Povežite se sa nama

Izdvojeno

CIN-CG: SLUČAJ MAJBAH: Da li su institucije prekoračile ovlašćenja 

Objavljeno prije

15 sati

na

foto: printscreen

Zbog snimka majbaha koji koristi director UP Lazar Šćepanović, policija je pretresla više stambenih jedinica i telefone bez jasne zakonske osnove. Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja Šćepanovićeve sigurnosti, iako on nije saslušan kao oštećeni do trenutka zaključivanja ovog teksta, što je zakonska obaveza. Odbrana tvrdi da je riječ o nelegalnim pretresima 

 

 

Kada je Saša Đilas 29. aprila, prolazeći nikšićkim Bulevarom 13. jula, ugledao vozilo majbah, i snimio automobil o kojem se dugo polemiše o u javnosti, nije mogao ni da zamisli da će zbog toga Uprava policije (UP) već sjutradan protiv njega, ali i njegove prijateljice Zorice Radulović kojoj je poslao snimak, pokrenuti postupak pred Osnovnim državnim tužilaštvom (ODT) Nikšić. 

Postupak je pokrenut zbog navodnog ugrožavanja bezbjednosti direktora UP Lazara Šćepanovića.  

Policija je pretresla kuća Saše Đilasa, njegovih roditelja, kao i kuću Zorice Radulović i njenih svekra i svekrve, zbog navodne sumnje da će naći oružje i eksplozivne naprave. Pretresena je i telefon Radulovićeve, dok je Đilasu oduzet. 

Naredbe za pretrese izdavale su sudije za istragu Osnovnog suda u Nikšiću za istragu Darko Božović i Sava Mušikić, dok predmet u ODT u Nikšiću vodi tužilac Rajko Lopičić. 

“Pretresi su nezakoniti” kaže advokat Veselin Radulović, koji zastupa Đilasa i Radulović. 

Iako je prošlo više od mjesec dana od pokretanja postupka, Đilas i Radulović i dalje ne znaju precizno zbog čega je  ODT u Nikšiću otvorilo istrage protiv njih, po kojim osnovama je UP sprovela pretrese, kao i zbog čega je Osnovni sud u Nikšiću dao odobrenje za ove pretrese.

„Đilasu i Radulović nije saopšteno koje svojstvo imaju u ovom predmetu, niti da li im se nešto konkretno stavlja na teret, dok se istovremeno prema njima sprovode ozbiljne službene radnje koje duboko zadiru u njihova prava i slobode“, navodi za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) advokat Raduović.

On je to napisao i u dopisu ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao uvid.

Radulović je podsjetio da su mediji, pozivajući se na informacije i saopštenja policije, Đilasa i Radulović prikazali kao osobe povezane sa organizovanom kriminalnom grupom koja navodno ugrožava bezbjednost direktora UP Lazara Šćepanovića. ,,Time je mojim branjenicima nanijeta ozbiljna šteta i prije bilo kakvog zvaničnog obavještenja o postojanju osnova sumnje ili konkretne radnje“, navodi se u dopisu Radulovića ODT-u u Nikšiću. Radulović ističe da Đilas i Radulović imaju čiste biografije, te da nikada nijesu imali bilo kakvih problema sa zakonom. 

Radulović ističe da je problematično i to što Šćepanović još uvijek nije saslušan kao oštećeni iako bi njegov iskaz bio ključan za procjenu da li je sporni snimak mogao izazvati takvu posljedicu. „Svaki slučaj ugrožavanja sigurnosti počinje saslušanjem oštećenog, koji mora izjaviti da se osjeća ugroženim ili uplašenim za svoj život. Bez takve izjave nema ni krivičnog djela“, objašnjava Radulović.

Iz ODT-a u Nikšiću su za CIN-CG kazali da je povodom navodnog ugrožavanja bezbjednosti Šćepanovića formiran predmet. ,,U toku je izviđaj, izdate su naredbe za vještačenje i pribaviće se svi dokazi neophodni za ocjenu da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti’’, naveli su iz tog tužilaštva.  

Radulović, međutim, upozorava da je apsurdan tok ovog procesa. ,,Izviđaj podrazumijeva da postoji sumnja i da je formiran predmet, a oni su formirali predmet i naknadno utvrđuju da li postoji sumnja’’, objašnjava advokat.  On tvrdi i da dosadašnje postupanje u ovom predmetu predstavlja ozbiljno prekoračenje službenih ovlašćenja i nedopušteno zadiranje u osnovna ljudska i slobode prava građana pod izgovorom sprovođenja izviđaja i zaštite lika i djela direktora policije.

Đilas, u razgovoru za CIN-CG, objašnjava da je snimio majbah samo stoga što ga je zainteresovao prizor skupocjenog vozila, simbola bahatosti i zloupotrebe bivše vlasti, na nikšićkim ulicama. “Nijesam mogao ni predpostaviti da njime raspolaže direktor UP, jer tada nije bilo poznato da majbah koristi Šćepanović. Iz automobila je na pumpi izašao vozač uniformisan u crno, koji sigurno nije bio direktor policije’’, objašnjava Đilas. 

Snimak je poslao prijateljici Radulović, tek nakon što je u objavi na stranici X lik odbjeglog Miloša Medenice, koji je osuđen na više od 10 godina zatvora,  naveo da majbah koristi director UP Šćepanović. “U šali sam tada komentarisao da se možda radi upravo o tom majbahu”, kaže Đilas.

UP, ali ni Lazar Šćepanović kojeg je CIN-CG kontaktirao, nijesu odgovorili na brojna pitanja u vezi sa ovim slučajem. 

Pretresi bez zakonske osnove

Već sjutradan, 30. aprila, nakon razmjene porka između Đilasa i Radulović, policija je zakucala na vrata roditeljske kuće Saše Đilasa, sa nalogom za pretres koji je potpisao sudija za istragu Mušikić. Advokat Radulović tvrdi da službenici UP nijesu valjano ni provjerili prebivalište Đilasa koji već niz godina stanuje na drugoj adresi, pa su nakon što su pretesli kuću njegovih roditelja, i to zbog sumnji u nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnog materijala, tražili od Đilasa, putem telefona, da bez naloga pretresu i njegov stan. 

U tom trenutku on je bilo na putu za Prijepolje gdje je trebalo sa rodbinom da provide prvomajski praznik. ,,Dobio sam poziv od uspaničenih roditelja, a potom su se javili službenici koji mi ništa nijesu objasnili osim da me sumnjiče za držanje oružja. Tražili su da od brata i oca uzmu ključ od mog stana i pretresu ga, bez naloga’’, objašnjava Đilas. “Službenici UP su mi kazali da mogu nastaviti putovanje, ukoliko dobiju ključ stana, što sam dopustio nadajući se brzom završetku cijele situacije jer u stanu nije bilo ničeg što bih krio”, ističe Đilas. 

Prma Zakonu o krivičnom postupku (ZKP), zahtjev za donošenje naredbe za pretres mora sadržati “očekivane tragove i opis predmeta koje je potrebno pretresanjem pronaći’’. Advokat Radulović objašnjava da su u ovim slučajevima naredbe bile nezakonite jer su sadržale samo uopštene odredbe, bez isticanja za šta se njegovi klijenti sumnjiče i bez navođenja jasnih razloga za pretres.

Samo dvadesetak minuta nakon što je razgovara sa policijom, uhapšen je u blizini Bijelog Polja. Šest sati je proveo u Centru bezbjednosti Bijelo Polje, gdje mu je rečeno da ništa sumnjivo nije nađeno pretresima, ali da se on tereti za ugrožavanje bezbjednosti. ,,Nijesu mi rekli čije bezbjednosti. Pitali su me da li sam bio na benziskoj pumpi u Nikšiću, 29. Aprila, i da li sam napravio snimak majbaha. Rekao sam da jesam i pokazao sam snimak. Pustili su me i rekli da mogu da nastavim put’’, kaže Đilas. Policiji je reko i da je snimak poslao Zorici Radulović. 

Istog dana sudija za istragu, Darko Božović, izdao je naredbe za pretres stana Zorice Radulović, kao i stana roditelja njenog supruga, zbog sumnje u nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naparava. Ona je u tom trenutku bila u Herceg Novom. Službenici policije su joj kazali da se hitno javi u hercegnovski CB, što je ona i učinila. ,,Rekli su mi da su me pozvali jer na telefonu imam snimak majbaha. Inspektor me ispitivao odakle mi snimak, objasnila sam sve šta se desilo’’, navodi Zorica Radulović za CIN-CG.  

Radulović objašnjava da kao savjetnica u tužilaštvu poznaje pravne propose, zato je i odbila da da šifru za svoj telefon, kao pristup sadržaju telefona. ”Bez naloga za pretres, policija nema parvo na sve to”. 

U zvaničnim saopštenjima policije,  navedeno je da su Radulovć i Đilas privedeni i da je u vezi sa događajem izvršeno više pretresa. Navedeno je da je Radulović i zaposlena u ODT Nikšić. ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagandi koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala’’, navedeno je u ovom saopštenju. 

Na društvenim mrežama i medijima prikazan je snimak majbaha iz drona, sa kojim Đilas i Radulović negiraju povezanost. Oni su za CIN-CG potvrdili da ih policija i tužilaštvo u vezi sa snimkom iz drona nikada nijesu ispitivali. 

Iz Kancelarije ombudsmana za CIN-CG kažu da snimanje direktora Uprave policije može predstavljati ozbiljan incident koji mora biti predmet odgovarajuće provjere i utvrđivanja svih relevantnih činjenica, posebno imajući u vidu značaj zaštite prava građana, ali i obezbjeđivanja nesmetanog funkcionisanja institucija.

Kako ombudsman ističe ,,svako postupanje organa javne vlasti, uključujući policijske radnje kojima se zadire u prava i slobode građana, mora biti zasnovano na zakonu i sprovedeno uz poštovanje principa nužnosti, proporcionalnosti i zaštite privatnosti”, kažu iz Kancelarije Ombudsmana, uz napomenu da je posebno važno da osobe prema kojima se preduzimaju službene radnje budu upoznate sa svojim procesnim položajem i pravima koja im pripadaju, u skladu sa važećim propisima.

,,U ovakvim situacijama ključna pravna pitanja su postojanje sumnje da je izvršeno krivično djelo, i sa druge strane srazmjernost primijenjenih procesnih mjera i radnji u odnosu na karakter sumnje. Naredba za pretres mora sadržati jasno navedene razloge: koje predmete ili tragove organi traže, zbog čega se očekuje da se oni nalaze na određenom mjestu i kakva je njihova veza sa konkretnim krivičnim djelom’’, ističe za CIN-CG Boris Marić, pravnik iz NVO Centra za građanske slobode (CEGAS). 

Marić istriče da je odgovornost policije da preduzima mjere u granicama zakona i uz poštovanje principa nužnosti i proporcionalnosti, dok tužilaštvo ima obavezu da kontroliše zakonitost policijskog postupanja i da procijeni da li postoji dovoljan osnov za preduzimanje dokaznih radnji, te da li se vodilo računa o srazmjernosti postupanja. 

,,Sud, prilikom odlučivanja o pretresima, ima posebno važnu ulogu zaštitnika prava građana, jer njegova kontrola mora spriječiti da se istraga pretvori u nesrazmjerno zadiranje u privatnost’’, navodi Marić. 

Pretresali cjelokupnu istoriju mobilnog telefona Radulović

U dopisu koji je advokat Radulović poslao ODT-u u Nikšiću, u koji je CIN-CG imao u uvid, navodi se da je 19. maja 2026. izvršen pretres mobilnog telefona Zorice Radulović, zbog postojanja osnova sumnje da će se pretresom pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak u vezi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti na štetu direktora policije.

Iz UP su, navodi se u tom dokumentu, izvršili pregled kompletnog sadržaja uređaja, iako istražuju okolnosti koje su se dogodile, u tom trenutku, prije samo 20 dana.

,,O radnji pretresa kao branilac nijesam bio obaviješten od strane ovog tužilaštva, niti policije, iako sam prethodno uredno prijavio zastupanje, tj. odbranu i zahtijevao obavještavanje o svim radnjama. Moje prisustvo toj radnji omogućeno je zato što me je klijentkinja telefonski obavijestila o pozivu policije i, po mojim instrukcijama, zahtijevala prisustvo branioca, nakon čega su službenici policije sačekali moj dolazak’’, navodi Radulović u dopisu.

Advokat Radulović za CIN-CG objašnjava i da je Zorici Radulovićrečeno da će biti prinudno dovedena od strane policije, ukoliko odmah ne dođe radi pretresa telefona. ,,Ona je već jednom davala obavještenje, ali nije saslušana kao osumnjičena, što znači da nijesu imali pravo da je prinudno dovedu“, objašnjava Radulović. 

Radulović objašnjava da je ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo odbrane, kao i pravo njegovih branjenika da blagovremeno budu upoznati sa prirodom i razlozima postupka koji se protiv njih vodi.

Kontroverzan je i dio obrazloženja sudske naredbe u kojem se kao “posebno simptomatično“ navodi to što vlasnica telefona nije odmah saopštila šifru za otključavanje uređaja. On ocjenjuje da se na taj način korišćenje zakonskog prava na odbranu praktično predstavlja kao okolnost koja ide na štetu građanke. ,,Dao sam primjedbe i na zapisnik o pretresu, ali i na sve ove manjkavosti koje su do sad u postupku. Ali je tajac’’, kaže Radulović.

,,Nemam šta da krijem, ali mi nije jasno zbog čega je morala da se pretrese cjelokupna istorija telefona koji imam godinama, moja privatna komunikacija’’, kaže Zorica Radulović. 

,,Pretres stana, drugih prostorija i naročito kompletnog sadržaja mobilnog telefona predstavlja ozbiljano zadiranje u pravo na privatnost i može biti opravdan samo kada postoji konkretan i obrazložen osnov sumnje, jasna veza između traženih dokaza i krivičnog djela, kao i procjena da se cilj ne može postići blažim mjerama’’, ističe Marić. 

,,Posebno je osjetljivo pretresanje mobilnih uređaja, jer ono često obuhvata veliki broj privatnih podataka koji nijesu povezani sa predmetom istrage, i to ne samo vlasnika telefona već i trećih lica, pa zahtijeva znatno viši stepen obrazloženja i proporcionalnosti’’, kaže ovaj pravnik. 

,,Ukoliko bi se utvrdilo da su pretresi i digitalna pretraga sprovedeni bez dovoljno konkretnih razloga, ili prvenstveno radi zaštite ugleda javnog funkcionera, a ne radi dokazivanja krivičnog djela, to bi otvorilo pitanje prekoračenja ovlašćenja i mogućeg narušavanja principa jednakosti pred zakonom. Posebno je važno da se u predmetima koji uključuju visoke državne funkcionere institucije ponašaju dodatno restriktivno i transparentno, kako bi se izbjegla percepcija privilegovanog tretmana ili instrumentalizacije krivičnog postupka’’, kaže Marić. 

Optužuju za ugrožavanje sigurnosti, ali ne saslušavaju navodnu žrtvu

“U naredbi za pretres još piše da je predmet postupka ugrožavanje sigurnosti direktora policije, što podrazumijeva da mu je neko prijetio, ali nigdje nije navedeno na koji način je ugrožena bezbjednost direktora policije”, kaže advokat Radulović.

Krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 KZCG-a čini onaj ko drugome prijeti napadom na život ili tijelo, odnosno na život ili tijelo njemu bliske osobe. Da bi djelo postojalo, nije dovoljna sama tvrdnja da je prijetnja izrečena. 

,,Sve i da tužilaštvo tumači pravljenje i slanje snimka majbaha kao ugrožavanje sigurnosti, što teško može biti slučaj, Šćepanović je morao dati iskaz o tome’’, navodi advokat Radulović. 

,,Samo objavljivanje ili prosljeđivanje snimka, bez dodatnih okolnosti, ne predstavlja automatski ispunjenje elemenata krivičnog djela, ali ako postoji neki vid operativnih saznanja kojima se može potkrijepiti i obrazložiti osnov sumnje, mogu se preduzeti potrebne radnje. Ipak u svakom trenutku mora se voditi računa o srazmjernosti’’, objašnjava Marić. 

Đilas i Radulović čekaju obavještenje ODT Nikšić o svom statusu. Nadaju se da će apsurdna, ali ozbiljna situacija u kojoj su se našli imati epilog u odbacivanju ovog predmeta. 

U međuvremenu, kako objašnjavaju, mnogo ljudi izbjegava kontat sa njima, zbog načina na koji ih je UP targetirala. 

,,Bila sam primorana da odem na bolovanje. U tužilaštvu me većina zaposlenih izbjegava, osjećam se kao da sam osumnjičena za ozbiljno krivično djelo’’, objašnjava ova savjetnica ODT Nikšić. 

Đilas kaže da je kontakte sveo na minimum. ,,Vidim da su pojedini ljudi počeli da se plaše kontatka sa mnom, jer sam prosto etiketiran kao dio nekog OKG-a. Lakše mi je da im se ne javljam više, ako će to učinii da se osjećaju bezbjednije’’, kaže on.

 

Mobilni telefon kao digitalni život građanina

Radulović u dopisu Osnovnom sudu u Nikšiću navodi da naredba za pretres telefona Zorice Radulović ne sadrži ono što zakon traži. Prema njegovim riječima, u naredbi nije jasno navedeno koji se tragovi krivičnog djela očekuju, niti koji konkretni predmeti ili podaci treba da budu pronađeni pretresom. Umjesto toga, kako tvrdi, naredba je napisana uopšteno i neprecizno, pa se ne može provjeriti da li je pretres bio zakonit, neophodan i srazmjeran zadiranju u privatnost njegove branjenice. 

Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) posljednjih godina zauzima sve stroži stav kada je riječ o pristupu državnih organa digitalnim uređajima građana. Taj sud je kroz praksu zasnovanu na članu 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima više puta naglasio da pretraga elektronskih uređaja predstavlja ozbiljno miješanje u pravo na privatnost i da zato mora biti zasnovana na jasnim i preciznim zakonskim osnovama, uz strogu kontrolu proporcionalnosti.

Praksa ESLJP-a pokazuje da pretres doma i elektronskih uređaja mora biti zasnovan na jasnim, konkretnim i provjerljivim razlozima, a ne na širokim i uopštenim formulacijama.

U predmetu Smirnov protiv Rusije, ESLJP je utvrdio povredu prava na privatnost, jer je naredba za pretres bila preširoka i organima ostavila gotovo neograničeno ovlašćenje da odluče šta će zaplijeniti, uključujući računar i dokumenta.

Sličan standard potvrđen je i u predmetu Reznik protiv Ukrajine, gdje je ESLJP ocijenio da široka i nedovoljno obrazložena naredba za pretres, uz oduzimanje elektronskih uređaja bez dovoljnih procesnih garancija, predstavlja nesrazmjerno miješanje države u privatni život.

U predmetu Trabajo Rueda protiv Španije, ESLJP je dodatno naglasio da pristup sadržaju elektronskog uređaja predstavlja ozbiljno zadiranje u privatnost i prepisku, zbog čega mora postojati jasna zakonska osnova i djelotvorna sudska kontrola.

Da pretres nije obična policijska radnja, već ozbiljno zadiranje u privatnost građana, upozorava i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) u Izvještaju o radu za 2025. godinu.

U tom dokumentu iz Kancelarije Ombudsmana podsjećaju da postupanje policije mora biti zakonito, profesionalno i uz puno poštovanje dostojanstva i osnovnih prava građana, a da pretres lica, stvari ili prostorija mora imati jasan i precizan zakonski osnov.

Pozivajući se na standarde ESLJP, iz Kancelarije Ombudsmana navode da svako miješanje države u pravo na privatni život mora biti zakonito, imati legitiman cilj i biti neophodno u demokratskom društvu. Svaka mjera pretresa, prema tom standardu, mora biti primijenjena samo kada je nužna i u obimu koji najmanje zadire u prava građana.

 

Majbasi 

Skupocjena vozila mercedes majbah koja su nabavljena za potrebe državnog vrha dok je Demokratska partija socijalista (DPS) bila na vlasti formalno su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a njihova ukupna vrijednost prilikom nabavke iznosila je preko milion eura. Nakon promjene vlasti 2020, novi funkcioneri su najavljivali prekid korišćenja luksuznih službenih automobila. koji su postala simbol bahatog odnosa državnih funkcionera prema javnim resursima. Kako bi poslao poruku o novom pristupu, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić na početku mandata u zgradu Vlade stigao je taksijem. Aktuelni predsjednik Jakov Milatović odbio da koristi ovaj automobil. Pokušaj prodaje vozila nije dao rezultate zbog izostanka zainteresovanih kupaca, pa jedan auto kasnije ustupljeno Ministarstvu unutrašnjih poslova za potrebe prevoza stranih delegacija i drugih osoba pod posebnom zaštitom države.

Iako je nova vlast obećavala veću transparentnost i racionalnije upravljanje državnom imovinom, podaci o službenim vozilima koje koriste najviši državni funkcioneri danas nijesu dostupni javnosti. Informacije koje su u doba DPS vlasti bile lako dostupne medijima sada su označene određenim stepenom tajnosti. 

Istovremeno, povremeno se u javnosti pojave informacije o novim nabavkama  službenih automobila visoke klase. Tako je nedavno objavljeno da je za potrebe predsjednika Vlade kupljen novi „mercedes” S klase vrijedan oko 150.000 eura.

Sa više od pet hiljada službenih automobila, Crna Gora se i dalje nalazi među evropskim državama sa najbrojnijim voznim parkom u javnom sektoru.

Đurđa RADULOVIĆ / Andrea PERIŠIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

SVI VUČIĆEVI RECIPROCITETI: Dok ne postanemo pipuni

Objavljeno prije

15 sati

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Dok evropski kritičari režima Aleksandra Vučića dobijaju kritike uz povremene vulgarnosti, Crna Gora doživljava cunami optužbi kao da je glavni krivac svih stvarnih i nestvarnih problema u Srbiji. Istog dana kada je donesena rezolucija u Strazburu, gdje se navodi stagniranje Srbije na putu ka EU, Vučić se u dnevniku RTS-a obrušio na Crnu Goru porukom da „na odnose sa Podgoricom utiču dva faktora – licemerje Zapada i antisrpska priroda režima u Crnoj Gori”

 

 

U srijedu je Evropski parlament (EP) usvojio Rezoluciju o Srbiji gdje se navodi stagniranje na putu ka Evropskoj uniji (EU). U oblastima vladavine prava, demokratije i usklađivanja sa evropskom vanjskom i sigurnosnom politikom je došlo do nazadovanja. Istovremeno, Srbija nije dobila otvaranje Klastera 3 – Konkurentnost i inkluzivni rast (osam poglavlja) i pored preporuka Evropske komisije (EK). Protiv su bili Danska, Holandija, Belgija, Švedska, Hrvatska, Bugarska i tri baltičke zemlje. EP je takođe osudio i nedavnu zapaljivu retoriku srbijanskih vlasti protiv pomenutih država.

Dok evropski kritičari režima Aleksandra Vučića dobijaju kritike uz povremene vulgarnosti, Crna Gora doživljava cunami optužbi kao da je glavni krivac svih stvarnih i nestvarnih problema u Srbiji. Istoga dana kada je donesena rezolucija u Strazburu Vučić se u glavnom dnevniku RTS-a obrušio na Crnu Goru porukom da „na odnose sa Podgoricom utiču dva faktora – licemerje Zapada i antisrpska priroda režima u Crnoj Gori”. „Svi koji učestvuju u tom režimu su izrazito antisrpski orijentisani”, reče Vučić i napomenu: „Toliku mržnju kod onih koje su Srbi doveli na vlast nisam video do sada”. Srbijanski predsjednik (koji po Ustavu ima strogo ceremonijalne ovlasti) je zaključio: „Oni mrze Srbe jer im ne daju srpski jezik, trobojku, a sve su to obećavali”. I za Hrvate je imao opasku: „Hoće Srbiju na kolenima, poniženu, žele da rade Srbiji ono što rade Crnoj Gori danas”. Onda je naveo navodnu prognozu MMF-a da će Srbija u narednih pet godina biti prva zemlja u Evropi po stopi rasta i da je već vojna velesila. RTS se nije usudio postaviti nijedno neugodno pitanje.

Ranije, 4. jula, tokom obilaska radova na saobraćajnici u Vojvodini, Vučić je optužio Crnu Goru, tj. vlast da su „poslali hiljade ljudi da dođu na proteste u Beograd i čudom se čudili kada ih je neko zamolio da to ne rade, ne braneći im ulaz dalje u našu zemlju”. Vučić i njegovi nisu ponudili nijedan argument za nevjerovatnu tvrdnju. Predsjednik se osvrnuo i na crnogorsku zabranu ulaska njegovom glavnom propagandisti Draganu Vučićeviću, vlasniku ekstremno žutog Informera i najavio recipročne mjere. Vučićević je javno vrijeđao vlasti nazvavši ih „crnogorskom stokom”, „antisrbima” i „ustašama gorim od hrvatskih ustaša”. Povod je bio vraćanje iz Tivta aviona s 87 aktivista vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), od kojih su mnogi prepoznati od nevladinog sektora, medija i opozicije u Srbiji kao batinaši i kriminalci u službi režima. Njihov dolazak se poklopio s održavanjem Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu. Policija je vratila avion iz „bezbjednosnih razloga”. Vučić se nije izvinio, negiravši da je znao za let i pravdajući da je navodno neko iz njegovog okruženja na svoju ruku poslao te ljude da ga podrže. Vučićević je tvrdio, suprotno dokazima, da je u avionu bilo „žene i djece”.

Isti dan kada je vraćen avion, svi crnogorski državljani koji su namjeravali ući u Srbiju su držani satima na granici, uključujuči i đačke ekskurzije. Tada je vraćen s granice funkcioner opozicione URE Blažo Rađenović pod izgovorom „zaštite bezbednosti Republike Srbije i njenih građana”. Prije ovog događaja iz Srbije je vraćeno nekoliko crnogorskih građana pod istim izgovorom. Bivša protpredsjednica Vlade Jovana Marović je u avgustu 2023. vraćena iz Beograda. Predsjednik Jakov Milatović je osudio postupak. Dan poslije je cinično reagovao Vučić rekavši da se „obično ne meša u odluke nadležnih državnih organa”. Predsjednik je „ipak zamolio” (izraz koji stalno koristi u komunikacijama) da „MUP i BIA svaki put bivšim ministrima iz Vlade Crne Gore kada dolaze da obavljaju protivpravne radnje, recimo, da zauzimaju auto-puteve u Beogradu, da ih svaki put pustimo”. Jovana Mrović se zahvalila Vučiću što je od nje napravio heroinu uz poruku da neće putovati u Srbiju dok je on na vlasti. Svetozar Marović kao pravosnažno presuđeni šef organizovane kriminalne grupe (OKG), koja je Budvu i Crnu Goru ojadila za stotine miliona eura, slobodno šeta i posluje u Srbiji. Zli jezici tvrde i da navodno ima aktivni angažman u SNS-u kao savjetnik za namještanje izbora. Kao izgovor za neizručenje Marovića, Vučić navodi da je Crna Gora, tj. njegov prijatelj Milo Đukanović priznao Kosovo 2008. To što je Vučić de fakto priznao Kosovo i njegova dokumenta i predao sjever Kosova Albinu Kurtiju i njegovoj policiji, izgleda nema veze.

Prošle godine je u Beogradu, 15. marta, na dan velikog studentskog protesta, priveden od strane tajne službe (BIA) funkcioner DPS-a i poslanik Ivan Vuković. Po deportaciji je dobio zabranu ulaska u Srbiju na godinu dana. Vuković je tvrdio da je u Beogradu bio privatno, ali je istu noć objavio snimak sa protesta. BIA je privela u Beogradu i crnogorskog reditelja Danila Marunovića 27. juna prošle godine. Na izlazu mu je uručeno rješenje o zabrani ulaska na godinu dana. Nedavno su zabranu dobili i Petar Komnenić iz TV Vijesti prilikom napuštanja Beograda i Vuk Maraš, direktor BIRN-a, na presijedanju iz Beograda za Rim. Neformalno se pominje da su na crnoj listi i osnivači i vodeći ljudi Vijesti.

Ove zabrane se pravdaju reciprocitetom uz pozivanje da su ranije imali zabrane propagatori Srpskog sveta Aleksandar Raković, Matija Bećković i još neke osobe u doba Đukanovićeve vladavine. Navodno su te zabrane kasnije ukinite po silasku DPS-a s vlasti.

Kada je u pitanju era DPS-a, valja se podsjetiti podrške Vučićevog režima Đukanovićevoj ujdurmi zvanoj „državni udar” u kojoj je uhapšeno i nekoliko srpskih državljana. Tokom boravka u istražnom zatvoru predstavnici srbijanskog konzulata su tražili od svojih državljana da priznaju učešće u montiranoj aferi, tj. nešto što nisu uradili. Četvorica Srba su podlegli pritisku jer su imali porodice sa malom djecom u Srbiji i izglede dugotrajnog pritvora u Spužu. Potpisali su priznanja da su namjeravali zauzeti golim šakama Skupštinu. Iznuđena priznanja je u Višem sudu ovjerio tadašnji režimski lojalista Boris Savić. Dvoje Srbijanaca, Milan Dušić i Branka Milić su nakon golgote pravosnažno oslobođeni. U to vrijeme Vučić nije pokazivao nikakvu brigu ni za utamničene Srbe niti za Milana Kneževića, lidera Demokratske narodne partije (DNP), koji se smatra prvim Srbinom Crne Gore. Knežević se takođe našao na optuženičkoj klupi montiranog procesa u kome je Srbija aktivno pomagala Đukanoviću da osudi nevine ljude. Knežević će sve to progutati uključujući i dotadašnja pljuvanja upravo Vučićevićevog Informera i drugih tabloida.

Kneževićevo strpljenje se na kraju isplatilo jer su ga Vučić i njegovi tabloidi proglasili za „vođu srpskog naroda u Crnoj Gori”. Andrija Mandić je u međuvremenu otpao kao „izdajnik i neprijatelj srpstva” zajedno s mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem koji je podržao studente i osudio pljuvački rječnik protiv oponenata braće Vučić.

Jučerašnja (srijeda) naslovnica Politike je bila posvećena upravo Mandiću sa naslovom Da li Mandić obmanjuje ili će sam biti obmanjen. Uz pitanje: „Zašto smeta srpski jezik u Crnoj Gori”? Dva dana prije toga Mandić se nije pojavio u Beogradu na sastanku predsjednika parlamenata zemalja kandidata za EU, već je tamo poslao sekretara Skupštine Bobana Baćovića. Njegovo odsustvo je mnogima bilo upadljivo.

Srbijanski režim nastoji svim sredstvima prikazati dogovor vlasti i opozicije oko ustavnih promjena u Crnoj Gori pod pokroviteljstvom EU kao mržnju prema Srbima i srpskom jeziku. Glasnuo se i Miloš Vučević, savjetnik predsjednika i formalni lider SNS-a, koga opozicija u Srbiji naziva batlerom porodice Vučić. Ovaj akter brojnih korupcionaških afera je ustavne promjene prikazao kao zabranu srpskog jezika, trobojke i progonom Srba. Vladajuća koalicija je još tokom formiranja prve post-DPS vlade napravila dogovor da stavi na stranu identitetska pitanja koja dijele zemlju i da se fokusira na evropske integracije. I Knežević je bio dio dogovora tada. SNS vlasti su od avgusta 2020. i javno i preko BIA-e (o čemu su Večernje novosti otvoreno pisale) sve činile da potpale identitetske podjele u Crnoj Gori i naude EU integracijama.

Nigdje osim u glavi vučićevskih režimlija ne može se govoriti o reciprocitetu Beograda kada se jedan Vučićević poredi sa Komnenićem, Marašom ili bilo kojim akedemskim građaninom koji na pristojan način iznosi kritike. Crnogorska strana za sada nije zvanično odgovarala kontramjerama. Ipak, maltene neprimjetno je prošla vijest u DAN-u da  Dejan Ljevnaić, koga je Miloš Medenica označio kao domaćina nesuđenih 87 vučićevaca iz aviona za Tivat, više nije strateški direktor Luštica Bay-a. Antena M  je javila da ANB nije dala saglasnost na produžetak boravka Ljevnaića.

Iz diplomatske zajednice se pribojavaju da smirivanje tenzija između dvije bliske zemlje i naroda, u ovom trenutku ne odgovara Beogradu. Anticrnogorska pomama možda može služiti za skretanje pažnje javnosti kod kuće. Ipak teško je vjerovati da će ovakav pristup štancovati nove kneževiće i dajkoviće. Stav Mandića i Mitropolita Joanikija da je EU puno bolja verzija od Ćacilenda, teško se može dovesti u pitanje.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA, SKUPA DO USTAVNIH AMANDMANA: Dogovorilo ih

Objavljeno prije

15 sati

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Radujmo se nastavku evropskog puta. I nadajmo da će ljudi poput šefa delegacije EU u Podgorici Johana Setlera i njemačkog ambasadora Petera Feltena dovoljno dugo imati strpljenja da sa ovdašnjom „političkom elitom” rješavaju njihove domaće zadatke

 

 

Zamršeno klupko nesuglasica i sporenja predstavnika vlasti i opozicije, nerijetko na granici konflikta, počelo je da se raspetljava. Uz „malu pomoć” zvaničnika EU na službi u Podgorici.

Sada smo, kažu, ponovo svi pobjednici. Naš evropski put biće nastavljen bez tereta obećanih a neusvojenih promjena Ustava u dijelu jačanja nezavisnosti pravosuđa (sastav i nadležnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta) i samostalnosti rada Centralne banke.

„Kada se postigne dogovor koji snaži evropski put države, nema poraženih. Pobijedila je Crna Gora. Pobijedili su njeni građani. Pobijedila je njena evropska budućnost“, poručio je poslanik Boris Mugoša, objavljujući tekst sporazuma vlasti i (većeg) dijela opozicije kojim je trasirana mapa puta koji treba preći u narednih tridesetak dana. Preciznije, do početka septembra, do kada traje novi rok za usvajanje amandmana na Ustav Crne Gore.

Kao službenu potvrdu sporazuma, dobili smo Politički dogovor o prevazilaženju parlamentarne krize u ključnoj fazi procesa evropske integracije Crne Gore.

Taj dokument najavljuje da će, do kraja mjeseca, biti izmijenjen Zakona o unutrašnjim poslovima u dijelu koji se odnosi na „proceduru obrazovanja i sastav” Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji zaposlenih u MUP-u i Upravi policije. U istom roku trebaju se pripremiti i usvojiti i izmjene Zakona o ANB-u, tako što će biti predviđeni snažniji mehanizmi sudske kontrole rada Agencije.

Riječ je o spornim mjestima koja su registrovana dok su zakoni još bili u formi prijedloga a na koje su primjedbe imali maltene svi. Od sindikata policije, stručne javnosti i civilnog sektora, preko opozicije do zvaničnika Brisela. Svejedno, vlast je bila tvrda u naumu da uz pomoć očigledno problematičnih zakonskih rješenja uspostavi dodatnu kontrolu nad sektorom bezbjednosti i proširi opseg tajnih aktivnosti ANB-a.

Stav su, eto, promijenili minulog vikenda. Pritisnuo ih evropski cajtnot, ili su već obavili dio posla koji im je bio omogućen spornim rješenjima? Ne bi bilo nepametno to provjeriti tokom rada na izmjenama pomenutih zakona. Pa, eventualno, poništiti odluke i postupke pokrenute po osnovu odredbi koje su, svjesno i namjenski, kršile prava građana Crne Gore, ponajprije onih zapošljenih u UP i ANB-u.

Uostalom, potpisani Politički dogovor predviđa formiranje posebnog skupštinskog radnog tijela koje će pratiti primjenu ta dva zakona.

Dalje, postignuti dogovor predviđa da se „bez odlaganja” intenziviraju napori za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, koje predlaže Predsjednik Crne Gore. Ovdje, primjetno je, nema krajnjeg roka za realizaciju dogovora. Predsjednik Jakov Milatović je, poodavno, parlamentu predložio svoje kandidate za sudije Ustavnog suda, ali je vladajuća većina ignorisala njegove prijedloge. Zapravo, od poslanika PES-a smo čuli da će skupštinska većina čekati da joj ustavne sudije iz te kvote predloži “neki drugi predsjednik”.

Jedno su želje a drugo mugoćnosti. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić najavio je da bi se za predložene sudije moglo glasati već tokom ove nedjelje. Iskustvo uči da Mandić nije baš tvrd oko poštovanja najavljenih rokova, ali što najavi – to bude završeno. Neće biti čudo ako kraj proljećnog zasjedanja Skupštine (31. jul) dočekamo sa kompletnim sastavom Ustavnog suda.

Neke druge institucije mogle bi sačekati malo duže. Trenutno se, koliko sjećanje služi, u skupštinskoj procedure nalaze prijedlozi za izbor članova Sudskog, Fiskalnog i Savjeta RTCG. „Potpisnici dokumenta se obavezuju da vode inkluzivan dijalog o svim imenovanjima koja se sprovode kroz procedure u Skupštini Crne Gore a koja će se realizovati uz najširu saglasnost parlamentarne većine i parlamentarne opozicije”.

Još da je ovom tekstu dodato u skladu sa zakonom, pa da se svi nadamo da će cijela priča izaći na dobro. Ovako, ostaje bojazan da se do najšire saglasnosti vlasti i opozicije može doći mimo volje onih kojima je zakon dao pravo da predlažu članove pojedinih savjeta. Ne bi bio prvi put. Ko ne može da se sjeti o čemu je riječ, neka pogleda još aktuelni slučaj Veselina Drljeviće, pravosnažno osuđenog predsjednika Savjeta medijskog javnog servisa, umalo izabranog za novi mandat. Uz sinhronizovan rad skupštinskih tijela na skrivanju popisa NVO-a koje su podržale njegovu kandidaturu. Od stida ili zbog kršenja propisa – ostaće tajna, pošto je Drljević povukao kandidaturu.

Pomalo iznenađujuće, Politički dogovor vlasti i opozicije predviđa nastavak rada na davno započetoj, pa zaboravljenoj, reformi izbornog zakonodavstva. I tu imamo krajnji rok (31. jul) za usvajanje prioritetnih izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika, Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i Zakona o izboru predsjednika, „u skladu sa zahtjevima iz pristupnih pregovora Crne Gore sa EU”.

Čini se da je to premalo vremena za ozbiljan posao. Suština ovog dijela sporazuma nije u tome što treba, već u onome što ne treba uraditi. Dogovoreno je, naime, da se „bez prethodno postignutog konsenzusa” neće mijenjati propisi iz paketa izbornog zakonodavstva. Da se dogovoreno pritvrdi, ponovljeno je još jednom u daljem tekstu sporazuma: „Potpisnici su se obavezali da neće jednostrano pokretati izmjene tih zakona prije održavanja izbora 2027. godine”.

I, konačno, ustavne promjene.

Potpisnici su potvrdili spremnost da podrže izmjene Ustava i druge odluke za koje je potrebna kvalifikovana većina u Skupštini, „uz obavezu da sve procedure završe najkasnije do 4. septembra 2026. godine”. Da su ozbiljni u tom naumu pokazalo se već u utorak kad je u parlamentu, sa 74 glasa za i tri protiv, započeta procedura izmjena Ustava Crne Gore. Protiv su glasali samo poslanici DNP, a njihov stav obrazložio je Milan Knežević. „Nismo se svi dogovorili i svi glasali, jer bi to bilo jednoumlje. Nismo u Sjevernoj Koreji…”.

Koliko sjutradan, skupštinski Ustavni odbor je usvojio tekst pet amandmana i oni su stavljeni na „javnu raspravu”. Navodnici su to da podsjete kako je ta rasprava samo puka forma, pošto je sadržaj amandmana već dogovoren. I ovdje u Podgorici i tamo đe treba. Pitanje je samo da li će se postignuti dogovor održati do drugog glasanja o ustavnim promjenama. I tada treba obezbijedtiti podršku dvotrećinske većine u parlamentu.

Otud i odluke poput one kojom je Odbor ovlastio ministra pravde Bojana Božovića da se o izmjenama Ustava koje tretiraju Sudski i Tužilački savjet traži mišljenje od eksperata Venecijanske komisije. Ali, ukoliko to mišljenje ne stigne u za 30 dana, koliko traje „javna rasprava”, taj odbor i Skupština će nastaviti po prethodnom planu.

A nije da se ne bi imalo o čemu pričati. Na primjer: da li tužilaštvo, pripremljenim izmjenama Ustava, postaje četvrta grana vlasti ili preuzima mjesto koje je istim dokumentom namijenjeno sudstvu? Budući odnos snaga u Sudskom i Tužilačkom savjetu asocira na tako nešto.

Nije u redu da ovonedjeljno pomirenje vlasti i (većeg dijela) opozicije ostane u sjenci eventualnih nesporazuma i problema. Radujmo se nastavku evropskog puta. I nadajmo da će ljudi poput šefa delegacije EU u Podgorici Johana Setlera i njemačkog ambasadora Petera Feltena dovoljno dugo imati strpljenja da sa ovdašnjom političkom elitom rješavaju njihove domaće zadatke.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: EU novac treba zaraditi

Objavljeno prije

15 sati

na

10 Jula, 2026

Objavio:

Bilo bi pogrešno stvarati očekivanje da će članstvo automatski riješiti razvojne probleme Crne Gore. Ono otvara vrata. Kroz ta vrata moramo proći sopstvenim radom

 

 

MONITOR: U Parlamentu je započeta procedura izmjena Ustava. Šta to donosi na unutrašnjem političkom planu, a šta na planu EU integracija?

VUJOVIĆ: Na unutrašnjem planu to prije svega pokazuje da je ogromna većina političkih aktera, uprkos svim razlikama, shvatila da se članstvo u EU više ne može tretirati kao dnevnopolitička tema. Može se polemisati o motivima pojedinih partija, ali zbirni rezultat govori da postoji svijest kako bi odustajanje od ovog procesa imalo visoku političku, ekonomsku i međunarodnu cijenu.

Istina je da se dio posla mogao završiti mnogo ranije. Godinama smo gubili vrijeme zbog političkih blokada, uskih partijskih interesa i nedostatka odgovornosti. Zato sada mnogi procesi izgledaju ubrzano. Ubrzanje nije posljedica dobre organizacije, već nadoknađivanja izgubljenog vremena.

Izmjene Ustava nijesu same sebi cilj. Građanima je mnogo manje važno kako izgleda ustavni tekst od toga da li će imati efikasnije sudove, sigurniju pravnu zaštitu i veću odgovornost nosilaca javnih funkcija.

Posebno zabrinjava utisak da je u pojedinim trenucima izgledalo kako je Briselu više stalo da Crna Gora uspije nego nama samima. To nije dobra poruka. Nije dobro da dođemo do tačke da su evropske integracije maltene samo projekat EU u Crnoj Gori, jer bi to prije svega trebao da bude projekat crnogorskog društva koje ima priliku da u tom procesu postane harmoničnije, efikasnije i, ako hoćete, humanije.

MONITOR: Stigla je i vijest o milijardama koje nas čekaju po ulasku u EU. O čemu se radi?

VUJOVIĆ: Najvažnije je razdvojiti politički slogan od stvarnosti. Evropska unija ne dijeli novac automatski niti postoji fond iz kojeg će sredstva jednostavno biti prebačena državama članicama. Članstvo otvara mogućnost pristupa ogromnom razvojnom budžetu, ali mogućnost nije isto što i ostvaren rezultat. Zato bi bila veoma skupa greška da postanemo članica Evropske unije, a da pritom ne budemo sposobni da iskoristimo prilike koje članstvo donosi.

Iskustva drugih država to jasno potvrđuju. Poljska je decenijama predstavljana kao primjer uspješnog korišćenja evropskih fondova upravo zato što je godinama prije ulaska gradila administraciju, obrazovala stručnjake i pripremala kvalitetne projekte. Zahvaljujući tome uspjela je da finansira hiljade kilometara puteva i željeznica, modernizaciju lokalnih zajednica, digitalizaciju javne uprave i razvoj univerziteta.

Bilo je država koje su prve godine članstva dočekale nespremne. Formalno su imale pravo na velika sredstva, ali nijesu imale dovoljno kvalitetnih projekata niti dovoljan broj ljudi koji razumiju komplikovane evropske procedure. Posljedica je bila mnogo slabija iskorišćenost raspoloživog novca. To je upozorenje i za Crnu Goru.

MONITOR: Đe treba obratiti dodatnu pažnju?

VUJOVIĆ: Poseban izazov biće lokalne samouprave. Mnoge opštine danas nemaju dovoljno projektnih timova niti iskustva u vođenju velikih evropskih projekata. Ukoliko taj kapacitet ne izgradimo na vrijeme, postoji realna opasnost da dio raspoloživih sredstava ostane neiskorišćen.

Mi često govorimo o milijardama koje će biti dostupne, a mnogo manje govorimo o ljudima koji te milijarde treba da pretvore u projekte. Evropski fondovi ne funkcionišu po principu političkih obećanja. Svaki euro mora biti opravdan kroz precizno definisane ciljeve, jasne indikatore, transparentne javne nabavke i strogu finansijsku kontrolu.

Zabrinjava činjenica da država još uvijek nedovoljno ulaže u razvoj administrativnih kapaciteta. Već je jasno da će dio najboljih stručnjaka nakon članstva pronaći posao u evropskim institucijama ili međunarodnim organizacijama. To je prirodan proces i predstavlja uspjeh tih ljudi. Međutim, država mora voditi računa da istovremeno razvija novu generaciju stručnjaka koja će ostati u Crnoj Gori. Neophodno je sistemski ulagati u službenike ministarstava, lokalnih samouprava, univerziteta, razvojnih agencija i civilnog sektora. Oni će biti nosioci najvećeg broja projekata.

Evropska sredstva nijesu samo pitanje novca nego i pitanje znanja. Upravo zbog toga pripreme za članstvo ne završavaju zatvaranjem pregovaračkih poglavlja. One tek tada postaju svakodnevni posao institucija.

MONITOR: Dakle, taj novac tek treba „zaraditi”?

VUJOVIĆ: Ne postoji garantovani novac koji neko dobija samo zato što je postao član EU. Postoje brojni evropski fondovi, programi finansiranja i drugi mehanizmi podrške iz kojih države članice mogu finansirati razvojne projekte, ali njihovo korišćenje zavisi od sposobnosti države da pripremi i realizuje kvalitetne projekte.

Evropska komisija očekuje ozbiljno planiranje, jasne prioritete, odgovorno upravljanje i potpunu transparentnost. Ukoliko projekti kasne ili se ne realizuju u skladu sa pravilima, sredstva se mogu izgubiti ili preusmjeriti. U tom cijelom procesu je važno i ustanoviti snažnu antikorupcijsku praksu i mehanizme kontrole što je podrzumijevaće, a o čemu se malo govori u ovim trenucima euforije.

Zato bi bilo pogrešno stvarati očekivanje da će članstvo automatski riješiti razvojne probleme Crne Gore. Ono otvara vrata. Kroz ta vrata ipak moramo proći sopstvenim radom.

MONITOR: Možemo li očekivati i dodatna sredstva iz Brisela?

VUJOVIĆ: Apsolutno. Posebno u oblastima nauke, inovacija, digitalizacije, zaštite životne sredine, energetske tranzicije i razvoja malih i srednjih preduzeća.

Programi poput Horizon Europe, Erasmus+, LIFE ili Interreg predstavljaju ogromnu razvojnu šansu za univerzitete, istraživačke centre, opštine, nevladine organizacije i privredu.

Međutim, ni tu ne postoji automatizam. Evropska sredstva dobijaju najbolji projekti, a konkurencija dolazi iz cijele Evrope.

Istovremeno, i domaća privreda mora početi ozbiljnije da se priprema. Evropsko tržište donosi ogromne mogućnosti, ali i znatno veću konkurenciju. Konkurentnost više neće zavisiti samo od cijene rada, već od inovacija, produktivnosti i kvaliteta proizvoda i usluga.

Zbog toga je danas možda važnije ulagati u ljude nego u zgrade. Državi će biti potrebni projektni menadžeri, finansijski eksperti, pravnici, istraživači i stručnjaci koji poznaju evropske procedure. Bez toga će priča o milijardama ostati samo politička parola.

Ako se ne pripremimo na vrijeme, može se dogoditi da građani nakon ulaska u Evropsku uniju osjete razočaranje jer će očekivanja biti mnogo veća od stvarnih rezultata. Zato pripreme moraju početi danas, a ne nakon pristupanja.

MONITOR: Evropska priča gurnula je u drugi plan mnoge domaće teme. O čemu ne razgovaramo dovoljno?

VUJOVIĆ: Već sada se vidi da političke partije razmišljaju o izborima 2027. godine. Velike partije raspolažu značajnim budžetskim sredstvima i sasvim je očekivano da žele očuvati postojeće političke pozicije. Problem nastaje kada se zbog toga proizvode vještačke teme koje traju nekoliko dana, izazovu snažne podjele, a zatim potpuno nestanu iz javnosti. Tako se javni prostor zatrpava sukobima, dok ozbiljne teme ostaju po strani.

Mnogo manje razgovaramo o kvalitetu obrazovanja, reformi javne uprave, demografskim izazovima, produktivnosti privrede, istraživanju i inovacijama ili tome kako zadržati mlade ljude u Crnoj Gori. Posebno zabrinjava činjenica da se vrlo malo govori o demografskim izazovima. Ako nastavimo da gubimo mlade i obrazovane ljude, nijedna evropska politika neće moći u potpunosti nadoknaditi taj gubitak.

Upravo će te teme odlučiti koliko ćemo zaista biti uspješna evropska država.

MONITOR: Koju biste od tih tema posebno izdvojili?

VUJOVIĆ: Više od pojedinačne teme zabrinjava politička atmosfera.

Imam utisak da je dio vlasti razvio obrazac prema kojem se gotovo svaka kritika automatski proglašava pokušajem povratka starog sistema. Takav pristup nije dobar ni za vlast ni za društvo.

Šest godina nakon promjene vlasti građani očekuju rezultate, a ne stalno poređenje sa prethodnim periodom. Ljudi žele bolje škole, efikasnije sudove, manje korupcije, kvalitetnije zdravstvo i više prilika za zapošljavanje.

Politika ne može trajno opstati na poruci da je dovoljno biti drugačiji od prethodnika. Ona mora pokazati da zna upravljati državom.

Ohrabruje činjenica da se pojavljuje sve više pojedinaca i organizacija koji nijesu spremni da prihvate logiku prema kojoj je svaka kritika neprijateljski čin. Upravo pluralizam mišljenja predstavlja jednu od osnovnih evropskih vrijednosti.

MONITOR: Počinjemo li da ličimo na zemlju članicu Evropske unije ili je riječ o istoj priči u novom pakovanju?

VUJOVIĆ: Evropske integracije neće imati puni smisao ukoliko ne budu praćene razvojem demokratske političke kulture. Jedan od najvećih izazova biće odnos vlasti prema kritičkom mišljenju. Tokom pristupnog procesa često se dešavalo da se određeni propusti relativizuju kako se ne bi ugrozila dinamika pregovora. To je bilo razumljivo u određenoj mjeri, ali nakon članstva više neće biti prostora za takav pristup. Ukoliko svaku kritiku budemo doživljavali kao napad na evropski put, napravićemo ozbiljnu grešku. Evropska unija nije zajednica bez kritike, već zajednica u kojoj su odgovornost, transparentnost i javna kontrola sastavni dio političkog sistema.

KOD će nastaviti da radi ono što je radio i do sada: da ukazuje na zloupotrebe, insistira na transparentnosti i zagovara odgovorno upravljanje javnim resursima, bez obzira na to ko vrši vlast. Upravo će u tome biti najveći test našeg društva. Ulazak u Evropsku uniju neće predstavljati kraj reformi, već početak njihove najvažnije faze. Do tada reforme sprovodimo kako bismo ispunili kriterijume za članstvo, a nakon toga više nećemo imati taj izgovor.

Pravo pitanje neće biti da li smo postali članica Evropske unije, već kakvu smo državu u nju unijeli. Ako uđemo sa snažnim institucijama, odgovornom upravom i kulturom odgovornosti, koristi će biti ogromne. Ako uđemo sa istim slabostima koje danas prepoznajemo, članstvo samo po sebi neće biti čarobni štapić.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo