Premijer nije upućen u detalje zločina na Cetinju. Crnogorska ekonomija stoji prilično dobro. Kapitalni budžet realizuje se sa umjerenom efikasnošću. Važna je  pozicija iz koje se sagledava stvarnost. I moć da nametnete svoju istinu. Dok imate publiku koja vjeruje u čuda

Živimo vrijeme alternativne stvarnosti. Sve se može interpretirati onako kako odgovara onome ko stoji za govornicom. Bez obaveze da obrazlaže istinitost svojih tvrdnji.

U Vladi se, u srijedu, premijer Milojko Spajić sreo sa predstavnicima građana Cetinja koji od početka februara, praktično svakodnevno, protestuju blokirajući saobraćaj na Kruševom ždrijelu zbog (ne)postupanja nadležnih nakon dva masakra u Prijestonici. Premijer je na sastanku, prema navodima prisutnih, pokazao saosjećanje sa gostima i obećao da će izaći u susret njihovim zahtjevima. Osam mjeseci nakon što su oni izašli na ulicu (magistralu). „On nije bio upoznat sa detaljima“, prenijela je utiske jedna od učesnica. „Dogovorili smo se da sve sagleda.Vidim da je spreman, da će biti novosti i da će se sve riješiti. Za petnaest dana biće novi sastanak”.

Na zvaničnom sajtu Vlade (gov.me) i Spajićevom nalogu na platformi X nema  naznaka o održanom sastanku. Samim tim ni o navodnim obećanjima premijera. Ili makar objašnjenje koji su to „detalji“ vazani za zločine na Cetinju sa kojima Spajić nije bio upoznat. Kako i zašto?

Protesti na Kruševom ždrijelu biće nastavljeni. Vidjećemo da li će se šta drugo promijeniti.

„Crnogorska ekonomija stoji prilično dobro“, pohvalio nas je, neki dan, izvršni direktor MMF Jerun Klik. „Ako pogledate nivo nesigurnosti u svijetu i regionu, vidi se da se Crna Gora izdvaja.“

Sedam dan kasnije, iz saopštenja kabineta predsjednika države, saznajemo da je Jakov Milatović sa delegacijom MMF razgovarao „o zabrinjavajućem stanju crnogorske ekonomije“. Inflacija, usporen ekonomski rast, pad životnog standarda…, pobrojao je predsjednik države dio naše stvarnosti koja se, kako vidimo, tumači kao „prilično dobra“ ili „zabrinjavajuća“, zavisno od percepcije posmatrača.

„Više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori ima zaradu manju od 800 eura, a  realna vrijednost prosječne plate u odnosu na prošlu godinu manja je za čak 40 eura“, navedeno je u Milatovićevom saopštenju uz naglašavanje nekoliko gorućih problema domaće ekonomije: “Naša privreda stagnira. Turizam, koji je dugo bio motor našeg razvoja, već drugu godinu zaredom bilježi pad. Trgovinski bilans je dodatno pogoršan. U državnim preduzećima nastavlja se partijsko zapošljavanje i loše upravljanje…“.

Rezultati govore. Tako iz vladajućeg PES-a odgovaraju na kritike, uz statističke podatke o prosječnoj plati, penziji, nazaposlenosti koja je „na istorijskom minimumu“. Ali, i rezultata ima raznih.

Ministarstvo finansija nedavno je pripremilo, a Vlada usvojila, izvještaj o „umjereno efikasnoj realizaciji“ kapitalnog budžeta u prvoj polovini 2025. godine. To, „umjereno efikasno“  jedini je vrjednosni sud u dokumentu koji otkriva da je za šest mjeseci ove godine za planirane kapitalne investicije iskorišćeno 51,3 miliona ili 18 odsto ukupno planiranog iznosa iz Zakona o budžetu za 2025. godinu (280 miliona).

Slika bude kompletnija uz nekoliko detalja. Od 346 projekata koji su planirani ovgodišnjim kapitalnim budžetom, za njih 238 za šest mjeseci nije potrošen ni euro. Među njima je dvadesetak škola i vrtića čija se izgradnja/rekonstrukcija najavljuje godinama. I većina obećanih kapitalnih investicija u zdravstveni sistem ima realizaciju od 0,00 eura: od stomatoloških ordinacija u osnovnim i srednjim školama, do bolnice u Pljevljima i Univerzitetsko kliničkog centra u Podgorici.

Istina, nijesu svi kapitalni projekti ostali na nuli. Ski centar Durmitor (planirana investicija 19 miliona eura) povukao je 84,70 eura. Provjerili smo: osamdeset četiri eura i sedamdeset centi. Pet puta više (484 eura) investirano je u stambenu zgradu za socijalno stanovanje u Šavniku. Od planiranih 515 hiljada u ovoj godini. A čitavih 842 eura, od najavljenih 310.000, uloženo je u sanaciju klizišta na putu Berane – Petnjica.

Sve u svemu: važna je perspektiva iz koje sagledavate stvarnost. I moć da nametnete svoju istinu. Dok imate publiku koja vjeruje u čuda.

Zoran RADULOVIĆ

“Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je  ovih dana Milan Knežević. Ističući:  “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno. Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju, a crkva čuva Pavla Đurišića kao  ikonu. I dok udruženo  žale za Đukanovićem iz devedesetih.   Može premijer da ignoriše te “seoske teme”.  Ali, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to evropsko. Ovdje i u Evropi

Objasnio premijer: ako hoćemo u Evropu, moramo da se manemo seoskih tema. Ono o bistama ratnih zločinaca i četnika u crkvama, istorijski revizionizam i ostale stvari. Zaboravi. Tako je i on, veli. Vlada je do dosadašnjih uspjeha na evropskom putu stigla fokusom na ekonomske i evropske,  a ne „seoske teme“, kazao je upitan zašto se nije oglasio nakon što je spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću premješten u crkvu.

Ajd,  dobro.  Izađe ovih dana novo istraživanje Eurobarometra koje pokazuje da pada podrška crnogorskih građana EU integracijama, a Marta Kos saopštava da bi za Crnu Goru pristupanje EU bilo moguće 2028. Eto evropske teme  – zbog čega na vratima Crne Gore u  EU pada podrška građana integracijama? Ni glasa od ministarke evropskih integracija, glavnog pregovarača, ministra spoljnih poslova, ni Spajića lično.  Kad evo ti ga Jole Vučurović. Poslanik NSD  zabrinut zbog pada proevropskog filinga ovdašnjih građana. Ima i objašnjenje:  Hrvatska je kriva, kaže.  I Evropa, naravno.

“ Sigurno je da nikome u Crnoj Gori nije prijatno da trpi takve provokacije od jedne članice EU, koja Crnu Goru napada za sve i svašta, dok se, na primjer, u Hrvatskoj 2025. godine odvija nacistički pir u prisustvu pola miliona ljudi. Kada takvi drže pridike Crnoj Gori i opstruraju njene EU integracije, onda se vjerovatno i dobar dio građana Crne Gore pita zašto iz Brisela neko ne opomene svoju članicu”, pojasnio je  Vučurović. Bilo bi tu i zrno istine, da Jole nije zaboravio pirovanje na domaćem terenu, i ulozi u oživljavanju mrakova devedeseih, i Drugog svjetskog rata, njegove partije i njega lično. Zaboravio je  i da kaže da prema istom istraživanju  Eurobarometra Hrvati, uz Šveđane, Slovence i Dance, najviše žele da vide Crnu Goru kao sljedeću članicu Evropske unije. Ne uklapa mu se.

Zanimljivo, istu “brigu” zbog pada povjerenja crnogorskih građana u integracijski proces, koji dan prije Vučurovića, izrazili su tabloidi pod kontrolom Aleksandra Vučića. Jole, očito,  iz njih prati evropski put zemlje.

Po poslaniku Mandićeve NSD  “drastični pad“ povjerenja u Evropu prijeti da se nastavi uprkos tome što parlament i Vlada  „rade veliki posao u cilju ispunjavanja uslova za što brže pristupanje EU”.  Te rezultate pohvalio je i Marjan Šarec, ali njegove poruke Hrvatska, objašnjava Vučurovič,  neće da čuje. Ono, istina, lako može da ti splasne želja za životom, a kamoli za EU, kad čuješ da Vučurović i njegovi rade veliki posao da nas što prije uvede u Evropu, i da je to pohvalio Šarec, no poslanik NSD  ima drugačije pojašnjenje: „Jasno je da se radi o neprijateljskoj politici i političkom iživljavanju. Važno je da Crna Gora sačuva svoje dostojanstvo. Da pokaže kičmu i glatko odbaci sve hrvatske ucjene, od Morinja i traženja miliona za obeštećenje za nešto sto se nije desilo, do zahtjeva za brodom Jadran”.

I tako opet dođemo do „seoske teme“.  Vučurović, onako usput,  negira ratni zločin logora Morinj. Pred 34. godišnjicu, logora. I  isto toliko godina od napada na Dubrovnik. Onog u Hrvatskoj. Koji se po Vučuroviću, moguće,  nije ni desio. Kao ni Srebrenica. I niko ništa.

Nakon što su se predmeti ratnih zločina  za vrijeme Đukanovićevog režima krili duboko u tužilačkim fiokama, ili pred sudovima pretvarani u sramotno izbjegavanje utvrđivanja odgovornosti za najodgovornije za te zločine, nova vlast ne samo da nije napravila atmosferu u kojoj bi se proces suočavanja sa prošlošću konačno pokrenuo sa mrtve tačke, nego dobar dio te vlasti žali za Đukanovićem prije 1997. Onim koji je mrzio šahovnicu. “Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je o ovih dana lider DNP Milan Knežević. Ističući:  “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno.

Prosto: Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju a  crkva čuva Pavla Đurišiča kao ikonu. Dok udruženo žale za Đukanovićem iz ranih devedesetih.

Može premijer koliko mu volja da ignoriše te “seoske teme”.  No, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to istinski evropsko.   Danas više nego ikad, dok se radikalno desnilo razmahuje i oštri kandže. Ovdje i u komšiluku i u Evropi.

Milena PEROVIĆ

Ispalo je da sudbina i efikasnost procesa protiv Vesne Medenice zavisi od same Vesne Medenice. I njene diskus hernije. Koja nikako nije razlog što će njen sin, Miloš Medenica, biti uskoro na slobodi.  Odgovornost  za diskus herniju pravosuđa, onesposobljenog da se nosi sa  slučajevima visoke korupcije i kriminala je na – vlasti

Zvanični nalaz: diskus hernija Vesne Medenice  spriječiće crnogorsko pravosuđe da u zakonskom roku od tri godine isporuči presudu u slučaju protiv bivše dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda i njenog sina. Zbog toga bi se Miloš Medenica već narednog mjeseca mogao naći na slobodi.

To su nalazi Specijalnog vijeća sutkinje Vesne Kovačević, koje je ove sedmice i  javno  posumnjalo da je Medenica odlaskom u bolnicu Vaso Ćuković u Risnu 31. avgusta, samo dan prije zakazanog sudskog procesa, opstruirala nastavak suđenja sa ciljem da pomogne svom sinu Milošu, kojem  pritvor ističe 17. oktobra.

„Ona je bila upoznata da su suđenja zakazana za početak septembra. Iako joj je fizikalna terapija u bolnici u Risnu bila odeđena za 13. avgust, odlučila se da to bude 31. avgusta, što je pokazatelj da ometa  proces. I to da bi pomogla svom sinu, okrivljenom Milošu, kojem ističe pritvor 17. oktobra”, precizna je   sutkinja Kovačević. Ona proces protiv Medenice vodi od proljeća ove godine. Tokom više od dvije godine koliko ga je vodila sutkinja Nada Rabrenović, proces su  obilježila  brojna odlaganja ročišta, pa je u trenutku kada ga je sutkina Kovačević preuzela faktički bio na početku. Ni danas nije mnogo odmakao. Sutkinja Kovačević je  nagovijestila da prvostepene presude ne može biti do 17. oktobra, kada ističe pritvor Milošu Medenici.

Ispalo je na kraju da sudbina  procesa protiv Vesne Medenice zavisi od same Vesne Medenice. I njene diskus hernije. Koja, kakva god bila , nije razlog što će njen sin, Miloš biti uskoro na slobodi. Kao da je crnogorsko pravosuđe očekivalo da bivša predsjednica Vrhovnog suda radi protiv sebe i odrekne se brojnih sistemskih crnih rupa borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala. Valjda  su očekivali da ih požuruje, da joj sin ne  izađe iz pritvora.

Odgovornost  za diskurs herniju pravosuđa, onesposobljenog da se nosi sa visokom korupcijom i kriminalom je na – vlasti. Koja uporno izbjegava njegovo sistemsko liječenje. Bajke o vetingu i ostalim efikasnim zakonima i mehanizmima pričaju se samo zarad političkih poena. Istovremeno, svako upražnjeno mjesto  u pravosuđu iznova pokaže da ni vlast nakon DPS-a ne želi slobodno, već političko pravosuđe.  Njihova, umjesto kontrole bivšeg režima.

Da su hronična odlaganja ročišta problem, ne samo u procesu koji se vodi protiv Vesne Medenice, već u brojnim visokoprofilnim slučajevima, jasno je odavno. Svi to znaju. I vlast i pravosuđe i javnost.  Lijek je, između ostalog, trebao da bude izmijenjeni Zakon o krivičnom postupku.  Još ga čekamo.  Tri posljednja ministra pravde pričala su o tim neophodnim izmjenama.  I dalje je u toku „usklađivanje “ sa pravnim tekovinama EU.  Ni najmanje zahtjevan potez koji  je trebalo uraditi kako bi se spriječile opstrukcije važnih sudskih procesa –   vlast nije uradila. Opstrukcije,  pri tome, ne dolaze samo od okrivljenih i njihovih branilaca, već i od pravosuđa.  Zarobljenog u isprepletanoj političkoj mreži starog i novog režima.

Godinu nakon objavljivanja Izvještaja Specijalne izvjestiteljke UN  Margaret Satertvejt o stanju u crnogorskom pravosuđu , od ukupno 36 preporuka koje je ona uputila Crnoj Gori, ispunjene su dvije.  Ostvaren je djelimični napredak u primjeni  23 preporuke, dok 11 nije primijenjeno, niti ima naznaka da će biti – nedavni je nalaz Akcije za ljudska prava, prezentovan na skupu o rezultatima u oblasti pravosuđa.

“Što je potrebno za oporavak pravosuđa? Prvo da vlast odluči da li želi pravosuđe! Hoćemo li nezavisno sudstvo ili partijsko?”, ocijenio je bivši sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković.

Vlast je, čini se, već odlučila.

Milena PEROVIĆ