Povežite se sa nama

Izdvojeno

DVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla

Objavljeno prije

4 mjeseca

na

foto: Jaber Jehad Badwan/wikipedia

Dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. Lideri arapskih zemalja, Turske, i EU, podržali su postizanje sporazuma. Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu

 

Dvije mučne godine su za nama. Protekli utorak donio je drugu godišnjicu napada Hamasa na Izrael koji je iskorišćen kao povod za izraelsko uništavanje Gaze koje će najveći dio svijeta, sa zakašnjenjem,  obilježiti pečatom genocida.

Rat je počeo kada su borci iz Gaze izveli iznenadni napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine, ubijajući, prema procjenama,  oko 1.200 ljudi, civila i vojnika. Sa sobom su odveli 251 taoca u Gazu. Izraelski lideri obećali su razornu ofanzivu kako bi uništili Hamas i oslobodili taoce.

U četvrtak ujutro, dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom.

Suve brojke ne mogu obuhvatiti razmjere užasa kroz koji do današnjeg dana prolazi Gaza. U izrelskim napadima ugašeno je više od 67000 života, 170.000 je ranjenih, a njih više od 40.000 ima trajne tjelesne posljedice, navodi Svjetska zdravstvena organizacija. Život 2,1 miliona Palestinaca koji žive na toj teritoriji je potpuno promijenjen. Prema podacima UN-ovog Satelitskog centra, najmanje 102.067 zgrada je uništeno. Ne samo javne, obrazovne, zdravstvene institucije već i građevine kolektivnog stanovanja – nečiji domovi.

Usred neprekidnog nasilja i bombardovanja, humanitarni i zdravstveni zvaničnici UN-a upozoravaju da djeca plaćaju najtežu cijenu — desetine hiljada je ubijeno, osakaćeno ili teško pothranjeno. Predstavnik UNICEF-a Rikardo Pires izjavio je da je neproporcionalni odgovor Izraela ostavio djecu da predugo pate u tijelu i duhu. Prema podacima ove organizacije 64.000 djece je ubijeno ili ranjeno od oktobra 2023. — jedno dijete svakih 17 minuta. Među njima više od hiljadu beba. Mnoga djeca su traumatizovana, siročad i više puta raseljavana.

„Potreba za prekidom vatre nikada nije bila hitnija. Od subote ujutro, najmanje 14 djece je, prema izvještajima, ubijeno dok se snažno bombardovanje i granatiranje Gaze od strane Izraela nastavlja, javili su iz UNICEF-a.

Od svakih deset ljudi, jedan je ubijen ili ranjen u izraelskom napadu. Ostalih devet je raseljeno. Najmanje troje nije jelo danima. Od deset zgrada koje su stajale u Gazi prije rata, osam je oštećeno ili sravnjeno sa zemljom. Od deset domova, devet je uništeno. Od deset hektara obradive zemlje, osam je razoreno. Više od 2.000 ljudi koji su pokušavali doći do hrane ubijeno je, kazuju podaci Ministarstva zdravlja Gaze.

Koliko su napadi na zdravstvene ustanove, ograničavanje uvoza medicinskih zaliha i komplikovani proces podjele ono malo humanitarne pomoći koja stigne do Gaze oštetili preopterećene ostatke bolnica ne može se sa sigurnošću tvrditi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od 36 bolnica u Gazi, samo 14 djelimično funkcioniše,  od čega nijedna na sjeveru. Od 176 primarnih zdravstvenih centara, aktivno je samo 62.

Mediji prenose da je ovaj rat najsmrtonosniji sukob za novinare, zdravstvene radnike i osoblje UN-a u istoriji. To su tvrdnje Komiteta za zaštitu novinara i Ujedinjenih nacija.

Porodice su  primorane da se sele svakih nekoliko mjeseci kako bi izbjegle nove izraelske ofanzive. Mnogi su raseljeni više puta. Prenatrpana i neuslovna šatorska naselja prekrivaju veliki dio juga Gaze.

Izraelska vojska sada drži pod kontrolom gotovo cijelu teritoriju Gaze, potiskujući većinu palestinskog stanovništva u mali pojas duž južne obale. Pod izraelskom kontrolom, teren je preobražen,  cijele četvrti Gaza sitija i sela uz granicu sravnjeni su, izgrađeni su novi putevi i vojni punktovi.

Izrael je, prema riječima stručnjaka i organizacija za ljudska prava, namjerno u Gazi koristio politiku izgladnjivanja. Svaka odluka vlasti dodatno je stezala obruč dok glad nije postala neizbježna. Nakon mjeseci upozorenja humanitarnih organizacija, svjetska institucija za praćenje kriza sa hranom objavila je u avgustu da je Gaza siti zvanično ušao u stanje gladi.

Prema nalazima švajcarske organizacije Euro-Med Human Rights Monitor, izraelska politika blokiranja svega što je potrebno za preživljavanje dokazuje da je namjera Izraela da izgladni Gazu i ubije još više Palestinaca. „Glad u Gazi se razlikuje od drugih po tome što nije posljedica prirodnih katastrofa ili ekonomskog kolapsa“ rekao je predsjednik ove organizacije Remi Abdu i dodao da je ona rezultat politike koja koristi hranu i vodu kao oružje rata i alat genocida.

Portparol Kancelarije UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), Jens Laerke, rekao je da je od oktobra 2023. za ulazak u Gazu više od 8.000 humanitarnih misija zahtijevalo odobrenje Izraela, a skoro polovina je bila odbijena, odložena ili ometana. Koliko je humanitarna pomoć ključna za Gazu u jesan 2025. godine može nam otkriti i jedan stariji podatak. Do 2023. godine, četiri od pet Palestinaca u Gazi zavisilo je od humanitarne pomoći, nezaposlenost mladih iznosila je 67 odsto, a bolesti povezane s neuhranjenošću bile su široko rasprostranjene. A onda su uslijedile godine razaranja.

U septembru je nezavisna međunarodna komisija UN-a zaključila da je Izrael počinio četiri od pet genocidnih djela definisanih Konvencijom o genocidu iz 1948. godine: masovna ubistva, nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda, namjerno stvaranje uslova za uništenje naroda i sprječavanje rađanja. Komisija je zaključila da: „Država Izrael snosi odgovornost za neuspjeh da spriječi genocid, za njegovo sprovođenje i za nekažnjavanje počinilaca“. U saopštenju od 16. septembra, UN je zatražio da Izrael prekine politiku izgladnjivanja, ukine opsadu i omogući neometan pristup humanitarnoj pomoći i osoblju UN-a.

Dvije godine od napada na Izrael i užasnog stradanja Gaze svijet obilježava humanitarnim akcijama, koncertima, skupovima, panel diskusijama… I protestima.  Protesta je bilo i u srcu Izraela. Hiljade ljudi okupile su se u južnom Izraelu u utorak kako bi oplakale svoje poginule, u sedmici obilježavanja dvije godine od napada Hamasa. Da je ova zemlja podijeljena po ovom pitanju govori i činjenica da je glavni komemorativni događaj u Tel Avivu, koji su organizovale porodice žrtava, bio odvojen od ceremonije koju će vlada održati naredne sedmice. Ova podjela odražava duboko neslaganje u vezi s vođstvom premijera Benjamina Netanjahua, kojeg mnogi krive za neuspjeh da obezbijedi prekid vatre koji bi omogućio oslobađanje preostalih talaca. Naravno tu je i krajnja desnica koja traži dalje satiranje Palestine.

Masovni građanski protesti su naveli neke vlade zapadnoevropskih država da počnu odustajati od bezrezervne podrške zvaničnom Izraelu, uprkos očiglednosti masovnih zločina.

Pravičan mir još je daleko. Svejedno, svijet je odahnuo zbog vijesti da su se Izrael i Hamas  u Egiptu složili oko početne faze mirovnog plana. To bi trebalo da donese obustavu neprijateljstva u razorenoj enklavi. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. „ Svi taoci koji se drže u Gazi uskoro će biti oslobođeni. Izrael će povući trupe do dogovorene linije kao prvi korak ka snažnom, trajnom i vječnom miru“ , napisao je američki predsjednik.

Hamas je u četvrtak saopštio da je prihvatio prijedlog američkog predsjednika i potvrdio da sporazum uključuje izraelsko povlačenje iz enklave i razmjenu talaca za zatvorenike. Dvadeset talaca za koje se vjeruje da su još živi mogli bi biti oslobođeni već ovog vikenda, dok izvori navode da bi 1.700 palestinskih zatvorenika trebalo da bude pušteno iz izraelskih zatvora u roku od 72 sata od potpisivanja sporazuma, koje se očekuje u četvrtak dok ovaj broj Monitora ide   u štampu.

I Hamas se obratio posrednicima i američkom predsjedniku, s pozivom da  Tramp i države garanti  sporazuma, kao i sve arapske, islamske i međunarodne strane  prinude okupacionu vladu da u potpunosti sprovede  obaveze iz sporazuma i spriječe je da izbjegne ili odloži sprovođenje dogovorenog. Druga po veličini oružana grupa u Gazi Palestinski Islamski Džihad saopštila je da je dogovor o prekidu vatre rezultat ogromnih žrtava u Gazi, a ne poklon od bilo koga. Istovremeno priznaju međunarodne napore koji su omogućili dogovor, prenosi Al Džazira.

„Ovo je diplomatski uspjeh i nacionalna i moralna pobjeda za Državu Izrael… Od početka sam jasno rekao: nećemo se odmarati dok se svi naši taoci ne vrate i dok svi naši ciljevi ne budu postignuti“, rekao je izraelski premijer. Izraelski bezbjednosni kabinet  se u četvrtak sastaje da odobri oslobađanje palestinskih zatvorenika i, uprkos protivljenju krajnje desnih članova vladajuće koalicije, malo je vjerovatno da će odbiti ovaj sporazum. Netanjahu je ovo ocijenio kao veliki dan za Izrael. Objavio je i da će Izrael uz Božju pomoć, nastaviti da ostvaruje sve svoje  ciljeve i širi mir sa susjedima.

Jedan od posrednika, premijer Katara potvrdio je da je postignut dogovor, dok je portparol katarskog ministarstva Majed al-Ansari napisao na X-u da će detalji biti objavljeni kasnije.

I predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je izrazio veliko zadovoljstvo. „Izražavam iskrenu zahvalnost predsjedniku SAD-a, koji je pokazao potrebnu političku volju da ohrabri izraelsku vladu da pristane na prekid vatre, kao i našim bratskim državama Kataru i Egiptu na njihovoj značajnoj podršci u postizanju sporazuma“. Dodao je da će Turska pažljivo pratiti strogo sprovođenje sporazuma. „Isto tako, nastavićemo našu borbu sve dok u Palestini ne bude uspostavljena nezavisna, suverena i teritorijalno jedinstvena država Palestina, zasnovana na granicama iz 1967. godine, sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom“, napomenuo  je predsjednik Turske.

Šefica diplomatije EU Kaja Kallas kazala je da će EU učiniti sve da podrži sprovođenje plana te da je ovo značajan proboj i stvarna šansa za okončanje rata i oslobađanje svih zarobljenika. Situaciju je okarakterisala velikim diplomatskim uspjehom. Britanski premijer Keir Starmer je naglasio da dogovor o prvoj fazi plana za Gazu mora biti sproveden u potpunosti, bez odlaganja i uz trenutno ukidanje svih ograničenja za isporuku humanitarne pomoći Gazi.

Generalni sekretar UN-a António Guterres napisao je u saopštenju: „Cijenim diplomatske napore SAD, Katara, Egipta i Turske u postizanju ovog prijeko potrebnog proboja“, usput je upozorio da mir mora biti osiguran, a borbe zaustaviti jednom zauvijek. On će podržati punu implementaciju sporazuma, pojačati isporuku kontinuirane i principijelne humanitarne pomoći te unaprijediti napore na obnovi Gaze“. Zaključio je  da ulog nikad nije bio veći.

Mnogi detalji dogovora postignutog nakon trodnevnih indirektnih pregovora u Šarm el Šeiku ostaju nejasni, a izazovi u sprovođenju su ogromni. Ako su pregovarači uspjeli da premoste razlike između Hamasa i Izraela oko prve faze Trampovog plana, ostaje neizvjesno da li je postignut napredak po zahtjevnijim pitanjima.

Rat u Gazi proširio se regionom, izazvavši sukobe u Libanu, Jemenu i Iranu. Regionalni lideri sada se suočavaju sa pitanjem ko će obezbijediti trupe za mirovnu misiju i ko će platiti obnovu Gaze, koja će trajati decenijama.

Prije postizanja dogovora, londonski Gardijan podsjetio je da je od 2024. godine kružilo više verzija mirovnih planova: američko-izraelska iz Vilson Centra, prijedlog Rand korporacije, principi Ujedinjenih Arapskih Emirata i plan Egipta. Saudijsko-francuska verzija ih je objedinjavala u tzv. Njujoršku deklaraciju, koju je usvojila konferencija UN-a u julu, a potvrdila Generalna skupština u septembru, uz glasove protiv Izraela i SAD.

Američki pregovarači Stiv Vitkof i Džered Kušner su bili u Šarm el-Šeiku. Plan je bio da ostanu tamo dok se dogovor ne postigne. Najviši Netanjahuov savjetnik Ron Dermer takođe je učestvovao u razgovorima. U Egipat je u srijedu stigao i katarski premijer i ministar vanjskih poslova šeik Mohamed bin Abdulrahman bin Jasim Al Thani.

Da se nešto značajno sprema potvrdio je  egipatski predsednik Abdel-Fatah el-Sisi kada je u srijedu izjavio da je dobio veoma ohrabrujuće poruke od posrednika u pregovorima.

Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu.

Dragan LUČIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?

Objavljeno prije

1 sat

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti.  Na nama je da spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice

 

 

Kada je 2014. u Skupštini Crne Gore usvojen Zakon o autoputu Bar – Boljare, samo su najveći pesimisti mogli pretpostaviti da bi do početka gradnje druge dionice te saobraćajnice moglo proteći skoro punih 12 godina. A i to pod uslovom da se obistine najave iz Monteputa kako će ugovor sa konzorcijumom predvođenim kineskom državnom kompanijom PowerChina o projektovanju i izgradnji dionice Mateševo – Andrijevica biti potpisan krajem ovog ili početkom narednog mjeseca.

To da će druga dionica biti, makar u startu i po kilometru planiranog puta, znatno skuplja od prve (Smokovac – Mateševo)  nikome nije padalo na pamet. Izgubljeno vrijeme, loše prethodno iskustvo i promjena procedura učinili su svoje.

Nakon što je iz EU obezbijeđana finansijska pomoć u vidu granta od 150 miliona i 200 miliona kredita Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD), tender za izbor projektanta i izvođača radova na dionici Mateševo – Andrijevica proveden je po evropskim pravilima. Na pretkvalifikacionom tenderu dokumentaciju je dostavilo 10 kompanija/konzorcijuma od kojih je pet ušlo u narednu fazu kvalifikacija. Konkretnu finansijsku ponudu dostavila su četiri učesnika a tri ponude su ocijenjene kao kompletne. Među njima, kao najpovoljnija je izabrana ponuda kineskog konzorcijuma PowerChina Ltd.–Stecol–PCCD teška 694 miliona eura. Po kilometru autoputa to dođe malo više od 31,5 miliona eura.

Ako to  uporedimo sa izgrađenom dionicom, prvo ćemo vidjeti da, ni više od tri godine nakon puštanja u saobraćaj dionice Smokovac – Mateševo, ne znamo konačnu cijenu tog projekta. U izjavama državnih zvaničnika uglavnom figurira iznos od 809 miliona, ili nešto veći. Otud proizilazi da su 42 kilometra prve dionice autoputa izgrađena po cijeni od 19,7 miliona po kilometru. Uključimo li naknadne troškove zaboravljene petlje Smokovac, vodovodnih i električnih instalacija koje nijesu obuhvaćene osnovnim projektom, te da je gradnja trajala sedam umjesto ugovorene četiri godine dolazimo do računice od preko 25 miliona po kilometru. Ukupno,  između 1,2 i 1,3 milijarde eura.

Istina, i to je manje od najavljenih 31,5 miliona po kilometru.

Stručnjaci kažu da je to, dobrim dijelom, cijena izgubljenog vremena. Cijene materijala i rada danas su mnogo veće nego pred kraj prošle decenije kada su prve, prilično paušalne, procjene, Nacionalne investicione komisije Vlade Duška Markovića (novembar 2018.) govorile da će dionica autoputa Mateševo – Andrijevica koštati 273 miliona eura. Ubrzo po smirivanju pandemije korona virusa stiglo se do procjene od 550 miliona da bi, skupa sa EBRD, u tenderski potupak ušli sa pretpostavljenom cijenom između 630 i 640 miliona. Prispjele ponude izašle su i iz tih okvira.

Nije ni to bez razloga. Od 22 kilometra  dužine dionice Mateševo – Andrijevica skoro polovina otpada na “objekte”: mostove (54 mosta kada se računaju lijeva i desna traka autoputa) u ukupnoj dužini većoj od 7,1 kilometara; dvocijevni tunel Trešnjevik ukupno dug nešto manje od četiri kilometra; te galerije i pokrivene iskope duge približno 1,7 kilometara. I na otvorenoj, uglavnom planinskoj, trasi treba obezbijediti kosine i regulisati do tada podzemne vodotoke koji se mogu pojaviti tokom zemljanih radova.

Ostane li po najavljenom, sve će to biti briga izvođača pod vođstvom PowerChina. Naše je bilo da ispostavimo narudžbu (šta želimo da se sagradi) i da dobro iskontrolišemo da naručeno dobijemo.

Prva dionica Smokovac – Mateševo ugovorena je po modelu FIDIC crvene knjige, prema kome se odabrani izvođač radova (kineska CRBC) drži projekta koji je pripremio investitor. U našem slučaju to je bila država. Pokazalo se da je projekat urađen sa mnogo manjkavosti (nepotpuna geološka istraživanja, neprecizan plan postojećih i budućih instalacija…) koje je izvođač morao da savlada u hodu. Aneks po aneks. To je koštalo mnogo dodatnog novca i mnogo vremena.

Problemi nijesu bili u betonu i asfaltu, već u ugovoru, pripremi projekta i političkoj toleranciji prema probijanju rokova i troškova.

Zato će dionica Mateševo – Andrijevica, vjerovatno na insistiranje Evropljana, biti građena po modelu FIDIC žute knjige, koja odgovornost za loše projektovanje i većinu neplaniranih problema i troškova prebacuje na stranu izvođača. Kako objašnjavaju stručnjaci, “u startu platite više da se ne bi izlagali dodatnim troškovima”.

To ne znači kako dodatnih troškova neće biti. Iz Monteputa nas već pripremaju i na tu mogućnost. “Iskustva sa realizacijom sličnih infrastrukturnih projekata u regionu pokazala su da inicijalne procjene vrijednosti mogu biti značajno izmijenjene tokom realizacije, naročito u uslovima rasta cijena i tržišnih poremećaja”.

Moguće je da se dio iskustava na koja se pozivaju iz državne kompanije odnosi upravo na odabranog partnera – PowerChina i njihove poslove u Srbiji. Tamo su, pored drugih poslova, angažovani i na projektovanju i izgradnji Novog Savskog mosta, objekata za tzv. EXPO, beogradskom metrou, toplovodu Obrenovac – Beograd…

Kako to izgleda na terenu, kada se PowerChina udruži sa podizvođačima vezanim uz vladajući establišment (dio tih firmi poput Milenijum tima već je osnovao podružnice u Crnoj Gori)  možemo vidjeti iz jedne od nezavisnih analiza dostupnih na internetu: “PowerChina ulazi na projekte gdje su politički prioriteti visoki, rokovi ambiciozni, a institucije često nespremne da dosljedno sprovode ugovor. U takvom ambijentu, kašnjenja se normalizuju, a produženja rokova postaju pregovaračka valuta…”.

To ne znači da će se isto desiti u Crnoj Gori. Pravila žute knjige nude model relativno finansijski bezbjedne saradnje, u kome je najvažnije dobro ispratiti kvalitet radova. Pošto je izvođač, zbog nemogućnosti da olako diže cijenu i probija rokove, motivisan da radi što brže ispunjavajući samo propisani minimum kvaliteta. Ali može da se desi. Posebno ako podizvođači budu birani na mig politike a država se pojavi kao arbitar u eventualnim nesporazumima njih i nosioca posla.

Regionalna iskustva kazuju da PowerChina neće pobjeći od mogućnosti da dodatno zaradi na tuđem neznanju ili lakomosti. Na nama je da to spriječimo. Ili ćemo opet platiti cijenu nenaučenih lekcija sa prve dionice.

Paralelno, Crna Gora gradi dva važna puta. .Jedan bi nas trebao odvesti u EU. Drugi povezati sa mrežom evro-azijskih kopnenih saobraćajnica. Oba su puta turbulentna. Neizvjesno je: hoćemo li prije u Brisel ili Berane?

 

“Spajićeve ceste” između obećanja i realnosti

Na početku premijerskog mandata Milojko Spajić je najavio kako će do 2030. godine Crna Gora biti premrežena autoputevima i brzim cestama na sve četiri strane svijeta. Uz obećanje da će, već ove godine, pogled na državu pretvorenu u veliko gradilište biti “da se naježiš”. Provjerili smo, na osnovu dostupnih podataka koliko smo blizu od obećanog.

A1 (Auto-put Bar Boljare + Podgorički prsten)

Dionica Andrijevica – Boljare  (oko 49 km, podijeljenih na dvije približno jednake dionice Andrijevica-Berane i Berane-Boljare). Monteput početkom 2025. zaključio ugovor o izradi idejnog projekta uz rok izrade od 14 mjeseci. Prema najavama, dionica vrijedna oko 880 miliona eura biće završena skupa sa dionicom Mateševo – Andrijevica. Navodno 2030.

Dionica Mateševo–Andrijevica (oko 22 kilometra). Očekuje se skoro potpisivanje ugovora sa izabranim izvođačem za projektovanje i gradnju. Rok završetka radova pet godina.

Obilaznica Smokovac–Tološi (oko 10 kilometara). U februaru prošle godine potpisan ugovor za izradu idejnog projekta, čime je projekat prešao iz najave u fazu dokumentovane realizacije.

Dionica Tološi–Virpazar (oko 41,5 kilometara koji obuhvataju petlje Farmaci, Rijeka Crnojevića i Virpazar, kao i više tunela i mostova). Početkom godine raspisan tender za izradu idejnog projekta, procijenjenje  vrijednosti 4,1 milion eura (bez PDV) i rok izrade od 14 mjeseci nakon potpisivanja ugovora.

Dionica Virpazar–Stari Bar (oko 26 kilometara sa više petlji i drugu cijev tunela kroz Sozinu). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2024. i od tada nema javne objave o njegovom ishodu.

A2 Jadransko-jonski autoput

Dionica Nudo (granica s BiH) – Grahovo – Čevo (oko 33 + 33 km). “Konceptualni dizajn”  u fazi izrade, odabran je izvođač za pripremu idejnog rješenja (faza koja prethodi izradi idejnog projekta) kako bi se precizirala trasa saobraćajnice. Kao ciljani rok izgradnje u Vladinim dokumentima pominje se 2035.

Dionica Čevo – Gradac (oko 21 kilometar, do poveznice sa autoputem Bar-Boljare). Trasa definisana u Prostornom planu Crne Gore a sada se radi “na pregledu rješenja i konceptualnim studijama”.

Dionica  Gradac – Virpazar – Bar zamišljena kao zajednička dionica dva autoputa i njena gradnja se provodi kroz rad na A1 (Bar–Boljare).

Dionica Bar–Ulcinj–Sukobin  (oko 42 kilometra sa šest petlji). Tender za idejno rješenje dionice koja treba da nas poveže sa Albanijom raspisan  u julu 2024. godine, nalazi se u fazi “varijantna analiza”.

Najavljene saobraćajnice na primorju

Obilaznica Budva (9,3 kilometara od kojih je preko 70 odsto trase u tunelima i mostovima). Tender za izbor izvođača po modelu projektuj i izgradi (građevinski radovi) raspisan u oktobru prošle godine. Procijenjena vrijednost radova 196 miliona a rok realizacije četiri godine.

Brza saobraćajnica Markovići–Ljubotinj (oko 16 kilometara kojim bi se povezali autoput Bar – Boljare i budvanska obilaznica). Tender za izradu idejnog projekta raspisan u decembru 2025.

Brza cesta Herceg Novi–Budva (50-60 kilometara, zavisno od trase koja još nije određena). Saobraćajnica prvobitno planirana kao dio Jadransko-jonskog autoputa,  trenutno se nalazi više u fazi političke najave nego planirane investicije sa realnim rokovima.

Najavljene saobraćajnice na sjeveru

Brza cesta Crnča–Pljevlja–granica BiH (oko 93 km). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Dionica Autoputa Andrijevica–Čakor (granica sa Kosovom). Procijenjena dužina oko 27 kilometara, saobraćajnica zamišljena kao dionica autoputa koji povezuje A1 i Peć (Kosovo).  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio pet mjeseci. Nema aktuelnih informacija o projektu.

Brza cesta Podgorica – Nikšić – Žabljak – Pljevlja

Dionica Podgorica–Danilovgrad  (oko 21 km) planirana je “kao nastavak” postojećeg bulevara.  Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u novembru 2024. Rok završetka bio je pet mjeseci. Prema dostupnim informacijama, u toku je izrada idejnog rješenja za definisanje trase i tehničkih parametara dok se, prema drugim informacijama, razmatraju i alternativni koridori prema Prostornom planu Danilovgrada.

Dionica Danilovgrad–Nikšić (oko 34 km). Tender za idejno rješenje raspisan u maju 2024. Nejasno je (bez javne odluke) u kojoj je fazi projekat.

Dionica Nikšić–Žabljak–Pljevlja (oko 96 kilometara). Ugovor o izradi idejnog rješenja potpisan u aprilu prošle godine, sa rokom izrade od šest mjeseci.

Brza cesta Podgorica –Tuzi – Božaj (oko 23 kilometra).  Sredinom 2024. potpisan  ugovor o izradi idejnog rješenja. Nema novih informacija.

Uprkos premijerovim najavama, biće dobro ukoliko se pokaže da će najavljeni projekti biti realizovani tokom važenja aktuelnog Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. I to je upitno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler

Objavljeno prije

1 sat

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara početi rad u 11 a završiti u 12 sati. Za to vrijeme treba da odluče o 37 zakona

 

 

Nije poslanicima lako. Predloge 49 zakona, koji sadrže 5.262 stranice teksta,  treba da pročitaju da bi se spremili za vanrednu sjednicu Skupštine Crne Gore koja je zakazana za 2. februar.Samo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sanaciji investicionih društava ima 829 stranica, a dostavljen je Skupštini 15. januara ove godine. Izvjesnije je da će predloženi zakoni biti izglasani, nego pročitani.

Vlada Milojka Spajića uputila je 16. januara zahtjev predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću na usvajanje 37 predloga zakona. Predlozi, njih 21, upućeni su Skupštini uglavnom krajem decembra, 14 predloga zakona dostavljeno je tokom ovog mjeseca, a većina 15. januara. Jedan predlog zakona je iz novembra, a Predlog zakona o ANB-uje Skupštini dostavljen 23. jula prošle godine, pa su za njega poslanici imali kad da se spreme.

Pročitali ili ne 4.997 stranica vladinih predloga, na Skupštinskom sajtu stoji da će poslanici 2. februara na sjednici Prvog vanrednog zasijedanja Skupštine Crne Gore u 2026.početi rad u 11, a završiti u 12 sati. Nakon toga ih od 12 do 16 sati, očekuje lakši dio posla, usvajanje predloga 12 uglavnom izmjena i dopuna zakona, samo 265 stranica teksta.

Doduše, poslanici su u formi.  Samo  27. decembra, na Četvrtoj sjednici Drugog redovnog (jesenjeg) zasjedanja u 2025. godini, usvojili su 26 zakona, među kojima i Zakon o budžetu Crne Gore za 2026. godinu.

Rekordnim učinkom Skupštine, ove sedmice, pohvalio se potpredsjednik parlamenta Boris Pejović. Saopštio je da je Skupština tokom 2025. godine usvojila 201 zakon, što je dvostruko više u odnosu na prosjek u posljednjih deset godina!

,,Ukupan broj usvojenih zakona varirao je od 46 u 2020. godini, kao najslabijeg rezultata u posmatranom periodu, do 134 zakona u 2017. godini, koja je do sada važila za najproduktivniju godinu u zakonodavnom smislu. U tom kontekstu, podaci za 2025. godinu potvrđuju da je riječ o dvostruko većem obimu zakonodavnog rada u odnosu na desetogodišnji prosjek”, kazao je Pejović.

Takvu dinamiku najavio je i premijer Spajić koji je početkom decembra izjavio da će se tokom tog mjeseca u Skupštini naći preko 100 zakona i da su uglavnom prošli analize EU, kao i javne rasprave.

Da nije baš tako, potvrdili su i poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad. ,,Osnovne tekstove zakona su zajedno sa savjetnicima kroz evropske fondove i kroz evropske projekte uglavnom radili ljudi iz ministarstva”, kazao je za TV Vijesti poslanik Jovan Subotić (Pokret Evropa sad, Novska lista).

Mediji su izvjestili da su najmanje 20 zakona, od 100 koje je parlament razmatrao do kraja prošle godine, formalno predložili poslanici većine, iako priznaju da ih je pisala Vlada. U opoziciji i dijelu nevladinog sektora ocjenjuju da je takva praksa neprihvatljiva jer Vlada zaobilazi redovne procedure, a poslanici umjesto kontrole postaju produžena ruka izvršne vlasti, maltene ne čitajući šta predlažu.

,,Za nas je to izrazito zabrinjavajuća pojava zbog toga što se ona više i ne krije, sama i Vlada i poslanici koji u tome učestvuju ne kriju činjenicu da rade po diktatu Vlade, odnosno da su predali tekst koji je pripremila Vlada”, kazao je za TV Vijesti Marko Sošić iz nevladine organizacije (NVO) Institut alternativa.

U analizi koju je prošle godine uradio Institut alternativa navodi se da je u 2024. godini, u skupštinsku proceduru predato156 prijedloga zakona. Poslanici su bili aktivni i  prethodne godine u predlaganju zakona. Od 46 zakona koje su podnijeli, njih 20 je usvojeno. S druge strane, od 110 prijedloga Vlade, usvojena su 72. U analizi za 2024. navodi se i da  kada je to obaveza Vlade, izostaje javna rasprava za zakonske prijedloge – od 110 zakonskih prijedloga Vlade, čak 67 njih nije prošlo javnu raspravu.

Iz vladajuće većine žurbu pravdaju EU obavezama. ,,Više od 120 zakona bilo je direktno vezano za EU agendu, a rezultat takvog zakonodavnog tempa je zatvaranje brojnih pregovaračkih poglavlja, od čega i formalno šest pregovaračkih poglavlja samo u protekloj godini”, navodi se u  saopštenju potpredsjednika Skupštine Pejovića. On tvrdi i da je vanredna sjednica zakazana 2. februara sa ciljem usvajanja novog seta zakona sa EU agende, odnosno zakona usklađenih sa pravnom tekovinom Evropske unije. Provuče se i nešto mimo EU agende, kao što je Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U decembru se čekalo mišljenje Brisela na više od 70 zakona. Evropska i Venecijanska komisija u kontinuitetu upozoravaju da brzina ne smije ići na štetu kvaliteta zakonodavstva. Predviđeno je da Evropska komisija prati i ocjenjuje kvalitet i uticaj donešenih zakona na reforme, posebno u oblasti pravosuđa i borbe protiv korupcije.

No i u relaksiranijim vremenima nije išlo baš sve po predviđanjima. Po podacima hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova, od 2001. do ulaska u EU 2013. Hrvatski sabor je usvojio preko 500 zakona i preko hiljadu podzakonskih akata radi usklađivanja sa pravnim okvirom EU.

Slična iskustva imala su prije Hrvatske, Bugarska i Rumunija. Na kraju pristupnog perioda, naročito tokom 2005-2006., parlamenti u ove dvije zemlje usvajali su pakete od desetine zakona odjednom, u svega nekoliko dana. Evropska komisija je konstatovala da je prebrzo usvajanje često dovodilo do slabe primjene novih zakona, lošeg nadzora i nedovoljne pripremljenosti administrativnog aparata.

Da se poslanicima (ne)čitanje onoga što usvajaju isplati, pokazala je nedavna analiza Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz koje saznajemo da se od 2021. do 2026. godine bilježi neprekidan rast izdvajanja iz Budžeta za Skupštinu.

U 2021. godini iznosio je 8.777.429 eura, da bi već 2022. porastao na 9.995.499 eura, odnosno za 13,9 odsto. Već u 2023. godini dostiže 10.953.232 eura, a 2024. godine 11.390.643 eura.

Najveći skok zabilježen je 2025. godine sa 14.493.506 eura ili 27,2 odsto više nego godinu ranije. S obzirom na rekordni broj usvojenih zakona, u Skupštini se mogu braniti da su učinkom zaslužili ovo povećanje.

I za ovu godinu je planirano novo povećanje na 15.627.901 eura, što je 7,8 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Sve ukupno, budžet Skupštine se za pet godina od promjene vlasti povećao za 78 odsto!

A posla će još biti. Nacrt programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji za period 2026 –2027 predviđa donošenje 564 akta, od čega 490 u ovoj godini, dok su 122 obaveze direktno vezane za ispunjavanje mjerila i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, saopštilo je Ministarstvo evropskih poslova (MEP).

 

INSTITUT ALTERNATIVA
Premijerovo ignorisanje Skupštine

Iz Instituta alternativa saopštili su da za nešto više od dvije godine rada Vlade Milojka Spajića, premijer se u skupštinskom plenumu pojavio svega jedanaest od predviđenih 18 puta (61 odsto).

“Uprkos tome što se, shodno utvrđenoj praksi, premijerski sat održava jednom mjesečno u toku redovnog zasijedanja Skupštine, Spajić je tokom 2025. godine na pitanja poslanika i poslanica odgovarao svega pet od predviđenih osam puta”, navodi se u njihovom saopštenju.

Vlada lidera Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića formirana je 31. oktobra 2023. godine.

,,U pomenutom periodu, Spajić je umjesto 18 na poslanička pitanja odgovarao svega jedanaest puta. Čak pet sjednica premijerskog sata je u posljednje dvije godine odlagano jednom ili više puta, a tokom 2025. održano je tek pet od predviđenih osam sjednica posvećenih premijerskom satu”, kažu iz Instituta alternativa.

Prema njihovoj ocjeni, od početka rada 44. Vlade Milojka Spajića ovaj kontrolni mehanizam Skupštine je na više načina obesmišljavan – dominantno na način što su sjednice premijerskog sata odlagane i otkazivane uprkos već zakazanim termina.

Kako su naveli, nešto drugačiji odnos prema parlamentu Spajić je pokazao u toku Jesenjeg zasijedanja – u oktobru, novembru i decembru 2025. godine održana je po jedna sjednica posvećena premijerskom satu, bez prethodnih sporenja i odlaganja.

,,Ipak, nepredvidivost premijerovog odazivanja i postavljanje uslova pod kojim će odgovarati na pitanja direktno utiču na (ne)stabilnost u radu parlamenta, ali i direktno obesmišljava institut premijerskog sata, čija je glavna funkcija nadzor nad izvršnom vlašću”, zaključuju iz Instituta alternativa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

2 sata

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo