„Nije bitan način, bitan je rezultat“, kroz polusmiješak jekomentarisao Danilo Mićović, predsjednik Advokatske komore kritike nekih advokata zbog netransparentno utrošenih milion eura za kupovinu objekta bivše Invest banke u stečaju.  Dok je u pozadini išao slajd sa idiličnim fotografijama kako će prostor izgledati u  budućnosti.  Možda će i Komora u budućnostiizgledati drugačije. Biće joj važne procedure i način

Subota, godišnja skupština Advokatske komore Crne Gore, Muzički centar u Podgorici.U sali stotinjak advokata, od više od hiljadu članova. Na dnevnom redu  – završni račun za prethodnu, i poslovanje Upravnog odbora tokom ove godine. U materijalima koje je rukovodstvo Komore advokatima dostavilo neposredno pred  skupštinu, tek je u jednoj rečenici pomenut milionski posao kupovine objekta bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića od strane Upravnog odbora, bez saglasnosti i obavještenja članstva i Skupštine Komore. Ugovor o kupoprodaji i dokumentacija o tome kako je Komora ljetos kupila ovaj objekat u sivoj zoni, koji je godinama stečajna uprava bezuspješno pokušavala da proda,  nijesu im uopšte dostavljeni.  Kao ni ugovor o kreditu, obzirom da  se AKCG, radi ove kupovine zadužila preko pola miliona eura. Monitor je o tome već pisao.

„Nije bitan način, bitan je rezultat“, kroz polusmiješak je prokomentarisao Danilo Mićović, predsjednik Advokatske komore, kritike nekih  advokata zbog netransparentno obavljenog posla, i oduzimanja kontrolne funkcije Skupštini AKCG.Dok je u pozadini išao slajd sa idiličnim fotografijama kako će prostor izgledati u  budućnosti.  Istina, one iz sadašnjosti nijesu baš reprezentativne.

Mićovićubi procedure postajale bitne  kada bi neko od advokata detaljnije obrazlagao zašto je taj posao morao biti odobren od strane skupštine AKCG. Odsječno bi se pozvao na  prekoračenu minutažu.

Među onima koji su tražili dodatne informacije i ukazivali na član Statuta koji kaže da Skupština usvaja Plan rashoda i prihoda( koji Upravni odbor nije  ponudio),  kroz koji je trebalo predočiti i namjeru milionske investicije i kreditnog zaduživanja, bili su advokat Veselin Radulović, Dragoljub Petrović, te advokatica Danijela Zarubica, članica Komisije za kontrolu poslovanja koja je na prethodnoj sjednici tog tijela izdvojila mišljenje, ukazavši da smatra da je odluku o kupovini trebalo da donese Skupština.

Njihova izlaganja uglavnom su prekidana pozivanjem rukovodstva na minutažu i kontra stavovima advokata koji su glasno hvalili posao Upravnog obora. Oponirajući kritičarima, advokat Damir Lekić se čak ponudio da kupi objekat, kao nevjerovatno povoljnu investiciju. Nije objašnjavao otkud mu milion viška. I sam je Mićović natuknuto članstvu da je mogao za sebe da kupi ovaj objekat,  al mu je na prvom mjestu  Komora. Bilo je ponuda i da se doniraju sredstva. Rukovodstvo se zadovoljno smješkalo. Poručujući da su investirali „za našu djecu“ koja će se baviti ovim poslom.  Da rukovodstvo Komore drži do porodičnih vrijednosti, govori i to što je  kupoprodajni ugovor ovjeren kod notarke Tanje Čepić, supruge advokata Vanje Mugoše, člana Upravnog odbora.

Konačno, glasovi kritičara ostali su u manjini i pošlo se na ručak.

Možda će Komora jednom u budućnosti održavati skupštinu u zgradi sa slajdova. Valjalo bi, ipak, i da skupštine izgledaju drugačije. Da budu važne procedure i način.   Jednom.

M. PEROVIĆ