i dalje nalazi na liječenju u Beogradu, i pored Interpolove potjernice, jer ga izgleda niko ne traži, a njegova imovina ostala je gotovo netaknuta. Nije platio novčanu kaznu, pa su mu oduzete – vikendice.

Pljevljaci Duško Šarić i Jovica Lončar oslobođeni su ove godine optužbi za pranje 19,3 miliona eura. Presudu u Apelacionom sudu je izrekao sudija Zoran Smolović. To je četvrta presuda „korektnim momcima”, koji su za to dobili i potvrdu crnogorskog pravosuđa. Nevini su. Duško Šarić sad slobodno može da slavi sa bivšom rektorkom u Splendidu, niko ne može napisati ni riječ. Cijenu sedmogodišnjeg procesa platiće građani. Toliko o rezultatima.

Policija se posebno istakla kad je u pitanju rat klanova. Rezultata – nema. Ne računajući predstave za javnost. I opet izbori u znaku bezbjednosno interesantnih lica, glasovi na prodaju, državni resursi u službi DPS. Opet prijetnje smrću novinarima, i premijer koji brani familiju. I opet opozicija bez jedinstva, prekinut bojkot, DF u parlamentu.

Što bi reko Marković: ,,Đe smo bili, što smo radili”. Srećna Nova.

Ulazak u NATO

Crna Gora je u junu ove godine postala 29-članica Sjevernoatlantske alijanse. Ta odluka opet je podijelila zemlju, pa su se mogle čuti oprečne reakcije – onih koji su podržali ulazak Crne Gore u NATO i protivnika. Stigle su mnoge čestitke iz regiona, i šire. Šef delegacije Evropske unije Aivo Orav čestitao je prijem i kazao da će on pozitivno uticati na evropske integracije. Kako su i najavili domaći analitičari, prijem Crne Gore u NATO nije smanjio političke tenzije u zemlji.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDVA, PODGORICA, CRNA GORA: Haos prijeti IBAR-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano, rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi

 

Crna Gora će, ponavlja premijer Milojko Spajić, krajem juna, od Evropske komisije dobiti pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila (IBAR)  u oblasti vladavine prava. Riječ je o poglavljima 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost, koja su davnih dana postavljena u vrh prioriteta koje Crna Gora mora ispuniti kako bi zadovoljila uslove za članstvo u EU.

S tim ciljem Vlada je u srijedu usvojila prijedloge više zakona koji se tiču organizacije pravosuđa, medija, borbe protiv korupcije i  organizovanog kriminala. U paketu ih je uputila  na usvajanje u Skupštinu. Tamo će, očekuju, naići na neophodnu podršku.

Da dodatno otvori vrata saradnje izvršne i zakonodavne vlasti, premijer je poručio kako predloženi zakoni nijesu sveto pismo da se ne bi mogli mijenjati amandmanima. “To je i očekivanje Evropske komisije”, nada se Spajić. Svojevrstan apel stigao je i od ministra pravde Andreja Milovića: “Sada je na potezu Skupština, a ne sumnjam da će se poslanici odgovorno odnijeti prema ovom izrazito važnom zadatku za dobrobit države Crne Gore i svih građana.”

Stvari nijesu jednostavne. Da se toga dosjeća i premijer vidi se i po njegovoj izjavi da je  IBAR nekima trn u oko. Nije imenovao nikoga. Da ne govori napamet pokazuju dešavanja na terenu. Odnosno, po dubini.

Koliko se god Spajić predstavljao nepopravljivim optimistom i čovjekom koji sve bitne konce drži u rukama, neke stvari ne daju se sakriti.

Prvo, podrška njegovoj Vladi kruni se u parlamentu. Za vikend, noć uoču lokalnih izbora u Budvi, predsjedništvo DNP Milana Kneževića obznanilo je jednoglasnu odluku o suspenziji dalje podrške Spajićevom kabinetu.  Uz zaključak “da Vlada Milojka Spajića i kolacioni Sporazum koji smo potpisali ne mogu opstati u postojećem formatu”.

Knežević i njegovi saradnici javnosti su predočili format u kome bi nastavili suspendovanu podršku. Kao nužan preduslov označeno je usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Zatim je pobrojano neophodno: Progran Evropa sad 2 u pisanoj formi “konkretan i vremenski normiran”; Ustavna inicijativa o normiranju srpskog jezika kao službenog; Ustavno i zakonsko normiranje trobojke kao narodne zastave; Predložena zakonska rješenja i međudržavni sporazumi o dvojnom državljanstvu sa Republikom Srbijom; I konačno, izvršiti smjenu ministara “za koje postoje ozbiljne sumnje da imaju veze sa organizovanim kriminalnim grupama i koruptivnim aktivnostima”.

Najveći dio onoga što Knežević ultimativno zahtijeva, koji dan ranije pobrojao je i Andrija Mandić, kao ciljeve NSD. Doduše, Mandić je rekao da neće rušiti Vladu jer bi to dalo šansu za povratak DPS-a na vlast. Prema najavama, Mandić će svoju kooperativnost sa Vladom potvrditi tako što će Rezoluciju o Jasenovcu, koja će bez sumnje izazvati negativnu reakciju Hrvatske, staviti na glasanje nakon što se EK izjasni o IBAR-u.

Tako bi Crna Gora, na neko vrijeme, mogla odložiti sučeljavanje sa ozbiljnim preprekama na evropskom putu. Svi su svjesni činjenice da bi usvajanje rezolucije o genocidu u Jasenovcu udaljilo Crnu Goru od nastojanja da u doglednom periodu postane članice EU. Kao što reče premijer Spajić, to nekima možda i jeste prioritetni cilj, preciznije -zadatak.

Mandićev dugogošišnji politički saborac iz nekadašnjeg DF-a, Predrag Bulatović vjeruje  da bi neusvajanje rezolucije o Jasenovcu prelomilo NSD da i oni uskrate podršku Spajiću. ”Ako ne bude do kraja juna rezolucije o genocidu u Jasenovcu, DNP neće podržavati Vladu. Vjerujem da ni NSD neće dati podršku takvoj Vladi“, kazao je Bulatović, gostujući na Srpskoj TV.

Spajić i njegov PES ostali su bez javnih komentara na Mandićeve apele i Kneževićev ultimatum. Potpuno svjesni da bi i prihvatanje i odbijanje postavljenih zahtjeva/ciljeva moglo iz temelja promijeniti njihovu poziciju na  političkoj sceni. Gdje im, i inače, mnogo toga ne ide u prilog.

Dan po Kneževićevom ultimatumu održani su lokalni izbori u Budvi. Po običaju, dobili smo više samoproglašenih pobjednika. Dvije međuosobno zavađene liste doskorašnje DF većine dobile su, skupa, dovoljno mandata da produže vlast. U tome ih sprječavaju lični animoziteti i, kako se čuje, sukobljeni interesi. Pošto među njima suštinskih političkih razlika nema, od Aleksandra Vućića smo saznali da će problem pokušati da riješi Andrija Mandić. Neće to biti lak zadatak, čini se, pošto nekadašnje kolege iz DF-a, sada okupljene na listi iza koje stoji uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, kao najljućeg protivnika označavaju upravo NSD i njenog predsjednika.

U sukobu nekadašnjih saboraca i DPS vidi moguću priliku za povratak na vlast u Budvi. I oni slave. Demokrate su zadržale što su imale, pa se busaju tvrdnjom da su osvojili “apsolutno čiste glasove koji nisu dobijeni ucjenama i prijetnjama”. Takođe uz računicu da bez njih nema buduće vlasti u Budvi. URA i koalicija SDP-SD-LP zadovljni su i time što su prešli izborni cenzus.

Ispalo  je da je jedini stvarni i veliki gubitnik budvanskih izbora Spajićev PES. Oni su, u odnosu na prošlogodišnje parlamanetarne izbore, izgubili dvije trećine glasača i osvojili samo dva odbornička mandata. Premalo za Pokret koji predvodi Vladu i pokušava se predstaviti kao nosilac proevropske i reformske politike.

PES je na budvanskim izborima predvodio Predrag Zenović, glavni pregovarač za pristupanje Crne Gore EU. Zato su neki taj poraz protumačili kao poraz “prozapadne i antisrpske politike” u ambasadorstanu, kako Milan Knežević tepa Crnoj Gori gostujući na beogradskim televizijama. Drugi, pak, zagovaraju tvrdnju da je za budvanski neuspjeh Spajićeve partije u znatnoj mjeri krivo kašnjenje sa realizacijom predizbornih obećanja iz programa Evropa sad 2.

Šta god da je u pitanju Spajić se ubrzo nakon budvanskog debakla mogao uvjeriti u onu narodnu po kojoj “nevolja nikad ne dolazi sama”. Ovonedjeljna sjednica SO Podgorica pokazala je da su sporenja PES-a i njihovih nekadašnjih partijskih kolega, koji su skupa sa Jakovom Milatovićem napustili Pokret i osnovali odborničku grupu Pokret za Podgoricu (PzP), sa nivoa akademskog neslaganja stigli u fazu otvorenog sukoba. Klub PzP je glasao protiv godišnjeg izvještaja gradonačelnice Olivere Injac. Da su isto to uradili i odbornički klubovi sa liste koju je na podgoričkim izborima predvodio DPS, Injac bi i formalno izgubila podršku odborničke većine u Glavnom gradu. Ovako, može da se nada nekon budućem kompromisu. Ili da se sprema za vanredne izbore.

“DPS je danas spasio gradonačelnicu Oliveru Injac”, precizirala je odbornica PzP Nađa Ljiljanić, insistirajući da je to “sve što ima da kaže”. Onda je, dan-dva kasnije, iz DPS-a Spajiću upućen javni poziv da odbije pritiske i ucjene koalicionih partnera iz nekadašnjeg DF-a. DPS će, obećao je šef poslaničkog kluba te partije Andrija Nikolić, podržati izglasavanje predloženog paketa evropskih zakona. “Pozivamo Spajića da odbije ucjene Mandića i Kneževića i da ne ulazi u rizik rušenja evropske budućnosti – imaće našu podršku za izglasavanje zakona za IBAR”, napisao je Nikolić na društvenoj mreži Iks.

Nijesu EU integracije jedine brige koje ovih dana muče DPS. Hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića, pa izručenje Duška Kneževića i njih je natjeralo da razmisle – ko bi mogao biti sledeći. Zaključke je prenio hrvatski Jutarnji list. Pozivajući se na anonimne izvore iz DPS, Jutarnji je objavio kako se u Podgorici sprema hapšenje Mila Đukanovića.  “Ovo je riskantna političko-kriminalna igra koja bi mogla zapečatiti sudbinu Crne Gore kao neovisne države”, konstatuju autori taksta. Sa ove strane granice znamo da ta priča nije baš  jednodimenzionalna.

Da bi slika bila kompletna, neophodno je pomenuti i Demokrate. Aleksa Bečić i njegovi partijski drugovi  teško da mogu biti zadovoljni trenutnom pozicijom u izvršnoj vlasti. Ali (uglavnom) ćute i rade ono što je dogovoreno Sporazumom o formiranju vladajuće koalicije.

Jedva da smo zaboravili  otvoren sukob Demokrata sa premijerom oko  izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije, a priča skoro da se ponovila. Ovoga puta sa Vladinim (Spajićevim) amandmanima na predloženi zakon o nacionalnom javnom emiteru (RTCG, za neupućene). Odredbe koje su dugo pripremane i usaglašavane unutar tzv. medijske radne grupe, suštinski su obesmišljene sa par intervencija koje je, sudeći po materijalnim dokazima, Spajiću pripremio kontroverzni direktor javnog servisa Boris Raonić. Njegov, trenutno, najkorisniji medijski vojnik. Sa ciljem da sačuva funkciju i kontrolu nad Savjetom RTCG.

Ako ništa drugo, ta nas je priča podsjetila koliko je Milojko Spajić spreman i sposoban da sam sebi napravi veliki problem.

Uglavnom, kako se primiče momenat kada bi, nakon godina stagnacije, Crna Gora mogla napraviti snažan iskorak u procesu EU integracija, tako se na domaćoj političkoj sceni, očekivano,  rađaju novi sukobi i aktuelizuju stari problemi. Dogovoreno se krši i poriče. Večina nije u stanju da oformi vlast. Vlast nije u stanju da sačuva većinu. Opozicija vaga da li je oponent ili potencijalni partner. Niko nikome ne vjeruje. Svi se pitamo ko za koga igra.

Ne uspijemo li odgovoriti Evropsku komisiju od očiglednog nauma da nas pogura u procesu EU integracija, pa dobijemo IBAR za nekih 30-tak dana, kupićemo nešto vremena za dodatna preračunavanja i pregrupisavanja. Bude li, ipak, po volji onih kojima je evropska Crna Gora trn u oku, propustićemo ponovo još jednu veliku šansu. Izvjesno je da ih neće biti još mnogo.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. . Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Posljednja potpisana NVO su proputinovski Noćni vukovi koji javno podržavaju agresiju na Ukrajinu i takođe se predstavljaju kao „pravoslavni vernici“. Okupljanjima su prisustvovali i neki sveštenici SPC poznatim po pročetničkom aktivizmu. Pisanu poruku je poslao preko vučićevskih portala militantni gornjegrbaljski paroh Miajlo Backović, poznat po čestom pojavljivanju u uniformi i podršci totalitarnom ruskom režimu. Backović je bogohulno poručio da će glas Vlade u UN-u za „sramnu odluku biti istinski genocid nad voljom i časnom istorijom naroda CG, i za to će pred Gospodom i narodom morati da se odgovara“.

Lažnom narativu o proglašenju Srba za genocidni narod se, na žalost, pridružio prije četiri dana i Sveti arhijerejski sabor SPC-a koji je razmatrao ovozemaljske teme među kojima su „Kosovo i Metohija – rak rana srpskog naroda“ koje je uz Jasenovac i Srebrenicu „u naše dane“ – stalni „žalac u telu naše Crkve“. U ime Sabora je objavljeno saopštenje da je na djelu „istorijski revizionizam koji bi dao legitimitet istorijskoj inverziji“ i da su shodno tome „pravoslavni Srbi, žrtve višekratnih genocida i etničkog čišćenja treba da budu proglašeni ne samo za zločince nego i za izvršitelje genocida“. Da li je Sabor  konsultiran oko ovakvog saopštenja je prilično maglovito. Ranije je bilo slučajeva da uzdanice ruskih službi ili domaće UDBE (sada BIA) napišu saopštenja u ime svih a da nikoga i ne pitaju osim možda patrijarha.

Patrijarh Porfirije Perić je pred odlazak gospodara Srbije Aleksandra Vučića za Njujork održao moleban u Hramu Svetog Save i ponovio djelove saopštenja. Takozvanom molebanu su iz Crne Gore prisustvovali Milan Knežević i Dario Vraneš. Predsjednik Srbije je na Instagramu rekao da ide u Njujork da se „bori svom snagom i srcem za budućnost naše zemlje“i da je „zatražio blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija i pomolio se Bogu u našoj svetinji“. Patrijarh je objasnio da su se sabrali da se pomole pred Vučićev put u Njujork, „gde u UN-u velike sile sveta nameravaju da donesu rezoluciju o takozvanom genocidu u Srebrenici“ što je za njega „neistina i nepravda u odnosu na srpski narod“. Patrijarh se već duže vrijeme ponaša kao službenik ureda predsjednika Srbije. Pojavio se u predizbornom spotu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), išao je u Podgoricu po zadatku da agitira da se Crnogorci izjasne kao Srbi na popisu, dok se i sam  bavi istorijskim revizionizmom i politikom. Istovremeno, patrijarh ćuti na kriminal i korupciju koji razaraju Srbiju i RS i propagiranje nemorala na udarnim terminima režimskih medija. Kao vjerski poglavar kome Jevanđelje zapovijeda da poštuje zemaljske vlasti, on ne priznaje odluku Međunarodnog suda pravde (ICJ) iz 2007. god. o genocidu u Srebrenici kao i sedam presuda za genocid UN-ovog Haškog tribunala i 13 presuda za genocid sudova BH. Istovremeno se često poziva na rezoluciju 1244 iz 1999. kada je Kosovo opisano kao dio tadašnje Jugoslavije i na međunarodno pravo. Opštoj histeriji se pridružio i ruski patrijarh Kiril Gunđajev (ujedno i basnoslovno bogati službenik i agent bogoboračkog KGB-a – sada FSB) koji je „naložio da se u svim ruskim crkvama u otadžbini i rasijanju u noći između 22. i 23.maja služi svenoćno bdenije za spas bratskog srpskog naroda“.

Istovremeno ne prestaje vrijeđanje Crne Gore od strane srpskih političara zbog namjere Vlade da se dodatno individualizira krivica kroz amandmane koji su u bitnom uvršteni u tekst Rezolucije. Srpski predsjednik Vučić je izjavio da su „vrlo prljavu ulogu odigrali crnogorski amandmani, ali tu nije kriva Crna Gora ona je samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu”.  Premijer Miloš Vučević, koga srbijanska opozicija smatra marionetom i batlerom porodice Vučić i akterom brojnih korupcionaških afera, opet je ponovio neistinu da se „rezolucijom žigoše srpski narod kao genocidni“ dok amandmani Crne Gore „suštinski ništa ne menjaju već to predstavlja bacanje prašine u oči“. Crnogorski sljedbenici Vučića i dalje ponavljaju horski istu mantru iz Beograda. Izuzetak je donekle predsjednik parlamenta Andrija Mandić koji pokušava umjerenijom retorikom napraviti kakav takav otklon od „bratskog zagrljaja“. Upitno je šta će od toga ispasti.  Svojevremeno je to nekoliko puta bezuspješno pokušao bivši šef države Momir Bulatović u odnosu na Slobodana Miloševića.

Srbijanski predsjednik gura crnogorsku rezoluciju o Jasenovcu koju sam nije htio donijeti u svom parlamentu u decembru 2021. godine. U intervjuu za FACE TV sa novinarom Senadom Hadžifejzovićem iz aprila 2021. godine Vučić je dva puta izbjegao odgovor na pitanje da li se u Jasenovcu desio genocid rekavši da on kao šef države nema pravo da to kaže jer bi to značilo „narednih 100 godina loših odnosa sa Hrvatima“. Na insistiranje novinara da ipak odgovori, Vučić je rekao da je „jasno šta ja mislim privatno, ali  kao predsednik države imam mnogo veću odgovornost i moram da vodim računa o interesima celog regiona i moje zemlje“.  Vučićeva „potrčkala“ u Crnoj Gori vidno imaju „naloge“ uprkos izjavi Vučića u Kotoru  koji je formalno i neznaveno rekao da je „rezolucija o Jasenovcu pitanje za crnogorske građane, a naravno da ćemo to podržati“.

Očigledna je namjera da se isprovocira Hrvatska da blokira crnogorski evropski put i pozitivan Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (Interim Benchmark Assessment Report – IBAR) Evropske komisije. Potpisnici prijedloga rezolucije o Jasenovcu iz vučićevskog DNP-a, SNP-a i NSD-a, istovremeno ne priznaju genocid u Srebrenici, kao ni četnički genocid u Crnoj Gori nad Bošnjacima 1943. godine. O mirnodopskom masakru u Šahovićima kod Bijelog Polja iz 1924. godine se nisu ni oglašavali osim Milana Kneževića koji je rekao da njegov DNP neće podržati rezoluciju o pokolju u Šahovićima jer „to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. To što su potpisima  podršku da se rezolucija o Jasenovcu nađe u parlementu, dali i poslanici PES- a i Demokrata, samo može biti znak Vučiću i njegovima, da budu još agresivniji prema Crnoj Gori.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici će,  sasvim izvjesno,  biti izglasana u UN. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Ali,  tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim prtiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo