Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Ogledalo zarobljene države

Objavljeno prije

na

Kako komentarišete predsjedničke izbore na kojima je pobijedio Milo Đukanović

Vanja Ćalović, izvršna direktorica MANS-a
Neravnopravna politička utakmica

– Imajući u vidu kandidate koje je predložila opozicija, nisam iznenađena malom izlaznošću birača, a time ni pobjedom Đukanovića. Nesporno je, međutim, da politička utakmica nije bila ravnopravna.

Prilično oštri Preliminarni izvjestaj ODIHR-a govori da je Đukanović imao institucionalnu prednost u odnosu na druge kandidate, što znači direktnu podršku institucija sistema, čiji rad plaćaju svi građani, u političkoj kampanji. Takođe, ukazano je na probleme sa izbornim zakonodavstvom, biračkim spiskom i finansiranjem političkih partija, što je Đukanoviću takođe omogućilo prednost u izbornoj trci.

Nažalost, nijedan kandidat za predsjednika nije prije izbora objavio više od zakonskog minimuma podataka o finansiranju kampanje. Time su dali legitimitet netransparentnoj praksi koja je omogućila Đukanoviću nesrazmjerno veliko zvanično i nezvanično finansiranje izborne kampanje, što je takođe uticalo na njegov izborni rezultat.

Bojan Baća, doktorand na Univerzitetu Jork, Kanada
Država – to je on

– Dva su momenta zanimljiva glede predsjedničkih izbora. Prvi se odnosi na incijalni pokušaj da se pronađe zajednički opozicioni kandidat. Neki zarad ličnih, drugi pak zbog uskogrudih stranačkih interesa nisu uspjeli da protraće samo šansu da kanališu energiju i nadu kroz zajedničkog kandidata, već su prouzrokovali i razočaranje koje je u tom trenu bilo intenzivnije nego ono nakon objavljivanja izbornih rezultata. Kad vidimo šta su prioriteti dobrog dijela opozicije, umorno slijganje ramenima nam mora postati i odnos prema političkoj zbilji reprezentativne demokratije. Hoću da kažem, svi oni koji se nisu pojavili na biračkim mjestima ove nedjelje još su tada odlučili da je svrsishodnije ostati doma i bindžovati Netfliksov rimejk Izgubljenih u svemiru, nego učestvovati u ovoj našoj verziji. Drugi se momenat odnosi na odluku većeg dijela opozicije da se stane iza Mladena Bojanića, za koga i dalje mislim da je bio najbolji poslanik u prethodnom sazivu parlamenta. Podrška nije zvučala iskreno, kampanja je bila loša, a ona nada, ona energija uveliko je bila raspršena. Niko od opozicionih prvaka nije preuzeo odgovornost, jer zašto bi?

Ali nisu samo opozicione elite istrošene, već je to i druga strana. Pogledajte sve te mozgove i face koje su stale iza Đukanovića. Ako su to svi glasovi koje je uspio da pogura da se glasnu otvorenom podrškom, onda smo u ozbiljnom problemu. Ne volim taj termin, ali ljudski kapital ove zemlje rapidno se troši, ako već nije i potrošen. Sva ta elita koja se okupila oko Đukanovića, sav taj ljudski potencijal, koji je drvio o tome kako nam je potreban državnik, zapravo nam je ukazao na ključni problem Crne Gore – garant njene državnosti, nezavisnosti, suverenosti, čega li već, je jedan čovjek. Država – to je on! Bukvalno. Dakle, nisu institucije garant svega navedenog, već jedan oronuli Nikšićanin. I to je ishod vladavine DPS-a: Đukanović koji poput Atlasa nosi breme državnosti na svojim plećima. Istina, dobili smo državnika, samo što će država, čim ovaj poklekne, da smrska ovo društvo.

 

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
Klijentelizam unutar i oko DPS-a

-Rezultati predsjedničkih izbora u Crnoj Gori su očekivani. Ti rezultati ukazuju da klijentelizam unutar i oko DPS-a, partijska i finansijska nadmoć, ostaju osnovne sprege koje Đukanović koristi ne bi li održao moć i obezbijedio još jednu izbornu pobjedu.

I misija OEBS-a i Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope konstatovala je dan nakon izbora da je Đukanović na predsjedničkim izborima imao institucionalnu prednost, kao i da su birači ostali uskraćeni za punu informisanost, jer on nije htio da učestvuje u debatama sa protivkandidatima i samim tim ukrsti sa njima argumente direktno.

Đukanović je postavio pobjedu u prvom krugu kao imperativ i tome je sve bilo podređeno – od količine zakupljenog medijskog, bilbord i internet prostora, preko zloupotrebe školskog prostora, ogromnog uključenja državnih funkcionera u kampanju, itd. do arogantnog izbjegavanja bilo kojeg medijskog gostovanja ili debate u kojima može dobiti neugodno pitanje, a što je u zemljama razvijenih demokratija nezamislivo. Takvom kampanjom, koju je pratila i agresivna, netrpeljiva retorika prema neistomišljenicima, a ne treba isključiti i druge pritiske, Đukanović je uspio da dobar dio opozicionih birača ostavi kod kuće predstavljajući izbornu bitku unaprijed završenom u njegovu korist.

Dodatno, kampanju Bojanića nisu u punom kapacitetu podržale one partije koje bi sigurno to učinile da se radi o njihovim stranačkim liderima, niti je on imao dovoljno harizme i energije, te je njegov rezultat imajući u vidu sve to i solidan.

U konačnici, ovi izbori su ogledalo zarobljene države, kako sada i institucije EU nazivaju Crnu Goru. Opozicija je dodatno njima poražena, ali ovog puta i sopstvenim doprinosom jer nije uspjela da dođe do jedinstvenog prodornog opozicionog kandidata koji nosi program moderne Crne Gore, a iza kojeg bi sve partije stale sa kompletnom stranačkom infrastrukturom i ljudstvom.

Duško Kovačević, kolumnista
Istrošeni lideri opozicije

– U početku kratke i zgusnute kampanje za predsjednika Crne Gore, jedan od lidera opozicije preko svog tviter naloga obavještava javnost (parafraziram): „Da je danas glasati za Đukanovića isto što i poturčiti se nekada”. To nije rekao mladi i možda neiskusni Marko Milačić, ili romantičarsko – epski Dobrilo Dedeić, nego višedecenijski opozicioni političar građanske provenijencije, urušavajući od starta kampanju ,,svog” kandidata. Na pitanje da li to radi svjesno, sračunato i u korist Mila Đukanovića i da li je debelo nagrađen za taj šizofreni aktivizam, lako je odgovoriti.

Prema tome, mi već odavno nemamo problem sa Milom Đukanovićem i aparatom ucjene-prinude, nego sa njegovom kontra stranom, opozicijom. Lideri te opozicije ne samo da ne uspijevaju gotovo 30 godina da zaustave i detronizuju Đukanovića, ne samo da ne povlače političko-običajne poteze odgovornosti za kontinuirane poraze – nego mu na jedan perverzan način svojski pomažu, kao što vidimo iz izjave s početka teksta. Dakle, ta pomoć metagospodaru se najsnažnije ogleda upravo u tom dugogodišnjem istrajavanju kompromitiranih majstora poraza spram kojih Đukanović djeluje moćan i artikularan, a oni, zajedno sa nama – poraženi i istrošeni.

Đukanović je jedino nepobjediv i nezamjenjiv u komparaciji sa Mandićem, Medojevićem, Bulatovićem… pa je njihov uporni i dugogodišnji opstanak na crnogorskoj političkoj sceni jedini garant već rekordne dugovječnosti Milove autokracije. Samo u takvoj konkurenciji crnogorski principal može neometano da razvija svoju dominaciju, kult ličnosti i apoteozu tiraniji, dok će opozicioni saučesnici pokazati odgovornost i ozbiljnost jedino prema skupim stipendijama na prestižnim univerzitetima zapadne Europe gdje im djeca studiraju.

Mladen Bojanić je bio pokušaj zastora koji je trebao da pokrije iritantnu fizionomiju vječitih gubitnika, neuspješno, naravno. Kao što je i sve neuspješno što potječe od te asimilirane klike. Šta nam je raditi? Pobuniti se i ustati protiv lidera opozicije, tražiti njihove davno zaslužene ostavke. Neka najnoviji poraz na predsjedničkim izborima bude osvješćenje odgovornosti. Odgovornosti pred promašajem, kao što se to radi u političkoj kulturi država gdje im djeca studiraju.

Balša Brković, pisac
Liči li ovo na predvorje Evrope

– Teško je procijeniti u kojoj mjeri je Đukanovićeva pobjeda posljedica njegove snage, a koliko slabosti njegovih oponenata. Đukanović je opet nadigrao konkurenciju, što mu doduše i nije tako teško budući da sam vodi igru, određuje pravila i sudi… To je vladajući modus koji će obilježiti naredne godine u Crnoj Gori. Liči li to nekome na predvorje Evrope? To je ključno pitanje.

Omer Šarkić, bloger iz Podgorice
Projektovana pobjeda u neregularnim izborima

– Pobjeda Đukanovića je projektovana pobjeda na neregularnim izborima koji su konstanta. Građani, kojih u Crnoj Gori ima sve manje, biće jedini gubitnici takvih izbora, a profitiraće političke partije (pozicije i opozicije), razni NVO „borci”, te naši „zapadni prijatelji”, koji se, kao i Đukanović, „već decenijama bore za demokratske standarde, vladavinu prava…”. Vašington i Brisel daju presudnu podršku vladavini Đukanovića i DPS-a, žmureći na sve ono što prati naše „izbore”. Profitiraće i opozicija tj. lažni, profesionalni opozicionari koji su već decenijama od svog opozicionarstva napravili najunosniji biznis, a od partija lična preduzeća. Raspodjelom poslaničkih i odborničkih mandata po ličnom nahođenju, te za naše prilike enormnim novcem koji dobijaju iz budžeta u svrhu „finansiranja partije”, opozicioni lideri uživaju u svim blagodetima svog „opozicionarstva” te im ostavke ne padaju na pamet. Dio NVO sektora će takođe nastaviti „borbu za uvođenje demokratskih standarda”, uz ogromne donacije, plate, privilegije.

Građani su jedini gubitnici na svim našim „izborima”. Kod njih nestaje i sama nada u bilo kakvu promjenu i boljitak. Sve više njih napušta zemlju i apstinira na izborima, psihički obolijevajući od „blagostanja” u kome se nalaze.

U svemu ovome Bojanić je bio žrtveno jagnje, koga je poslije međusobnog pljuvanja i „tuča” opozicije do mjesec dana pred izbore, iznuđeno i neiskreno podržala, kako bi pokušala skinuti teret izvjesnog izbornog poraza sa sebe.

Dr Milorad Simunović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću
Borba sa vjetrenjačama

– Da li se desilo nešto nečekivano, nešto što iznenađuje? Nije! Sve se odigralo na potpuno očekivan i takoreći standardan način, taman tako kao da nikako nije moglo biti drugačije. Pa i nije moglo! Sama scena je izgledala kao da je u pitanju neka sportska manifestacija sa sigurnom pobjedom domaćina kao favorita. Pa je onda na kraju i gromko rečeno da je pobijedila Crna Gora. Ali evo i pitanja.

Koga je Crna Gora pobijedila. I u čemu? Oko toga bismo mogli malo duže, ali nećemo sad. Nego da bacimo par kratkih pogleda na izborni proces. Ne bi bilo ispravno ako bi se zanemarila dva-tri usputna elementa iz njegovog sastava i toka. Kao prvo, u zatvor je poslat jedan opozicioni poslanik. Prekršaj koji ga je koštao osude od nekoliko mjeseci realno je prekršaj koji bi trebalo da ga košta novčane kazne od nekoliko desetina eura. Jedan element iz istog izbornog procesa je i višemjesečno suđenje tokom kojeg se govori o državnom puču u pokušaju. Još nismo saznali iz čega se taj puč u pokušaju sastojao i pored toga što je stvarni puč izvršen na Televiziju Crne Gore i njen savjet. Uza sve ovo išla je i ona retorika u kojoj se govorilo o nasilnicima, kao nastavak one retorike iz ranijih godina kad je bilo riječi o neprijateljima i izdajnicima – i kad takođe nismo saznali o kome se tačno radi.

Sve ovo asocira na borbu sa vjetrenjačama koju je vodio onaj slavni vitez ozbiljnog i tužnog lika.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo