Povežite se sa nama

FOKUS

ZNAKOVI PORED PUTA: Botunska Crna Gora

Objavljeno prije

5 mjeseci

na

foto: Boris Pejović

Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa posljedicama zagađenja životne sredine,  Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu

 

 

Aleksandar Vučić  i Vlada Srbije u glas evo promovišu model po kom bi region trebalo istovremeno da uđe u EU, a ne da prva članica bude Crna Gora. Ovamo kod kuće, istovremeno, slučaj Botun i izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda (kolokvijalno – kolektor), koju opstruiraju ovdašnji Vučićevi kadrovi, postaje sve teži kamen o vratu Crne Gore na evropskom putu.

Protesti mještana Botuna, čije je lice i glas postao Milan Knežević, lider DNP, kog je Vučić i javno  označio kao jedinog hrabrog branitelja srpskih interesa u Crnoj Gori, radikalizuju se. Ni nakon ovonedjeljnih razgovora mještana sa predstavnicima Vlade i ustupaka koje im izvršna vlast nudi, te  jasnog saopštenja Delegacije EU da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje u potpunosti usklađeno sa standardima EU,  koje nije opasnost po zdravlje, na čemu Knežević insistira, ne nazire se namjera da se odustane od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz Botuna. To bi Crnu Goru koštalo novih godina čekanja na kolektor, novca, ali i šanse da uskoro uđe u EU.

Vučić je ove sedmice i u Briselu, na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, iznio ideju o istovremenom ulasku Zapadnog Balkana u EU. To bi značilo  ozbiljno usporavanje  ulaska Crne Gore (a moguće i Albanije) u EU.  Brisel je  prepoznao našu državu kao potencijalnu prvu novu članicu, a Srbija je,  prema posljednjim izvještajima EK, znatno iza nje.

Crnogorski premijer Milojko Spajić odgovorio je Vučiću da je saglasan da bi čitavom Zapadnom Balkanu EU trebalo da bude finalna odrednica. Pa potom precizirao: „Crna Gora će tamo Srbiju čekati već od 2028. godine“.

Uslijedila je reakcija srpskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića. „Spremnost pojedinih političara u regionu da pokažu da se odriču rodbine i komšiluka neće ubrzati bilo čiji put u EU. Najbolji smo kada jedni druge podržavamo, a ne kada se međusobno poredimo”, prokomentraisao je Đurić Spajićevu izjavu.

Jovana Marović, bivša ministarka evropskih integracija i članica savjetodavne grupe Balkan u Evropi (BEIPAG) je primijetila:  „To je izjavio ministar u Vladi SNS-a koja svakodnevno, na svim nivoima i svim sredstvima, čini sve da Crna Gora ne uđe u EU, uključujući i korišćenje svojih marioneta u crnogorskoj Vladi. Poslednji primjer takvih opstrukcija su protesti protiv izgradnje kolektora u Botunu“,

Vještina komunikacije koju je Spajić iskazao u tvit odgovoru  predsjedniku Srbije, kod kuće,  u slučaju Botuna, izostaje. Mnogi ukazuju da je zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine, uspješna i zbog toga što je izostala adekvatna komunikacija vlasti sa mještanima. Upitno je i Spajićevo snalaženje sa „opozicijom“ u sopstvenoj vladi.

Samo 21 dan prije isteka roka u kom Crna Gora mora početi izgradnju kolektora ili će plaćati penale donatorima, kreditorima, izvođačima, a kada su mještani Botuna već postavili šatore i radkalizovali proteste, Vlada je otvorila razgovor o problemu koji traje blizu deceniju.

Neposredno prije sastanka, Vlada je usvojila garancije mještanima Botuna za puštanje u pogon Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Garancije su podržali PES, NSD, SNP i BS. Članovi Vlade iz Kneževićeve DNP –   potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Milun Zogović i ministarka saobraćaja Maja Vukićević- nijesu prisustvovali sjednici. Na sjednici nije bio ni ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj,  ali je on poručio da bi glasao za tu odluku.

Knežević je ove sedmice saopštio da se predsjednik parlamenta Andrija Mandić u potpunosti slaže sa njim kad je riječ o Botunu. Tu izjavu Mandić nije komentarisao, niti se u javnosti oglašava o ovom pitanju.  Ministri Mandićeve NSD,  osim što su glasali za garancije, prethodno su odobrili izgradnju kolektora. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čijem je čelu Slaven Radunović  izdalo je građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja u Botunu. Život je, čini se, ovaj put na različite strane odveo dugogodišnje partnere.

Garancije predviđaju da će u slučaju da emisije štetnih gasova pređu dozvoljene granice, Glavni grad imati obavezu da zaustavi rad kolektora. Višedecenijska ekološka bomba u srcu zetske ravnice koja i dan danas truje mještane, vodu i zemljište –  bazeni crvenog mulja biće,  obećava Vlada, sanirani. Premijer je  obećao  i  da se kolektor uopšte neće pustiti u rad dok se ne saniraju bazeni crvenog mulja. Spajić je krajem prošlog mjeseca u Skupštini saopštio da će se Vlada zadužiti 32 miliona eura da riješi problem otrova deponovanih u tim bazenima. I plan da se u sklopu KAP-a može „privremeno“ odlagati opasni otpad biće izmjenjen, obećali su iz Vlade.

Najavljeni su i dodatni  benefiti. Oko 30 odsto domaćinstava Gornje Zete biće priključeno na novi kolektor. U obećanjima su mjesto našle i populističke garancije: prednost prilikom zapošljavanja u novom postrojenju imaće mještani Botuna, odnosno Zete; predsjednik Upravnog odbora kolektora biće delegiran od strane mjesne zajednice Botun; iniciraće se razgovori dvije opštine kako bi vlasnička struktura nad postrojenjem bila zajednička – Glavnog grada i Zete.

Vlada se u priču od državnog značaja uključila zakašnjelo, nakon što Glavni grad i gradonačelnik Saša Mujović nijesu uspjeli da ubijede mještane u opravdanost gradnje kolektora u Botunu. Mujović je na predstavljanju garancija izjavio da postoji jedna stvar oko koje nema razgovora a to je promjena lokacije. Objasnio je da bi to prolongiralo izgradnju postrojenja na nekoliko godina.

Kao izraz dobre volje, Glavni grad je objavio i ugovor potpisan s bankom i turskim kompanijama o izgradnji postrojenja. Knežević je ove sedmice uputio otvoreno pismo turskom ambasadoru u Crnoj Gori Barišu Kalkavanu, tražeći od njega da apeluje na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanju od gradnje kolektora.

„Složićete se da nijedan projekat bez obzira ko je investitor, a ko izvođač, nije važniji od jednog ljudskog života“, napisao je, između ostalog u pismu Knežević. O ljudskim životima nije mnogo mislio kada je zapaljivom retorikom i lažnim informacijama bio prethodnica izlivu nasilja nad turskim državljanima u Crnoj Gori.

Gradonačelnik Podgorice je priznao  da je „bilo je propusta u komunikaciji“,  u smislu predstavljanja Elaborata. „Ta prva verzija nije najsrećnije napisana”, kazao je i napomenuo da se nada da će gradnja početi do kraja godine i da neće biti nereda u Botunu.  Pojasnio je da bi predviđena spalionica, čiju izgradnju Botunjani posebno problematizuju, u toku jednog sata emitovala izduvne gasove ekivalentne radu šest kamiona.

Predstavnici EU  i Njemačke razvojne banke (KfW), koji su donirali novac i dali kredit za novo postrojenje, upozorili su lokalnu i državnu vlast, na sastanku 5. juna ove godine, o rizicima ako se što prije ne počne sa realizacijom projekta. Krajni rok za otpočinjanje radova, nakon čega će Crna Gora trpjeti i višemilonske penale je  do Nove godine.

,,U cilju kompromisa na ljetošnjem sastanku sa premijerom Spajićem, predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem, ambasadorom Satlerom, gradonačelnikom Mujovićem, obavezao sam se da se neću uključivati ni u kakvu medijsku kampanju, ako su nosioci izvršne i gradske vlasti spremni da razgovaraju s građanima Botuna i pronađu kompromis. I tad i sad im ponavljam, sve i da Botunjani budu za ovakvo predloženo rešenje, ja ću biti protiv, ali ja sam najmanji problem”, izjavio je nedavno Milan Knežević.

Knežević ipak ne odustaje od kampanje, i teško da je  „najmanji problem“.  Njegova kampanja se svodi na to da  kolektor predstavi kao koruptivni posao opasan po zdravlje građana, nazivajući ga i budućim Černobilom, uprkos faktima koji govore drugačije. Insistiranjem na razgovoru sa relevantnim adresama simulira otvorenost za dogovor, dok istovremeno ne odstupa od stava da kolektor u Botunu ni po koju cijenu ne smije biti izgrađen. Vučić bi sigurno to volio.

Knežević je najavio  da će „ako policija krene na Botunjanje“ napustiti i Vladu i vlast u Glavnom gradu. Označio  je šefa Delegacije EU Johana Satlera kao guvernera Crne Gore: ,,On upravlja svim procesima, od smjena do izbora sudija Ustavnog suda, političkih pregrupisavanja i projekcija ali i izgradnjom kolektora u Botunu”.  Istovremeno, Knežević je  pozvao  Satlera da primi na razgovor mještane Botuna i poručio da će ukoliko Satler to odbije, oni „uputiti dopis i svu raspoloživu dokumentaciju gospođi Lauri Koveši, glavnoj tužiteljki Evropske unije“.

Opozicija je više puta podsjetila Kneževića da je njegova partija sa koalicionim partnerima iz vlasti glasala za Prostorno urbanistički plan (PUP) Podgorice koji jasno predviđa izgradnju kolektora u Botunu.

Na najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast, gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast.  Iz opozicije  se čuju i glasovi da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.

Mještani Botuna protiv zagađenja svoje sredine od KAP-a protestuju decenijama. Vlasti se nijesu puno trudile da im objasne kada će zaustaviti trovanje koje je zaostalo od Kombinata, a do sada ni da im precizno obrazlože da novi kolektor neće dodatno zagađivati ionako zagađenu sredinu. Oni su početkom septembra ove godine organizovali prvi protest protiv izgradnje kolektora, koji je sedmicu ranije dobio i saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine.

Nakon što su iz Glavnog grada najavili da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda trebalo uskoro da počne, razapeli su šatore a na prostoru predviđenom za izgradnju kolektora parkirali traktore, kamione, građevinske mašine, automobile i nasuli tampon kako bi lakše mogli da priđu šatorima. Tvrde da neće dozvoliti početak gradnje postrojenja na toj lokaciji.

Nakon što su preuzeli garancije od premijera Spajića, predstavnici mještana su izjavili da će ih predstaviti ostalim mještanima nakon završenog referenduma na Zboru građana, ali da i dalje ostaju pri stavu da izgradnje na planiranoj lokaciji nema. Referendum je zakazan za nedjelju, 14. decembra.

Slučaj Botun nije jedini koji se tumači kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore od strane Vučiću odanih domaćih kadrova. Nakon što je Crna Gora glasala za UN Rezoluciju o Srebrenici, crnogorski parlament je izglasao Rezoluciju u Jasenovcu, čime su ozbiljno narušeni odnosi zemlje sa Hrvatskom, pa i blokirano zatvaranje poglavlja 31 krajem prošle godine. Nijesu samo poslanici  bivšeg Demokratskog fronta glasali za nju, već i  Demokrata i PES-a. Rezolucija je izglasana, kao neka vrsta izvinjenja Vučiću za glas u UN za Srebrenicu.  U Srbiji slična rezolucija nije izglasana jer bi to, kako je izjavio Vučić, poremetilo odnose sa Hrvatakom za narednih sto godina.

Politička zloupotreba strahova mještana Botuna, koji se decenijama nose sa teškim posljedicama zagađenja životne sredine,  Crnu Goru bi mogla skupo da košta. I učini realnijom najnoviju Vučićevu „ideju“ da Zapadni Balkan uđe istovremeno u Evropu.

ISTORIJA PROJEKTA KOLEKTORA U BOTUNU

U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu  i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije.

Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković  u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova, direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark.

Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.

Iz Delegacije Evropske unije  objašnjavaju da je ovo najveći ekološki projekat koji EU podržava u Crnoj Gori – EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz podršku kroz kredit od Njemačke razvojne banke (KfW) od 30 miliona eura.

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolektor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju. Ostalo su septičke jame.

Milena PEROVIĆ/Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

UPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA  ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik

Objavljeno prije

6 dana

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema po kojoj ministar prostornog planiranja Slaven Radunović suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata

 

 

Investitori koji brutalno razvaljuju obalu Crnogorskog primorja od Ulcinja pa do na kraj Boke ne treba da brinu, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović ima rješenje.

Uništeno gorje i morje, pa i ono u Boki kotorskoj pod zaštitom UNESCO-a, dogradnja par spratova i ostala divlja gradnja, sve se to da riješiti preko Uprave za legalizaciju bespravnih objekata. Ova, prošle godine formirana Uprava, nadležna je za donošenje rješenja o legalizaciji objekata neto površine preko 500 kvadrata, kao i objekata u zaštićenim zonama i hotela sa 4 ili 5 zvjezdica.

Po ministrovom, javno izrečenom tumačenju, divlji graditelji hotela po primorju upućuju se na legalizaciju, samim tim se obustavljaju postupci koje sprovode inspekcije protiv njih. Investitori će platiti par miliona što nijesu poštovali zakon i mirna Crna Gora.

Radunovićev recept upravljanja prostorom već je počeo da funkcioniše. Prema pouzdanim podacima Monitora od početka godine funkcioniše šema u kojoj ministar suspenduje inspekcijska rješenja i zabrane gradnje i preko Uprave za bespravanu gradnju omogućava završetak nelegalno građenih i dograđenih objekata.

Urbanističko-građevinska inspekcija u februaru ove godine donosi rješenje o zabrani dalje gradnje investitoru Otrant star, koji rekonstruiše i dograđuje turističko naselje Ineks – Zlatna obala u Sutomoru. Razlog nelegalna dogradnja i nadogradnja dvije etaže ka moru.

Radunovićevo Ministarstvo početkom aprila, usvaja žalbu investitora, i poništava rješenje svoje inspekcije.

Nakon toga Uprava za legalizaciju prekida postupak legalizacije jer baš na dograđenom dijelu 3D (orto-foto) snimak nije jasan. Pa se mora opet snimati.

,,Uprava za legalizaciju, na čijem je čelu Radmila Lainović,  se ekspresno uključuje u postupak i za samo jedan dan rješava i donosi  akt kojim prekida postupak legalizacije. Ono što je važno je da se na taj način  upućuje i građevinska inspekcija da takođe prekine postupak. Objekat  sada radi nesmetano bez kontrole inspekcije niti nadzora, na čemu je insitirao lično ministar Radunović”, tvrdi za Monitor izvor iz ovog Ministarstva.

Zanimljivo je da je prošle godine kompanija Otrant star tražilla 20 miliona eura od države zbog navodnog nezakonitog postupanja i zabrane radova na izgradnji hotela, ali je tužba povučena nakon odgovora Zaštitnika na nju.

Vlasnik Otrant stara je kontroverzni biznismen Branko Ćupić. Citadela, srednjevekovna tvrđava u budvanskom Starom gradu, spomenik, već tri decenije je vlasništvo kompanije druge Ćupićeve kompanije Imobilia.

Mediji su Ćupića povezivali sa odbjeglim Svetozarom Marovićem, a široj javnosti je njegovo ime postalo poznato 2013. kada je u sefu njegovog hotela Belvi u Bečićima, policija pronašla oko 30 kilograma poludragog kamenjanja opala. Vlasnik je ili suvlasnik i kompanija Belvihotels grupe, Montenegro hotels, Jadran, Protector, a u Perastu posjeduje hotel sa pet zvjezdica Iberostar Heritage Grand Perast, smješten u preuređenoj palati Smekja iz 18. vijeka.

Još jednom pobjedniku tranzicije, pomoglo je Radunovićevo ministarstvo oko legalizacije. Riječ je o Branislavu Gugiju Saviću i njegovoj nelegalnoj gradnji u tivatskom naselju Opatovo.

Skraćenim postupkom, za manje od mjesec dana,  Uprava za legalizaciju bespravnih objekata, sredinom marta ove godine donosi  rješenje o odobravanju ,,legalizacije dijela bespravnog objekta u svojini privrednog društva Gugi Commerc Budva, neto površine 2.274,78 metara kvadratnih”.

Savić je gradio i pored zabrane građevinske inspekcije još iz 2024. godine. Nije ga omela ni prijava policije zbog nelegalne gradnje upućena tužilaštvu u Kotoru iste godine. Tužilaštvo po ovom pitanju do sada nije ništa uradilo.

Monitorov izvor iz Ministarstva kaže da je prema rješenju građevinske inspekcije trebalo srušiti tri dograđena sprata: ,,Objekat nije porušen, naprotiv u martu ove godine dešava se opet ista procedura.  Uprava za legalizaciju donosi rješenje i u ovom slučaju čak odobrava legalizaciju. I to bez pribavljene saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, jer se radi o zoni pod UNESCO zaštitom. Sa nepoznatim sadržajem rada komisije u postupke legalizacije, koja treba imati četiri člana za koje nema podataka. Nakon toga inspekcija obustavlja postupak.
Rezultat: objekat se nesmetano zavrašava i privodi ‘namjeni”.

Savićev minuli rad je poznat javnosti – jedan je od pravosnažno osuđivanih aktera budvanskih kriminalnih afera počinjenih za vrijeme DPS vlasti, koje se povezuju sa kriminalnim klanom Svetozara Marovića. Bio je kum nekadašnjeg gradonačelnika Budve i tadašnjeg ključnog svjedoka saradnika u budvanskim korupcionaškim aferama, pokojnog Rajka Kuljače. Na saradnju sa Specijalnim tužilaštvom, na čijem čelu je bio Milivoje Katnić, pristao je i Savić. On je 2016. potpisao dva sporazuma o priznanju krivice kojim je priznao da je učestvovao u namještanju poslova u kojima je Opština Budva oštećena za oko 6.000.000 eura i da je na taj način svojoj firmi prihodovao bespravno imovinsku korist. Trebalo je da nadoknadi štetu, ali nije. Osuđen je uslovno.

Nakon Budve, poslove je dislocirao u Tivat. Sistem isti – divlja gradnja i nasipanje mora. Opet uz državni blagoslov – Morsko dobro sa njim nakon što je bespravno gradio ponte na Opatovu, sklapalo ugovore o zakupu tako na divlje stvorenih novih djelova obale i kupališta. Sada mu je divlju gradnju legalizovalo i Radunovićevo ministarstvo.

Po istoj šemi nastoji se završiti i javno najeksponiraniji slučaj gradnje džinovskog hotela i nasipanja 14 hiljada kvadratnih metara mora, skoro  dva fudbalska terena, u Baošićima, od strane kompanije Carine Čedomira Popovića.

Popović je protekle sedmice izašao iz pritvora u koji je od 26. marta bio po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Herceg Novom. Pred ODT je u toku pretkrivični postupak protiv njega. Na tere mu se stavlja produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave i potrebne dokumentacije na više lokacija u Boki kotorskoj.

Monitor je već pisao da je ministar Radunović dva inspektora koji su policiji i tužilaštvu asistirali u akciji zabrane gradnje u Baošićima, krajem marta,  sklonio sa posla.

Uslijedilo je prihvatanje žalbe kompanije Carine od strane Radunovićevog Ministarstva i poništavanje rješenje urbanističko-građevinske inspektorke Direktorata za inspekcijski nadzor od 6. aprila, a kojim je produžena zabrana izvođenja radova na gradilištu u Baošićima, izrečena još u oktobru 2024. Rješenje koje je, kako se pored ostalog navodi, doneseno i po “ovlašćenju ministra” potpisala je ,,ovlašćeno službeno lice” Dubravka Pešić.

Uprava za legalizaciju bespravnih objekata je na osnovu dokumentacije koja je dostavljena od strane Carina prilikom pokretanja postupka legalizacije dijela bespravnog objekta, utvrdila da predmetni objekat ispunjava opšte uslove za legalizaciju.

Zabunu su upotpunile izjave iz Ministarstva koje je saopštilo da uprkos tome što je država usvojila žalbu Čedomira Popovića i ukinula rješenje kojim se produžava zabrana gradnje hotela u Baošićima, taj  investitor do donošenja novog rješenja neće moći da nastavi gradnju. No, to što mu je gradnja hotela i dalje zabranjena ne znači da Popović neće moći da ga legalizuje.

Monitorov izvor tvrdi da neočekivano za Ministarstvo, investitor predaje žalbu na rješenje kojim se prekida postupak inspekcijskog nadzora i insistira da se odobri retroaktivno dozvola za hotel u Baošićima za  sedam etaža iznad prve dvije. ,,Ova žalba je usvojena i Ministarstvo je poništilo svoje posljednje rješenje urbanističke inspekcije. Sada se urbanstička inspekcija našla u do sada neviđenoj situaciji da odobrava građenje izgrađenog objekata, koji je već u postupku legalizacije, bez konzervatorkskih uslova u zoni zabrane UNESKO zastićene zone”.

A da je u Ministarstvu prostornog planiranja sve moguće svjedoči i to da je v. d. glavne državne arhitektice Mirjane Đurišić, dala saglasnost na izmijenjeno idejno rješenje budućeg hotela sa pet zvjezdica sa apartmanima za tržište Radisson collection u Budvi, kompanine ALK Nekretnine. Rješenje je aminovao i ministar Radunović. Đurišić je rješenje donijela 16. aprila, iako je deset dana prije toga odbila zahtjev iste kompanije da im se omogući veća spratnost hotela.

Prema pouzanim podacima Monitora, koalicioni partneri u vlasti, prije svega PES, ne gledaju blagonaklono na Radunovićeve legalizacione vratolomije uz osnovanu sumnju da tu ima korupcije.

Po zamahu i legalizaciji intervencija u prostoru Radunovićev dosadašnji mandat se može mjeriti samo sa vremenom njegovog davnog prethodnika Branimira Gvozdenovića. Kako sam ministar Radunović nedavno izjavi:  ,,Koliko god smo nezadovoljni veličinom plaže ili hotela koji se baš ne uklapa u ambijent Baošića, nije baš da je sve to neutemeljeno… Možemo da pričamo da li je lijepo ili nije lijepo, ali je urađeno po zakonu”.

Mnogi očekuju da pravni galimatijas i moguće zloupotrebe razriješi tužilaštvo. Premda, ni Gvozdenović još nije došao na red, a kamoli aktuelni ministar.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ELEKTROPRIVREDA NA REŽIMU KRATKOROČNIH KREDITA: Čekaju pomoć s neba

Objavljeno prije

2 sedmice

na

25 Aprila, 2026

Objavio:

Elektroprivreda je razvila poslovni model u kome su problemi partijskog zapošljavanja, aktivnog socijalnog/političkog angažmana preko preniske cijene struje, problematičnih investicija… u konačnom bilansu prikrivani zaradom od izvoza struje. Tome je 1. januara ove godine došao kraj

 

 

Spolja gladac a unutra: Elektroprivreda Crne Gore.

Najveća državna kompanija nepokolebljivo nastavlja putem koji vodi u ozbiljne finansijske nevolje  Ako stignu tamo gdje su krenuli, ceh ćemo platiti svi: gubitkom poslova i radnih mjesta, ekstremnim povećanjem cijene struje i gubitkom značajnih razvojnih potencijala koji bi mogli, na račun vraćanja dugova koji se gomilaju, završiti kao dio tuđih, energetskih i finansijskih, interesa.

Crnoj Gori ostala bi priča o neiskorišćenom razvojnom potencijalu. Možda najvećem od svih koje imamo ili smo imali.

Najave dolazećih problema u sistemu EPCG sve su očiglednije.  “Društvo će na kraju 2025. godine poslovati sa gubitkom od oko 90 miliona eura, dok akumulirani gubitak iznosi 17,8 miliona”, saopšteno je na nedavnoj Skupštini akcionara AD EPCG. Uz podatak da je “stanje gotovine na kraju izvještajnog perioda bilo 15,9 miliona”. To je bilans petogodišnjeg “nikad boljeg” poslovanja.

Prošlogodišnje finansijsko posrnuće Elektroprivrede pravda se višemjesečnim radovima na “ekološkoj rekonstrukciji” Termoelektrane i izmještanjem korita Ćehotine, radi stvaranja preduslova za proširenje kopova Rudnika uglja. Radovi u Pljevljima koštali su, sve skupa, oko 100 miliona eura. Plus izgubljeni prihod usljed obustave proizvodnje uglja i struje.

Ti poslovi nijesu završeni. I još nema zvanične potvrde da je dobijeno ono što je od njih očekivano i skupo plaćeno. Izgleda kako novo korito Ćehotine ne drži vodu. Doslovno. Dok traje potraga za nekim ko će vodopropusno betonsko korito zakrpiti, fokusirajmo se na drugi, veći, izazov.

Umjesto da, nakon tri mjeseca probnog rada, uđe u pogon u punom kapacitetu, Termoelektrana je 15. aprila ugašena zbog, saopšteno je,  “redovnog remonta”. Opis najavljenih radova ne zvuči redovno.

Iz EPCG su poručili da će jednomjesečni zastoj iskoristiti za “kvalitetnu finalizaciju” projekta. “Tokom prethodnih mjeseci uspješno su testirani kotao i novoizgrađeni sistemi u okviru ekološke rekonstrukcije. U periodu zastoja biće obavljeni neophodni radovi na opremi, otklonjeni uočeni nedostaci i dodatno optimizovan rad postrojenja”, saopšteno je, uz ohrabrujuću najavu da planirane aktivnosti imaju za cilj “sigurniji i stabilniji rad, veću energetsku efikasnost i punu usklađenost sa ekološkim standardima”.

Prema prethodnim tvrdnjama zvaničnika EPCG, sve to je već trebalo biti završeno do kraja marta, a Termoelektrana, od drugog kvartala ove godine, u punom pogonu. Nije.

Još više brinu tvrdnje da od obećane usklađenosti TE sa ekološkim standardima EU nema ništa. Zato je njen dalji rad pod velikim znakom pitanja, dok je već sada struju koja se proizvodi u Pljevljima neisplativo izvoziti na tržište EU. Kao što je, finansijski, neisplativo i distribuirati ovdašnjim potrošačima: njena prodajna cijena skoro dvostruko je manja od troškova proizvodnje.

EPCG je prinuđena da sve to trpi jer TE, i takva kakva je, nema alternativu. Iz nje, kada je u punom pogonu, dolazi približno svaki treći kilovat proizveden u Crnoj Gori. Jeftinije je, pokazuju analize, uvoziti struju nego je proizvoditi u TE Pljevlja. Pod uslovom da imate novca da je platite.

Pod komandom predsjednika Odbora direktora Milutina Đukanovića, EPCG od 2021. godine pokušava balansirati između više, međusobno suprotstavljenih, ciljeva: kompanija se pokušava prikazati kao finansijski uspješna i socijalno odgovorna. Prvi zadatak podrazumijeva rast proizvodnje i produktivnosti. Drugi je zasnovan na (neodrživo) niskoj cijeni struje za domaće potrošače i konstantnom zapošljavanju novih ljudi unutar sistema EPCG. Pride, da bi se odužili politici koja ih je dovela na rukovodeća mjesta, čelnici EPCG izveli su kompaniju iz njenih prirodnih okvira osnivanjem preduzeće Solar gradnja i kupovinom Željezare Nikšić.

To je proizvelo dodatne troškove koji nemaju opravdanje u povećanim prihodima. Zato EPCG menadžment predvođen Đukanovićem inisitira na investicijama koje je lako upakovati u promotivne materijale. Po cijenu da su beskorisne, do daljnjeg.

Primjer su velika i izvikana ulaganja u solarnu energiju. Uz hiljade solarnih panela ugrađenih na krovovima malih potrošača, a finansiranih novcem EPCG, državna energetska uzdanica izdvojila je u prethodne tri-četiri godine značajan novac za izgradnju tri solarne elektrane. U krugu Željezare postavljeni su solarni paneli instalirane snage 12,7 megavata (MW), na Kapinom polju je montirano 16 od planiranih 36 MW, na brani Vrtac još 3,2.

Planova ima još ali, od pomenutih 31,9 MW instaliranih solarnih elektrana, do potrošača nije došao ni jedan  kilovat. Jednostavno, ne postoji neophodna infrastruktura (prenosni kablovi i trafostanice) preko koje bi se novoproizvedena struja “uvela” u sistem.

Dok se ona ne pripremi, pobrojane solarne elektrane služiće za promotivne fotografije menadžmenta EPCG i njihovih gostiju. Investirani novac biće zarobljen, za razliku od kredita koji se moraju vraćati.

Elektroprivreda je razvila poslovni model u kome su problemi partijskog zapošljavanja, aktivnog socijalnog/političkog angažmana preko preniske cijene struje, problematičnih investicija… u konačnom bilansu prikrivani zaradom od izvoza struje. Taj model sada  je doveden u pitanje zbog Termoelektrane koja radi i ako ne zadovoljava ekološke standarde evropske Energetske zajednice. Zbog toga bi EPCG, od 1. januara ove godine, prilikom izvoza struje u EU morala plaćati CBAM taksu.

Evo kako je menadžment EPCG novonastalu situaciju opisao svojim akcionarima: “Za period januar – mart 2026., kada je EPCG imala izraženu prodaju električne energije zbog povoljne hidrologije, procijenjeno je da je vrijednost prodate električne energije zbog CBAM-a smanjena za oko 13 miliona eura. Odnosno, da nije stupio na snagu CBAM, EPCG bi prihodovala za prvi kvartal oko 13 miliona eura više”. Akcionarima je objašnjeno da se, u pokušaju da izbjegne plaćanje takse koja značajno umanjuje cijenu izvezene struje, EPCG usrijesredila na izvoz u zemlje regiona.

Samo su i kupci svjesni novonastale situacije, pa su cijene u okruženju bitno niže (20 -70 eura po MWh) od onih na tržištu EU. Onda kada se ona može prodati.

Po običaju, kad energetska kompanija uđe u problem sa likvidnošću, priskače država. Vlada je, prije desetak dana, dala saglasnost EPCG da se kod KfW banke zaduži 40 miliona eura na 10,5 godina za potrebe planirane rekonstrukcije i proširenja kapaciteta HE PErućica. Istovremeno, Elektroprivredi je odobreno zaduženje od 30 miliona radi refinansiranja postojećih kratkoročnih obaveza. “U diskusiji je naglašeno da se kreditno zaduženje odnosi na refinansiranje kratkoročnih kredita uzetih tokom 2025. godine za obezbjeđenje nedostajućih količina električne energije usljed zastoja Termoelektrane Pljevlja i nepovoljnih hidroloških prilika”.

Milutin Đukanović i njegov tim, ipak, ne dozvoljavaju da manjak novca utiče na njihove planove. “EPCG samostalno razvija projekte ukupne snage veće od 600 MW do kraja 2027. godine, dok se kroz strateška partnerstva planira dodatni investicioni ciklus koji prelazi 2 GW novih kapaciteta”, pohvalio se prošle nedjelje predsjednik borda EPCG na Zlatiboru, na skupu Energetika 2026. “Energetska tranzicija je već definisana i sada je ključno pitanje kako je sprovesti u praksi, jer od nje nema odstupanja”, istakao je Đukanović.

Na istom skupu govorio je i izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš. On je prisutnima rastumačio  da energetska tranzicija predstavlja “i razvojnu šansu i finansijski izazov”. To, kazao je Dragaš, zahtijeva balans između ulaganja i održivosti poslovanja..

Iako čelnici EPCG na Zlatiboru nijesu pominjali predizbornu kampanju, valja  imati na umu da je do predstojećih, redovnih, izbora ostalo tek nešto više od godinu. Mala je vjerovatnoća da će Đukanović, Dragaš i njihovi najbliži saradnici iz Odbora direktora i kompanijskog menadžmenta smetnuti s uma da su na pozicije došli raspodjelom funkcija po dubini, unutar vladajuće parlamentarne većine.

To ih tjera da nastave sa politikom niskih cijena, dodatnog zapošljavanja i što vidljivijih investicija (makar one stajale van energetskog sistema). Sve skupa to nadilazi “realne finansijske okvire” EPCG. Stvarajući realan osnov da se najveća, najvrjednija i, jedna od, infrastrukturno najznačajnijih državnih kompanija uskoro nađe u ozbiljnim problemima.

“Elektroprivreda neće upasti u krizu zbog jedne loše odluke, nego zato što nijedna loša odluka nije na vrijeme ispravljena”, kaže čovjek koji duže od četvrt vijeka vodi borbu sa elektroenergetskim vjetrenjačama, uvjeren da je taj sektor najveći razvojni potencijal Crne Gore. Na molbu da bude precizniji, sagovornik Monitora, uz uslov anonimnosti  dodaje: “EPCG može da preživi skoro sve, osim dugotrajne kombinacije lošeg upravljanja i političke neodgovornosti koja izbjegava sučeljavanje sa neminovnim i neophodnim odlukama”. Navodi: loše planiranje, pogrešan tajming za investicije, političko zapošljavanje, širenje kompanije na rizične poslove van osnovne djelatnosti, politiku niskih cijena koja jede osnovnu supstancu EPCG, odlaganje restrukturiranja…

Možda će, i pored svega, sve biti u redu. Dovoljno je da dani pred nama budu sunčani a noći kišne. I da svo to vrijeme duva makar osrednji vjetar. Alternativna mogućnost je da dolazeću krizu preduprijede ili riješe oni koji su joj kumovali. Milutin Đukanović se pohvalio kako se na sedmičnom nivou održavaju sastanci energetskog tima sa premijerom Milojkom Spajićem. Na njima se, kaže, “prate svi ključni projekti i rješavaju otvorena pitanja”.

U toj ponudi, pomoć s neba djeluje kao realnija opcija.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POHLEPA GUTA MORSKU OBALU: Pješčane plaže placevi za betonska čudovišta

Objavljeno prije

3 sedmice

na

17 Aprila, 2026

Objavio:

Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, suočena sa burnim reakcijama građana , kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa Slovenske plaže. Na ostrvu Sv. Nikola poznatom kao Školj ili Havaji turska kompanija  Net Montenegro iz Podgorice, započela je  radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.  Očekuje se da će  i turski investitor postupiti kao i Carević

 

 

Tek što su popustile tenzije oko skandaloznog nelegalnog nasipanja mora u Baošićima u opštini Herceg Novi, nove uznemirujuće slike devastacije morske obale stižu iz Budve, sa ostrva Sv Nikola, duge Slovenske plaže i dijela plaže Kamenovo.

Pojedini zakupci kupališta na budvanskoj rivijeri odlučili su da nelegalno, bez saglasnosti zakupodavca, Javnog preduzeća Morsko dobro, betoniraju djelove pješčanih plaža i obale kako bi na njima podigli ugostiteljske objekte u gabaritima za koje nemaju potrebna odobrenja.

Zapanjujuća je drskost  korisnika budvanskih plaža. Oni računaju na uobičajenu sporost državnih instititucija u sprovođenju mjera kontrole i zaštite obale od onih koji u njoj vide nove unosne lokacije za podizanje svojih objekata, restorana, barova, diskoteka, na čistom pijesku, pored same morske obale.

Građani Budve uznemireni su najnovijim građevinskim poduhvatom bivšeg predsjednika Opštine Budva, Marka Bata Carevića koji je na dijelu Slovenske plaže pokušao da postavi ugostiteljske objekte koji nisu bili u skladu sa UT uslovima koje izdaje JPMD. Ugovor o zakupu plaže koja ima status hotelskog kupališta zaključen je sa firmom Imperiall Carević u čijem je posjedu istoimeni hotel koji se nalazi nedaleko od Slovenske plaže. Vlasnik hotela i kompanije je Lazar Carević, sin Bata Carevića.

Carevićeva firma je krajem prošle sedmice iskopala rupe na plaži u koje je izlila 15 betonskih stubova sa armiranim betonom kao temelje za novi restoran. Poslove je izvela građevinska operativa kompanije Carinvest, čijim je kamionima i betonjerkama lokalna uprava omogućila prolaz do Slovenske plaže, iako za druge građane važi zabrana prolaza istom saobraćajnicom koja je proglašena šetališnom zonom.

Dok je trajalo betoniranje pijeska na sredini glavne gradske plaže koja se svrstava u najljepše plaže Mediterana, na drugoj strani budvanskog akvatorijuma, na ostrvu Sv. Nikola poznatom pod nazivom Školj ili Havaji, novi zakupac kupališta, turska kompanija  Net Montenegro Doo iz Podgorice, započela je građevinske radove na izgradnji plažnog bara i terase duplo većih gabarita od dozvoljenih. Nova plaža i prateći objekti na lokaciji poznatoj po baru Pod murvom, grade se za potrebe gostiju hotela Merit u Budvi, u vlasništvu turskih državljana.

U oba slučaja nelegalne gradnje na plažama nedležne službe i institucije djelovale su tek nakon prijave građana koji su obavijestili medije i lokalnu komunalnu inspekciju.  Iz uprave Morskog dobra u jednom danu izdati su nalozi o hitnoj obustavi radova i dovođenju lokacija u prvobitno stanje u roku od pet dana ili će pristupiti raskidu ugovora o zakupu.

“Korisnik kupališta, privredno društvo Net Montenegro d.o.o. Podgorica, započeo je građevinske radove  u dužini od oko 30 metara, koji uključuju betoniranje konstrukcije sa armirano-željeznim elementima u dužini od oko 15 metara, kao i pripremne aktivnosti za nastavak radova još oko 15 metara. Takođe, na ugostiteljskoj terasi evidentirano je postavljanje armature i prisustvo građevinskog materijala i opreme, što ukazuje na kontinuitet i namjeru daljeg izvođenja radova. Navedeni radovi izvode su bez saglasnosti i odobrenja Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom Crne Gore….Ukoliko se ne postupi po navedenom nalogu, odnosno ukoliko se prostor ne vrati u prvobitno stanje, u skladu sa važećim zakonskim procedurama pristupiće se raskidu ugovora“, navedeno je u saopštenju Morskog dobra koje je podijeljeno medijima.

Upućena je i oštra opomena pred raskid ugovora o zakupu Carevićevoj firmi, kompaniji Imperijal Carević.

“Pozivamo vas da bez odlaganja u roku od pet dana otklonite sve nepravilnosti i predmetnu lokaciju prilagodite izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, u suprotnom ugovor će biti jednostrano raskinut”, navodi se u opomeni koju potpisuje izvršni direktor JPMD, Mladen Mikijelj.

Situacija oko nelegalne i neprimjerene gradnje betonskih temelja na pijesku Slovenske plaže zanimljiva je i zbog okolnosti da su direktor JPMD Mikijelj, i  predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović, koji se nije oglašavao ovim povodom, nekadašnji partijski saborci Bata Carevića u vrijeme zajedničkog Demokratskog fronta koji je upravljao Budvom od 2018. do 2020. godine. Možda je i to bio razlog što na očiglednu devastaciju plaže niko nije reagovao prije anonimnih prijava građana i priloga na lokalnoj TV Budva.

Prema službenoj zabilješci JPMD nakon obilaska kupališta označenog brojem 10F čiji je korisnik kompanija Carević, konstatovano je da su obavljeni betonski radovi na postavljanju nosača za ugostiteljsku terasu i šank površine oko 120 kvadrata, dok je UT uslovima koje izdaje ovo javno preduzeće bilo dozvoljeno ukupno 47 m2.

Urbanističkim uslovima striktno je navedeno da betonirnanje za postavljenje ugostiteljskih sadržaja nije dozvoljeno na pješčanim dijelovima plaže. Carevićima je dat rok od sedam dana da kupalište prilagodi predviđenim UT uslovima, u suprotnom će ugovor biti jednostrano raskinut.

Dan nakon upućivanja opomene pred raskid ugovora o zakupu kupališta, kompanija Imperiall Carević uklonila je betonske stubove sa plaže. Suočena sa burnim negativnim reakcijama građana koje su se širile društvenim mrežama, moćna kompanija nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva u rekordnom roku postupila je po naredbi JP Morsko dobro i odustala od nelegalne gradnje. Očekuje se da na isti način postupi i turski investitor na ostrvu Sv. Nikola.

Nažalost, drastična devastacija jedne od najljepših prirodnih plaža u Paštrovićima, plaža Galija blizu Svetog Stefana, nije na vrijeme zaustavljena. U pitanju je prirodna kamenita plaža za koju je JPMD 2020. zaključilo dugoročni investicioni ugovor sa firmom BEACH Doo iz Podgorice, iza koje stoje sinovi nekadašnjih visokih funkcionera DPS.

Plaža i sve oko nje, brdo, pristupni putevi, parkinzi, betonirano je tokom prošle godine do te mjere, da je postala neprepoznatljiva. Galija više ne postoji, rezignirano izjavljuju mještani, koji su upućivali dopise nadležnim institucijama da reaguju.

Plaža Galija je ogledan primjer kako je armirani beton beskrupuloznih investitora zamijenio pijesak. Uprkos prijavama mještana, nalozima JPMD za obustavu radova, investitor je uspio da gradjevinske poslove privede kraju i da od lijepe prirodne uvale napravi čudovišni poslovni kompleks sa restoranima, terasama, kuhinjama, parkingom, pristaništem… Na ovom mjestu, na betonu koji zapljuskuju morski talasi priređuju se ekskluzivne svadbe, veselja, modne revije…. Najmanje je sunčanja i kupanja čemu je plaža donedavno služila.

More i morska obala mnogima služe kao deponija za odlaganje svakovrsnog građevinskog otpada. Na samom kraju duge plaže Kamenovo, na lokaciji Šipkov krš,  nepoznati investitor ispravlja postojeći pejzaž, ruši zeleno, makijom obraslo brdo iznad mora, pa stijene i kamen svaljuje direktno u more. Mještani svjedoče o miniranju, bahatom razaranju obalne stijene, što se jasno vidi sa mora i iz Budve, ali niko od nadležnih  do sada nije reagovao.

Devastacija obale  nije izolovan incident, ona postaje model ponašanja zakupaca duž cijelog Crnogorskog primorja. Ono što bi moralo biti najzaštićeniji javni prostor u državi, sve češće postaje prostor nezakonite gradnje i eksploatacije. Kada strane kompanije poput Merita ili dojučerašnjeg čelnika turističkog grada započnu radove bez jasnih dozvola, oni zapravo testiraju svoju moć i granice sistema. Raskidi ugovora o zakupu rijetko su bili kaznena mjera do sada. Institucije su obično reagovale kada je šteta već napravljena a prirodna obala nepovratno izmijenjena.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo