Putinovski model “suverene demokratije”, što je eufemizam za izolacionističku autokratiju, sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv

PREOKRET: Poraz Viktora Orbána na izborima 12. aprila 2026. godine predstavlja historijski preokret ne samo za Mađarsku, već i za Zapadni Balkan. Péter Magyar i njegova stranka Tisza osvojili su ubjedljivu dvotrećinsku većinu (138 od 199 mandata), čime je završena 16-godišnja vladavina Orbána i njegovog “neliberalnog” modela. Nova mađarska vladajuća partija deklarativno je pro-EU, fokusirana na borbu protiv korupcije i normalizaciju odnosa sa Unijom koje je Orbán potpuno poremetio. Posljedice brutalnog poraza Fidesza osjetit će se u cijelom svijetu – počevši od izolacije sada posljednjeg proruskog glasa u EU, slovačkog premijera Roberta Fica, pa do mogućeg lančanog urušavanja i drugih autokratskih konstrukcija, na krilima premoćne pobjede mađarske opozicije. Sve oči su sada uprte u Pétera Magyara i Tiszu, koji sada imaju dovoljno moći u parlamentu da ponište sve što je Orbán uništio, mada oprezni glasovi ukazuju na njihove ideološke sličnosti i nacionalistička stremljenja. Zapravo je pravo pitanje hoće li u Magyaru prevagnuti antikorupcionaški pragmatični centrist, ili antimigrantski mađarski izolacionist i konzervativac.

GULAŠ: Među prvima koji strahuju kakvu će čorbu zapržiti Magyar svakako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je sva svoja jaja strpao u Orbánovu korpu, pružajući mu podršku i razmijevanje, svojstveno autokratama na svim meridijanima. Vučić je izgubio najvažnijeg saveznika unutar EU, onoga koji mu je godinama pružao diplomatsku zaštitu, blokirao kritike Bruxelessa i omogućavao “srpski kanal” u Uniji. Magyar je već u prvim izjavama spominjao “gospodara lutaka” iza veza Orbán–Vučić–Fico i najavio da odnosi neće zavisiti od pojedinaca. Vučić je naposljetku čestitao pobjedniku, ali je jasno da će Beograd morati brže da se prilagođava EU standardima bez mađarskog “štita”, naročito zbog već započetih zajedničkih infrastrukturnih projekata, kao što su naftovod i željeznička pruga Beograd-Budimpešta, te još uvijek neizvjesnog ishoda nakane mađarskog MOL-a da otkupi većinski ruski udio u vlasništvu srbijanskog NIS-a.

TROJANAC: Još jedan žilavi autorkrat koji je s Orbánovim porazom zadobio žestok udarac je svakako “Lukašenko iz Laktaša”, odnosno bivši, ali još  utjecajni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik. Orbán je javno podržavao Dodikovu separatističku retoriku i blokirao sankcije, a sasma je izvjesno da nova Budimpešta neće imati isti entuzijazam za Dodikove projekte, kao i to da bi EU mogla lakše uvesti dugo odlagane sankcije protiv lidera RS-a. Uopće, koncept “srpskog sveta” će ubuduće biti znatno teže održavati na životu. I to ne samo u Bosni i Hercegovini. Manje mađarske podrške srpskim pozicijama znači slabiji otpor Prištini u nekim evropskim forumima. Magyarov pro-EU pristup ide u korist stabilizacije i evropskog puta Kosova, iako Mađarska nije bila najveći protivnik Prištine. Gledano zapadno od BiH – i Hrvatska će, kao članica EU i NATO, dobiti stabilniju regiju bez Orbánovog “trojanskog konja” koji je često igrao na kartu Srbije, zbog čega će trilateralna saradnja Hrvatska–Albanija–Kosovo sigurno prodisati u novim okolnostima. Što se tiče juga, odnosno Sjeverne Makedonije, Magyar je već javno izjavio da odbjegli bivši premijer Nikola Gruevski nema mjesta u Mađarskoj i da će nova vlada izručiti “međunarodno tražene kriminalce” (uključujući Gruevskog koji je 2018. dobio azil od Orbána). Skoplje će vjerovatno uskoro tražiti ekstradiciju, što bi moglo destabilizirati VMRO-DPMNE i vladu Hristijana Mickoskog.

PRESLAGIVANJE: Prošlo je više od četvrt vijeka od uspostavljanja NATO mirovne misije na Kosovu (KFOR), a u posljednje vrijeme se sve češće postavlja pitanje njene sudbine. Ta je sila na početku 1999. brojala preko 50.000 vojnika (od čega 7.000 Amerikanaca), dok je danas više nego deset puta manja. Najave hirovitog i nepredvidivog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa o preispitivanju američkog vojnog prisustva u Europi sve su učestalije i glasnije, a to bi sigurno uključivalo i povlačenje oko 600 američkih vojnika sa Kosova. Iako Pentagon zvanično negira konkretne planove o povlačenju, mediji poput Politicoa redovno izvještavaju o pritiscima SAD-a na saveznike da preuzmu veći teret, uključujući i Kosovo. Stručnjaci poput Igora Tabaka, prenosi RSE, smatraju da Evropa ima kapacitete da zamijeni američko vojno prisustvo, jer KFOR-u nisu potrebne specijalizirane američke sposobnosti poput raketne odbrane. Međutim, stručnjaci poput bivšeg albanskog ministra odbrane Fatmira Mediua ističu da američke trupe imaju ključnu političku i odvraćajuću ulogu prema Srbiji i drugim akterima, te da njihovo slabljenje može potaknuti provokacije i eskalacije, posebno uz interese Rusije.

ZAVISNOST:  Kosovske sigurnosne snage se transformiraju u punu vojsku, uz konstantni rast budžetskih izdvajanja za odbranu, koja sada iznose preko 216 miliona eura. No, bez obzira na to, one ne mogu samostalno djelovati na sjeveru Kosova bez odobrenja KFOR-a. Uz sve to, realnost je da su one još uvijek relativno male (oko 5.000–6.000 pripadnika), slabo naoružane teškim naoružanjem i bez ikakvog borbenog iskustva. Kosovsko vodstvo poziva na jačanje diplomatije prema SAD-u i regionalnu saradnju (kao što je trilateralni sporazum sa Hrvatskom i Albanijom) kako bi se osigurala stabilnost bez potpune ovisnosti o Washingtonu. U slučaju američkog povlačenja, Evropa bi se suočila s ozbiljnim testom svoje sigurnosne uloge na Balkanu. Što se Kosova tiče, procjene su da neće postići spremnost da samostalno vojno garantira stabilnost i sigurnost svoje sjeverne granice još najmanje pet do sedam godina. Drugim riječima, Kosovo je u potpunosti zavisno od prisustva KFOR-a, a naročito od diplomatske i političke zaštite Zapada, mnogo više nego od vojne.

BUĆKURIŠ: Orbánov poraz slabi čitavu “illiberalnu mrežu” na Balkanu (Vučić–Dodik–Mickoski–Gruevski). To ne znači automatski pad ovih lidera, ali im oduzima važan oslonac unutar EU i šalje jasnu poruku: model “suverene demokratije” sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv. Magyarova Mađarska vraća se u evropski mainstream – a Balkan će morati brže da bira između Bruxelessa i starih zaštitnika. Promjene neće biti preko noći, ali vjetar definitivno mijenja smjer. Kako rekosmo, zaista od Magyara zavisi hoće li njegova čorba biti gulaš ili paprikaš, ili možda bezukusni bućkuriš. Bilo kako bilo, svi će je morati kusati.

Eldin HADŽOVIĆ

Iza niza naizgled nepovezanih događaja odvija se ista politička šarada u kojoj su krize režirane, uloge podijeljene, a ishod unaprijed određen

KONSULTACIJA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić počeo je pregovore sa parlamentarnim strankama, predstavljajući ih kao put iz političke krize, iako je za sada riječ o razgovorima među istomišljenicima. Učesnici u konsultacijama redom nakon sastanaka izlaze sa izjavama u kojima “nemaju ništa protiv vanrednih izbora”, ali uglavnom s mišljenjem da oni nisu potrebni. Opozicija pregovore odbacuje apriori kao besmislene bez raspisivanja prijevremenih izbora. Paralelno, istaknuti članovi Vučićeve Srpske napredne stranke sve češće nastupaju u javnosti s najavama da će “zamoliti predsjednika” da razmisli o kandidaturi za premijera Srbije. Vućić se, sa svoje strane, javno otima toj ideji, ali je ne isključuje. Oni ga, kao, mole, a on se, kao, nećka, dok se u prorežimskim medijima do maksimuma pojačava narativ o Vučiću kao “nezamjenjivom” lideru. I to je sad predstava za srpsku javnost, iako svi znaju kakav će tačno ishod biti.

KONSOLIDACIJA: Ako Vučić preseli gluteus iz predsjedničke u premijersku fotelju – a pretpostavimo da hoće – dobio bi direktniju i operativniju kontrolu nad izvršnom vlašću u Srbiji, što bi se itekako osjetilo i na regionalnoj razini. Prvenstveno, premijerska pozicija bi donijela intenzivniju i koordiniraniju podršku Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini, čime bi se mogla pojačati blokada državnih institucija i secesionistička retorika. Na Kosovu bi njegova pojačana dnevna kontrola nad vladom mogla dovesti do čvršćeg stava u pregovorima, posebno oko Zajednice srpskih opština, što bi dodatno usporilo normalizaciju odnosa sa Prištinom i uticalo na stabilnost sjevera Kosova. U Crnoj Gori bi takav potez vjerovatno ojačao utjecaj Beograda na srpske partije i identitetska pitanja (crkva, jezik, kultura, a odnedavno i zastava), što bi moglo zakomplikovati proevropski put Podgorice i izazvati nove tenzije u već krhkoj koaliciji. On računa da bi prelaskom na mjesto premijera konsolidirao srpski utjecaj u regionu, ali bi realno povećao rizik od zamrzavanja postojećih konflikata i usporavanja evropskih integracija svih zemalja u neposrednom okruženju Srbije.

PREDSTAVA: Predstava za javnost je, kažu Vučićevi kritičari, i slučaj pronalaska eksploziva na gasovodu kod Kanjiže, između Srbije i Mađarske, koji je cijelu vojno-sigurnosno-policijsku strukturu Srbije i Mađarske, uključujući i helikoptere i pse-tragače, digao na noge. Srpski i mađarski zvaničnici su operaciju odmah proglasili terorističkim aktom, a oponenti i jednih i drugih tvrde da je u pitanju montirana operacija, dizajnirana da mobilizira glasače u Mađarskoj, koji se spremaju na izbore, a na kojima aktualni premijer te zemlje Viktor Orban, prema svim dosadašnjim anketama, ne stoji dobro. Istoga dana u kom se desio incident, Orban je sazvao nacionalno Vijeće odbrane, pa digao vojsku, pa smrknutog lica obilazio gasovod, dok su njegova opozicija i istraživački novinari javno iznosili argumenate koji ukazuju na insceniranost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó sugeririsao je da Ukrajina stoji iza navodne sabotaže, što je ekspresno opovrgnuto. Slični “osujećeni teroristički akti” uoči izbora viđeni su i ranije, i oni služe za konsolidaciju biračke baze, skretanje pažnje sa ekonomskih problema (inflacija, stagnacija) i jačanje narativa “samo mi vas štitimo od haosa”.

POSLJEDICE: Incident kod Kanjiže se savršeno uklapa u energetsko-geopolitički kontekst u kojem Srbija i Mađarska ostaju među rijetkim evropskim zemljama zavisnim od ruskog gasa preko Balkanskog toka, a istovremeno služi i za optuživanje migranata za terorizam. Brza i koordinirana reakcija Vučića i Orbana, uključujući dramatično telefoniranje, trenutno obavještavanje i javno demonstriranje jedinstva, dodatno naglašava čvrsto savezništvo dvojice lidera koji se uzajamno podržavaju u teškim političkim momentima. Posljedice se ogledaju u jačanju imidža oba lidera kao “čuvara stabilnosti i energetske sigurnosti” kod kuće, dok istovremeno hrane unutrašnji narativ o stalnim prijetnjama koji opravdava veću kontrolu i oprez sa izborima. Na regionalnom planu ovakav događaj produbljuje podjelu između “proruskog bloka” (Srbija–Mađarska–dio BiH) i proevropskih snaga, dodatno komplicira energetsku saradnju i međusobno sigurnosno povjerenje. Pritom, ostanak Orbana na vlasti nije samo Vučićeva ideološka, već i vrlo pragmatična preferencija, budući da od Orbana umnogome ovisi sudbina srpskog NIS-a, u svjetlu činjenice da je američki OFAC odobrio produženje pregovora o prijedlogu mađarske MOL Grupe za kupovinu većinskog udjela ruskog Gazproma u NIS-u do 22. maja.

INTERKONEKCIJA: Dok Srbija i Mađarska demonstriraju privrženost ruskom gasu preko Balkanskog toka (Turski tok), Sjedinjene Države aktivno guraju diversifikaciju u Bosni i Hercegovini kroz projekat Južne interkonekcije. Početkom tjedna u Sarajevo je stigao Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike, koji se sastao sa najvišim domaćim zvaničnicima. Sve to samo dan uoči vanredne sjednice Parlamenta entiteta Federacije BiH na kojoj se raspravljalo baš o izmjenama Zakona o Južnoj interkonekciji. Cilj je bio ubrzati projekat kroz uvođenje američkog privatnog partnera — kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, registrovane u Sarajevu, ali u vlasništvu američke matične firme. Predložene izmjene omogućavaju da AAFS preuzme razvoj, izgradnju, finansiranje i višedecenijsku koncesiju na upravljanje gasovodom. Projekat predviđa izgradnju gasovoda dužine oko 160–170 km na teritoriji BiH (plus dio u Hrvatskoj), koji bi povezao BiH sa hrvatskim gasovodnim sistemom i LNG terminalom na otoku Krk, čime bi BiH dobila pristup američkom ukapljenom prirodnom gasu i drugim ne-ruskim izvorima, umjesto dosadašnje 100-procentne zavisnosti od ruskog gasa koji dolazi preko Srbije. To se uklapa u nastojanja jednog dijela bosanskohercegovačkih vlasti da se oslobodi ovisnosti o ruskom gasu, ali i u politiku “America first”, koja podrazumijeva smanjenje ruskog utjecaja na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

JUNIORI: Istoga dana kad je u Sarajevo stigao Joshua Volz, u Banju Luku je doputovao sin predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, istoimeni Junior. Na aerodromu u Mahovljanima dočekao ga je sin Milorada, istoimeni Igor Dodik. Glavni događaj u kojem su učestvovala dva juniora bila je panel-diskusija u Banskom dvoru sa privrednicima iz Republike Srpske, na kojoj je Trump Jr. govorio o ekonomiji, investicijama, uticaju vještačke inteligencije, “woke” kulturi i globalnoj politici, na kojoj je Trump Junior Francusku i Englesku nazvao “muslimanskim zemljama”, aludirajući na vjersku pripadnost migranata. Šarada je, jasno, dio lobističkih napora vlasti RS da ojačaju veze sa desnim krilom američke politike. Dodik i njegovi saradnici su posjetu, koja nije bila zvanična, niti protokolirana kroz Ministarstvo vanjskih poslova ili bilo koju drugu državnu instancu, odmah iskoristili za širenje narativa da “Republika Srpska postaje centar svijeta“ i “rušenja globalističkog koncepta”. Mediji su uredno prenosili zaključke sa diskusije, podsjećajući da Trump Junior posjete ovog tipa solidno – naplaćuje.

Eldin HADŽOVIĆ

Između zeničkog sevdaha i beogradskog suzavca, region se i dalje najbolje snalazi u ofsajdu

ZMAJEVI: Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine pobjedom nad Italijom, na stadionu “Bilino polje” u Zenici. Utakmica je završena rezultatom 1:1 nakon 120 minuta igre, dok su u penal seriji Zmajevi Sergeja Barbareza bili sigurniji od Azzura Gennara Gattusa sa 4:1. Italijani su tako naučili da nije lijepo potcjenjivati protivnika, pošto su u minutama nakon utakmice drušvene mreže bile preplavljene video snimcima italijanskih nogometaša koji slave nakon saznanja da će im u finalu baraža protivnik biti Bosna i Hercegovina. Statistika utakmice pokazuje da je BiH bila bolja u svakom aspektu igre – od posjeda lopte, pa do broja šuteva na gol – tako da je svako dobio šta je zaslužio: BiH ide na Mundijal, a Italija će ga gledati sa kauča, i to po treći put zaredom.

ORLOVI: Reprezentacija Kosova je, nažalost po njih, propustila istorijsku priliku da se plasira na Mundijal, nakon što je na domaćem terenu poražena od reprezentacije Turske. Navijači banjalučkog Borca, uključujući i bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, podijelili su se između onih koji su te noći navijali za Italiju, a protiv Bosne i Hercegovine, i onih koji su navijali za Tursku, a protiv Kosova. Ova potonja grupa je, eto, dobila razlog za likovanje, a u digitalnoj sferi je u raznim formatima kružio vic – konačno se Srbi raduju pobjedi Turaka na Kosovu.

REKTORAT: U ranim jutarnjim časovima posljednjeg dana marta, pripadnici Posebnih jedinica policije upali su u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu, po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Intervencija je izvedena kako bi se prekinula blokada studenata koji zahtijevaju poništavanje nedavnih lokalnih izbora i nezavisnu istragu o pogibiji studentice na Filozofskom fakultetu, koja je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima poginula skočivši kroz prozor Filozofskog fakulteta 26. marta. Policija je vršila pretres prostorija, uključujući kabinet rektora Vladana Đokića, sa ciljem da provjeri postojanje eventualnih neobezbijeđenih ulaza iz Rektorata prema Filozofskom fakultetu, oduzme snimke nadzornih kamera i utvrdi moguće nepravilnosti u radu Rektorata. Rektor Đokić, kao i veliki dio civilnog sektora ocijenili su upad kao pritisak na akademsku autonomiju i zloupotrebu tragičnog događaja u političke svrhe. Akcija je izazvala proteste studenata i građana ispred Rektorata, uz tenzije i sukobe sa policijom tokom dana.

IZBORI: Lokalni izbori održani 29. marta 2026. godine u deset opština u Srbiji (Bor, Aranđelovac, Bajina Bašta, Kladovo, Knjaževac, Kula, Lučani, Majdanpek, Sevojno i Smederevska Palanka) završeni su pobjedom koalicije predvođene Srpskom naprednom strankom (SNS) u svim jedinicama lokalne samouprave. Posmatračka misija Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, koja je pratila izbore sa 13 posmatrača, saopštila je da su procedure unutar biračkih mjesta uglavnom sprovedene u skladu sa propisima. Međutim, situacija van biračkih mjesta ocijenjena je kao alarmantna, sa zabilježenim nasilnim incidentima, pritiscima i prisustvom većih grupa neidentifikovanih, ponekad maskiranih osoba. Posmatrači su bili svjedoci nasilja u gotovo svim posjećenim opštinama, posebno u Aranđelovcu, uz kršenje tajnosti glasanja i fotografisanje glasačkih listića. Zabilježeni su i napadi na posmatrače, aktiviste i novinare, a sudeći po brojnim medijskim izvještajima, najpopularnije prevozno sredstvo u Srbiji u vrijeme izbora je Bugarski voz.

TENZIJE: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kojemu nije dosta tenzija unutar Srbije, nastavlja “izražavati zabrinutost” na svakom ćošku zbog produbljivanja odbrambene saradnje između Hrvatske, Albanije i Kosova, ocjenjujući je kao usmjerenu protiv Srbije i faktor koji ugrožava regionalnu stabilnost. Prema njegovim riječima, takvo povezivanje na relaciji Priština–Tirana–Zagreb predstavlja direktan pritisak na Srbiju, zbog čega sad Srbija jača sopstvene odbrambene kapacitete “kako bi svaka eventualna agresija bila unaprijed obesmišljena, uključujući nabavku savremenih raketnih sistema”. Sedmičnik NIN je nedavno objavio informaciju da je članstvo u tom savezu bilo ponuđeno i Srbiji, ali se Ministarstvo odbrane te zemlje o tome nikada nije zvanično izjasnilo.

BRIONI: Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović otkazao je planirani samit regionalne inicijative Brdo-Brioni Proces, koji je trebalo da se održi u maju na Brionima. Kao kopredsjedavajući procesa, Milanović je o odluci obavijestio šefove država učesnika. Kao razlog naveo je nedavne političke izjave i postupke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koje smatra u potpunoj suprotnosti sa ciljevima inicijative – jačanjem regionalne saradnje i stabilnosti na jugoistoku Evrope. Prema saopštenju Ureda hrvatskog predsjednika, te izjave narušavaju međudržavne odnose i ugrožavaju mir u regionu. Milanović je zaključio da u takvim okolnostima ne postoje uslovi niti je moguć dolazak Aleksandra Vučića u Hrvatsku.

PEGLANJE: Nakon što je Milanović otkazao samit Brdo-Brioni Proces, kabinet predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar saopštio je da su u toku intenzivni diplomatski kontakti sa Zagrebom i ostalim prijestolnicama regiona. Kao kopredsjedavajuća inicijative, Pirc Musar je potvrdila da se vode razgovori o mogućnosti održavanja samita na alternativnoj lokaciji tokom 2026. godine. Iz njenog ureda naglašeno je da se ne žele miješati u odluku hrvatskog predsjednika, ali da je dijalog između lidera Zapadnog Balkana od ključnog značaja za regionalnu stabilnost i evropske integracije, uprkos postojećim bilateralnim sporovima. Tako da je Nizbrdo-Brioni sasvim realna alternativa.

Eldin HADŽOVIĆ