Povežite se sa nama

MONITORING

AFERA PLAGIJAT: Svi presuđuju, a Univerzitet ćuti

Objavljeno prije

na

NVO Centar za akademski integritet optužila je lidera Demokrata Aleksu Bečića da je plagirao magistarski rad. Izvršni direktor ove NVO Mitar Đukanović izjavio je da je gotovo polovina magistarskog rada Bečića plagijat.

To je utvrđeno uz pomoć softver Turnitin u sklopu pilot istraživanja autentičnosti akademskih radova, pojasnio je. Pored Bečićevog, provjereni su i radovi ministra zdravlja Kenana Hrapovića, ministara prosvjete Damira Šehovića, ministara odbrane Predraga Boškovića i profesora Univerziteta Mediteran Janka Radulovića.

Đukanović za Monitor objašnjava da se radi o softveru koji je u svijetu najčešće korišten za detekciju plagijata, te da kod provjere ostalih radova nije bilo dokaza da se radi o plagijatima.

Demokrate su odgovorile da se radi o političkoj podvali Demokratskog fronta (DF) i Demokratske partije socijalista (DPS). Apostrofirajući tajming kada je tek osnovana NVO plasirala istraživanje u javnost – uoči lokalnih izbora u Podgorici.

Sa univerzitetske i političke arene krenulo se u sudsku. Centar za akademski integritet podnio je krivičnu prijavu protiv Bećića zbog plagijata, dok su Demokrate najavile da će odgovoriti kontraprijavom protiv Đukanovića, koji je kako tvrde aktivista DF-a, i Feđe Pavlovića, menadžera kampanje DF-a, jer su ,,formirali organizovanu kriminalnu grupu koju čini više lica iz DF-a i DPS-a, sa ciljem protivpravnog uticaja na volju birača uoči lokalnih izbora”.

Bečić je pisao vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću, tražeći da, u ovom slučaju, reaguje država. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su saopštili da je formiran predmet i da je u fazi izviđaja.

Magistarsku disertaciju, pod nazivom Uticaj tržišta kapitala na korporativno upravljanje u Crnoj Gori, Aleksa Bečić je odbranio u martu 2014. pred komisijom koju su činili prof. dr Milan Lakićević, prof. dr Anđelko Lojpur i prof. dr Slobodan Lakić. Disertacija je ocijenjena ocjenom 10/10, čime je Bečić stekao zvanje magistra ekonomskih nauka.

Profesor Milan Lakićević, Bečićev mentor osporio je tvrdnje da se radi o plagijatu: ,,Sve obaveze je završavao kako treba. Rad je javan i imao je dobru odbranu. Univerzitet nije poligon za političke obračune. Uvažavam sve što NVO sektor radi, ali mislim da je kolega Bečić sve citate, uz navođene izvora, jasno naveo”.

Demokrate su pozvale Centar za građansko obrazovanje (CGO), koji godinama prati problematiku plagijata, da nepristrasno utvrdi sve činjenice u vezi sa ovim slučajem. Iz CGO-a su ukazali da je to što je Bečić dostavio na uvid javnosti kompletnu magistarsku disertaciju i pozvao UCG da se odredi u vezi sa tim, bitno drugačiji pristup od onog koji se dešavao u ranijim slučajevima sumnje u plagijat.

Saradnica u CGO Mira Popović je ocijenila da, po svemu onome što su imali prilike da vide od predstavljenih dokaza, magistarska teza Alekse Bečića nije plagijat.

Iz CGO-a su kao najcjelishodnije ocjenili da Ekonomski fakultet formira komisiju koja bi utvrdila istinu u ovom slučaju.

Na Monitorovo pitanje da li će formirati komisiju koja bi riješila dileme oko ptužbi da je magistarski rad Alekse Bečića plagijat, sa Ekonomskog nijesmo dobili odgovor.

Objavili su javno saopštenje u kome – najoštrije osuđuju svaki vid plagijarizma u nauci: ,,Kako reputacija Ekonomskog fakulteta ne bi bila dovedena u pitanje, zbog slučajne ili namjerne neupućenosti u akademske principe i standarde, ograđujemo se od davanja bilo kakvih ocjena, do donošenja konačnih odluka nadležnih organa”. O komisiji ni rječi, a nema ni pojašnjenja ko je nadležan tužilaštvo ili UCG.

Đukanović očekuje da UCG reaguje u skladu sa svojim Etičkim kodeksom, koji jasno propisuje kakvi su odgovarajući postupci u ovakvim slučajevima: ,,Sudu časti smo, uz propratnu dokumentaciju, dostavili zahtjev za formiranje stučne komisije koja bi se izjasnila o ovom problemu. Zato me, lično, čudi saopštenje UCG kojim ovaj slučaj prepuštaju nadležnom organu – koliko se meni čini, upravo je UCG jedan od nadležnih organa u slučaju Bečićevog plagijata”.

Sve strane čekaju odgovor UCG, ali nadležni, za sada, ćute.

Monitor je Rektoratu uputio pitanja da li će ispitati Bečićev magistarski rad. Odgovore nijesmo dobili. Obaviješteni smo da će tek krajem nedjelje UCG izdati javno saopštenje.

Da UCG doprinosi svojim nečinjenjem ovoj aferi, jer je ne bi ni bilo da je Univezitet odmah zauzeo stav i dao svoju ocjenu magistarske teze Alekse Bečića, kaže za Monitor Mira Popović.

,,Univerzitet Crne Gore odbija da se bavi bilo kojim suštinskim problemom, a posebno onim pitanjima koja su u korpusu akdemskog integriteta. Upravo rukovodstva UCG nose najvišu odgovornost za kontinuirano urušavanje kvaliteta na UCG i neprocesuranje svih vidova ponašanja koje nije u skladu sa zakonskim i podzakonskim tekstovima, kao i Etičkim kodeksom”, dodaje ona.

Pored zakonskih, UCG ima i tehničke kapacitete da se uhvati u koštac sa plagijatima. Podsjetimo da je Ministarstvo prosvjete jula prošle godine oko 30.000 eura platilo softver za otkrivanje plagijata za potrebe državnog i privatnih univerziteta. Iako je plaćeno za dvije godine korišćenja, tek prije desetak dana Senat UCG je donio pravilnik o njegovom korišćenju.

Pitali smo Rektorat i da li je softver Ithenticate korišten tokom protekle godine. Koliko je radova provjereno i da li je bilo plagijata? Bez odgovora.

Prema ranijim informacijama, tokom prethodne godine provjereno više od 2.000 radova sa državnog Univerziteta. No, javnost je ostala uskraćena za saznanje da li je i koliko plagijata pronađeno.

Zahvaljujući tajnovitosti UCG, još nijesu razjašnjenje sumnje u sporni naučni rad bivše ministarke nauke Sanje Vlahović, koja je sada ambasadorka u Rimu, kao i sporenja oko doktorskog rada dekana Pravnog fakulteta Velimira Rakočevića. Ranija upozorenja medija i NVO sektora da bi trebalo provjeriti magistarske i doktorske radove pojedinih javnih funkcionera ili članova njihovih familija (najčešće su pominjani bivši šef policije Veselin Veljović, kao i premijerov brat Aco Đukanović) zaboravljena su.

,,Softveri koji su potrebni UCG jesu prilično skupi ali su neophodni kako bi se preveniralo plagiranje. Zato nema opravdanja da je UCG praktično izgubio jednu godinu u kojoj je imao plaćeno pravo na korišćenje sofvera a koji nije stavio u punu funkciju. Nema opravdanja ni što je trebalo skoro godina da prođe da Senat usvoji pravila za korišćenje softvera. I konačno, nema opravdanja što javnost ne zna koliko se provjera izvršilo i što su bili nalazi. To je neodgovorno i nedopustivo, ali, nažalost, nije iznenađujuće kad je u pitanju UCG”, kaže Popović.

Do sada je enigma riješena jedino u slučaju člana Glavnog odbora DPS-a Milana Babovića. Privredni sud je, po privatnoj tužbi, utvrdio da je djelove magistarskog rada prepisao iz rada Petra Martinovića.

Na inicijativu CGO-a Vlada je prije skoro godinu dana usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima je plagijat prepoznat kao krivično djelo. Međutim za sada nema informacija o podizanju optužnica. ,,Činjenica da postoji ova odredba u Krivičnom zakoniku je važna ne samo za represiju, već i možda još važnija za prevenciju. Nepostojanje provjera ne znači i nepostojanje plagijata”, kaže Popović.

Tako oko plagijata imamo podijeljenu odgovornost – malo tužilaštvo, malo UCG. Pa rezultata nema.

Zakon o visokom obrazovanju u članu 78 jasno predviđa da ukoliko nadležni organ utvrdi da je autorizovani rad plagijat, on se smatra ništavnim, kao i ocjene, nagrade, zvanja i titule koje je lice koje se koristi plagijatom steklo na osnovu takvog rada.

A kako nadležni ne rade svoj posao, optužbe za plagijat dobro dođu za političku i drugu diskreditaciju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo