Kraj mjeseca donosi izbor između zaborava masovnih silovanja kroz wellness turizam, slavlja ustaških hitova na državnim proslavama i optuživanja mirotvoraca za “povredu taštine”, jer očito niko nema preča posla nego da ponovo briše žrtve i gladi ego nacionalnim cirkusima
SKUPOVI: Na dan četvrte godišnjice ruske agresije na Ukrajinu, na Trgu republike u Beogradu održan je antiratni skup podrške Ukrajini, koji su organizirali Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi i Srbi protiv rata. Učesnici su nosili ukrajinske zastave, transparente s porukama mira i uzvikivali parole: “Ne ratu u Ukrajini”, “Rusija bez Putina”, “NE ratu”, “Slava Ukrajini”. S druge strane ulice, iza policijskog kordona, okupili su se pripadnici Narodne patrole, ekstremno desničarske, antimigrantske i proruske grupe u Srbiji. Nosili su ruske trobojnice sa slovom “Z”, uzvikivali proruske parole i podržavali Putinovu politiku. Neki ljudi stvarno nemaju preča posla.
SENTIMENTI: Policija je postavila dva jaka kordona u punoj opremi za razbijanje nereda, razdvajajući dvije grupe i sprečavajući direktan kontakt. Legitimirali su vođu Narodnih patrola. Došlo je do verbalnih sukoba – antiratni učesnici nazivali su desničare “fašistima” i “putinistima”, dok su ovi uzvraćali uvredama. Skup je na kraju ipak protekao bez fizičkog nasilja, hapšenja ili sličnih incidenata. I ovo je dio beogradskog neofolklora, ali što kaže statistika? Prema anketi koju je proveo Security Radar 2025, Srbi pokazuju jake pro-ruske sentimente u kontekstu rata u Ukrajini: 36 posto ispitanika krivi Ukrajinu za sukob, 41 procenat vidi ruske akcije kao odbranu interesa, a samo 26 posto smatra Rusiju agresorom. Drugim riječima, većina građana Srbije sklonija je stavovima Narodne patrole, pa se veća grupa pro-ruskih i pro-ratnih zelota nije pojavila na Trgu republike da se otvoreno sukobi sa mirovnim aktivistima samo zato jer su drugdje imali preča posla.
VILINA: Vlast u Srbiji se očajnički pokušava predstaviti svijetu u boljem svjetlu, budući da na domaćem terenu igra uglavnom pred negativno nastrojenom publikom, koja svoje nezadovoljstvo vlašću predsjednika države Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS) već mjesecima izražava blokadama, protestima i raznim oblicima građanskog neposluha. Jedan takav pokušaj je bio i 47. Međunarodni sajam turizma u Beogradu, tijekom kojeg je Turistička organizacija opštine Višegrad iz susjedne i prijateljske Bosne i Hercegovine promovirala hotel Vilina Vlas kao turističku destinaciju, pod sloganom “Od kulture do avanture”. Neki ljudi stvarno nemaju preča posla.
PREVID: Za vrijeme rata u BiH taj isti hotel bio je zloglasni logor za sistematsko zatočenje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkih žena i djevojčica. Prema izvještajima UN-a iz 1994., na tom mjestu je silovano oko 200 žena. Neke su ubijene, a neke su počinile samoubistvo. Logor je osnovao Milan Lukić, koji je osuđen na doživotnu robiju u Hagu. Nakon rata, objekat je pretvoren u rehabilitacioni centar i banju, ali je slučaj izazvao široke osude. Opet se pojavila mala grupa koja nije mogla šutjeti o normalizaciji mjesta stradanja kroz turizam bez pijeteta prema žrtvama. Organizacije okupljene oko REKOM mreže pomirenja oštro su osudile ovakvu promociju Viline vlasi, navodeći to nije previd, već izbor da se šuti o silovanju i da se žene ponovo izbrišu iz javnog prostora. “Na taj izbor ne pristajemo”, zaključuju iz REKOMA, dok organizatori sajma i Turistička organizacija Višegrada nisu odgovarili na novinarske upite u vezi sa ovim skandalom, samo zato jer su drugdje imali preča posla.
KUNARAC: Dragoljub Kunarac, osuđeni ratni zločinac iz Foče, izručen je 24. februara Bosni i Hercegovini iz Njemačke, nakon što je tamo odslužio punih 28 godina zatvora po presudi Haškog tribunala (ICTY) iz 2002. godine. U Haagu je Kunarac osuđen za zločine protiv čovječnosti – višestruko silovanje i porobljavanje dvije žene bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. i 1993. godine. Kunarac je izručen BiH na zahtjev Tužilaštva BiH, koje ga optužuje za nove zločine protiv čovječnosti, tj. za ubistvo najmanje šest civila bošnjačke nacionalnosti, mučenje, i deportaciju stanovništva. Dragoljub Kunarac ostat će upamćen i kao prvi optuženi za silovanje kao zločin protiv čovječnosti pred tim sudom, zajedno s Radomirom Kovačem i Zoranom Vukovićem. Ostat će upamćen i po jedinstvenoj odbrani koju je iznosio pred sudom, tvrdeći da svoje žrtve nije silovao, već da je “želio pomoći”, te da su “one njega napastvovale”. Bit će da je imao preča posla.
TUŽBA: Grad Zagreb pokreće ustavnu tužbu protiv Vlade Republike Hrvatske zbog organizacije dočeka hrvatske rukometne reprezentacije, koja je osvojila bronzu na Europskom prvenstvu, na Trgu bana Josipa Jelačića, 2. februara 2026. godine. Grad Zagreb prvobitno je planirao doček, ali je odbio dati dozvolu za nastup pjevača i neoustaškog heavy metal trubadura Marka Perkovića Thompsona, na čijem su pojavljivanju insistirali rukometaši. Nastao je skandal, hrvatski rukometni savez odustao je od suradnje s gradom, a Vlada (predvođena HDZ-om) preuzela je organizaciju, omogućivši Thompsonov nastup. Doček je održan uz veliki broj građana, Thompsonove pjesme i “domoljubnu atmosferu”, kako se skandiranje ustaških poslova od milja zove u medijima koji nemaju preča posla.
ZADIRANJE: Grad Zagreb, na čijem čelu je ljevičar Tomislav Tomašević, iz koalicije Možemo! tvrdi da je Vlada neustavno zadirala u lokalnu samoupravu i autonomiju Grada Zagreba, u čijoj nadležnosti je upravljanje javnim površinama, te je gradska skupština izglasala podnošenje tužbe Ustavnom sudu RH, koji će sad morati odlučiti o granicama državne intervencije u lokalne poslove. Tužba se smatra simboličnom, i velika je vjerovatnoća da će biti odbijena. Ministar Ivan Anušić i drugi HDZ-ovci išli su toliko daleko da su optuživali Tomaševića kako je “ukrao zasluženu proslavu rukometašima i narodu”, pa za “povredu taštine”, trolanje i sabotiranje proslave uspjeha reprezentacije. Jer, znate već, nisu imali preča posla.
Eldin HADŽOVIĆ