Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Đukanović neće o crnim trojkama, već je, kaže, govorio na tu  temu. U Pljevljima vazduh – prihvatljiv. Eto, sve je u redu. Samo  ne treba disati,  gledati, slušati i razmišljati

Milo Đukanović neće se odazvati pozivu da svjedoči na sjednici parlamentarnog Anketnog odbora za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, uključujući djelovanje “Crnih trojki” (naziv odbora je zvaničan, izvinjavamo se čitaocima). Dva su, kaže, razloga za takvu odluku.

Prvi je, objasnio je nekadašnji višestruki premijer i predsjednik Crne Gore,to što je o temama koje su bile povod za formiranje Anketnog odbora više puta javno iznosio stavove. Drugi razlog tiče se načina rada odbora. “Rekao bih da je od početne ideje da se neki eventualno nedovoljno rasvijetljeni događaji iz crnogorske političke prošlosti dodatno razjasne, Odbor postao još jedno mjesto partijskog, neargumentovanog prepucavanja, sve više u funkciji kampanje za predstojeće parlamentarne izbore“. A on, sjetićete se, u takvim stvarima nikada nije htio da učestvuje.

Ima još novosti. Sjednica Skupštine Crne Gore prekinuta je nakon što je predsjedavajući Boris Pejović (PES) oduzeo riječ poslanici DPS-a Aleksandri Vuković Kuč jer je zaključio da se ne drži dnevnog reda. Otprilike, „promašila je temu”. Pejović je poslije objašnjavao da je samo htio da pokaže opozicionim poslanicima do čega može dovesti njihovo insistiranje da je parlamentarna većina dužna pridržavati se skupštinskog poslovnika.

Sjutradan su se iz PES-a požalili da je nastavak sjednice Skupštine odložen bez njihovog znanja, iako su oni i dalje najbrojniji poslanički klub vladajuće koalicije.  Poslovnik nijesu pominjali, ali su krivicu za odlaganje prebacili na opoziciju. Ista će i  ubuduće biti kriva za sve, ako smo dobro razumjeli predsjednika poslaničkog kluba PES-a Vasilija Čarapića.

Dok traje suđenje protiv 35 optuženih što su digli glas protiv dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću, policija i dalje istražuje ko je, u prisustvu obezbjeđenja, zapalio bager na gradilištu postrojenja za preradu i prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Još traže i odbjeglog vođu kriminalne organizacije Miloša Medenicu, Lidiju Mitrović i nestali spomenik ratnom zlikovcu Pavlu Đurišiću.

Odbjegli spomenik moguće i ne baš predano, da ne naruše sve tanji konsenzus oko prioritetnog ispunjavanja zadataka iz agende pristupnih pregovora sa EU. Kako je na tom poslu svaka pomoć dobro došla, potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović (PES) najavljuje razgovore o evropskim integracijama “sa ostalim vjerskim poglavarima u Crnoj Gori”. Desetak dana nakon što je na istu temu probesjedio sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem Mićovićem.

Tada nam je, u saopštenju iz Ivanovićevog kabineta, poručeno “da evropske integracije predstavljaju sveobuhvatan proces koji se odnosi na cjelokupno društvo i sve njegove činioce, među kojima vjerske zajednice imaju važnu i prepoznatljivu ulogu”. Sada, valjda, treba opravdati opisanu množinu. A za taj će posao, kako je rečeno Vijestima, trebati dvije-tri sedmice.

Iz Joanikijevog kabineta neće o evropskim integracijama. Već su, kažu, govorili na tu temu. Svaka sličnost sa izgovorima Mila Đukanovića je (ne)namjerna.

Navedeno je neselektivno probran djelić stvarnosti koju živimo. Prije ili poslije TV dnevnika, možete ispratiti i rubriku “kvalitet vazduha”. U utorak veče piše : “Pljevlja, prihvatljivo“. U produžetku, sitnijim slovima: “Osobe sa srčanim i plućnim oboljenjima, starije osobe i djeca treba da ograniče boravak na otvorenom”.

Eto.  Samo ne treba izlaziti na otvoreno, gledati, slušati i razmišljati i biće sve u redu. Važno da je “prihvatljivo”.

Zoran RADULOVIĆ

Pređena crvena linija prigodan je opis toksične atmosfere koja vlada u državnim institucijama i svim granama vlasti. Optimisti kažu da je po srijedi preuranjena predizborna kampanja. Pesimisti, da je stvarni motiv da se umjesto zatvaranja pregovaračkih poglavlja zatvore pregovori o pridruženju EU. Pa da se lasno vratimo identitetima i granicama

U susret opštem jurišu na ispunjenje uslova za ulazak u EU, zakonodavna, izvršna i sudska vlast se sve otvorenije i intenzivnije sukobljavaju. U svom dvorištu i međusobno.

Krajem prošle nedjelje parlamentarna opozicija je proizvodnjom nereda u skupštinskoj sali osujetila naum Vlade i zakonodavne većine da po kratkom postupku usvoje zakone o unutrašnjim poslovima i ANB-u. Pokazalo se da su njihove sumnje u navodnu usklađenost zakonskih novina sa evropskim poprilično opravdane. I da je vlast stvarnost još jednom interpretirala krajnje fleksibilno.

Prva sjednica proljećnog zasijedanja Skupštine potvrdila je da predsjednik parlamenta Andrija Mandić tradicionalno izbjegava dolazak u Prijestonicu, „malo, zabito i nebitno selo tamo negdje ispod Lovćena, značajno samo zbog toga što se u njemu rodio Aleksandar Karađorđević“. Problemi ga, ipak, sustižu i u Glavnom gradu. Osim što pitanje budućih odnosa njega i Milana Kneževića još nije razriješeno, otvorio je novi front sa Tužilaštvom.

Počelo je sredinom februara, Mandićevim monologom u parlamentu nakon privođenja bivše ministarke Vesne Bratić. „Ako neko zloupotrebljava vlast, a vidjećemo šta će biti do kraja ovog procesa, desiće se isto što se desilo sa onima koji su olako stavljali lisice drugima na ruke, pa dočekali i njima da se stave lisice“, priprijetio je “bez navođenja imena“.

Postupajući tužilac u predmetu protiv Bratić se ipak prepoznao i Tužilačkom savjetu podnio pritužbu, tvrdeći da Mandićeve poruke mogu biti shvaćene kao pritisak na tužilaštvo. Savjet mu je dao za pravo.

Mandić je brzopotezno uzvratio: „Pokušavate da disciplinujete i ućutkate Skupštinu upravo vršeći nezakoniti uticaj i pritisak na mene, određujući šta mogu kao poslanik, a šta ne mogu da govorim…“. Tužilaštvo po Mandiću „ugrožava princip podjele vlasti“. Ili: „Vi niste i nećete biti četvrta grana vlasti…“. Nastavak slijedi.

Tu je i sukob sudija Apelacionog suda sa predsjednicom tog suda Mirjanom Popović. Sudije su se požalile Sudskom savjetu zbog „dogotrajnog neprimjerenog ponašanja i načina rada predsjednice“. Zbog koga će, ukoliko Sudski savjet ne preduzme ustavne nadležnosti (čitaj: smijeni predsjednicu Apelacionog suda) biti prinuđeni „da preduzmu sve zakonom predviđene mogućnosti“.

Ulje na vatru rastućeg nepovjerenja u pravosuđe dolila je i Vesna Medenica. Nakon njenog pritvaranja objavlila je  „pismo upozorenja“ u kome govori o nizu navodnih nezakonitih radnji u sudstvu  i tužilaštvu. U nekima od njih bila je saučesnik, a u nekima, tvrdi, žrtva. Uglavnom, trulih dasaka u pravosuđu moglo bi biti mnogo više nego što je bilo ko pretpostavljao.

Ni u Vladi ne cvjetaju ruže. Neko bi da hapsi, otpušta i zapošljava. Drugi da izdaju (u zakup) i rasprodaju. Treći da uvedu red u lokalne samouprave. Nikome ne ide po planu. Ako plana ima. Najnovija potvrda  poremećaja ravnoteže unutar izvršne vlasti stigla je kroz objelodanjeni spor ministara pomorstva i finansija o budućnosti Barske plovidbe.

Crvena linija je pređena, zaključio je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović, nakon što je na gradilištu PPOV u Botunu, nakon višednevne obustave radova zbog obnovljenih protesta mještana, neko zapalio parkirani bager. U prisustvu obezbjeđenja a, možda, i policije.

Istraga je u toku, dok Mujovićevi oponenti upiru u njega i njegove saradnike, spočitavajući mu da je „bivši gradonačelnik“.  Prebrojavanje za i protiv Mujovića je u toku, samo što se ni jednoj ni drugoj strani ne žuri da se utvrdi gdje je većina. Valjda je poenta u sukobu a ne eventualnom raspletu krize.

Pređena crvena linija prigodan je opis toksične atmosfere koja vlada u državnim institucijama i svim granama vlasti. Optimisti kažu da je po srijedi preuranjena predizborna kampanja. Pesimisti, da je stvarni motiv da se umjesto zatvaranja pregovaračkih poglavlja zatvore pregovori o pridruženju EU. Pa da se lasno vratimo identitetima i granicama.

Zoran RADULOVIĆ

Da uđemo u Evropu, ne pomaže natpis na avionu. Ako vlast ne počne da brendira stvarnu evropsku Crnu Goru, avioni sa natpisima The next EU member nastaviće odavde da odvode i pamet i mladost. I sve one kojima je dojadilo da  uzalud čekaju promjene

Dobro kaže Marjan Šarec. Političke poteškoće su jedino što može zakočiti Crnu Goru na evropskom putu. Problem je što je to Šarecevo jedino, za Crnu Goru  ogromno.  Gdje god se okreneš, ono političke poteškoće. Milan Knežević i Botun, opet. Mitropolija crnogorsko primorska i Joanikije uređuju politiku i pravosuđe, Vučić uređuje Joanikija i Mitropoliju. Premijer i Vlada brendiraju nacionalni avion  na kom će pisati The next EU member,  a dio vlasti brendira Vučićev model po kom u regionu neće biti the next EU membera.

Srpski predsjednik je svoj model hajde da svi zajedno uđemo u EU, odnosno hajde da tamo niko ne uđe, prošle sedmice dopunio i ponudom Briselu. U intervjuu za njemački Frankfurter algemajne cajtung  kazao je da je za Srbiju prihvatljivo članstvo u EU bez prava veta.  Crna Gora takav model odbija.  Taj model, doduše,  nije konkretna ponuda na evropskom stolu. Ali jeste tema po  evropskim kancelarijama. Vučić to zna, i trudi se da iskoristi priliku. Njegov ideal je svi zajedno ili niko.  Tačnije – ne Crna Gora. Vučićeva ponuda kad se prevede na jezik stvarnosti, u stvari je dodatni pritisak na Crnu Goru, sa ciljem da je uvuče u  srpski svet i što duže njime vlada.

Valjda slučajno, Milan  Knežević, miljenik, se sa priče o srpskom jeziku, zastavi, nebu, kapeli i slično, ove sedmice vratio na ekologiju.  “Vjerovatno ću biti prinuđen da dam saglasnost za pokretanje smjene i Saše Mujovića i ostalih čelnih ljudi u Glavnom gradu jer nas nećete trovati, a mi da aplaudiramo…”, saopštio je u parlamentu. Istovremeno protesti u Botunu aktivirani su nakon kraćeg zatišja. Mještani i tamošnja lokalna vlast sada najavljuju da će „ući na gradilište u subotu“  i zaustaviti početak gradnje kolektora. Traže i da se završi razgraničenje između Zete i Podgorice, „ pa ako je opština Zeta, nećemo dozvoliti radove“.  Opet su uzalud pojašnjenja ekoloških aktivista i Brisela da je postrojenje koje se gradi ne samo bezbjedno za životnu sredinu, nego i rješenje dosadašnjih problema.  Da je obaveza na putu Crne Gore ka EU to Milana i njegove ne treba podsjećati.

Zanimljivo je i da Brisel utišava sa onim ludo optimističnim porukama o Crnoj Gori kao narednoj članici EU, i sve glasnije upozorava da ne letimo previsoko. Ambasador EU u Crnoj Gori  Johan Satler srušio je ove nedelje zvaničnu iluziju da Crnoj Gori dobro ide u ključnim poglavljima vladavine prava i borbe protiv korupcije i kriminala. Saopštio je da je napredak u tim poglavljima “prespor”.  I ne samo tu. “Van oblasti vladavine prava, i niz drugih poglavlja zahtijeva da se ubrzano radi. Na primjer, u oblasti unutrašnjeg tržišta , konkurencije, finansijskih usluga, bezbjednosti hrane, saobraćaja i carina, životne sredine “, ređao je.

Satler nije želio da komentariše konkretne istrage i slučajeve, navodeći da je važno da se pravda sprovodi djelotvorno, transparentno i pravično. Da to trenutno nije slučaj, vidi se i golim okom. Nakon što je dio vlasti izbavio bivšu ministarku prosvjete Vesnu Bratić  iz pritvora, a u kućnom pritvoru je posjetio mitropolit Joanikije i izrazio nadu da će “nastavak suđenja biti pošten”, došla je na red sledeća bivša ministarka.  U tužilaštvo je pozvana Ana Novaković Đurović. Nikom od boraca za pravdu i srpstvo se nije učinilo da nije pošteno što  bivšu ministarku uređenja prostora ispituju zbog slučaja u kom je pokušala da izađe na kraj sa građevinskom mafijom. Mitropolit ni oče naš. Istina, može biti da je zauzet trvenjima u srpskom svetu.

Da uđemo u Evropu, ne pomaže natpis na avionu. Ako vlast ne počne da brendira stvarnu evropsku Crnu Goru, avioni sa natpisima The next EU member nastaviće  da odvode i pamet i mladost. I sve one kojima su  dojadila uzaludna čekanja.

Milena PEROVIĆ