Italija je prva članica EU koja je zvanično usvojila zakon za regulisanje vještačke inteligencije.  S obzirom da je ovaj zakon novina, baš kao i njegovo polje djelovanja, primjena će biti pod nadzorom više državnih agencija

Nedavno smo u ovoj rubrici pisali o zakonima koji se moraju donositi vezano za pitanja koja se tiču vještačke inteligencije. Ponešto od toga se desilo brže nego što se smatralo da će se desiti, a da li je kvalitetno odrađeno, ostalo je da se tumači.

Italija je prva članica EU koja je zvanično usvojila zakon za regulisanje vještačke inteligencije. Senat Italije konačno je dao odobrenje na ovaj zakon nakon godinu dana rasprave. Novi zakon je usklađen sa ključnim EU Aktom o AI i postavlja jasne smjernice za njenu upotrebu u raznim sektorima.

Usvojeni zakon ima za cilj da uskladi inovacije sa zaštitom prava građana. Obuhvata širok spektar sektora, uključujući zdravstvo, obrazovanje i pravosudni sistem. Propisuje jasna pravila za AI, sa fokusom na transparentnost, sigurnost i razvoj usmjeren na čovjeka.

Zakon obavezuje kompanije da osiguraju da AI aplikacije budu u skladu s javnim interesom i da minimizuju rizike. Takođe, strogo reguliše upotrebu AI za djecu mlađu od 14 godina, zahtijevajući saglasnost roditelja za pristup. Italijanski mediji navode da je ovo jedna od najkontroverznijih odredbi zakona. A njeni branitelji navode da je ona direktan odgovor na nedavne zabrinutosti u vezi s uticajem vještačke inteligencije na razvoj djece i njihovu privatnost.

Prema ovom zakonodavstvu, Italija uvodi teške kazne za krivična djela povezana sa zloupotrebom AI. Vrlo značajno je uvođenje krivičnog djela koje se klasifikuje kao nezakonito širenje AI-generisanog sadržaja, poput deepfake materijala. Oni koji budu proglašeni krivima u Italiji mogu dobiti kaznu zatvora do pet godina ako njihovo djelovanje prouzrokuje štetu.

Pored toga, prevara povezana sa AI, krađa identiteta i pranje novca sada se tretiraju kao otežavajuće okolnosti, što znači strožije kazne u sudskim postupcima. Sudovi će imati ovlašćenje da brzo uklone štetne materijale, omogućavajući bržu reakciju na nezakonite AI aktivnosti.

S obzirom da je ovaj zakon novina, baš kao i njegovo polje djelovanja, primjena će biti pod nadzorom više državnih agencija. Agencija za digitalnu Italiju i Nacionalna agencija za sajber bezbjednost odgovorne su za sprovođenje regulative. Pored njih, finansijski regulatori poput Banke Italije i Consoba nastaviće da prate upotrebu AI u svojim oblastima. Kritičari izražavaju zabrinutost, jer će dvije agencije, a ne nezavisno tijelo, nadgledati sprovođenje novih pravila. Očigledno je ovo nešto o čemu će se u Italiji u narednom periodu voditi dosta polemike.

Novi zakon se bavi i autorskim pravima. Propisuje da su djela nastala uz pomoć AI zaštićena ukoliko potiču iz stvarnog intelektualnog rada, dok će AI-generisano rudarenje teksta i podataka biti dozvoljeno samo za nekorišćeni sadržaj koji nije zaštićen autorskim pravima ili za naučna istraživanja ovlašćenih institucija. Italijanska premijerka Đorđa Meloni je tehnologiju opisala kao najveću revoluciju našeg vremena, ali je istakla da ona može dostići svoj puni potencijal samo ako se razvija u okviru etičkih pravila koja stavljaju fokus na ljude, njihova prava i potrebe.

R.M.

Analiza umjetničkih djela i detekcija falsifikata od strane AI mogla bi donijeti revoluciju na polju umjetnina. Zato i ne čudi što se ovi modeli razvijaju na raznim stranama svijeta

Montrealski start-up Acrylic Robotics je ovoga jula objavio da će, u partnerstvu sa Norval Morrisseau Estate, izraditi AI robota koji će reprodukovati pet slika kanadskog slikara Norvala Morrisseaua. One će nakon toga biti ponuđene za kupovinu.

Nije ovo jedini start up koji pokušava da napravi proboj u ovoj niši. Analiza umjetničkih djela i detekcija falsifikata od strane AI mogla bi donijeti revoluciju na polju umjetnina. Zato i ne čudi što se ovi modeli razvijaju na raznim stranama svijeta.

„Napravili smo sopstvenu vještačku inteligenciju pod nazivom Norval AI koja pomaže u određivanju vjerovatnoće autentičnosti slika ovog slikara“, rekao je Cory Dingle, izvršni direktor Morrisseau Estate, za The Art Newspaper. On objašnjava da je ovaj model razvijen da obavlja i mnoge druge funkcije koje pomažu muzejima u provjeri porijekla djela, kao i pravosudnim organima. Moguće i da otkrije osobu koja je uradila falsifikovano djelo.

„Trebaju nam preciznije replike da testiramo naš AI program – postojeće lažne slike su bile tako loše“, kaže Dingle. „Saradnjom sa Acrylic Robotics pomogli smo da njihov robot nauči da stvara realističnije lažne slike“, objasnili su.

Prošle godine Norval Morrisseau Family Foundation pomogla je Acrylic Robotics da proizvede vrlo preciznu repliku jedne od originalnih Morrisseauovih slika. Ova replika je potom obrađena kroz Norval AI program, a rezultati su podijeljeni sa Acrylic Robotics kako bi se unaprijedile buduće replike.

Zanimljiv primjer je i apstrakcija Jacksona Pollocka. Sa cijenama ponekad većim od 100 miliona dolara, njegove slike su česta meta falsifikatora.

Zato je tim predvođen profesorom sa Univerziteta u Oregonu razvio alat koji može autentifikovati Pollockova djela sa tačnošću od 98,9 posto, dajući stručnjacima za umjetnost novu, naučno utemeljenu metodu za otkrivanje falsifikata.

Alat koristi mašinsko učenje za prepoznavanje vizuelnih karakteristika, poput fraktalnih obrazaca prisutnih u Pollockovim jedinstvenim kompozicijama.

Ovaj model naučen je na kolekciji od skoro 600 digitalizovanih djela. Tu nijesu uključeni samo Pollockovi originali i skice već i neki poznati falsifikati.

Tim iza ovog modela kaže da je potrebno hiljade slika da se neuronska mreža njihovog modela efikasno obuči. Mnogo kontroverzi oko autentifikacije umjetnosti leži u tome da li su u nju uključeni ljudi koji rade na identifikaciji pristrasni, ili imaju neki motiv. Uz ovakve AI modele sve će biti mnogo lakše.

Istraživači naglašavaju da njihova tehnika autentifikacije neće zamijeniti stručnjake za umjetnost. U idealnom svijetu, kombinacija ovakvih metoda sa drugim tehnikama, poput analize materijala ili vizuelne inspekcije, može pružiti izvanredan dodatak struci.

D.LUČIĆ

Valja se zabrinuti oko budućnosti kinematografije. Filmofili akciju AI restauracije kultnog Velsovog filma vide kao još jedan, možda najveći, udar na zaostavštinu i umjetnost kultnog režisera i same srži kinematografije

Kompanija Showrunner, koju podržava Amazon, pokušava da rekonstruiše čuvenih izgubljenih 43 minuta filma Orsona Velsa The Magnificent Ambersons. Ovo bi bio test sposobnosti AI da montira, prepravlja i potpuno mijenja film nakon što je već snimljen.

Ovaj film trebao je da bude nastavak uspješne priče koju je Vels pokrenuo sa kamenom temeljcem moderne kinematografije, njegovim kultnim Građaninom Kejnom. Film The Maginficent Ambersons je završen, i takav finalni proizvod predat je studiju na odobrenje. Ni dan danas se ne zna zašto je tačno, ne samo izrezan dobar dio filma, već i zapaljen. Bukvalno. Trake sa snimljenim kadrovima, u odsustvu Velsa i bez njegovog znanja, izvršni producenti, očigledno uz znanje vlasnika, studija bacili su u vatru. Verzija koju danas poznajemo kraća je i znatno drugačija od originalno planirane.

Iako se film i dalje smatra remek-djelom i hvali se zbog vizuelne kreativnosti, ekspresionističkog osvjetljenja i složenih uglova kamere, Vels je zapravo zamislio mračnu priču o propasti bogate porodice s početka 20. vijeka. Ali RKO je isjekao oko 45 minuta, uklonivši neke od „sumornijih” scena i dajući filmu srećan kraj.

Pomenuta ideja da se brišu scene iz filma renomiranog glumca i reditelja danas bi bila svetogrđe. Ali odmah nakon što je 1941. za RKO snimio svoje remek-djelo Građanin Kejn, izvršni producenti u studiju osakatili su njegov naredni veliki film. „Uništili su Ambersonse i to je uništilo mene”, kasnije je pričao umjetnik.

Prije četiri godine je američki filmski stvaralac Brajan Rouz gotovo dovršio ambiciozan projekat rekonstrukcije Velsove originalne verzije filma. Rouz je koristio najsavremeniju tehnologiju kako bi rekonstruisao izgubljeni materijal i animirao nedostajuće scene crtežima, koji podstiču maštu gledalaca da vizuelizuju ono što je Vels nekad vidio. On je izgradio čitavu fizičku scenografiju, određujući uglove kamere na osnovu sačuvanih „mapa puta”, uključujući različite verzije scenarija i storiborda. Rouz je rekao za Observer da je od 73 scene u originalnom filmu njih 21 potpuno izbačena ili ponovo snimljena, a 39 skraćeno: „Samo 13 je ostalo netaknuto. Radikalno su izmijenili film. Sve ove promjene urađene su bez Velsovog odobrenja”.

„Postojao je i četvorominutni kadar pokretne kamere, bez prekida, čiji je gubitak prava tragedija. Kamera se kretala s jednog kraja balske sale na drugi, dok je desetak različitih likova ulazilo i izlazilo iz kadra, ukrštajući se u podzapletima. To je zaista bilo ispred svog vremena. Ali sve, osim posljednjih 50 sekundi tog kadra, je isječeno”, rekao je tada Rouz.

Filmski autor Džošua Grosberg, koji je radio dokumentarac o ovoj temi, rekao je za Observer: „Ono što je Brajan Rouz postigao značajno je jer ljubiteljima filma, a posebno Velsovim fanovima, daje uvid u to kakav je film mogao biti — originalnu verziju The Magnificent Ambersons. Dosta o ovoj temi može se pogledati i saznati upravo u njegovom dokumentarcu The Lost Print: The Making of Orson Welles’s The Magnificent Ambersons.

A onda dolazimo do novog vremena i AI tehnologija. Verzija The Magnificent Ambersons koju bi trebala da reinterpretira vještačka inteligencija nije namijenjena komercijalnoj upotrebi. Umjesto toga, kompanija planira da provede dvije godine na rekonstrukciji, s ciljem da jednog dana razvije AI agenta koji bi cijeli proces mogao završiti za jedno popodne.

Privlačnost za studije je očigledna. Al se postavljaju brojna druga pitanja vezana za buduću ulogu glumaca u takvim projektima, scenarista, režisera i ostalog filmskog osoblja… Takođe se postavljaju i brojna pitanja vezana za radnju i teme. Kako će sve to uticati na filmove i autore ostaje nepoznanica. Obećanje Showrunnera je nivo kontrole nad filmom bez presedana, i to mnogo prije nego što AI agenti počnu da prave kompletne filmove od nule.

Direktor kompanije, Edvard Satači, vidi Showrunner kao Netflix vještačke inteligencije, s mogućnošću da kreira unikatne epizode TV serija na osnovu samo nekoliko riječi u promptu. U razgovoru za The Hollywood Reporter rekao je: „Iz godine u godinu, tehnologija se približava mogućnosti da se cijeli film generiše putem AI. Danas AI ne može da izdrži priču dužu od jedne kratke epizode”, ali je dodao da je njegov Showrunner korak ka zastrašujućoj, čudnoj budućnosti generativnog pripovijedanja.

Valja se zabrinuti oko budućnosti kinematografije. Filmofili akciju AI restauracije kultnog Velsovog filma vide kao još jedan, možda najveći, udar na zaostavštinu i umjetnost kultnog režisera i same srži kinematografije.

D. LUČIĆ