Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Ogledalo zarobljene države

Objavljeno prije

na

Kako komentarišete predsjedničke izbore na kojima je pobijedio Milo Đukanović

Vanja Ćalović, izvršna direktorica MANS-a
Neravnopravna politička utakmica

– Imajući u vidu kandidate koje je predložila opozicija, nisam iznenađena malom izlaznošću birača, a time ni pobjedom Đukanovića. Nesporno je, međutim, da politička utakmica nije bila ravnopravna.

Prilično oštri Preliminarni izvjestaj ODIHR-a govori da je Đukanović imao institucionalnu prednost u odnosu na druge kandidate, što znači direktnu podršku institucija sistema, čiji rad plaćaju svi građani, u političkoj kampanji. Takođe, ukazano je na probleme sa izbornim zakonodavstvom, biračkim spiskom i finansiranjem političkih partija, što je Đukanoviću takođe omogućilo prednost u izbornoj trci.

Nažalost, nijedan kandidat za predsjednika nije prije izbora objavio više od zakonskog minimuma podataka o finansiranju kampanje. Time su dali legitimitet netransparentnoj praksi koja je omogućila Đukanoviću nesrazmjerno veliko zvanično i nezvanično finansiranje izborne kampanje, što je takođe uticalo na njegov izborni rezultat.

Bojan Baća, doktorand na Univerzitetu Jork, Kanada
Država – to je on

– Dva su momenta zanimljiva glede predsjedničkih izbora. Prvi se odnosi na incijalni pokušaj da se pronađe zajednički opozicioni kandidat. Neki zarad ličnih, drugi pak zbog uskogrudih stranačkih interesa nisu uspjeli da protraće samo šansu da kanališu energiju i nadu kroz zajedničkog kandidata, već su prouzrokovali i razočaranje koje je u tom trenu bilo intenzivnije nego ono nakon objavljivanja izbornih rezultata. Kad vidimo šta su prioriteti dobrog dijela opozicije, umorno slijganje ramenima nam mora postati i odnos prema političkoj zbilji reprezentativne demokratije. Hoću da kažem, svi oni koji se nisu pojavili na biračkim mjestima ove nedjelje još su tada odlučili da je svrsishodnije ostati doma i bindžovati Netfliksov rimejk Izgubljenih u svemiru, nego učestvovati u ovoj našoj verziji. Drugi se momenat odnosi na odluku većeg dijela opozicije da se stane iza Mladena Bojanića, za koga i dalje mislim da je bio najbolji poslanik u prethodnom sazivu parlamenta. Podrška nije zvučala iskreno, kampanja je bila loša, a ona nada, ona energija uveliko je bila raspršena. Niko od opozicionih prvaka nije preuzeo odgovornost, jer zašto bi?

Ali nisu samo opozicione elite istrošene, već je to i druga strana. Pogledajte sve te mozgove i face koje su stale iza Đukanovića. Ako su to svi glasovi koje je uspio da pogura da se glasnu otvorenom podrškom, onda smo u ozbiljnom problemu. Ne volim taj termin, ali ljudski kapital ove zemlje rapidno se troši, ako već nije i potrošen. Sva ta elita koja se okupila oko Đukanovića, sav taj ljudski potencijal, koji je drvio o tome kako nam je potreban državnik, zapravo nam je ukazao na ključni problem Crne Gore – garant njene državnosti, nezavisnosti, suverenosti, čega li već, je jedan čovjek. Država – to je on! Bukvalno. Dakle, nisu institucije garant svega navedenog, već jedan oronuli Nikšićanin. I to je ishod vladavine DPS-a: Đukanović koji poput Atlasa nosi breme državnosti na svojim plećima. Istina, dobili smo državnika, samo što će država, čim ovaj poklekne, da smrska ovo društvo.

 

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
Klijentelizam unutar i oko DPS-a

-Rezultati predsjedničkih izbora u Crnoj Gori su očekivani. Ti rezultati ukazuju da klijentelizam unutar i oko DPS-a, partijska i finansijska nadmoć, ostaju osnovne sprege koje Đukanović koristi ne bi li održao moć i obezbijedio još jednu izbornu pobjedu.

I misija OEBS-a i Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope konstatovala je dan nakon izbora da je Đukanović na predsjedničkim izborima imao institucionalnu prednost, kao i da su birači ostali uskraćeni za punu informisanost, jer on nije htio da učestvuje u debatama sa protivkandidatima i samim tim ukrsti sa njima argumente direktno.

Đukanović je postavio pobjedu u prvom krugu kao imperativ i tome je sve bilo podređeno – od količine zakupljenog medijskog, bilbord i internet prostora, preko zloupotrebe školskog prostora, ogromnog uključenja državnih funkcionera u kampanju, itd. do arogantnog izbjegavanja bilo kojeg medijskog gostovanja ili debate u kojima može dobiti neugodno pitanje, a što je u zemljama razvijenih demokratija nezamislivo. Takvom kampanjom, koju je pratila i agresivna, netrpeljiva retorika prema neistomišljenicima, a ne treba isključiti i druge pritiske, Đukanović je uspio da dobar dio opozicionih birača ostavi kod kuće predstavljajući izbornu bitku unaprijed završenom u njegovu korist.

Dodatno, kampanju Bojanića nisu u punom kapacitetu podržale one partije koje bi sigurno to učinile da se radi o njihovim stranačkim liderima, niti je on imao dovoljno harizme i energije, te je njegov rezultat imajući u vidu sve to i solidan.

U konačnici, ovi izbori su ogledalo zarobljene države, kako sada i institucije EU nazivaju Crnu Goru. Opozicija je dodatno njima poražena, ali ovog puta i sopstvenim doprinosom jer nije uspjela da dođe do jedinstvenog prodornog opozicionog kandidata koji nosi program moderne Crne Gore, a iza kojeg bi sve partije stale sa kompletnom stranačkom infrastrukturom i ljudstvom.

Duško Kovačević, kolumnista
Istrošeni lideri opozicije

– U početku kratke i zgusnute kampanje za predsjednika Crne Gore, jedan od lidera opozicije preko svog tviter naloga obavještava javnost (parafraziram): „Da je danas glasati za Đukanovića isto što i poturčiti se nekada”. To nije rekao mladi i možda neiskusni Marko Milačić, ili romantičarsko – epski Dobrilo Dedeić, nego višedecenijski opozicioni političar građanske provenijencije, urušavajući od starta kampanju ,,svog” kandidata. Na pitanje da li to radi svjesno, sračunato i u korist Mila Đukanovića i da li je debelo nagrađen za taj šizofreni aktivizam, lako je odgovoriti.

Prema tome, mi već odavno nemamo problem sa Milom Đukanovićem i aparatom ucjene-prinude, nego sa njegovom kontra stranom, opozicijom. Lideri te opozicije ne samo da ne uspijevaju gotovo 30 godina da zaustave i detronizuju Đukanovića, ne samo da ne povlače političko-običajne poteze odgovornosti za kontinuirane poraze – nego mu na jedan perverzan način svojski pomažu, kao što vidimo iz izjave s početka teksta. Dakle, ta pomoć metagospodaru se najsnažnije ogleda upravo u tom dugogodišnjem istrajavanju kompromitiranih majstora poraza spram kojih Đukanović djeluje moćan i artikularan, a oni, zajedno sa nama – poraženi i istrošeni.

Đukanović je jedino nepobjediv i nezamjenjiv u komparaciji sa Mandićem, Medojevićem, Bulatovićem… pa je njihov uporni i dugogodišnji opstanak na crnogorskoj političkoj sceni jedini garant već rekordne dugovječnosti Milove autokracije. Samo u takvoj konkurenciji crnogorski principal može neometano da razvija svoju dominaciju, kult ličnosti i apoteozu tiraniji, dok će opozicioni saučesnici pokazati odgovornost i ozbiljnost jedino prema skupim stipendijama na prestižnim univerzitetima zapadne Europe gdje im djeca studiraju.

Mladen Bojanić je bio pokušaj zastora koji je trebao da pokrije iritantnu fizionomiju vječitih gubitnika, neuspješno, naravno. Kao što je i sve neuspješno što potječe od te asimilirane klike. Šta nam je raditi? Pobuniti se i ustati protiv lidera opozicije, tražiti njihove davno zaslužene ostavke. Neka najnoviji poraz na predsjedničkim izborima bude osvješćenje odgovornosti. Odgovornosti pred promašajem, kao što se to radi u političkoj kulturi država gdje im djeca studiraju.

Balša Brković, pisac
Liči li ovo na predvorje Evrope

– Teško je procijeniti u kojoj mjeri je Đukanovićeva pobjeda posljedica njegove snage, a koliko slabosti njegovih oponenata. Đukanović je opet nadigrao konkurenciju, što mu doduše i nije tako teško budući da sam vodi igru, određuje pravila i sudi… To je vladajući modus koji će obilježiti naredne godine u Crnoj Gori. Liči li to nekome na predvorje Evrope? To je ključno pitanje.

Omer Šarkić, bloger iz Podgorice
Projektovana pobjeda u neregularnim izborima

– Pobjeda Đukanovića je projektovana pobjeda na neregularnim izborima koji su konstanta. Građani, kojih u Crnoj Gori ima sve manje, biće jedini gubitnici takvih izbora, a profitiraće političke partije (pozicije i opozicije), razni NVO „borci”, te naši „zapadni prijatelji”, koji se, kao i Đukanović, „već decenijama bore za demokratske standarde, vladavinu prava…”. Vašington i Brisel daju presudnu podršku vladavini Đukanovića i DPS-a, žmureći na sve ono što prati naše „izbore”. Profitiraće i opozicija tj. lažni, profesionalni opozicionari koji su već decenijama od svog opozicionarstva napravili najunosniji biznis, a od partija lična preduzeća. Raspodjelom poslaničkih i odborničkih mandata po ličnom nahođenju, te za naše prilike enormnim novcem koji dobijaju iz budžeta u svrhu „finansiranja partije”, opozicioni lideri uživaju u svim blagodetima svog „opozicionarstva” te im ostavke ne padaju na pamet. Dio NVO sektora će takođe nastaviti „borbu za uvođenje demokratskih standarda”, uz ogromne donacije, plate, privilegije.

Građani su jedini gubitnici na svim našim „izborima”. Kod njih nestaje i sama nada u bilo kakvu promjenu i boljitak. Sve više njih napušta zemlju i apstinira na izborima, psihički obolijevajući od „blagostanja” u kome se nalaze.

U svemu ovome Bojanić je bio žrtveno jagnje, koga je poslije međusobnog pljuvanja i „tuča” opozicije do mjesec dana pred izbore, iznuđeno i neiskreno podržala, kako bi pokušala skinuti teret izvjesnog izbornog poraza sa sebe.

Dr Milorad Simunović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Borba sa vjetrenjačama

– Da li se desilo nešto nečekivano, nešto što iznenađuje? Nije! Sve se odigralo na potpuno očekivan i takoreći standardan način, taman tako kao da nikako nije moglo biti drugačije. Pa i nije moglo! Sama scena je izgledala kao da je u pitanju neka sportska manifestacija sa sigurnom pobjedom domaćina kao favorita. Pa je onda na kraju i gromko rečeno da je pobijedila Crna Gora. Ali evo i pitanja.

Koga je Crna Gora pobijedila. I u čemu? Oko toga bismo mogli malo duže, ali nećemo sad. Nego da bacimo par kratkih pogleda na izborni proces. Ne bi bilo ispravno ako bi se zanemarila dva-tri usputna elementa iz njegovog sastava i toka. Kao prvo, u zatvor je poslat jedan opozicioni poslanik. Prekršaj koji ga je koštao osude od nekoliko mjeseci realno je prekršaj koji bi trebalo da ga košta novčane kazne od nekoliko desetina eura. Jedan element iz istog izbornog procesa je i višemjesečno suđenje tokom kojeg se govori o državnom puču u pokušaju. Još nismo saznali iz čega se taj puč u pokušaju sastojao i pored toga što je stvarni puč izvršen na Televiziju Crne Gore i njen savjet. Uza sve ovo išla je i ona retorika u kojoj se govorilo o nasilnicima, kao nastavak one retorike iz ranijih godina kad je bilo riječi o neprijateljima i izdajnicima – i kad takođe nismo saznali o kome se tačno radi.

Sve ovo asocira na borbu sa vjetrenjačama koju je vodio onaj slavni vitez ozbiljnog i tužnog lika.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo