Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Roni Cetinski

Objavljeno prije

na

Slučaj građanina Cetinskog: otkazivanje koncerta u Spensu zbog sjećanja na patnju devedesetih razotkrilo stare rane, izazvalo optužbe za licemjerje i revizionizam te izbacilo na površinu najgoru retoriku mržnje, uključujući tvrdnju da su svi Hrvati ustaše

 

 

CETINSKI: Popularni pjevač Tony Cetinski radi sve što je u njegovoj moći da naudi vlastitoj popularnosti. Ipak, možda je osipanje zvjezdanog statusa hrvatskog pjevača počelo nešto ranije, budući da najavljeni osmomartovski koncert u novosadskoj dvorani Spens – nije rasprodao. Iako je već nekoliko puta nastupao u istom prostoru, Cetinski se sada dosjetio da je spomenuta dvorana navodno korištena kao logor za zarobljene Hrvate nakon pada Vukovara, te je “kao čovjek koji poštuje ljudsku patnju” odlučio da koncert otkaže. Hrvatski mediji podsjećaju da su u posljednjih petnaestak godina u toj istoj dvorani nastupali hrvatski glazbenici Goran Bare, Jelena Rozga, Gibonni, Damir Urban, Hladno pivo, Parni valjak, Let 3, Tereza Kesovija, Josipa Lisac i Severina. U Spensu će nastupiti i Jakov Jozinović, koji je na Facebooku objavio da neće otkazati koncert u dvorani Spens u Novom Sadu 14. marta.

BURA: Ova izjava Tonyja Cetinskog izazvala je pravu buru u Srbiji. Uprava Spensa, gradske vlasti Novog Sada i brojni svjedoci demantovali su te tvrdnje – dvorana je, kažu, tijekom 90-ih služila kao prihvatni centar za srpske izbjeglice, a ne logor. Tvrdnju da je dvorana služila kao sabirni logor 1991. negirao je i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov, ali je na to reagirao dio članova DSHV-a, koji su u sukobu s Žigmanovim i više ga čak i ne smatraju predsjednikom DSHV-a, objavom kojom se osuđuje negiranje postojanja logora u dvorani Spensa. S druge strane, zaista postoje svjedočanstva hrvatskih zarobljenika, članova Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), od kojih je jedan ispričao kako je u Spensu proveo neko vrijeme “na ispitivanju”, nakon čega je prebačen u logor Stajićevo.

SUMNJE: Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) je za nedjeljnik Vreme potvrdio da je njegov tim naišao na ovu informaciju, dok su u maju 2020. godine pisali publikaciju “Rat u Srbiji: Jeste se desilo (1991-2001)”. On je naveo da postoje osnovi sumnje da je Spens, kao i mnoge druge lokacije, poput centralnog zatvora u Beogradu, vojnih objekata u Bubanj potoku, Šidu i kasarne u Paragovu blizu Novog Sada, bio prolazni centar zatočenja za hrvatske zarobljenike koje je u Srbiji držala JNA nakon pada Vukovara, a kasnije transportovala u logore poput Stajićeva, Begejaca ili zatvora u Sremskoj Mitrovici. Nenad Vukosavljević iz Centra za nenasilnu akciju je rekao da navodi Hrvatskog društva logoraša o srpskim koncentracionim logorima “djeluju utemeljeno”, ali ni on nije mogao potvrditi da li je Spens bio logor za Hrvate. Općenito, nezavisni izvori oprezno govore o Spensu, navodeći ga eventualno kao mogući prolazni punkt prema drugim mjestima zatočenja, ali bez konačne potvrde iz sudskih dokaza. Za mučenje hrvatskih zarobljenika u ovim logorima sudilo se Slobodanu Miloševiću i Goranu Hadžiću, ali obojica su umrli prije donošenja presuda.

MULJ: Sve u svemu, male su šanse da će se Cetinski u dogledno vrijeme pojaviti u Srbiji. Mnogi ga, i u Hrvatskoj i u Srbiji, optužuju za revizionizam historije, neprofesionalnost i licemjerje, jer je koncert otkazao samo nekoliko sati prije početka. Doduše, on je i sam kasnije rekao da ne žali, i da više ne želi kročiti tamo, a spomenute su i prijetnje njegovoj porodici. Dio medija spekuliše da je pravi razlog slaba prodaja ulaznica, a ne moralna dvojba. No kad smo već kod moralnog mulja i dna ka kojem roni Cetinski, ovaj skandal izbacio je na površinu – kako to uvijek i biva – najgore od najgorih. Potpredsjednik Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine Nemanja Zavišić, član vladajućeg SNS-a, koji u režimskim medijima veliča predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i žestoko napada studentske proteste, napisao je ovim povodom: “Nevjerovatno koliko se Srba čudi što je Hrvat (Tony Cetinski) pokazao da je ustaša. Kada ćemo više prihvatiti istinu? Možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše. Nema bratstva i jedinstva. I tako je to.”

REAKCIJE: Očekivano, reakcije na Zavišićev prostački i šovenski istup bile su nesrazmjerno žešće iz Hrvatske nego iz Srbije. O tome je govorio i glasnogovornik Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Aleksandar Marton, kad je poručio da je sramota da vlast šuti na izliv mržnje Nemanje Zavišića, koji je napisao da su “svi Hrvati ustaše”. “Nema reakcije tužilaštva, povjerenika za ravnopravnost, ministarke Tatjane Macure, ministra Deme Beriše, potpredsjednika Vlade Vojvodine Tomislava Žigmanova”, rekao je Marton, ocijenivši da “radikali nastavljaju širiti mržnju”. “Učitelj Šešelj je dobro podučio Vučića, a ovaj ostale ćacije”, konstatovao je Marton.

HVIDRA: Sam Tony Cetinski je, treba i to reći, ovim i dobio neke nove fanove. Zagrebačka Hvidra mu je “od srca zahvalila na časnoj, hrabroj i ljudskoj odluci”, uputivši istovremeno molbu svim hrvatskim izvođačima i sportistima da slijede njegov primjer. “Neka naši pjevaju i u Beogradu, nismo da se to zabrani, ali Spens je nešto drugo, još ima živih svjedoka koji su prošli torture u toj dvorani. Svatko će ubuduće pokazati poštuje li ili ne one koji su u Spensu patili”, izjavio je jedan predstavnik Hvidre. A Cetinski? On smatra da nije fer da se sada koplja lome na njemu, naročito zato što se u Spensu redovno već dugo godina održavaju sportski događaji, igraju hrvatske reprezentacije, a nastupio je i veliki broj izvođača iz Hrvatske. O svojim ranijim nastupima u Spensu, uključujući i onaj sa Željkom Joksimovićem, kaže da su se desili “jer je tek nedavno saznao da je Spens bio logor”. Sad je samo pitanje da li je to saznanje došlo prije ili nakon što je vidio izvještaj sa biletarnice.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

BALKAN MONITOR

Naftni šok

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Skoplja, koje broji tri mjeseca rezervi goriva, do Beograda, koji čeka ruski naftovod 2027. (ako bog da i sankcije dozvole), spremamo se za novu rundu inflacije, gladi i tirada političara koji krive sve i svakoga, uključujući i turiste u Dubaiu – samo ne sebe

 

 

NAFTA: Cijene sirove nafte i prirodnog gasa naglo rastu na globalnim tržištima zbog eskalacije rata u Persijskom zalivu. Izraelski i američki udari na Iran, praćeni iranskom odmazdom i zatvaranjem Hormuškog moreuza, kroz koji prolazi petina svjetske nafte, doveli su do prekida proizvodnje u Saudijskoj Arabiji, u rafineriji Ras Tanura, Kataru i djelovima Irana. Barel Brent nafte premašio je 82 dolara, a sličan skok doživljava i gas. Na Zapadnom Balkanu poskupljenja su već počela, uz očekivanja daljeg rasta, slično kao prije četiri godine kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu. Neki smatraju da smo previše zabrinuti zbog nadolazeće nestašice nafte, jer se novčanici ionako prazne brže od pumpi.

PANIKA: I Sjeverna Makedonija se suočava sa značajnim ekonomskim rizicima zbog velike ovisnosti o uvozu energenata. Kako se procjenjuje, u toj zemlji će najviše stradati transportni sektor, koji čini 47,6 posto finalne potrošnje energije, dok naftni derivati učestvuju sa 44,7 posto u ukupnim energetskim potrebama zemlje, od čega 65,5 dolazi iz uvoza. Poskupljenje goriva će direktno uticati na cijene svih roba i usluga, pogoršavajući ionako krhku kupovnu moć građana. Stručnjaci upozoravaju da će to izazvati lančanu inflaciju i možda natjerati Narodnu banku na restriktivniju monetarnu politiku, te predviđaju da će svaki proizvod poskupjeti u istoj mjeri u kojoj poskupi gorivo. Vlasti Sjeverne Makedonije tvrde da mogu osigurati redovno snabdijevanje za najmanje dva do tri mjeseca, te da nema razloga za paniku. Dva-tri mjeseca je sasvim dovoljno vremena da se građani smire, dok ne shvate da će sljedeći hljeb jesti na rate.

OVISNOST: Na Kosovu gorivo je u jednom danu poskupilo za 14 centi, uz pojačane inspekcije i strah od zloupotreba. Kosovo nema sopstvenu rafineriju i u potpunosti se snabdijeva uvozom, a samo prošle godine je zemlja uvezla preko 478 miliona eura nafte i više od 51 milion eura benzina. Glavne zalihe dolaze iz Njemačke, Mađarske, Grčke, Albanije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok značajan dio ulazi preko terminala Porto Romano u Draču. Predsjednik Udruženja naftaša Kosova Fadil Berjani, objašnjavao je za Radio Slobodna Evropa da cijene mogu nastaviti da fluktuiraju, jer se kompanije snabdijevaju prema trenutnim cijenama na berzi i ne drže velike rezerve. Slično je i u Crnoj Gori, koja očekuje najveći udar na dizel, jer je takođe potpuno ovisna o uvozu. Ako sukob potraje, region čekaju viši troškovi života, transporta i proizvodnje, uz moguću novu inflaciju i ekonomsku nestabilnost. Kad ti sav život visi o konopcu iz Drača i kakvom terminalu u UAE, onda ti je “stabilnost snabdijevanja” samo ljepša riječ za molitvu da Iranci ne ugase svjetla. Ili Amerikanci, svejedno.

GUŽVE: U Bosni i Hercegovini dizel je poskupio za 5–10 feninga, do 1,23 eura u RS, a veći skokovi se očekuju nakon rasta cijena u Pločama. Specifičnost BiH je i u tome što je nadležnost nad tržištem goriva podijeljena između dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske – dok u FBiH postoje robne naftne rezerve, u RS ih nema, već se nivo rezervi dogovara sa prodavcima u tom entitetu. Građani stvaraju gužve na pumpama iz straha od nestašica, iako vlasti tvrde da je snabdijevanje stabilno. U Srbiji maksimalna cijena dizela je 200 dinara, odnosno 1,7 eura, država najavljuje subvencije i mjere zaštite, dok stručnjaci upozoravaju na rizik od inflacije i recesije slično 2022. godini. Srbija računa na naftovod do Mađarske i povezivanje na ruski sistem “Družba”, čime vlasti u Srbiji žele dobaviti rusku sirovu naftu i zaobići sankcije Brisela. Međutim, to je rješenje na dugom štapu i najoptimističnije procjene kažu da radovi neće biti gotovi prije kraja 2027. godine. Dok Srbi čekaju “Družbu 2027”, a Federacija broji feninge u Pločama, građani već pune kanistere – jer kad vlast kaže “stabilno”, to je obično znak da treba stati u red.

SVRSTAVANJE: Bivši predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik, smijenjeni i osuđeni, ali još uvijek uticajni politički faktor, najavio je da će putem svojih predstavnika u državnim institucijama inicirati prekid svih diplomatskih i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine s Iranom. Razlog je, kako navodi, “agresivna i teroristička prijetnja” iz Irana. Dodik se čvrsto stavio na stranu Izraela u aktuelnom sukobu na Bliskom istoku, ističući da Republika Srpska pripada “potpuno drugačijem civilizacijskom krugu” od autoritarnog režima u Teheranu. S druge strane, bošnjački zvaničnici uglavnom izbjegavaju direktno svrstavanje, pa je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković razgovarao s predstavnicima arapskih zemalja Persijskog zaliva zbog eskalacije nasilja. Dodikova inicijativa za prekid odnosa s Iranom vjerovatno će produbiti unutrašnje podjele u Bosni i Hercegovini po pitanju vanjske politike prema Bliskom istoku i Iranu, naročito sad kad je Dodik Iran proglasio teroristom, a sebe spasiteljem civilizacije – samo što u njegovoj civilizaciji Teheran nije problem, nego je Sarajevo preblizu.

SUNČANJE: I dok cijeli svijet strepi od raspleta rata na Bliskom Istoku koji uzima sve više maha i gura svijet u sve dublji ponor, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić okrenuo je oštricu svog bijesa — prema građanima Srbije. Vučić im zamjera što su, unatoč njegovim ranijim upozorenjima, otišli na odmor u Dubai. “Svi koji su išli na sunčanje u Dubai i nisu slušali što govorim, sada će krivce tražiti u nama koji im pomažemo da se iz svega toga izvuku”, rekao je Vučić. Službeno upozorenje za putovanja na Bliski istok nije bilo izdato, ali Vučić je svejedno kritizirao one koji nisu poslušali njegove općenite savjete o opasnostima. Naravno, i druge zemlje su preduzele korake da svoje građane izvuku iz ratne zone, ali su to učinile bez optuživanja građana. Ali, tako to biva kad je spašavanje građana u nevolji potčinjeno spašavanju vlastitog imidža i vidanju povrijeđene predsjedničke sujete.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Preča posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kraj mjeseca donosi izbor između zaborava masovnih silovanja kroz wellness turizam, slavlja ustaških hitova na državnim proslavama i optuživanja mirotvoraca za “povredu taštine”, jer očito niko nema preča posla nego da ponovo briše žrtve i gladi ego nacionalnim cirkusima

 

 

SKUPOVI: Na dan četvrte godišnjice  ruske agresije na Ukrajinu, na Trgu republike u Beogradu održan je antiratni skup podrške Ukrajini, koji su organizirali Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi i Srbi protiv rata. Učesnici su nosili ukrajinske zastave, transparente s porukama mira i uzvikivali parole: “Ne ratu u Ukrajini”, “Rusija bez Putina”, “NE ratu”, “Slava Ukrajini”. S druge strane ulice, iza policijskog kordona, okupili su se pripadnici Narodne patrole, ekstremno desničarske, antimigrantske i proruske grupe u Srbiji. Nosili su ruske trobojnice sa slovom “Z”, uzvikivali proruske parole i podržavali Putinovu politiku. Neki ljudi stvarno nemaju preča posla.

SENTIMENTI: Policija je postavila dva jaka kordona u punoj opremi za razbijanje nereda, razdvajajući dvije grupe i sprečavajući direktan kontakt. Legitimirali su vođu Narodnih patrola. Došlo je do verbalnih sukoba – antiratni učesnici nazivali su desničare “fašistima” i “putinistima”, dok su ovi uzvraćali uvredama. Skup je na kraju ipak protekao bez fizičkog nasilja, hapšenja ili sličnih incidenata. I ovo je dio beogradskog neofolklora, ali što kaže statistika? Prema anketi koju je proveo Security Radar 2025, Srbi pokazuju jake pro-ruske sentimente u kontekstu rata u Ukrajini: 36 posto ispitanika krivi Ukrajinu za sukob, 41 procenat vidi ruske akcije kao odbranu interesa, a samo 26 posto smatra Rusiju agresorom. Drugim riječima, većina građana Srbije sklonija je stavovima Narodne patrole, pa se veća grupa pro-ruskih i pro-ratnih zelota nije pojavila na Trgu republike da se otvoreno sukobi sa mirovnim aktivistima samo zato jer su drugdje imali preča posla.

VILINA: Vlast u Srbiji se očajnički pokušava predstaviti svijetu u boljem svjetlu, budući da na domaćem terenu igra uglavnom pred negativno nastrojenom publikom, koja svoje nezadovoljstvo vlašću predsjednika države Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS) već mjesecima izražava blokadama, protestima i raznim oblicima građanskog neposluha. Jedan takav pokušaj je bio i 47. Međunarodni sajam turizma u Beogradu, tijekom kojeg je Turistička organizacija opštine Višegrad iz susjedne i prijateljske Bosne i Hercegovine promovirala hotel Vilina Vlas kao turističku destinaciju, pod sloganom “Od kulture do avanture”. Neki ljudi stvarno nemaju preča posla.

PREVID: Za vrijeme rata u BiH taj isti hotel bio je zloglasni logor za sistematsko zatočenje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkih žena i djevojčica. Prema izvještajima UN-a iz 1994., na tom mjestu je silovano oko 200 žena. Neke su ubijene, a neke su počinile samoubistvo. Logor je osnovao Milan Lukić, koji je osuđen na doživotnu robiju u Hagu. Nakon rata, objekat je pretvoren u rehabilitacioni centar i banju, ali je slučaj izazvao široke osude. Opet se pojavila mala grupa koja nije mogla šutjeti o normalizaciji mjesta stradanja kroz turizam bez pijeteta prema žrtvama. Organizacije okupljene oko REKOM mreže pomirenja oštro su osudile ovakvu promociju Viline vlasi, navodeći to nije previd, već izbor da se šuti o silovanju i da se žene ponovo izbrišu iz javnog prostora.  “Na taj izbor ne pristajemo”, zaključuju iz REKOMA, dok organizatori sajma i Turistička organizacija Višegrada nisu odgovarili na novinarske upite u vezi sa ovim skandalom, samo zato jer su drugdje imali preča posla.

KUNARAC: Dragoljub Kunarac, osuđeni ratni zločinac iz Foče, izručen je 24. februara Bosni i Hercegovini iz Njemačke, nakon što je tamo odslužio punih 28 godina zatvora po presudi Haškog tribunala (ICTY) iz 2002. godine. U Haagu je Kunarac osuđen za zločine protiv čovječnosti – višestruko silovanje i porobljavanje dvije žene bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. i 1993. godine. Kunarac je izručen BiH na zahtjev Tužilaštva BiH, koje ga optužuje za nove zločine protiv čovječnosti, tj. za ubistvo najmanje šest civila bošnjačke nacionalnosti, mučenje, i deportaciju stanovništva. Dragoljub Kunarac ostat će upamćen i kao prvi optuženi za silovanje kao zločin protiv čovječnosti pred tim sudom, zajedno s Radomirom Kovačem i Zoranom Vukovićem. Ostat će upamćen i po jedinstvenoj odbrani koju je iznosio pred sudom, tvrdeći da svoje žrtve nije silovao, već da je “želio pomoći”, te da su “one njega napastvovale”. Bit će da je imao preča posla.

TUŽBA: Grad Zagreb pokreće ustavnu tužbu protiv Vlade Republike Hrvatske zbog organizacije dočeka hrvatske rukometne reprezentacije, koja je osvojila bronzu na Europskom prvenstvu, na Trgu bana Josipa Jelačića, 2. februara 2026. godine.  Grad Zagreb prvobitno je planirao doček, ali je odbio dati dozvolu za nastup pjevača i neoustaškog heavy metal trubadura Marka Perkovića Thompsona, na čijem su pojavljivanju insistirali rukometaši. Nastao je skandal, hrvatski rukometni savez odustao je od suradnje s gradom, a Vlada (predvođena HDZ-om) preuzela je organizaciju, omogućivši Thompsonov nastup. Doček je održan uz veliki broj građana, Thompsonove pjesme i “domoljubnu atmosferu”, kako se skandiranje ustaških poslova od milja zove u medijima koji nemaju preča posla.

ZADIRANJE: Grad Zagreb, na čijem čelu je ljevičar Tomislav Tomašević, iz koalicije Možemo! tvrdi da je Vlada neustavno zadirala u lokalnu samoupravu i autonomiju Grada Zagreba, u čijoj nadležnosti je upravljanje javnim površinama, te je gradska skupština izglasala podnošenje tužbe Ustavnom sudu RH, koji će sad morati odlučiti o granicama državne intervencije u lokalne poslove. Tužba se smatra simboličnom, i velika je vjerovatnoća da će biti odbijena. Ministar Ivan Anušić i drugi HDZ-ovci išli su toliko daleko da su optuživali Tomaševića kako je “ukrao zasluženu proslavu rukometašima i narodu”, pa za “povredu taštine”, trolanje i sabotiranje proslave uspjeha reprezentacije. Jer, znate već, nisu imali preča posla.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Tramvaj smrti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mogu li preventabilni tragični događaji, poput iskakanja tramvaja iz šina u Sarajevu, požara u domu za stare u Tuzli, eksplozije zaostale mine u Doboju, ili pada željezničke nadstrešnice u Novom Sadu, postati katalizator društvenih promjena? Pitanje više nije hoće li se tragedije ponoviti, nego hoće li društva konačno shvatiti da nisu nesreće ono što ih ubija, već korupcija

 

 

 

ZABRINUTOST: Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković često je zabrinut. U svojoj najnovijoj inicijativi izrazio je zabrinutost zbog obnove fašizma i njegovog sve većeg prisustva na javnim događajima, aludirajući na neoustaške manifestacije sa Thomsonovih koncerata, nedavno održanih u Zagrebu, pa onda u Širokom Brijegu, a i inače. Zbog toga će, kaže Stanivuković, inicirati usvajanje zakona u Parlamentu Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske o zabrani promoviranja fašističkih i nacističkih ideologija. Inicijativa, sama po sebi, nije sporna i objektivno je prijeko potrebna, ali su zato Stanivukovićevi motivi krajnje suspektni i karikaturalno nedosljedni. Njega nerviraju Thompson i ustaški pokliči u Širokom Brijegu, ali ne i mural sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u neposrednoj blizini njegove kancelarije u Banja Luci.

KONTINUITET: Prošlo je sad i više od 15 godina otkako se prijedlog zakona o zabrani fašističkih i neofašističkih simbola našao u parlamentarnoj proceduri Parlamenta BiH, i otkako nije usvojen, zahvaljujući tome što su njegovo usvajanje blokirali predstavnici iz Republike Srpske. Isti Stanivuković je prilikom nedavne posjete Hrvatskoj bio prinuđen i platiti kaznu od 700 eura zbog zapaljivog govora u Gračacu, na kojem je zazivao “povratak Republike Srpske krajine”, odnosno neuspjelog velikosrpskog secesionostičkog projekta na teritoriji Hrvatske. Jeftini populizam, nacionalizam, selektivni antifašizam, demagogija – sve su to odlike političkog Stanivukovićevog angažmana. Drugim riječima – pred njim je svijetla budućnost kontinuiteta politike koju je etablirao Radovan Karažić, a normalizirao Milorad Dodik.

SELJAK: Poljoprivrednici u Srbiji, predvođeni mljekarima, od 11. februara 2026. blokiraju puteve širom zemlje. Sve je počelo u Mrčajevcima kod Čačka, gdje su traktorima zatvorili Ibarsku magistralu, a potom i stari put Čačak–Kraljevo. Protesti su se proširili na Bogatić, Raču, Blace, Kraljevo, Užice, Vojvodinu i druge krajeve, uz podršku povrtara, stočara i ratara – u nekim mjestima i sa prosipanjem hektolitara mlijeka u znak revolta. Glavni razlozi su alarmantno niske otkupne cijene mlijeka, koje ne pokrivaju troškove proizvodnje, zatim obustava otkupa kod mnogih, te nekontrolisani uvoz mlijeka, mesa, voća, povrća i žitarica koji uništava domaću proizvodnju. Seljaci traže hitnu kontrolu uvoza, prelevmane i kvote, garantovani otkup i stabilne cijene – u suprotnom, najavljuju radikalizaciju i totalne blokade. Baš tih dana, u jeku protesta poljoprivrednika, Srbiju je zvanično posjetio azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev, kojom prilikom je sa svojim srbijanskim kolegom Aleksandrom Vučićem dogovorio povećanje izvoza azerbejdžanskog paradajza u Srbiju (uz gas i energetske projekte), u istom trenutku u kojem se doslovno “digla kuka i motika” upravo protiv uvoza koji seljake dovodi do ruba propasti. Protesti su za sada nenasilni i ostat će takvi dok se seljaci ne dosjete da su i kuka i motika prilično multifunkcionalni instrumenti.

TRAMVAJ: Incident iskakanja tramvaja iz šina u Sarajevu – u kojem je smrtno stradao mladi umjetnik i student akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić, i u kojem su teško povrijeđene još četiri osobe, uključujući i 17-godišnju djevojku Ellu Jovanović, kojoj je amputirana noga – još jedan je u nizu šokantnih i preventabilnih tragedija, koje godinama nekažnjeno pogađaju cijelu regiju, uvijek uz istu poruku: korupcija ubija. Nesreća je izazvala višednevne proteste desetina hiljada građana Sarajeva, koji traže potpunu istragu, sistemsku odgovornost za hronično neodržavanje starih tramvaja starosti preko 40-50 godina uprkos donacijama novih vozila, te optužuju korupciju u GRAS-u, što je dovelo do ostavke premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, direktora GRAS-a Senada Mujagića i ministra saobraćaja Adnana Štete. Istovremeno, vozač tramvaja Adnan Kasapović je uhapšen, ali i odmah pušten iz pritvora, dok istraga još uvijek traje.

ODRON: Smrtonosni događaj u Sarajevu podsjetio je na slične katastrofe u Bosni i Hercegovini, zbog kojih i dalje niko nije snosio odgovornost, unatoč dokazima o sistemskoj korupciji i nemaru vlasti. Podsjetimo se odrona zemljišta u Donjoj Jablanici 4. oktobra 2024. godine, izazvanog ilegalnom eksploatacijom granita u kamenolomu bez dozvola, koji je zatrpao cijelo naselje, usmrtivši 19 osoba i uništivši desetine kuća, i koji je i dalje ostao bez pravnog epiloga. Malo više od godinu dana kasnije, u novembru 2025., izbio je požar u domu za starije osobe u Tuzli, koji je odnio 17 života, za koji također niko nije preuzeo odgovornost. U augustu iste godine je kod Doboja stradao 19-godišnji mladić Mehmed Hasanamidžić, koji je čuvajući koze poginuo od nagazne mine, zaostale iz rata, postavši tako druga žrtva mine u istoj porodici, nakon njegovog oca Mihreta, koji je preminuo nakon što mu je zaostala mina otkinula nogu. U tom dobojskom naselju na entitetskoj liniji je u proteklih 25 godina smrtno stradalo više osoba, a teren ostaje zatrpan minama, kao što medijski izvještaji o sporom deminiranju i korupciju u upravljanju fondovima za čišćenje minskih polja zatrpavaju medijske stupce.

NASILJE: Protesti i studentske blokade zbog urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024. i smrti 16 osoba, zbog korupcije u renovacijama sa kineskim i mađarskim kompanijama, još uvijek traju. Prošla je tužna godišnjica, a onda još i tri mjeseca, a napadi pristalica Vučićeve vlasti na studente i građane ne jenjavaju – posljednji se desio 16. februara ispred Srpskog narodnog pozorišta, gdje su pristalice SNS-a napali studente i novinare, udarajući ih, obarajući na zemlju i nanoseći povrede, dok policija u prvom trenutku nije reagovala. To je izazvalo masovne proteste solidarnosti širom Srbije 17. februara – u Novom Sadu ispred SNP-a, u Beogradu blokadom Novog Beograda i parka Ušće, u Nišu šetnjom do policijske stanice uz poruke da policija štiti narod, a ne batinaše, te u Prokuplju, Pirotu i drugim gradovima – gdje organizatori ističu da studente više nema ko da zaštiti osim samih građana, optužujući vlast za slanje “kriminalaca naoružanih stranačkim blagoslovom”. Tužilaštvo u Novom Sadu traži identifikaciju napadača “bez obzira ko su”, ali studenti i građani više ne vjeruju u institucije koje su dopustile da se korupcija pretvori u nasilje na ulici.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo